Poslovni broj: UsI-1050/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić i zapisničarki Neni Čulić, u upravnom sporu tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 10. veljače 2026 u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II-943-02/23-01/188, URBROJ: 514-04-03-01-01/08-25-2 od 25. ožujka 2025.
O b r a z l o ž e nj e
1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom Klasa: UP/I-943-04/22-01/388, Urbroj: 2198-17-03/1-23-2 od 25. svibnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zbog nenadležnosti zahtjev tužitelja za isplatu iznosa na ime naknade tržišne vrijednosti nekretnine č.z. 1996 k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi pobija osporeno rješenje zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju odredbe članka 18. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, a da prvostupanjsko tijelo pritom nije u roku od najkasnije osam dan od dana primitka podneska donijelo rješenje kojim odbaciti podnesak zbog nenadležnosti. Smatra, s obzirom da je predmetni zahtjev bio u rješavanju kod prvostupanjskog tijela skoro šest mjeseci kao i sadržaj obrazloženja pobijanog rješenja, da je prvostupanjsko tijelo zapravo ušlo u meritum ovoga upravnog postupka, a n ije postupilo kao tijelo koje zbog nenadležnosti odbacuje zahtjev. Tvrdi stoga da je jasno kako se prvostupanjsko tijelo posve neosnovano, paušalno i bez ikakvog pravnog uporišta pozvalo na navedenu odredbu Zakona o općem upravnom postupku, s jednim i isključivim ciljem da u konačnosti ne donese meritornu odluku u ovoj upravnoj stvari. Navodi da nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na bilo koji njezin dio pa tako niti ovaj sporni od 112 m2, ne predstavlja put i cestu, a kojim bi se koristile bilo koje osobe, pa je zaista nevjerojatno daje ikada mogla biti donesena bilo kakva odluka kojom bi dio njegove nekretnine sada postao cesta. Stoga smatra daje ovakvom odlukom omogućeno Gradu Biogradu na Moru, protivno zakonu, upisati se kao vlasnik na nekretnini koja je u privatnom vlasništvu, zanemarujući činjenicu da tuda ne prolazi nikakav put ili cesta u smislu odredbi Zakona o cestama. Smatra da je upravo grad [adresa] najmanje trebao prethodno predložiti izvlaštenje na zemljištu u privatnom vlasništvu, pa budući da nije tako postupio, donošenjem rješenja kojim mu je iz njegovog (žaliteljevog) vlasništva oduzeto spornih 112 m2 predmetne nekretnine je praktički izvršeno prikriveno izvlaštenje bez ikakvog prethodnog postupka izvlaštenja i bez isplaćene naknade za oduzeto mu zemljište. Tvrdi da je u podnesenom zahtjevu jasno isticao kako sporni dio predmetne nekretnine od 112 m2 ne predstavlja cestu, pa da je u postupku valjalo provesti uviđaj na licu mjesta kako bi utvrdilo predstavlja li ili ne taj sporni dio cestu, te nakon toga odlučiti hoće li njegov zahtjev za određivanje naknade prihvatiti ili pak odbaciti kako je to učinilo u pobijanom rješenju. Kako prvostupanjsko tijelo nije uopće provelo uviđaj, smatra da nije niti bilo u mogućnosti utvrditi jesu su njegovi navodi istiniti te je u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Budući da je predmetna nekretnina unatoč svemu navedenom u konačnosti izvlaštena, premda na posve nezakonit način, smatra da je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, trebalo provesti propisani upravni postupak i odrediti mu naknadu za oduzeti dio predmetne nekretnine koji je bio u njegovom vlasništvu, a koji je danas upisan kao cesta. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
4. U tijeku spora održana je rasprava dana 10. veljače 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
5. Među strankama je sporno, je li za predmetno zemljište koje je na temelju čl. 102. ZC u zemljišnim knjigama upisano kao cesta - javno dobro u općoj uporabi, trebalo odrediti naknadu za izvlaštenje u upravnom postupku pred tijelom nadležnim za provedbu postupaka izvlaštenja prema odredbama ZV o pravima vlasnika kojemu je vlasništvo prestalo ex lege.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.
7. Sud je odbio u sporu provesti dokaze koje je predložio tužitelj i to njegovim stranačkim saslušanjem kao i za saslušanjem svjedoka, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9 . Naime, kako to proizlazi iz spisa dostavljenog uz odgovor na tužbu, prvostupanjsko tijelo je iz spisu priloženih dokaza utvrdilo da predmetna nekretnina u površini od 112 m2 predstavlja u naravi cestu u smislu članka 98. i 100. Zakona o cestama („Narodne novine", broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21) te da kao takva, predstavlja javno dobro u općoj upotrebi u skladu s člankom 101. Zakona o cestama. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da navedena nekretnina nikada nije bila predmet izvlaštenja, odnosno da se za istu nije vodio postupak izvlaštenja.
10. U takvoj situaciji, Grad Biograd na Moru, kako to pravilno navodi i tuženik u osporenom rješenju, stekao je predmetnu nekretninu po sili zakona, pa u situaciji kada neosporno nije riječ o nekretnini koja bi bila eksproprirana sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, to nije ni bilo zakonske osnove da se u ovom postupku prema odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, provede postupak te tužitelju odredi naknada za predmetni dio nekretnine koji predstavlja nerazvrstanu cestu.
11. Stoga je, po ocjeni ovog suda pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je zbog nenadležnosti odbacilo zahtjev tužitelja za određivanjem naknade.
12. O pitanju određivanja naknade u navedenoj situaciji u kada je nekretnina faktički izvlaštena a bez vođenja postupka izvlaštenja, te kada je nekretnina upisana kao nerazvrstana cesta, Vrhovni sud je u svojoj odluci Rev 1973/14-3 od 12. travnja 2016. izrazio pravno shvaćanje da stupanjem na snagu ZC nisu nastupili pravni učinci koji su izjednačeni s učincima provedenog postupka izvlaštenja, već je za pitanje osnovanosti zahtjeva za naknadu za nekretnine upisane u zemljišne knjige kao cesta na temelju citiranih odredbi ZC nadležan redovni sud, koji o tom pitanju odlučuje kao odštetnom zahtjevu zbog nezakonitog oduzimanje zemljišta.
13. Dakle, sukladno citiranom pravnom shvaćanju, za pitanje naknade za zemljište koje je uknjiženo u zemljišnim knjigama kao nerazvrstana cesta, nadležan je redovan sud, a ne upravno tijelo u postupku izvlaštenja, kao što su pravilno odlučili tuženik i prvostupanjsko tijelo.
14. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim, pa je stoga sud na temelju čl. 116 st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u izreci presude.
U Splitu 27. veljače 2026.
S U T K I NJ A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja,
- tuženiku,
- u spis.
