Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu - Stalna služba u Našicama

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 Našice

Posl. broj: Pn-155/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sucu Dariu Ručeviću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika GRADNJA d.o.o. Osijek, OIB: 80617411375, Osijek, Ribarska 1, zastupan po punomoćnici Biljani Bandić Lutonski, odvjetnici iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja po zaposlenju ER, te te punomoćnika tužene, dana 27. veljače 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradnja d.d., OIB 80617411375, Osijek, Ribarska 1, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, iznos od 5.786,76 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od 28. travnja 2023. pa do isplate po stopi od 5,50% godišnje, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavljala prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbacuje se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao nepotpun.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28. travnja 2023. podnio Općinskom sudu u Osijeku tužbu protiv tuženika radi naknade štete, a predmet je rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj: Su-223/2023-5 od 14. lipnja 2023. ustupljen ovome sudu. U tužbi navodi da je osiguranik tužitelja GR zadobio na radnom mjestu multifragmentarni prijelom temporoparijetalne kosti desno, prijelom baze lubanje, te je ozljeda priznata na radu. Po tom osnovu tužitelj je priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad po osnovi ozljede na radu u visini od 30% i po osnovu bolesti od 70% rješenjem Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/19-01/03414877429, URBROJ: 68293506899 od 4. rujna 2020. Navodi da Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru Državni inspektorat, Područna jedinica Osijek, Ispostava – odsjek inspekcijskog nadzora u Đakovu, KLASA: 115-04/11-01/02, UR. BROJ: 556-14-11/06- 11-7 od 25. srpnja 2011. je inspektor rada utvrdio propuste u primjeni zaštite na radu i to na način da je tolerirao rad na način suprotan pravilima zaštite na radu te da je posljedica toga ozljeđivanje GR i RR. Stoga, ovom tužbom potražuje naknadu štete od tuženika koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka sposobnosti priznatu po osnovu povrede na radu od 30% osiguraniku GR za razdoblje od 5. rujna 2018. do 31. ožujka 2023. u iznosu od 5.786,76 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te ističe prigovor zastare potraživanja kao i prigovor da je tužitelj izgubio procesnu legitimaciju za vođenje ovoga parničnog postupka s obzirom na činjenicu da nije prijavio ovu tražbinu u predstečajnom postupku budući se tuženik u vrijeme podnošenja tužbe nalazio u predstečajnom postupku. Smatra da su osiguranici bili osposobljeni za rad na siguran način te raspolagali potrebnim zaštitnim sredstvima. Smatra da su nesreći prethodili nesporazumi u komunikaciji radnika što se može smatrati individualnim propustom a ne propustom poslodavca. Navodi da ne postoji pravomoćna sudska ili upravna odluka kojom bi se utvrdila odgovornost tuženika za štetu. Smatra da nije dostavljen detaljan obračun štete te da nije uzet u obzir doprinos oštećenog radnika u nastanku ozljede.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/19- 01/03414877429, URBROJ: 341-12-05/3-19-33143 od 4. rujna 2020. ( list 3-7),Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda Osijek KLASA: 141-02/18-01/10198, URBROJ: 426-04-04/8-18-4 od 5. rujna 2018. (list spisa 8-12), Obrazac MRMS-R1 Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja KLASA: 140-01/18-02/3495, URBROJ: 524- 07-18-2 od 25. rujna 2018. (list spisa 13-16), Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda Osijek KLASA: 141-02/18-01/10198, URBROJ: 426- 04-04/8-18-7 od 10. listopada 2018. (list spisa 16-20), Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/18-01/03414877429, URBROJ: 341-99-05/3-18-8143 od 7. lipnja 2019. (list spisa 21-23), Prijavu o ozljedi na radu od 16. svibnja 2011. (list spisa 24-27), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područne jedinice Osijek, Ispostava – odsjek inspekcijskog nadzora u Đakovu, KLASA: 115-04/11-01/02, UR. BROJ: 556-14-11/06-11-7 od 25. srpnja 2011. (list spisa 28-37), Izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Gradnja d.o.o. (list spisa 38-44), Obračun isplata Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe – Sektora za pravne, opće i poslove gospodarenja imovinom Zavoda, Odjela za pravne poslove od dana 6. travnja 2023 (list spisa 45), iskaz saslušanog svjedoka RR ( list spisa 115).

4. U postupku sud je odbio provođenje vještačenja po vještaku zaštite radu koje je predlagao tuženik iz razloga što je sud predloženo vještačenje smatrao nepotrebnim i neekonomičnim jer je činjenično stanje smatrao dovoljno utvrđenim za donošenje odluke temeljem materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu te da bi provođenje vještačenja nepotrebno odugovlačilo ovaj parnični postupak.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22., 155/23, 146/25 dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim potražuje naknadu štete od tuženika koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka sposobnosti priznatu po osnovu povrede na radu od 30% osiguraniku GR za razdoblje od 5. rujna 2018. do 31. ožujka 2023. u iznosu od 5.786,76 EUR. Naime, tužitelj je osiguraniku GR po osnovu invalidske mirovine isplatio iznos od 19.289,20 EUR, a od navedenog iznosa isplaćeno je 30% po osnovu povrede na radu u visini od 5.786,76 EUR.

7. Među strankama nije sporno da je došlo do ozljede osiguranika GR **.**.2011. na radnom mjestu, no sporna je osnova, visina tužbenog zahtjeva kao i da li postoji uzročno-posljedična veza između ozljede na radu i štete koja je nastala tužitelju HZMO-u zbog toga što je osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu koju mu isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja. Nadalje, sporno je da li je nastupila zastara te da li je tužitelj izgubio procesnu legitimaciju za vođenje ovoga parničnog postupka s obzirom na činjenicu da nije prijavio ovu tražbinu u predstečajnom postupku budući se tuženik u vrijeme podnošenja tužbe nalazio u predstečajnom postupku.

8. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potrebno je naglasiti da je isti nije osnovan. Naime, uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/19-01/03414877429, URBROJ: 68293506899 od 4. rujna 2020. utvrđeno je da isplata mirovine pripada osiguraniku od 5. rujna 2018. te da će istu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivati iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno, unatrag, dakle, od 4. rujna 2020., te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno dana 30. rujna 2020. Stoga, sud je utvrdio da s obzirom da je tužba podnesena sudu 28. travnja 2023., da tražbina iz tužbenog zahtjeva nije zastarjela s obzirom da su tek od 4. rujna 2020. vršene isplate osiguraniku kojemu su materijalna prava priznata za razdoblje počevši od 4. rujna 2018. Nadalje, odredbom članka 214. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO), propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok prema stavku 2. istog članka, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Odredbom članka 226. stavka 1. ZOO, propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Nadalje, prema odredbi članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe, dok sukladno odredbi članka 245. stavka 3. ZOO, kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Dakle, zastara ne teče za vrijeme trajanja postupka.

9. U odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj izgubio procesnu legitimaciju za vođenje ovoga parničnog postupka s obzirom na činjenicu da nije prijavio ovu tražbinu u predstečajnom postupku budući se tuženik u vrijeme podnošenja tužbe nalazio u predstečajnom postupku, valja naglasiti da na temelju čl. 68. st. 1. Stečajnog zakona propisano je da danom otvaranja predstečajnog postupka nastupa prekid parničnih i arbitražnih postupaka, kao i zabrana pokretanja novih parničnih i arbitražnih postupaka protiv dužnika u svezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe. Parnični i arbitražni postupci u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe mogu se nastaviti ili pokrenuti nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene te nakon pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka, dok je st. 4. istoga čl. propisano da odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na postupke radi ostvarenja tražbina koje su nastale nakon otvaranja predstečajnog postupka. Naime, tužitelj pravilno ističe da nije mogao prijaviti svoje potraživanje u predstečajnom postupku budući je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku od 22. prosinca 2017. broj:

St-1703/2017 otvoren predstečajni postupak nad tuženikom a isplata tražbine koja je predmet ove tužbe je utvrđena tek Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/19-01/03414877429, URBROJ: 68293506899 od 4. rujna 2020. S obzirom da je ova tužba podnesena 28. travnja 2023., dakle nakon otvaranja predstečajnog postupka i to za tražbinu nastalu nakon otvaranja predstečajnog postupka, prigovor tuženika da je tužitelj izgubio procesnu legitimaciju za vođenje ovoga parničnog postupka sud smatra u cijelosti neosnovanim. Valja naglasiti da uvidom u Izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Gradnja d.o.o. (list spisa 38-44) sud utvrdio da je tuženik pravni sljednik društva Gradnja d.o.o., OIB: 77971360833 čiji je osiguranik GR bio zaposlenik i kome je tužitelj isplaćivao invalidsku mirovinu.

10. Uvidom u Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/19-01/03414877429, URBROJ: 341-12-05/3- 19-33143 od 4. rujna 2020. ( list 3-7) utvrđeno je da osiguraniku GR kod kojega je zbog ozljede na radu 30% i bolesti 70% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti priznaje se počevši od 5. rujna 2018. pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 833,55HRK mjesečno, te da umjesto ove mirovine određuje se najniža mirovina u svoti od 2454,05HRK mjesečno, a od 1. siječnja 2019. najniža mirovina iznosi 2482,10HRK mjesečno, od 1. srpnja 2019. 2.542,71HRK mjesečno, od 1. siječnja 2020. najniža mirovina iznosi 2.560,67HRK mjesečno a od 1. srpnja 2020. najniža mirovina iznosi 2.596,95HRK mjesečno. Valja napomenuti da je to rješenje doneseno povodom žalbe osiguranika GR na prethodno rješenje koje je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba rješenjem, KLASA: UP/II 141-02/18- 01/03414877429, URBROJ: 341-99-05/3-18-8143 OD 7. lipnja 2019. poništio i predmet vraćen radi donošenja novog rješenja. Nadalje, utvrđeno je uvidom u citirano rješenje od 4. rujna 2020. da prema nalazu i mišljenju viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 141-02/18-01/10198, URBROJ: 426-04-03/6-19- 13 od 14. siječnja 2019., a nakon revizije vijeća vještaka – revizora Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava KLASA: 140-01/18-2-3495, URBROJ: 524-07-19-6 od 1. veljače 2019. da je kod osiguranika zbog ozljede na radu 30% i bolesti 70% dana 5. rujna 2018. nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti osiguranika GR prema čl. 39. st. 3. ZOMO s kontraindikacijama: rad na visini, poslovi s većom odgovornosti i teški fizički poslovi, te da poslovi koje smije osiguranik obavljati su lakši fizički poslovi, u nivou, bez veće emocionalne odgovornosti.

11. Valja napomenuti da prethodnim vještačenjima kod osiguranika nije bilo utvrđen nastanak djelomičnog gubitka radne sposobnosti, odnosno uvidom u Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda Osijek KLASA: 141-02/18-01/10198, URBROJ: 426-04-04/8-18-4 od 5. rujna 2018. (list spisa 8-12) utvrđen je potpuni gubitak radne sposobnosti, uvidom u Obrazac MRMS-R1 Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja KLASA: 140-01/18-02/3495, URBROJ: 524-07-18-2 od 25. rujna 2018. (list spisa 13-16), utvrđeno je da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti, dok je uvidom u Nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda Osijek KLASA: 141-02/18-01/10198, URBROJ: 426-04-04/8-18-7 od 10. listopada 2018. utvrđeno da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomičan ili potpun gubitak radne sposobnosti jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti. Napominje se da sud nije posebno cijenio navedena prethodna vještačenja jer njima se samo dokazuje slijed radnji i utvrđenja koja su provedena u upravnom postupku a koja nisu od odlučne ocjene za donošenje meritorne odluke u ovome postupku jer rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 4. rujna 2020. se temelji na nalazu i mišljenju viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 141-02/18-01/10198, URBROJ: 426-04-03/6-19-13 od 14. siječnja 2019., a nakon revizije vijeća vještaka – revizora Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava KLASA: 140- 01/18-2-3495, URBROJ: 524-07-19-6 od 1. veljače 2019.

12. Shodno navedenom u odlomku broj: 11., sud je nalaz i mišljenje viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, KLASA: 141-02/18-01/10198, URBROJ: 426-04-03/6-19-13 od 14. siječnja 2019., a nakon revizije vijeća vještaka – revizora Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava KLASA: 140-01/18-2-3495, URBROJ: 524-07-19-6 od 1. veljače 2019. kojim je utvrđeno da je kod osiguranika zbog ozljede na radu 30% i bolesti 70% priznata invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti a koji je proveden u upravnom postupku i koji je potvrđen donošenjem rješenja od 4. rujna 2020., ocijenio kao jasan dokaz o postojanju uzročno posljedične veze između događaja od dana 10. svibnja 2011. u kojem je osigurani GR stradao i priznatog prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad i to zbog ozljede na radu 30% koja je izravna posljedica ozljede koju je osiguranik pretrpio na radu i bolesti 70%.

13. Uvidom u Obračun isplata Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe – Sektora za pravne, opće i poslove gospodarenja imovinom Zavoda, Odjela za pravne poslove od dana 6. travnja 2023., utvrđeno je da u razdoblju od 5. rujna 2018. do 31. ožujka sveukupno je isplaćeno osiguraniku GR 19.289,20 EUR.

14. Saslušan u svojstvu svjedoka RR je u bitnom iskazao da je kao zaposlenik tuženika radio kada se dogodio štetni događaj te je i sam stradao u tome događaju. O samom nastanku događaja opisuje da je došlo zbog nedostatka komunikacije jer osoba koja je bila u radnom stroju telehender i koji stroj je trebao držati oplatu je otišao obaviti drugi radni zadatak dok je netko od radnika otpustio vijke pri čemu je oplata nekontrolirano počela padati. Navodi da je koristio zaštitu opremu dok za osiguranika GR ne može se sjetiti.

14.1. Sud je iskaz svjedoka ocijenio kao vjerodostojnim jer iskazuje o događaju u kojemu je osobno sudjelovao.

15. Čitanjem Zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područne jedinice Osijek, Ispostava – odsjek inspekcijskog nadzora u Đakovu, KLASA: 115-04/11-01/02, UR. BROJ: 556-14-11/06-11-7 od 25. srpnja 2011. (list spisa 28-37) utvrđeno je da je dana 10. svibnja 2011. prilikom demontaže oplate „FRAMAX“ s vertikalnih serklaža glavnog objekta u izgradnji u osi “F“ došlo do nekontroliranog pada oplate s vanjske strane zida, prilikom čega je došlo do težeg ozljeđivanja radnika RR i GR koji su uz još dvojicu radnika činili grupu radnika koja je dobila zadatak demontaže oplate. Daljnjim čitanjem Zapisnika utvrđeno je da je kao posljedica loše komunikacije između članova grupe i spleta nepredviđenih okolnosti došlo do nekontroliranog pada vanjske oplate. Naime, strojar koji je činio radnu grupu odlazi sa skipom na drugi dio gradilišta obaviti drugi zadatak, te jedan radnik E ne znajući za tu okolnost odvrće zadnju maticu, pri čemu drugi radnik G pokušavajući ga spriječiti u tome na način da vičući upozorava ga da ne otpušta navedeni vijak, no radnik E ne čuje jer u blizini radi vibronabijač i pravi veliku buku. Kako je radnik G shvatio da ne može ga čuti radnik E, silazi s ljestava i trči prema E ako bi ga spriječio u otpuštanju posljednjeg vijka, ali stiže prekasno. U međuvremenu E je odvrnuo posljednju maticu i otplata pada nekontrolirano na radnike RR i GR. Shodno navedenom, Zapisnikom je utvrđeno da je poslodavac tolerirao rad na način suprotan pravilima zaštite na radu čime su povrijeđene odredbe čl. 44. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu ( „Narodne novine“ broj: 59/96 do 75/09) jer nije u dovoljnoj mjeri skrbio da navedeni radni postupak pripremi, organizira i provodi na način da se njime ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika. U očitovanju o sadržaju zapisnika utvrđeno je da poslodavac je pozvat da se očituje pisanim putem u roku od tri dana od dana završetka pisanja zapisnika na konstatacije navedene u zapisniku, te ukoliko se je izjasni smatrat će se da nema primjedbi na konstatacije u zapisniku.

16. Uvidom u Prijavu ozljede na radu (list spisa 24-27) utvrđeno je da je poslodavac Gradnja d.o.o. Osijek prijavila da je radnik GR ozlijeđena osoba čija se ozljeda dogodila 10. svibnja 2011. godine na radu.

17. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima.

18. Za odluku o tužbenom zahtjevu bile su važne okolnosti nastanka štetnog događaja jer je utvrđeno da je osiguranik GR pretrpio ozljedu na radu zbog čega mu je ranije navedenim rješenjem HZMO-a od 4. rujna 2020. priznato pravo na invalidsku mirovinu, zbog ozljede na radu 30% i zbog bolesti 70%, jer je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti. Iz zapisnika Državnog inspektorata proizlazi da je štetni događaj nastao kao posljedica loše komunikacije između članova grupe i spleta nepredviđenih okolnosti došlo do nekontroliranog pada vanjske oplate te da je poslodavac na taj način i takvim radom tolerirao rad na način suprotan pravilima zaštite na radu čime su povrijeđene odredbe čl. 44. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu ( „Narodne novine“ broj: 59/96 do 75/09) jer nije u dovoljnoj mjeri skrbio da navedeni radni postupak pripremi, organizira i provodi na način da se njime ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika.

19. Zakon o mirovinskom osiguranju Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine”, broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022. – u nastavku: ZOMO) specijalni je propis koji normira prava i obveze iz sustava mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, prema odredbi stavka 2. toga članka, naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 162. st. 1. ZOMO je propisano da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok je odredbom stavka 3. toga članka propisano da za štetu iz stavka 1. toga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

20. Odrednom čl. 44. st. 1.. Zakona o zaštiti na radu ( „Narodne novine“ broj: 59/96 do 75/09) koji je bio na snazi kada je štetni događaj nastao propisano je da poslodavac je dužan provesti potrebne mjere za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika, uključujući planiranje, pripremu i provedbu radnog procesa, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite radnika i okoliša i uključujući zaštitu od profesionalnih opasnosti, osiguravajući potrebnu zaštitu i tehnološke uvjete, a tamo gdje je potrebno, dužan je izraditi odgovarajuće upute na hrvatskom jeziku, dok je st. 2. istog čl. propisano da poslodavac treba skrbiti da su radni postupci tako pripremljeni i organizirani te da se provode na način da se njima ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika.

21. Imajući na umu da je pravo na invalidsku mirovinu priznato osiguraniku GR počevši od 5. rujna 2018., tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete od tuženika. Kako je već navedeno, iz obračuna isplate invalidske mirovine utvrđeno je da je u navedenom razdoblju ukupno isplaćeno 19.289,20 EUR te je 30% toga iznosa 5.786,76 EUR. Polazeći od toga da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete, a koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, u koja ulaze novčana davanja po osnovi invalidske mirovine, odlučeno je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan jer tužitelju pripada 30% ukupnog iznosa po osnovi isplaćene invalidske mirovine. Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru utvrđeno je da je do štetnog događaja došlo iz razloga što poslodavac je tolerirao rad na način suprotan pravilima zaštite na radu čime su povrijeđene odredbe čl. 44. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu ( „Narodne novine“ broj: 59/96 do 75/09) jer nije u dovoljnoj mjeri skrbio da navedeni radni postupak pripremi, organizira i provodi na način da se njime ne utječe štetno na sigurnost i zdravlje radnika. Isto proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka RR. Nadalje, sam tuženik tijekom cijelog postupka ni na jedan način nije predložio odgovarajući dokaz kojim bi iste doveo u pitanje osim prijedloga za provođenjem novog vještačenja po vještaku zaštite na radu. Nadalje, sud smatra tvrdnje tuženika iznesene tijekom postupka t da je štetni događaj se ima smatrati individualnim propustom a ne propustom tuženika kao poslodavca paušalnim, bez prilaganja odgovarajućih dokaza. Napominje se da je Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru poslodavac pozvan da se očituje pisanim putem u roku od tri dana od dana završetka pisanja zapisnika na konstatacije navedene u zapisniku, te ukoliko se je izjasni smatrat će se da nema primjedbi na konstatacije u zapisniku. Kako isto tuženik nije priložio niti na drugi način doveo navedenu okolnost u pitanje, sud je ocijenio stanje dovoljno utvrđenim za donošenjem meritorne odluke.

22. Tužitelj HZMO na ročištu glavne rasprave zatražio je troškove postupka te potražuje trošak postupka u visini iznosa za dolazak svjedoka na sud. Čitanjem tužbe i pregledom spisa nije utvrđeno da je tužitelj postavio točno određen zahtjev za naknadu troškova u kojem je navedeno koji su troškovi nastali niti je naveden iznos troškova, zbog čega je zahtjev za naknadu troškova odlučeno odbaciti kao nepotpun. Nadalje,

23. Slijedom navedenog, a na temelju članka 325. ZPP-a, odlučeno je kao u točci II. izreke.

Našice, dana 27. veljače 2026.

SUDAC

Dario Ručević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Pun. tuženika