Poslovni broj: Us I-2170/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja Županijske lučke uprave Korčula, Trg Petra Šegedina 7, Korčula, OIB: 11940092232, zastupana po ravnatelju JT, a ovaj po opunomoćeniku, odvjetniku Dini Miše iz Zagreba, Trg Mažuranića 13, protiv tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Miramarska cesta 22, Zagreb, OIB: 69608914212, zastupan po opunomoćenicama (zaposlenicama tuženika) DT i ČT, radi prigovora na postupanje, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 06. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, Klasa: UP/I-988-01/23-02/105, Urbroj: 538-05-3-3-1/727-24-5 od 19. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

II.Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati tuženiku iznos od 130,00 (sto trideset) eura, dok se za više traženo zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-988-01/23-02/105, Urbroj: 538- 05-3-3-1/727-24-5 od 19. lipnja 2024. (dalje: osporavano rješenje tuženika) odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja na postupanje Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije povodom Odluke o utvrđenim nepravilnostima (IRR02), Klasa: 910-01/14-01/85, Urbroj: 358-12-23-5055 od 2. kolovoza 2023.

2.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija zakonitost navedenog rješenja tuženika iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se naime navodi da Središnja agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (dalje: SAFU) u svojoj Odluci o utvrđenim nepravilnostima (IRR02), Klasa: 910-01/14-01/85, Urbroj: 358-12-23-5055 od 2. kolovoza 2023. (dalje: Odluka) utvrđuje kako je tužitelj kao korisnik sredstava sufinanciranja počinio dvije povrede koje da su navodno dovele do nepravilnosti, a koje da opravdavaju primjenu financijskih korekcija: 1) nepravilnost u vidu da kriterij za odabir ponude nije povezan s predmetom nabave jer da je jednim od kriterija – propisivanjem obveze posjedovanja međunarodno priznatog certifikata za vođenje projekta od strane svih stručnjaka – upotrijebljen kriterij na način koji nije diskriminatoran ali da ipak ima odvraćajući učinak na gospodarske subjekte, te 2) nepravilnost u vidu da je propisivanjem prekomjernog dokazivanja iskustva stručnjaka – dostavom potvrda druge ugovorne strane kao dokaz specifičnog stručnog iskustva – došlo do ograničavanja tržišnog natjecanja. U odnosu na nepravilnost pod 1) SAFU utvrđuje, a tuženo tijelo potvrđuje, vrstu nepravilnosti broj 14. (Upotreba kriterija za isključenje gospodarskog subjekta, kriterija za odabir ponude ili uvjeta za izvršenje ugovora ili tehničkih specifikacija) na način koji nije diskriminatoran kako je to navedeno u prethodnoj točki, ali ipak ima odvraćajući učinak na gospodarske subjekte) Priloga 1. Pravila te izriče financijsku korekciju u iznosu od 10% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa. Nadalje se u tužbi u bitnome navodi da je certifikat upravljanja projektom kao takav propisan općenito kao kriterij koji se boduje ukoliko pojedini stručnjak iz nominiranog tima posjeduje isti, pa da je stoga gospodarski subjekt u postupku mogao ostvariti ili više ili manje bodova po projektnom timu ukoliko neki od angažiranih stručnjaka posjeduju certifikat, ali da nipošto nema govora o diskriminaciji i ograničenju tržišnog natjecanja jer da se ne radi o diskvalifikatornom uvjetu kako to predstavlja tuženo tijelo. Ističe se da osporeni certifikati samo za dva stručnjaka, a DON-om da je određeno bodovanje bilo kojeg stručnjaka, a ne određenog. Nadalje da valja i utvrditi kako dokumentacijom o nabavi u niti jednom dijelu nije propisana korelacija određenog konkretnog zadatka i pojedinog stručnjaka upravo jer projektni tim upravlja projektom odnosno da je Naručitelj dokumentacijom o nabavi jasno predvidio opseg posla upravljanja projektom za koji je zadužen Izvršitelj i tim stručnjaka, a ne jedan ili pojedini stručnjak. Iz pobijanog rješenja da ne proizlaze kakvi konkretni zaključci već isključivo paušalne tvrdnje a koje da tuženik u niti jednom dijelu ne specificira ili navodi već da o svojim tezama, umjesto valjanog obrazloženja, upućuje na Pitanja gospodarskih subjekata. Stoga da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da iste ostaju neutvrđene na prikladan način koji se dovodi u vezu s DON-om, te da se radi o isključivoj pretpostavci tuženog tijela koja da nema pokrića u dokazima. U odnosu na nepravilnost 2. u tužbi se navodi da SAFU utvrđuje, a tuženo tijelo potvrđuje, vrstu nepravilnosti broj 14. (Upotreba kriterija za isključenje gospodarskog subjekta, kriterija za odabir ponude ili uvjeta za izvršenje ugovora ili tehničkih specifikacija na način koji nije diskriminatoran kako je to navedeno u prethodnoj točki, ali ipak ima odvraćajući učinak na gospodarske subjekte) Priloga 1. Pravila te izriče financijsku korekciju u iznosu od 10% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa. Ističe se da je tužitelj DON-om u svrhu dokazivanja iskustva stručnjaka prema postavljenim kriterijima za odabir ekonomski najpovoljnije ponude propisao različite načine dokazivanja, odnosno da su ponuditelji mogli dostaviti: I. Osobnu referencu, II. Potvrdu III. Izjavu, IV. Imenovanje, V. Drugi relevantni dokument odnosno bilo koje dokumente koji mogu dovesti u korelaciju stručnjaka i određene reference te da je stoga omogućio različite načine dokazivanja. Želeći osigurati što kvalitetnije i ekonomičnije provođenje predmetnog postupka javne nabave, tužitelj, kao naručitelj, da je tražio navedene dokaze alternativno, te da je ostavio mogućnost dostave „drugog relevantnog dokumenta“. Nadalje se u bitnome navodi da tuženo tijelo nije uzelo u obzir ključan (i ispravama dokazan) navod iz prigovora kojim se ukazuje da je SAFU pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je donio zaključak protivan dokazima da je u postupku javne nabave pristigla samo jedna ponuda, dok da su u postupku zaprimljene 2 ponude a sveukupno da su 3 gospodarska subjekta iskazala interes za sudjelovanjem u postupku. Da je tuženo tijelo uzelo u obzir da je više gospodarskih subjekata iskazalo interes u postupku javne nabave, da bi moralo donijeti zaključak da šteta niti da je nastupila ili da bi mogla nastupiti općem proračunu Unije na način da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom, što je konstitutivni element utvrđenja postojanja predmetnih nepravilnosti koje se tiču ograničenja tržišnog natjecanja i odvraćajućeg učinka, a kamoli da bi se na toj osnovi dalje određivala financijska korekcija jer da se u ovom konkretnom slučaju definitivno može isključiti mogućnost da bi takvo postupanje negativno utjecalo na proračun predmetnog Fonda. Kad je riječ o pojmu „nepravilnost”, on da, u skladu s člankom 2. točka 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013, koja se u ovom slučaju primjenjuje, predstavlja kršenje prava Europske unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova (u daljnjem tekstu: ESI fondovi) koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom. Ista definicija da je sadržana u članku 1. st. 2. Uredbe Vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa EZ te člankom 2. točkom 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999. U konkretnom slučaju vezano za predmetne nepravilnosti koje se korisniku stavljaju na teret, da nije ispunjen niti jedan od elemenata koji kumulativno moraju biti ispunjeni da bi se nepravilnost uopće utvrdila, što da proizlazi iz očigledne činjenice da su nadležna tijela, stavljajući fokus isključivo na činjenicu da je u postupku javne nabave zaprimljena samo 1 ponuda, činjenicu da su u postupku zaprimljene 2 ponude dok su ukupno 3 gospodarska subjekta izrazila interes, sve sukladno dokazima koji su dostavljeni. Navedeno da je bitno u najmanju ruku za određenje olakotnih okolnosti radi odluke o visini financijske korekcije (može biti 25%, 10% ili 5%) jer čak i da je i ispravno ustanoviti postojanje nepravilnosti u ovom slučaju, tada činjenica da je u postupku javne nabave iskazan interes barem 3 gospodarska subjekta da nipošto ne opravdava trenutno primijenjenu visinu više financijske korekcije od 10% koja je odmjerena pod (pogrešnom) pretpostavkom da je samo jedan gospodarski subjekt iskazao interes u postupku javne nabave. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

3.Tuženik se u odgovoru na tužbu na tužbu usprotivio navodima tužbe i tužbenom zahtjevu kao neosnovanim navodeći da je pobijano rješenje doneseno u skladu sa zakonom te da stoga ostaje kod svih navoda iz pobijanog rješenja. Odgovarajući na tužbene navode u bitnome se poziva na razloge obrazloženja osporavanog rješenja te je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

4.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao pri navodima u tužbi, osporava sve navode iz odgovora na tužbu te posebno ističe da tuženik ponovno nije cijenio činjenicu da su u postupku pristigle dvije ponude ali u ukupnosti da su tri gospodarska subjekta izrazila želju za sudjelovanjem u postupku predmetne nabave. Smatra da je upravo to okosnica obje korekcije kojima se predbacuje tužitelju da je ograničio pristup gospodarskim subjektima. Što se tiče korekcije pod 1. ističe se da gospodarski subjekti ne bi bili isključeni iz postupka ocjenjivanja ponuda da su se temeljem certifikata koji su članovi nominiranog tima mogli imati gospodarski subjekti mogli ostvariti samo više ili manje bodova u odnosu na svoju ponudu.

6.Tuženik je po svojim opunomoćenicama ostao pri odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja ističući da je iz zapisnika od 18. svibnja 2022. vidljivo da je u roku za dostavu ponuda pristigla samo jedna ponuda, da su dva zainteresirana gospodarska subjekta u svojim upitima istakla da je navedeni kriterij zatražen u dokumentaciji za nadmetanje prekomjeran. Tužitelj da ne objašnjava ništa novo vezano za predmet spora, da se tuženik detaljno očitovao u odgovoru na tužbu i osporavanom rješenju. Predlaže se odbiti tuženi zahtjev kao neutemeljen.

7.Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za izvođenje dokaza te su suglasno predložili da se rasprava zaključi i odluka donese prema stanju u spisu.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj i tuženik zatražili su i popisali troškove ovog upravnog spora.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovoga spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika kojim je odbijen prigovor tužitelja izjavljen na postupanje SAFU, povodom Odluke o utvrđenim nepravilnostima od 2. kolovoza 2023. kojom je u točki 1. Odluke - Kriterij za odabir ponude nije povezan s predmetom nabave i pod točkom 2. Odluke - Ograničavanje tržišnog natjecanja prekomjernim dokazima za kriterij ekonomski najpovoljnije ponude, utvrđeno počinjenje nepravilnosti br. 14 (Upotreba kriterija za isključenje gospodarskog subjekta, kriterija za odabir ponude ili uvjeta za izvršenje ugovora ili tehničkih specifikacija na način koji nije diskriminatoran kako je to navedeno u prethodnoj točki, ali ipak ima odvraćajući učinak na gospodarske subjekte) sukladno Pravilima o financijskim korekcijama v.5.1, (dalje: Pravila) koja su pripremljena u skladu s Odlukom Europske komisije C(2019) br. 3452 od 14. svibnja 2019. o utvrđivanju smjernica za određivanje financijskih ispravaka koje se u slučaju nepoštivanja primjenjivih pravila o javnoj nabavi primjenjuju na izdatke koje u okviru podijeljenog upravljanja financira Unija.

12.Pravilima je za vrstu nepravilnosti br. 14 predviđena stopa financijskog ispravka od 25 % ugovorenog iznosa, uz mogućnost umanjenja na 10% ili 5%, ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti. Odlukom je određena stopa financijske korekcije od 10% prihvatljive vrijednosti ugovorenog iznosa nabave.

13.Među strankama je sporno da li je SAFU osnovano utvrdio postojanje navedenih nepravilnosti sukladno Pravilima te na temelju toga ispravno odredio stope financijske korekcije.

14.Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj, kao korisnik, sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru kojeg je 2. srpnja 2020. sklopljen Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za projekte financirane iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova u financijskom razdoblju 2014. -2020., u svrhu provedbe projekta, Nova luka Korčula-luka Polaciste", referentne oznake: KK.07.4.1.04.0019 (dalje: Ugovor); da je tužitelj proveo otvoreni postupak javne nabave velike vrijednosti sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 120/16 – dalje: ZJN), evidencijski broj nabave JN-POL-3/2021; da je procijenjena vrijednost nabave u provedenom postupku javne nabave iznosila 9.800.000,00 HRK bez PDV-a; da predmetna nabava nije podijeljena na grupe; da je tijekom roka za dostavu ponuda pristigla jedna ponuda ponuditelja GROWTH STRATEGIES d.o.o.; da je povodom pregleda i ocijene ponuda 25. svibnja 2022. sklopljen Ugovor Br:JN-POL-3/2021 Tehnička pomoć za upravljanje projektom, Nova luka Korčula—luka Poladiste" s odabranim ponuditeljem GROWTH STRATEGIES d.o.o. na predvidivu ugovorenu cijenu od 2.800.000,00 HRK bez PDV-a odnosno 3.500.000,00 HRK s PDV-om; da je Dodatak Ugovoru sklopljen je 3. lipnja 2022. kojim je došlo do zamjene podugovaratelja. Nadalje proizlazi da je SAFU obavijestila tužitelja da je nastavno na neusklađenosti uočene prilikom provjere prihvatljivosti nabava provedenih u sklopu predmetnog projekta, proveo postupak utvrđivanja nepravilnosti te da je tijekom pregleda otvorenog postupka javne nabave velike vrijednosti u točki 1. Odluke utvrđena nepravilnost jer je kao jedan od kriterija ekonomski najpovoljnije ponude bodovano posjedovanje certifikata iz područja upravljanja projektom za stručnjake čije se propisane aktivnosti ne odnose na upravljanje (stručnjaci 3-10) odnosno da je nastala sumnja na nepravilnost zbog toga što je predmetni kriterij ekonomski najpovoljnije ponude (dalje: ENP) nije povezan sa predmetom nabave. Nepravilnost koja je bila predmet odlučivanja pod točkom 2. Odluke, odnosila se na okolnost da se specifično iskustvo stručnjaka trebalo dokazivati potvrdama druge ugovorne strane i to isključivo investitora, čime su u nepovoljan položaj bili dovedeni gospodarski subjekti koji su raspolagali stručnjacima koji su imali zahtijevano specifično iskustvo, ali nisu mogli dobiti potvrde prijašnjih naručitelja, već su mogli dokazati postojanje specifičnog iskustva koje je vidljivo kao traženo iskustvo stručnjaka u izvršenju referentnog ugovora nekim drugim dokazom te je takvo propisivanje nefinancijskog kriterija ENP- a rezultiralo povredom članka 285. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj 120/2016, u nastavku teksta: ZJN). Kod određivanja financijske korekcije za predmetnu vrstu nepravilnosti br. 14. Pravila uzeta je u obzir okolnost da je za vrijeme roka za dostavu ponuda pristigla samo jedna ponuda te da su, u odnosu na nepravilnost utvrđene u točki 1. Odluke tri zainteresirana gospodarska subjekta u svojim upitima istakla da sporni kriterij nije povezan s predmetom nabave, a u odnosu na nepravilnost iz točke 2. Odluke, da su dva zainteresirana gospodarska subjekta u svojim upitima istakla kako je navedeni način dokazivanja prekomjeran.

15.ZJN u Odjeljku C, pododjeljku 1. propisuje kriterije za odabir ponude.

16.Prema odredbi članka 283. ZJN kriterij za odabir ponude u postupcima javne nabave je ekonomski najpovoljnija ponuda.

17.Prema odredbi članka 284. ZJN ekonomski najpovoljnija ponuda utvrđuje se na temelju cijene ili troška, primjenom pristupa isplativosti, kao što je trošak životnog vijeka, u skladu s pododjeljkom 2. ovoga odjeljka, te može uključivati najbolji omjer između cijene i kvalitete, koji se ocjenjuje na temelju kriterija, uključujući kvalitativne, okolišne ili društvene značajke, povezanih s predmetom nabave (stavak 1.). Prema stavku 2. istog članka kriteriji iz stavka 1. ovoga članka mogu obuhvaćati na primjer: 1. kvalitetu, uključujući tehničku vrijednost, estetske i funkcionalne značajke, pristupačnost, rješenje za sve korisnike, društvene, okolišne i inovativne značajke te trgovanje i uvjete trgovanja; 2. organizaciju, kvalifikacije i iskustvo osoblja angažiranog na izvršenju određenog ugovora, ako kvaliteta angažiranog osoblja može značajno utjecati na razinu uspješnosti izvršenja ugovora, ili 3. usluge nakon prodaje i tehničku pomoć, uvjete isporuke kao što su datum isporuke, proces isporuke i rok isporuke ili rok izvršenja.

18.Prema članku 285. ZJN kriteriji za odabir ponude ne smiju biti diskriminirajući, moraju biti povezani s predmetom nabave te moraju omogućiti učinkovito nadmetanje (stavak 1.). Prema stavku 2. istog članka smatra se da su kriteriji za odabir ponude povezani s predmetom nabave ako se odnose na radove, robu ili usluge koji će se pružati u okviru tog ugovora u bilo kojem pogledu i u bilo kojoj fazi njihova životnog vijeka, uključujući čimbenike obuhvaćene u: 1. određenom postupku proizvodnje, izvedbe ili trgovine tim radovima, robom ili uslugama, ili 2. određenom postupku za drugu fazu njihova životnog vijeka, i onda kada takvi čimbenici nisu dio njihova materijalnog sadržaja. Prema stavku 3. istog članka javni naručitelj mora odrediti kriterije za odabir ponude na način koji mu omogućava učinkovit pregled i ocjenu ponuda te provjeru informacija dostavljenih od ponuditelja, a u slučaju dvojbe mora učinkovito provjeriti točnost dostavljenih podataka i dokaza u ponudi.

19.Prema članku 286. ZJN javni naručitelj mora u dokumentaciji o nabavi odrediti relativni ponder koji dodjeljuje svakom pojedinom kriteriju koji je odabran u svrhu određivanja ekonomski najpovoljnije ponude, osim kada se on utvrđuje samo na temelju cijene (stavak 1.). Ponderi se mogu izraziti određivanjem raspona s odgovarajućom maksimalnom razlikom, a ako ponderiranje nije moguće zbog objektivnih razloga, javni naručitelj navodi kriterije od najvažnijeg prema manje važnom (stavak 2.).

20.Tužitelj je u tužbi iznio prigovore koji su u bitnome identični prigovorima koje je već istakao u prigovoru na postupanje SAFU povodom donošenja Odluke o utvrđenim nepravilnostima od 2. kolovoza 2023.

21.Tuženik je po ocjeni ovoga suda u obrazloženju osporavanog rješenja od 19. lipnja 2024. pravilno otklonio prigovore tužitelja, a koje obrazloženje je prihvatljivo i ovome sudu.

22.Naime, u odnosu na navode tužitelja koji se odnose na točku 1. Odluke, tuženik pravilno navodi da sporni kriterij ekonomski najpovoljnije ponude nije povezan sa predmetom nabave te da je takvo propisivanje kriterija za odabir ponuda protivno citiranim odredbama članka 285. i 286. stavak 1. ZJN. Tuženik je uvidom u točku 6. DoNA vezano za podatke o ponudi, kriterije za odabir ponude (točka 6.6. DoNA), posjedovanje međunarodno priznatog certifikata (točka 6.6.3. DoNA) te uvidom u Pojašnjenje 1. od 6. kolovoza 2021. pravilno utvrdio da su pitanja broj 6. i pitanje pod brojem 15. uputili zainteresirani gospodarski subjekt koji su problematizirali posjedovanje važećeg certifikata na području upravljanja projektima (PMI, PRINCE 2, IPMA ili jednakovrijedni kriterij) za stručnjake 2-10, navodeći da isti smatraju diskriminirajućim, nepovezanim s predmetom nabave te da traženje predmetnog dokaza ograničava nadmetanje, jer je prekomjeran i nije relevantan za predmetni postupak nabave. Tužitelj je pod Kriterij specifično iskustvo stručnjaka (točka 6.6. DoNA) propisao detaljan opis za svakog pojedinog stručnjaka. Tako je, između ostalog, za Stručnjaka 2 - Voditelj tima za upravljanje projektom gdje je navedeno: „Iskustvo u pružanju usluga vođenja projekta u projektima izgradnje i/ili rekonstrukcije morske luke i/ili lučke podgradnje i/ili lučke nadgradnje na kojima je izvođenje radova bilo ugovoreno prema FIDIC modelu ugovora (Red book ili slično) i na kojima je pružanje usluga Vođenja projekta bilo ugovoreno prema FIDIC modelu ugovora (White book ili slično), a koji su sufinancirani bespovratnim sredstvima iz EU fondova ili jednakovrijedno, na kojima je stručnjak sudjelovao u svojstvu voditelja projekta, pod projektima izgradnje i/ili rekonstrukcije i/ili modernizacije, naručitelj smatra zahvat u prostoru koji se izvodio prema pripadajućoj izdanoj građevinskoj dozvoli.” dok vezano za opise ostalih stručnjaka ni za jednog drugog stručnjaka ne traži iskustvo u pružanju usluga vođenja projekta. Iz navedenog proizlazi da DoN-om nije propisano iskustvo u pružanju usluga vođenja projekta za stručnjake od 3 do 10. te da će međunarodno priznati certifikat za vođenje projekata značiti dodatnu kvalitetu za Stručnjaka 2:

Voditelj tima za upravljanje projektom. Ostali navedeni stručnjaci ne sudjeluju u upravljanju projektom, nego izvršavaju pojedine usluge za koje su potrebna specifična znanja i iskustva koja nemaju veze s vještinom upravljanja projektom (stručnjaci 3, 4, 5 i 10 izvršavaju usluge koje su vezane za područje primjenjivog polja znanosti (kao što je građevina, geotehnika, ekonomija i pravo) dok stručnjaci 6, 7, 8 i 9 izvršavaju aktivnosti koje se odnose na pojedine aktivnosti unutar pojedinog područja projekta, stručnjak za administrativno upravljanje je zadužen za administrativno praćenje Ugovora, stručnjak za odnose s javnošću je zadužen za promidžbu i vidljivost Projekta, stručnjak za organizaciju događanja zadužen je za organizaciju 2 konferencije, dok je stručnjak za planiranje, praćenje i kontrolu projekta zadužen za planiranja, praćenja i kontrolu kvalitete provedbe aktivnosti u sklopu provedbe Ugovora). Iz navedenog jasno proizlazi da uloga navedenih stručnjaka nije obavljanje aktivnosti koje su namijenjene voditelju projekta radi čega su bez osnove tvrdnje tužitelja kako će stručnjaci 3-10, koji posjeduju bodovani certifikat, kvalitetnije izvršavati dodijeljene aktivnosti niti da će se time ostvariti dodana vrijednost. Da navedeni kriterij ekonomski najpovoljnije ponude nije povezan s predmetom nabave proizlazi i iz pitanja i pojašnjenja zainteresiranih gospodarskih subjekata koji su u svojim upitima jasno naveli i objasnili nepovezanost propisanog kriterija, iz čega proizlazi i direktan utjecaj na tržišno nadmetanje. Slijedom svega navedenog tuženik i SAFU su pravilno utvrdili da propisivanje dokazivanja putem certifikata za upravljanje u konkretnom slučaju ima ograničavajući učinak na tržišno natjecanje (onemogućuje sudjelovanje i natjecanje u postupku javne nabave svim onim potencijalnim ponuditeljima koji imaju traženo znanje i iskustvo) te da u konkretnom slučaju predstavlja nepravilnost.

23.Bez osnova su tvrdnje tužitelja kako je stopa financijske korekcije određena pod pogrešnom pretpostavkom da je samo jedan gospodarski subjekt iskazao interes u postupku javne nabave, odnosno da su postupajuća tijela zanemarila činjenicu da su u postupku zaprimljene dvije ponude te da su tri gospodarska subjekta iskazala interes. Ovo stoga što iz dokumentacije postupka nabave proizlazi kako je SAFU odredio financijsku korekciju sukladno Pravilima u visini od 10% prihvatljive vrijednosti Ugovora o nabavi, uzimajući u obzir da je za vrijeme roka za dostavu ponuda pristigla samo jedna ponuda te da su čak tri zainteresirana gospodarska subjekta u svojim upitima istaknula da sporni kriterij nije povezan s predmetom nabave, a od toga da su dva upita bila detaljno obrazložena.

24.Nisu osnovane ni tvrdnje tužitelja da je tuženik pogrešno utvrdio okolnosti i činjenice vezano za utvrđenja pod točkom 2. Odluke te da je tužitelj u DoN-u propisao mogućnost dokazivanja iskustva stručnjaka putem bilo kojeg dokumenta kojim se može dovesti u korelaciju stručnjaka i određene reference. Ovo stoga što je tužitelj u točci 6.6.2 DoN-a propisao, između ostalog, da ponuditelj, u svrhu dokazivanja iskustva stručnjaka prema postavljenim kriterijima za odabir ekonomski najpovoljnije ponude, u ponudi prilaže Izjavu stručnjaka koja sadrži informacije o specifičnom stručnom iskustvu, iz kojih moraju biti vidljivi kriteriji koji se boduju i kontakt podaci za provjeru te je ujedno propisano kako je predmetnoj izjavi potrebno priložiti dokument (Osobna referenca/Potvrda/Izjava), izdan na ime predloženog stručnjaka i potpisan od druge ugovorne strane (naručitelja usluga ili investitora), iz kojeg mora biti jasno vidljivo traženo iskustvo stručnjaka ili dokument (potvrda/referenca/drugi relevantni dokument) potpisan od druge ugovorne strane (naručitelja usluge ili investitora), a izdan pravnoj osobi koja je izvršila referentni ugovor u kojem su bile obuhvaćene usluge koje se traže za predloženog stručnjaka i dokument (Potvrda/lzjava/lmenovanje) izdan na ime predloženog stručnjaka i potpisan od strane poslodavca, odnosno pravne osobe koja je izvršila referentni ugovor, iz kojeg mora biti jasno vidljivo traženo iskustvo stručnjaka te veza između stručnjaka i referentnog ugovora. Dakle, tužitelj je bodovao specifično iskustvo stručnjaka na način da je kao dokaz tražio potvrde izdane od strane prijašnjih naručitelja, bilo neposredno samom stručnjaku ili gospodarskom subjektu koji je izvršio referentne usluge, koji onda izdao potvrdu stručnjaku slijedom čega proizlazi da tužitelj nije propisao alternativne načine dokazivanja specifičnog iskustva stručnjaka. Slijedom navedenog tuženik pravilno zaključuje da traženje dokaza specifičnog iskustva stručnjaka, u formi naprijed gore navedenih dokumenata ima ograničavajući učinak na potencijalne ponuditelje, odnosno da takvim postupanjem tužitelj nije omogućio učinkovito nadmetanje. Da je tužitelj ponudio i alternativne načine dokazivanja specifičnog iskustva stručnjaka sasvim sigurno bi pristiglo više ponuda te bi se mogla odabrati potencijalno niža ponuda a što bi rezultiralo i manjim trošenjem sredstava iz proračuna sukladno članku 4. stavku 3. ZJN kojom je propisano da je naručitelj obvezan primjenjivati odredbe ovoga Zakona na način koji omogućava učinkovitu javnu nabavu te ekonomično i svrhovito trošenje javnih sredstava. Za istaći je da je iz podataka spisa (Pojašnjenja 1. od 6. kolovoza 2021. (pitanje broj 8.) i Pojašnjenja 2., od 11. kolovoza 2021. (pitanje broj 46.), razvidno da su zainteresirani gospodarski subjekti problematizirali traženje dodatne dokumentacije za dokazivanje traženog iskustva stručnjaka koja mora biti potpisana od strane druge ugovorne strane (naručitelja usluga ili investitora) ili poslodavca, jer su smatrali da tužitelj dostavljene podatke o referencama može provjeriti i putem kontakt podataka navedenih u Izjavama koje dostavlja ponuditelj, kao i da druge ugovorne strane nemaju nikakvu obvezu izdavati potvrde/reference. Navedeno su smatrali neopravdanim otežavanjem dokazivanja iskustva stručnjaka za zainteresirane gospodarske subjekte.

25.Uzevši u obzir sve izloženo proizlazi da su gospodarski subjekti koji su raspolagali sa stručnjacima koji su imali zahtijevano specifično znanje dovedeni su u nepovoljan gospodarski položaj jer nisu mogli dobiti potvrde prijašnjih naručitelja, a što ne bi bio slučaj da su ponuđeni i alternativni načini dokazivanja specifičnog iskustva stručnjaka. Tužitelj ima diskrecijsko pravo biranja primjenjivih kriterija ekonomski najpovoljnije ponude, ali ovo pravo nije neograničeno te kod određivanja nefinancijskog kriterija ekonomski najpovoljnije ponude isti se morao odrediti na način kako je propisano člankom 285. stavkom 1. ZJN-a, a koji mu omogućava učinkovit pregled i ocjenu ponuda te provjeru informacija dostavljenih od ponuditelja. Osim toga kriteriji moraju biti povezani s predmetom nabave, omogućiti učinkovito nadmetanje i ne smiju biti diskriminirajući. Tužitelj je propisujući sporni kriterij trebao kumulativno zadovoljiti sva tri elementa koja proizlaze iz članka 285. stavka 1. ZJN. U konkretnom slučaju je utvrđeno da su propisani kriteriji povezani s predmetom nabave te da isti nisu diskriminirajući, međutim, dokaz za sporni necjenovni kriterij ENP-a, nije propisan na način kojim je omogućeno učinkovito nadmetanje u konkretnom postupku javne nabave, što je dovelo i do povrede načela tržišnog natjecanja iz članka 4. ZJN-a. Stoga tuženik i SAFU pravilno zaključuju da propisivanje dokazivanja traženog iskustva stručnjaka u točki 6.6.2. DoN-a predstavlja nepravilnost, s obzirom na to da su u nepovoljan položaj dovedeni gospodarski subjekti koji su raspolagali stručnjacima koji su imali zahtijevano specifično iskustvo i koje su mogli dokazati nekim drugim dokazom iako nisu mogli dobiti potvrde prijašnjih naručitelja.

26.Nadalje, suprotno tvrdnjama tužitelja, financijska korekcija je određena u skladu sa Pravilima. Naime, činjenica je da je u konkretnom slučaju samo jedan ponuditelj dostavio ponudu u postupku nabave. Osim toga činjenica je da su u odnosu na nepravilnost utvrđenu u odnosu na točku 1. Odluke tri zainteresirana gospodarska subjekta u svojim upitima istakla da sporni kriterij nije povezan s predmetom nabave te da su, u odnosu na nepravilnost iz točke 2. Odluke, dva zainteresirana gospodarska subjekta u svojim upitima istakla kako je navedeni način dokazivanja prekomjeran iz čega proizlazi kako je predmetni način dokazivanja bio otežavajući za potencijalne ponuditelje. Obzirom na navedeno, te stoga što je iz zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda od 18. svibnja 2022. (Naziv i sjedište ponuditelja prema redoslijedu zaprimanja ponuda) razvidno je da je za dostavu ponuda pristigla samo jedna ponuda ponuditelja Growth Strategies d.o.o., ne mogu se kao osnovani prihvatiti ni navodi tužitelja da šteta za proračun Europske unije nije nastupila niti da je mogla nastupiti.

27.Nisu prihvatljive ni tvrdnje tužitelja da nije ispunjen niti jedan uvjet od elemenata koji kumulativno moraju biti ispunjeni da bi se nepravilnost uopće utvrdila, prema definiciji nepravilnosti iz članka 2. točke 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013 odnosno da ne postoji nepravilnost te u svezi s tim negativan financijski učinak niti posljedice na proračun EU. Ukazuje se tužitelju da iz sadržaja definicije nepravilnosti iz članka 2. točke 36. Uredba (EU) broj 1303/2013 ne proizlazi isključivo zahtjev za nastankom iznosom točno određenog financijskog učinka na proračun Unije kako pogrešno shvaća tužitelj, jer sadržajem definicije nepravilnosti obuhvaćena je, kako stvarna šteta, tako i potencijalna šteta u situacijama kada nije moguće količinski točno odrediti financijske posljedice za određeni ugovor o nabavi. Uredbom (EU) 1303/2013 u članku 2. točka 36. definirana je nepravilnost kao svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti ili bi moglo našteti proračunu Unije tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom, dok je odredbom članka 74. stavka 3. Uredbe propisano da države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na europske strukturne i investicijske fondove pri čemu su opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Sukladno navedenom, pravilno tuženik navodi kako se predmet nepravilnosti ne reflektira u direktnom utjecaju na proračun Unije, već činjenici da je nepravilnost mogla imati utjecaja na sam proračun. Pri tome je tuženik ukazao na presudu suda Europske unije C-406/14 od 14. srpnja 2016. u kojoj je izričito navedeno kako se ne mora dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice nepravilnosti, odnosno da je dovoljno da se ne može isključiti mogućnost da je ta povreda utjecala na proračun predmetnog fonda, kao i na presudu suda Europske unije, oznake C-408/16 od 6. prosinca 2017. kojom se izričito navodi da iz definicije sadržane u članku 2. točki 7. Uredbe broj 1083/2006 proizlazi da kršenje prava Unije predstavlja nepravilnost u smislu te odredbe samo ako šteti ili bi moglo naštetiti općem proračunu Unije tako da tereti opći proračun neopravdanim izdatkom. Stoga je sud i presudio da takvu povredu treba smatrati nepravilnošću samo u mjeri u kojoj kao takva može imati posljedice za proračun. U predmetnom slučaju radi se o situaciji da je u postupku javne nabave, pokrenutom slanjem Obavijesti o nadmetanju u Elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske (EOJN-u), ponudu dostavio samo jedan ponuditelj dok su tri gospodarska subjekta zatražila pojašnjenje navodeći da sporni kriterij nije povezan s predmetom nabave, odnosno vezano za nepravilnost iz točke 2. Odluke te da su dva gospodarska subjekta u svojim upitima istakla kako je način dokazivanja iz točke 6.6.2. DON-a prekomjeran. Stoga je za zaključiti da predmetna nepravilnost ima štetan financijski učinak na proračun EU, budući je u konkretnom slučaju imala utjecaj na tržišno natjecanje relevantnog tržišta. Obzirom na sve navedeno tuženik pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju, nije bilo potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je bilo dovoljno da je postojala nepravilnost i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Unije. Iz dokumentacije postupka nabave jasno proizlazi da je došlo do povrede pravila javne nabave i počinjenja nepravilnosti koja nepravilnost je imala odvraćajući učinak na gospodarske subjekte i koja je posljedično dovela do ograničenja tržišnog natjecanja. Za ukazati je i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3420/22-2 od 12. listopada 2022. iz koje proizlazi da za utvrđivanje nepravilnosti nije potrebno dokazivati postojanje točno određene financijske posljedice, već je dovoljno da su postojale nepravilnosti i povreda pravila o javnoj nabavi koje bi se mogle dovesti u vezu s potencijalnim i stvarnim učinkom na proračun Europske unije. Tužitelj, po ocjeni ovoga, suda u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu a ni tijekom ovoga spora nije dokazao da se ne može isključiti da neki od potencijalnih ponuditelja, s moguće povoljnijom ponudom, nije sudjelovao u postupku nabave zbog propisanog kriterija za odabir ekonomski najpovoljnije ponude posjedovanja međunarodno priznatog certifikata za vođenje projekata, odnosno zahtjeva dokazivanja postojanja specifičnog iskustva putem potvrda prijašnjih naručitelja, na način kako je to bilo određeno DON- om.

28.Vezano za navode tužitelja da je osporavano rješenje suprotno odredbi članka 120. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP) za reći je da je tuženik, po ocjeni ovoga suda, u obrazloženju osporavanog rješenja ocijenio sve bitne navode prigovora, da se u istom navedeni razlozi koji su bili odlučujući kod ocjene dokaza kao i propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar.

29.Kod izloženog stanja stvari, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

30.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

31.Nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. ZUP-a na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti. Stoga je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

32.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

33.S obzirom na uspjeh tuženika u ovom sporu, trebalo mu je djelomično priznati zahtijevanu naknadu opravdanih troškova i to za putni trošak dvije autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosu od 100,00 (2 x 50,00) eura, te trošak od 2 x 1/2 dnevnice za svaku opunomoćenicu u iznosu od 30,00 eura, odnosno ukupno u iznosu od 130,00 eura, koje troškove sud drži opravdanim i nužnim, te su isti tuženiku i obistinjeni. Za više traženo za trošak cestarine i goriva, sud nije našao takve troškove nužnim ni opravdanim, stoga što je sud obistinio trošak najjeftinijeg prijevoznog sredstva opunomoćenicama tuženika, odnosno dvije autobusne karte na relaciji Zagreb-Split-Zagreb, slijedom čega nije moguće obistiniti troškove koji se odnose na cestarinu i gorivo, pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova spora tuženika odbijen kao neosnovan. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu, 27. veljače 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.