Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž -1983/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 22, zastupanog po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn- 1576/2021-44 od 28. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-1576/2021-44 od 28. kolovoza 2025., u točkama II. i IV. izreke u cijelosti, a u točki I. izreke do iznosa od 713,38 eur sa zakonskim zateznim kamatama.
II. Prihvaća se žalba tuženika i citirana presuda preinačuje u dijelu točke I. izreke preko iznosa od 713,38 eur i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 713,38 eur do iznosa od 1.045,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama.
III. Prihvaća žalba tuženika i citirana presuda preinačuje u točki III. izreke i sudi:
Svaka stranka snosi svoj parnični trošak, time da se nalaže tuženiku da naknadi tužiteljici trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,16 eur.
IV. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi štetu u iznosu od 1.045,19 eur sa pripadajućim kamatama (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.398,16 eur (točka III. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška (točka IV. izreke). Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe i utvrđeno je povlačenje tužbe za iznos od 265,45 eur.
2. Protiv točke I. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11; dalje-ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 331,81 eur. Tužiteljica je podijela žalbu protiv točke II. i IV. izreke presude, predlažući da se tužbeni zahtjev prihvati u preostalom dijelu.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu iz štetnog događaja od 9. srpnja 2018.
6.1. Po provedenom dokaznom postupku, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića i dr. Petra Škavića, prvostupanjski sud utvrđuje da ozljede tužiteljice odgovaraju onima koje u sličnim prometnim nesrećama nastaju kod osoba koje nisu vezane sigurnosnim pojasom budući da bi pri utvrđenoj dinamici odigravanja događaja sigurnosni pojas spriječio udarac glave i tijela tužiteljice u tupotvrde prepreke unutar kabine vozila, time da je neovisno o vezivanju sigurnosnog pojasa moglo nastati istegnuće mišićja vratne kralježnice. Kako je utvrđeno da kritične zgode tužiteljica nije bila vezana sigurnosnim pojasom, tuženikov prigovor suodgovornosti tužiteljice od 50% za nastanak štete da je osnovan jer da tužiteljica ne bi zadobila gnječno razderanu ranu tjemeno desno, natučenje lijevog ramena i iščašenje zgloba između lijeve ključne kosti i koštanog nastavka lijeve lopatice da je koristila sigurnosni pojas. Stoga prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica time doprinijela nastanku štete u omjeru od 50%.
6.2. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Rašića prvostupanjski sud utvrđuje da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), te utvrđuje da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada neimovinska šteta u iznosu od 2.571,50 eur, uvećano za naknadu zbog potrebe tuđe pomoći i njege, ukupno iznos od 2.753,99 eur. Od tog je iznosa prvostupanjski sud umanjio nesporno isplaćeni iznos od 663,61 eur, što onda iznosi 2.090,38 eur, pa je taj iznos umanjio za doprinos tužiteljice nastanku štete od 50% i dosudio joj iznos od 1.045,19 eur.
7.Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, osim što je pogrešnim redoslijedom uračunao već isplaćeni iznos naknade štete. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
8.1. Tužiteljica u žalbi navodi da iz mišljenja dr. Škavića proizlazi da bi glavnina ozljeda kod nje nastala i da je bila vezana sigurnosnim pojasom, pa da je stoga nepravilno prvostupanjski sud odlučio da postoji njezina suodgovornost u omjeru od 50%. Prvostupanjski sud da je bio dužan pozvati vještaka dr. Žarka Rašića da ocijeni visinu nastale štete uzimajući u obzir samo ozljede koje bi nastale bez obzira na korištenje sigurnosnog pojasa. Ti žalbeni navodi su neosnovani.
8.2. Prije svega valja reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio suodgovornost tužiteljice u omjeru od 50% zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa. Tužiteljica smatra da je prvostupanjski sud trebao pozvati medicinskog vještaka dr. Rašića, a nakon vještačenja po vještaku dr. Škaviću, da se očituje koje ozljede bi ona zadobila i da je bila vezana sigurnosnim pojasom jer u tom slučaju naknadu štete zbog tih ozljeda (koje bi zadobila i da je bila vezana sigurnosnim pojasom) ne bi trebalo umanjiti za 50%. Mišljenje je vještaka dr. Škavića da bi sigurnosni pojas spriječio udarac glave i tijela tužiteljice u tupotvrde prepreke, a da je, neovisno o vezivanju sigurnosnog pojasa, moglo nastati istegnuće mišića vratne kralježnice.
8.3. Dakle, tužiteljica smatra da je bilo potrebno provesti dopunsko vještačenje. Međutim, sud nije ovlašten određivati provođenje dokaza po službenoj dužnosti, već se dokazi provode po prijedlogu stranaka. Stoga je upravo tužiteljica bila ta koja je trebala predložiti provođenje dopunskog vještačenja, a kako ga nije predložila, taj dokaz nije proveden, pa je činjenično stanje pravilno utvrđeno temeljem provedenih dokaza. Tužiteljica u žalbi pravilno navodi da sud ne raspolaže stručnim znanjem da sam procijeni omjer visine nastale štete koji je posljedica istegnuća mišića vratne kralježnice, pa kako niti jedna od stranaka nije predložila provođenje dopunskog vještačenja, sud nije mogao provesti navedeni dokaz po službenoj dužnosti, te je stoga činjenično stanje pravilno utvrdio temeljem provedenih dokaza.
9. Osnovano navodi tuženik u žalbi da je prvostupanjski sud koristio pogrešan redoslijed uračunavanja već isplaćenog iznosa naknade štete. Naime, ukupno utvrđeni iznos naknade štete od 2.753,99 eur trebalo je prvo umanjiti za 50%, koliko predstavlja doprinos tužiteljice, i onda se od iznosa od 1.376,99 eur trebao odbiti isplaćeni iznos tužiteljici od 663,61 eur i tužiteljici dosuditi preostali iznos od 713,38 eur. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev preko iznosa od 713,38 eur.
10. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da su obje stranke u postupku uspjele podjednako, pa je ovaj sud odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak u smislu odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a, time da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici troškove vještačenja od 398,16 eur jer su oni bili nužni za vođenje postupka i odlučivanje o tužbenom zahtjevu. S obzirom da je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.
11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i 373. točka 3. ZPP-a.
12. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci, 27. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
