Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-907/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Burić, odvjetnici u Osijeku, protiv tužene Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 6. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tužene u zamjeni Mateja Šokčevića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Ostović & Rakušić d.o.o. u Osijeku, po objavi 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu br. 5140030242- 60010453979/2006, sklopljenog između tužitelja RR i Slavonske banke d.d. Osijek 24. siječnja 2006., solemniziranog kod javne bilježnice Dragice Dumančić iz Osijeka 10. veljače 2006. pod brojem OU-94/06, a koja glasi:

„Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“

II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, isplatiti tužitelju RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime preplaćenog iznosa tečajne razlike ukupan iznos od 13.197,31 eur (slovima: trinaest tisuća stotinu devedeset sedam eura trideset jedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje teku:

-na iznos od 12,06 eur tekućim od 17.01.2009. pa do isplate,

-na iznos od 14,75 eur tekućim od 19.02.2009. pa do isplate,

-na iznos od 06,37 eur tekućim od 18.03.2009. pa do isplate,

-na iznos od 08,24 eur tekućim od 16.04.2009. pa do isplate,

-na iznos od 08,40 eur tekućim od 14.05.2009. pa do isplate,

-na iznos od 05,64 eur tekućim od 17.06.2009. pa do isplate,

-na iznos od 06,75 eur tekućim od 17.07.2009. pa do isplate,

-na iznos od 04,20 eur tekućim od 15.08.2009. pa do isplate,

-na iznos od 07,26 eur tekućim od 16.09.2009. pa do isplate,

-na iznos od 04,62 eur tekućim od 16.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 06,17 eur tekućim od 17.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 05,88 eur tekućim od 16.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 10,44 eur tekućim od 16.01.2010. pa do isplate,

-na iznos od 13,33 eur tekućim od 16.02.2010. pa do isplate,

-na iznos od 12,70 eur tekućim od 16.03.2010. pa do isplate,

-na iznos od 15,71 eur tekućim od 16.04.2010. pa do isplate,

-na iznos od 21,07 eur tekućim od 15.05.2010. pa do isplate,

-na iznos od 22,29 eur tekućim od 16.06.2010. pa do isplate,

-na iznos od 29,41 eur tekućim od 17.07.2010. pa do isplate,

-na iznos od 28,36 eur tekućim od 17.08.2010. pa do isplate,

-na iznos od 41,00 eur tekućim od 16.09.2010. pa do isplate,

-na iznos od 33,68 eur tekućim od 16.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 35,35 eur tekućim od 16.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 43,72 eur tekućim od 16.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 46,05 eur tekućim od 15.01.2011. pa do isplate,

-na iznos od 39,94 eur tekućim od 17.02.2011. pa do isplate,

-na iznos od 45,43 eur tekućim od 17.03.2011. pa do isplate,

-na iznos od 40,63 eur tekućim od 15.04.2011. pa do isplate

-na iznos od 49,66 eur tekućim od 14.05.2011. pa do isplate,

-na iznos od 59,16 eur tekućim od 16.06.2011. pa do isplate,

-na iznos od 71,95 eur tekućim od 16.07.2011. pa do isplate,

-na iznos od 85,91 eur tekućim od 17.08.2011. pa do isplate,

-na iznos od 63,87 eur tekućim od 16.09.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,56 eur tekućim od 15.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 55,81 eur tekućim od 17.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 57,26 eur tekućim od 16.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 63,15 eur tekućim od 14.01.2012. pa do isplate,

-na iznos od 65,48 eur tekućim od 16.02.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,41 eur tekućim od 16.03.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,88 eur tekućim od 14.04.2012. pa do isplate,

-na iznos od 66,15 eur tekućim od 24.05.2012. pa do isplate,

-na iznos od 65,82 eur tekućim od 15.06.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,81 eur tekućim od 14.07.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,74 eur tekućim od 15.08.2012. pa do isplate,

-na iznos od 58,93 eur tekućim od 15.09.2012. pa do isplate,

-na iznos od 62,30 eur tekućim od 16.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 64,40 eur tekućim od 15.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 63,82 eur tekućim od 15.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 61,27 eur tekućim od 16.01.2013. pa do isplate,

-na iznos od 59,25 eur tekućim od 15.02.2013. pa do isplate,

-na iznos od 60,02 eur tekućim od 16.03.2013. pa do isplate,

-na iznos od 64,46 eur tekućim od 16.04.2013. pa do isplate,

-na iznos od 57,99 eur tekućim od 15.05.2013. pa do isplate,

-na iznos od 57,91 eur tekućim od 14.06.2013. pa do isplate,

-na iznos od 57,61 eur tekućim od 16.07.2013. pa do isplate,

-na iznos od 57,67 eur tekućim od 15.08.2013. pa do isplate,

-na iznos od 59,39 eur tekućim od 14.09.2013. pa do isplate,

-na iznos od 61,38 eur tekućim od 15.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 61,54 eur tekućim od 14.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 64,43 eur tekućim od 14.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 61,48 eur tekućim od 15.01.2014. pa do isplate,

-na iznos od 54,68 eur tekućim od 19.02.2014. pa do isplate,

-na iznos od 55,42 eur tekućim od 20.03.2014. pa do isplate,

-na iznos od 55,03 eur tekućim od 15.04.2014. pa do isplate,

-na iznos od 52,99 eur tekućim od 14.05.2014. pa do isplate,

-na iznos od 53,18 eur tekućim od 13.06.2014. pa do isplate,

-na iznos od 54,66 eur tekućim od 15.07.2014. pa do isplate,

-na iznos od 55,71 eur tekućim od 14.08.2014. pa do isplate,

-na iznos od 55,90 eur tekućim od 13.09.2014. pa do isplate,

-na iznos od 56,73 eur tekućim od 15.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 58,50 eur tekućim od 13.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 58,76 eur tekućim od 13.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 59,11 eur tekućim od 14.01.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 13.02.2015. pa od isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 13.03.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 15.04.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 14.05.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 16.06.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 15.07.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 13.08.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 15.09.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 14.10.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 13.11.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 15.12.2015. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 14.01.2016. pa do isplate,

-na iznos od 58,85 eur tekućim od 13.02.2016. pa do isplate,

-na iznos od 76,58 eur tekućim od 15.03.2016. pa do isplate,

-na iznos od 75,87 eur tekućim od 14.04.2016. pa do isplate,

-na iznos od 71,31 eur tekućim od 13.05.2016. pa do isplate,

-na iznos od 77,36 eur tekućim od 15.06.2016. pa do isplate,

-na iznos od 74,95 eur tekućim od 14.07.2016. pa do isplate,

-na iznos od 75,77 eur tekućim od 13.08.2016. pa do isplate,

-na iznos od 74,25 eur tekućim od 14.09.2016. pa do isplate,

-na iznos od 74,74 eur tekućim od 13.10.2016. pa do isplate,

-na iznos od 79,53 eur tekućim od 15.11.2016. pa do isplate,

-na iznos od 79,57 eur tekućim od 14.12.2016. pa do isplate,

-na iznos od 81,58 eur tekućim od 13.01.2017. pa do isplate,

-na iznos od 79,77 eur tekućim od 15.02.2017. pa do isplate,

-na iznos od 76,73 eur tekućim od 15.03.2017. pa do isplate,

-na iznos od 78,63 eur tekućim od 13.04.2017. pa do isplate,

-na iznos od 71,98 eur tekućim od 13.05.2017. pa do isplate,

-na iznos od 73,97 eur tekućim od 14.06.2017. pa do isplate,

-na iznos od 69,74 eur tekućim od 13.07.2017. pa do isplate,

-na iznos od 63,97 eur tekućim od 15.08.2017. pa do isplate,

-na iznos od 62,29 eur tekućim od 14.09.2017. pa do isplate,

-na iznos od 63,24 eur tekućim od 13.10.2017. pa do isplate,

-na iznos od 62,69 eur tekućim od 15.11.2017. pa do isplate,

-na iznos od 61,53 eur tekućim od 14.12.2017. pa do isplate,

-na iznos od 58,28 eur tekućim od 13.01.2018. pa do isplate,

-na iznos od 61,56 eur tekućim od 14.02.2018. pa do isplate,

-na iznos od 57,77 eur tekućim od 14.03.2018. pa do isplate,

-na iznos od 54,56 eur tekućim od 13.04.2018. pa do isplate,

-na iznos od 51,90 eur tekućim od 15.05.2018. pa do isplate,

-na iznos od 57,71 eur tekućim od 14.06.2018. pa do isplate,

-na iznos od 57,89 eur tekućim od 13.07.2018. pa do isplate,

-na iznos od 64,63 eur tekućim od 15.08.2018. pa do isplate,

-na iznos od 64,78 eur tekućim od 13.09.2018. pa do isplate,

-na iznos od 62,19 eur tekućim od 13.10.2018. pa do isplate,

-na iznos od 63,72 eur tekućim od 14.11.2018. pa do isplate,

-na iznos od 65,09 eur tekućim od 13.12.2018. pa do isplate,

-na iznos od 64,66 eur tekućim od 15.01.2019. pa do isplate,

-na iznos od 63,23 eur tekućim od 14.02.2019. pa do isplate,

-na iznos od 63,43 eur tekućim od 14.03.2019. pa do isplate,

-na iznos od 65,21 eur tekućim od 13.04.2019. pa do isplate,

-na iznos od 63,87 eur tekućim od 15.05.2019. pa do isplate,

-na iznos od 66,24 eur tekućim od 13.06.2019. pa do isplate,

-na iznos od 67,93 eur tekućim od 13.07.2019. pa do isplate,

-na iznos od 72,78 eur tekućim od 14.08.2019. pa do isplate,

-na iznos od 71,33 eur tekućim od 13.09.2019. pa do isplate,

-na iznos od 71,36 eur tekućim od 15.10.2019. pa do isplate,

-na iznos od 72,14 eur tekućim od 14.11.2019. pa do isplate,

-na iznos od 73,45 eur tekućim od 13.12.2019. pa do isplate,

-na iznos od 75,75 eur tekućim od 15.01.2020. pa do isplate,

-na iznos od 78,24 eur tekućim od 06.02.2020. pa do isplate,

-na iznos od 83,68 eur tekućim od 13.03.2020. pa do isplate,

-na iznos od 87,38 eur tekućim od 16.04.2020. pa do isplate,

-na iznos od 86,35 eur tekućim od 13.05.2020. pa do isplate,

-na iznos od 81,15 eur tekućim od 11.06.2020. pa do isplate,

-na iznos od 83,09 eur tekućim od 11.07.2020. pa do isplate,

-na iznos od 77,23 eur tekućim od 12.08.2020. pa do isplate,

-na iznos od 78,93 eur tekućim od 11.09.2020. pa do isplate,

-na iznos od 80,56 eur tekućim od 13.10.2020. pa do isplate,

-na iznos od 82,09 eur tekućim od 11.11.2020. pa do isplate,

-na iznos od 79,72 eur tekućim od 11.12.2020. pa do isplate,

-na iznos od 79,37 eur tekućim od 13.01.2021. pa do isplate,

-na iznos od 79,41 eur tekućim od 11.02.2021. pa do isplate,

-na iznos od 73,91 eur tekućim od 11.03.2021. pa do isplate,

-na iznos od 75,47 eur tekućim od 13.04.2021. pa do isplate,

-na iznos od 75,51 eur tekućim od 12.05.2021. pa do isplate,

-na iznos od 75,25 eur tekućim od 11.06.2021. pa do isplate,

-na iznos od 76,58 eur tekućim od 13.07.2021. pa do isplate,

-na iznos od 78,26 eur tekućim od 11.08.2021. pa do isplate,

-na iznos od 75,49 eur tekućim od 11.09.2021. pa do isplate,

-na iznos od 80,16 eur tekućim od 13.10.2021. pa do isplate,

-na iznos od 83,44 eur tekućim od 11.11.2021. pa do isplate,

-na iznos od 87,02 eur tekućim od 11.12.2021. pa do isplate,

-na iznos od 86,89 eur tekućim od 12.01.2022. pa do isplate,

-na iznos od 84,15 eur tekućim od 11.02.2022. pa do isplate,

-na iznos od 95,08 eur tekućim od 11.03.2022. pa do isplate,

-na iznos od 93,87 eur tekućim od 13.04.2022. pa do isplate,

-na iznos od 87,40 eur tekućim od 11.05.2022. pa do isplate,

-na iznos od 86,12 eur tekućim od 11.06.2022. pa do isplate,

-na iznos od 99,76 eur tekućim od 13.07.2022. pa do isplate,

-na iznos od 104,08 eur tekućim od 11.08.2022. pa do isplate,

-na iznos od 107,15 eur tekućim od 13.09.2022. pa do isplate,

-na iznos od 106,50 eur tekućim od 12.10.2022. pa do isplate,

-na iznos od 100,88 eur tekućim od 11.11.2022. pa do isplate,

-na iznos od 102,94 eur tekućim od 13.12.2022. pa do isplate,

-na iznos od 102,22 eur tekućim od 12.01.2023. pa do isplate,

-na iznos od 97,37 eur tekućim od 11.02.2023. pa do isplate,

-na iznos od 99,57 eur tekućim od 11.03.2023. pa do isplate,

-na iznos od 99,02 eur tekućim od 13.04.2023. pa do isplate,

-na iznos od 102,43 eur tekućim od 11.05.2023. pa do isplate,

-na iznos od 105,54 eur tekućim od 13.06.2023. pa do isplate,

-na iznos od 103,80 eur tekućim od 12.07.2023. pa do isplate,

-na iznos od 108,45 eur tekućim od 11.08.2023. pa do isplate,

-na iznos od 109,44 eur tekućim od 13.09.2023. pa do isplate,

-na iznos od 107,06 eur tekućim od 11.10.2023. pa do isplate,

-na iznos od 108,78 eur tekućim od 11.11.2023. pa do isplate,

-na iznos od 110,05 eur tekućim od 13.12.2023. pa do isplate,

-na iznos od 118,89 eur tekućim od 11.01.2024. pa do isplate,

-na iznos od 116,25 eur tekućim od 13.02.2024. pa do isplate,

-na iznos od 110,85 eur tekućim od 13.03.2024. pa do isplate,

-na iznos od 104,39 eur tekućim od 11.04.2024. pa do isplate,

-na iznos od 103,82 eur tekućim od 11.05.2024. pa do isplate,

-na iznos od 102,99 eur tekućim od 12.06.2024. pa do isplate,

-na iznos od 108,03 eur tekućim od 11.07.2024. pa do isplate,

-na iznos od 110,87 eur tekućim od 13.08.2024. pa do isplate,

-na iznos od 114,25 eur tekućim od 11.09.2024. pa do isplate,

-na iznos od 113,58 eur tekućim od 11.10.2024. pa do isplate,

-na iznos od 114,36 eur tekućim od 13.11.2024. pa do isplate,

-na iznos od 117,41 eur tekućim od 11.12.2024. pa do isplate,

-na iznos od 114,37 eur tekućim od 11.01.2025. pa do isplate,

-na iznos od 113,29 eur tekućim od 12.02.2025. pa do isplate,

-na iznos od 114,90 eur tekućim od 12.03.2025. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 5140030242- 60010453979/2006, sklopljenog između tužitelja RR i Slavonske banke d.d. Osijek 24. siječnja 2006., solemniziranog kod javne bilježnice Dragice Dumančić iz Osijeka 10. veljače 2006. pod brojem OU-94/06, koja u članku 2. glasi:’’…CHF odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.’’

II. Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonske avenije 6, naknaditi tužitelju RR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.050,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. lipnja 2023. navodi da je 24. siječnja 2006. sa Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio Ugovor o kreditu broj 5140030242- 60010453979/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić u Osijeku pod brojem OU-94/06 10. veljače 2006. Prema Ugovoru Slavonska banka d.d. Osijek kao kreditor je tužitelju kao korisniku kredita odobrila i stavila na raspolaganje kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 42.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja, sa rokom otplate 20 godina. Člankom 3. Ugovora tužitelj se obvezao otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ako se plaćanje vrši prije roka dospijeća. Prednik tužene Slavonska banka d.d. je na taj način u članku 3. Ugovora inkorporirao valutnu klauzulu kojom je glavnicu, koja čini predmet Ugovora o kreditu, vezao za tečaj švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu, a čijim nekontroliranim rastom je tužitelj oštećen za razliku između tečaja švicarskog franka koji je iznosio na dan isplate kredita tužitelju i tečaja koji se naknadno tijekom postojanja ugovorne obveze povećavao. Naime, ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak bile su nerazumljive tužitelju, kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, jer je tužena kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužitelja o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. jasno navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, isto kao i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, podliježe testu poštenosti te da nema razloga različito se pristupiti u tumačenju istog pravnog standarda, budući da su banke, uključujući i tuženu, trebale potrošače informirati i upoznati s ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule. U takvom smjeru je išla i daljna sudska praksa o čemu govori presuda Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-2221/18-11 kojom se odbijaju revizije tuženih banaka i potvrđuje presuda Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., donesena u ponovljenom postupku povodom odluke Ustavnog suda br. U-III2521/2015, kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, a žalbe tuženika (banaka) na okolnost ništetnosti valutne klauzule odbijene su kao neosnovane. Sve ove odluke donesene su u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa pokrenutom sukladno članku 502.a Zakona o parničnom postupku te se pravne i fizičke osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na utvrđenja iz tih odluka radi ostvarivanja vlastitih prava, a sud je u individualnim parnicama vezan za ta utvrđenja, sve sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku. Uzimajući u obzir odredbe članka 81. stavka 2. 3. i članka 84. ZZP/03, odredbe članaka 96. i 99. ZZP/07 te odredbu članka 3. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tužena ugovaranjem valutne klauzule i ovakvog načina promjene kamatne stope postupala nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, dovela u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudila nisku kamatnu stopu i inkorporirala valutnu klauzulu, a istodobno prešutjevši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope. Uvažavajući stav sudske prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH i VTS-a kao relevantnih i u ovom predmetu, a posebice novo pravno shvaćanje doneseno na sjednici Građanskog odjela VSRH 30. siječnja 2020. o zastarijevanju restitucijskih zahtjeva temeljem ništetnog ugovora, odnosno odredbi, tužitelj smatra kao zastara restitucije počinje teći danom pravomoćnosti odluke ovog suda. Kako je odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu CHF ništetna, tužena je dužna vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog ugovora odnosno dijela ugovora primila, a sve to sukladno odredbama članka 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove. Tužitelj ističe kako u slučaju već pravomoćno utvrđene ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF, jedini iznos anuiteta koji je tužitelj trebao plaćati je početno ugovoren te pomnožen sa tečajem CHF na dan isplate kredita tužitelju po srednjem tečaju HNB-a, odnosno svaka promjena iznosa anuiteta na ime razlike tečaja je ništetna pa stoga tužitelj ima pravo na povrat preplaćenog. Slijedom navedenog tužitelj podnosi ovu tužbu te predlaže Naslovnom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu br. 5140030242- 60010453979/2006, sklopljenog između tužitelja RR i Slavonske banke d.d. Osijek 25. studenoga 2005., solemniziranog kod javne bilježnice Dragice Dumančić iz Osijeka 10. veljače 2006. pod brojem OU-94/06, a koja glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju na ime preplaćenog iznosa tečajne razlike zbog promjene tečaja isplati iznos od 10.132,12 € / 76.340,45 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa (koji će biti specificirani po primitku nalaza vještaka) pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku 15 dana."

1.1. U podnesku od 21. siječnja 2025. tužitelj je dopunio tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli:

"Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 5140030242- 60010453979/2006, sklopljenog između tužitelja RR i Slavonske banke d.d. Osijek 25. studenoga 2005., solemniziranog kod javne bilježnice Dragice Dumančić iz Osijeka 10. veljače 2006. pod brojem OU-94/06,

koja u članku 2. glasi: ’’…CHF odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.’’, te u članku 3. točka 4. koja glasi:

„……a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.“.

1.2. U podnesku od 14. studenoga 2025. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, a kako to proizlazi iz izreke presude.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Ne spori da je njezin pravni prednik sklopio s tužiteljem Ugovor o kreditu br. 5140030242-60010453979/2006 (dalje: ugovor o kreditu). Predmetni ugovor tužitelj je sklopio sa Slavonskom bankom d.d. koja nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu. To što je tužena pravni sljednik Slavonske banke d.d. ne mijenja činjenicu da je u kolektivnom sporu utvrđivana (ne)zakonitost ugovornih odredbi šest taksativno navedenih banaka (među kojima nije Slavonska banka d.d.) i to za točno određeni period (10.9.2003.-31.12.2008. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, odnosno 1.6.2004. -31.12.2008. za valutu obveze). U navedenim periodima Slavonska banka d.d. bila je samostalna pravna osoba, različita od ovdje tužene te sklapala ugovore različite od onih tuženika. U presudi donesenoj u kolektivnom sporu se ne utvrđuju činjenice vezane uz ugovore koje je sklapala Slavonska banka d.d., niti se zaključuje da se odgovornost ovdje tužene odnosi i na ugovore njezinih pravnih prednika. Pravnim sljedništvom je ovdje tužena preuzela sva, do tad nastala, prava i obveze Slavonske banke d.d. kao prednika. Međutim, budući je prednik bio samostalna pravna osoba koja je sklapala ugovore različite od ugovora koje je sklapala tužena, te da kolektivnim sporom nije utvrđivana (ne)zakonitost odredbi ugovora o kreditu za Slavonsku banku d.d., tako ni tužena kao slijednik ne može snositi odgovornost kao da je za prednika bila utvrđena ništetnost spornih odredbi. Budući se utvrđenja iz kolektivnog spora ne odnose na ugovore koje je sklapala Slavonska banka d.d., ni tužena ne može pravnim sljedništvom preuzeti odgovornost koja za prednika nije niti bila nastala. Kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje: ZZP/03) i to: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji, mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama. Tužitelj je, samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Odabir između više predloženih ugovora predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući klijent banke može samostalno i neovisno odabrati one ugovorne odredbe za koje smatra da mu najviše odgovaraju. Životno je nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora. Tužitelj pogrešno ističe u tužbi da bi tužena postupila nepošteno i nesavjesno ugovaranjem CHF valute obveze, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05.) dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga je tužena postupala u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da bi ugovaranjem valutne obveze u CHF tužena bila nepoštena. Tužena je prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupala u dobroj vjeri, slijedom čega tužitelj, čak i da je osnovan tužbeni zahtjev, nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe. Predmetnim ugovorom je ugovoren rok otplate predmetnog kredita od 20 godina. Stoga je, u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje kako kune, tako i CHF. Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti je tužena mogla procijeniti kretanje tečaja CHF. Stoga tužena nije mogla predmetnu valutnu klauzulu koristiti radi stjecanja dobiti jer ni ona sama nije znala kakve će okolnosti nastupiti u idućih 20 godina, a valutnu je klauzulu ponudila tužitelju upravo kao zaštitnu vrijednosnu klauzulu za budući slučaj potrebe očuvanja kupovne moći kune.

Tužena osporava da bi ugovor o kreditu bio protivan Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva, iz razloga jer je isti sklopljen u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima i to člankom 1021. koji kao lex specialis, regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita.

Tužena u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj zahtijeva isplatu u visini koja predstavlja razliku kao da valutna klauzula nije niti bila ugovorena. Takvim uređenjem prava i obveza stranaka sud bi u potpunosti dokinuo slobodno uređivanje obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a i protivno volji ugovornih stranaka utvrdio ugovornu obvezu kao da valute obveze nije niti bilo. Ukoliko tužitelj smatra da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, odnosno da se predmetni ugovor o kreditu ima smatrati kunskim kreditom, tada se i na predmetni ugovor treba primijeniti kamatna primjenjiva na kunske kredite. Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15.) je prilikom konverzije naložio primjenu kamatne stope jednake kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju su banke primjenjivale na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu. Nesporno je da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj u tužbi nije ni na koji način obrazložio koja druga valuta obveze bi se trebala primijeniti. Ovako postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksni tečaj, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tužena nudila za ugovore bez valutne klauzule. Predlaže da se izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetnom periodu, te da se u izračun uključe sve nastale razlike, uključivo i one nastale uslijed niže kamate i tečaja od početnih vrijednosti (tzv. negativne razlike), a ne samo iznosi preplate.

Tužena prigovara i postavljenom zahtjevu za plaćanjem kamatne stope od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Naime, sukladno članku 1115. ZOO-a zatezne kamate vraćaju se od dana stjecanja samo ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva, u ovom slučaju tužbe. Sudska praksa nepoštenje (nesavjesnost) stjecatelja veže uz to je li neosnovano osiromašeni zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove prije podnošenja tužbe. Obzirom na to da u ovom postupku tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, prema tome nije dokazao ni da je tužena prije podnošenja tužbe postala nesavjestan stjecatelj, odnosno da nije postupala u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora. Ukazuje i na stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je zauzeto shvaćanje da ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Smatra da je ovdje riječ o identičnoj pravnoj situaciji te da se navedeno shvaćanje mora primijeniti i u ovom predmetu kada je riječ o tijeku zateznih kamata.

Tužena ističe prigovor zastare. U slučaju ako bi tužitelj isticao pravni stav kako je podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu P-1401/12 prekinut tijek zastarnog roka za tužitelja u ovom postupku, ne postoji niti jedna zakonska odredba koja bi određivala prekid zastarnog roka za pojedinačno potraživanje na temelju postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava koji se nalaze u glavi 32. ZPP-a. Budući odredba članka 241. ZOO-a uređuje isključivo pravnu situaciju kada tužitelj pokrene određenu pravnu radnju prema dužniku, razvidno je da se ista ne bi mogla primijeniti u ovoj konkretnoj situaciju. Posebno s obzirom na činjenicu da se ne radi o identičnom postupku jer je kolektivna tužba pokrenuta radi deklaratornog utvrđenja dok tužitelj u ovom postupku potražuje isplatu. Stoga, tužena ističe kako se na eventualno potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok od pet godina, računajući od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Smatra da bi prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, sud one potrošače koji su sklopili ugovor o kreditu sa CHF valutnom klauzulom, neosnovano stavio u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule. Tužitelj ne navodi nikakve činjenice niti dokaze da mu je povrijeđeno neko pravo nego se samo paušalno poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. To ne znači da je u ovoj konkretnoj situaciji doista povrijeđeno tužiteljevo pravo. Naime, svrha tzv. individualnih parnica je upravo u tome da se činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora dokažu u konkretnom slučaju, a što tužitelj ovdje ne dokazuje. Slijedom navedenog, tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da naknadi troškove postupka tuženoj.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao oglas (stranica 7-8 spisa), Ugovor o kreditu br. 5140030242-60010453979/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 24. siječnja 2006. (stranica 9-17 spisa), otplatni plan (stranica 18-24 spisa), specifikaciju uplata (stranica 25-35 spisa), iskaz tužitelja (stranica 60-61 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dubravke Herceg iz Osijeka od 13. svibnja 2025. (stranica 68-130 spisa), iskaz vještaka Dubravke Herceg (stranica 151-152 spisa), dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 26. rujna 2025. (stranica 153- 160 spisa), i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka (članak 3.), kao i zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po Ugovoru o kreditu br. 5140030242-60010453979/2006 od 24. siječnja 2006. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) sklopljenom sa Slavonskom bankom d.d. Osijek.

5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da su 24. siječnja 2006. tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tužene, Slavonska banka d.d. Osijek, kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu kojim je kreditor stavio tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 42.000,00 CHF po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita,

- da je kredit odobren kao stambeni, za adaptaciju kuće,

- da je ugovoren rok otplate kredita 20 (dvadeset) godina (članak 3.),

- da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmirivati u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (članak 3.),

- da prvi anuitet dospijeva do 1. ožujka 2006. (članak 3.),

- da je dospijeće svakog sljedećeg anuiteta svakog prvog dana u mjesecu (članak 3.),

- da se za trajanja otplate kredita mijenjao tečaj CHF u odnosu na kunu,

- da je kredit i dalje u otplati.

6. Nadalje je nesporno:

- da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valutu CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.,

- da je izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno i ista glasi: da je ovdje tužena Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Među strankama je sporno je li ništetna odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli vezana uz tečaj švicarskog franka odnosno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, te je s tim u vezi sporna i visina tužbenog zahtjeva. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara potraživanja odnosno je li tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari.

8. Prema stavu ovoga suda, prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan. Naime, uvidom u podatke iz Sudskog registra, Trgovačkog suda u Zagrebu, proizlazi (a što je uostalom i među strankama nesporno) da je tužena pravni slijednik Slavonske banke d.d. i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., budući je 2009. godine došlo do pripajanja Slavonske banke d.d. i tužene, koja je tada imala naziv Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Takozvanom kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnijih presuđenja, Slavonska banka d.d. ne postoji, jer se fuzirala s tuženom, te je tužena u predmetu po kolektivnoj tužbi mogla isticati da Ugovori koje je zaključila Slavonska banka d.d. nisu ništetni, međutim, prema presudama VSRH Rev-2221/18 te presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 13. lipnja 2019. to nije tako, pa se stoga učinak citiranih presuda proteže na tuženu neovisno je li ih zaključila Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili Slavonska banka d.d., obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi. Naime, sukladno odredbi članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23.), upisom pripajanja u Sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj je sveopći pravni slijednik pripojenog društva, te time stupa u sve pravne odnose pripojenog društva.

9. Uslijed iznijetog, prema stavu ovoga suda neosnovan je i prigovor tužene da pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđena ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, ne obvezuje stranke u ovom postupku.

9.1. Naime, u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.2. Identično je bilo propisano i ranijim Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje u tekstu: ZZP/07)

– koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. člankom 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

9.3. Također je i odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP) propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

9.4. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.

9.5. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranaka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama članka 138.a ZZP/07, članka 118. ZZP/14 i članka 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.

10. Tužitelj je potrošač u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03. – dalje u tekstu: ZZP/03), kojom je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Naime, iz Ugovora o kreditu proizlazi da ga je sklopio tužitelj kao fizička osoba, da se radilo o stambenom kreditu za adaptaciju kuće, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je kredit bio potreban za adaptaciju kuće u kojoj je živio i u kojoj i danas živi, time da kuću kupljenu sredstvima kredita nije unio u imovinu obrta niti tvrtke, odnosno nije nikada bio vlasnik obrta niti tvrtke. Tužena pak tijekom postupka nije dokazala da je ugovor sklopljen u okviru tužiteljeve poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti. Dakle, tužitelj je potrošač u smislu citirane odredbe članka 3. ZZP/03, a tužena trgovac te se radi o potrošačkom ugovoru, pa se u konkretnom slučaju radi o sporu koji je obuhvaćen kolektivnom zaštitom.

11. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III- 4372/2021 od 30. lipnja 2022., u postupcima koje potrošač pokrene individualnom tužbom protiv banke, tužena ima pravo dokazivati da odredbe kojima je ugovorena promjenjiva valuta u CHF nisu nepoštene jer su stranke o njima pojedinačno pregovarale.

11.1. Člankom 81. stavkom 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (stavak 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4.). Drugim riječima, na tuženoj je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarala.

11.2. Tužena je iznijela da je tužitelj mogao odabrati između više opcija ugovora o kreditu, pa da taj odabir predstavlja pojedinačno pregovaranje.

11.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit podigao 2006. godine u poslovnici Slavonske banke u Osijeku, da je kredit digao u Slavonskoj banci iz razloga što je u istoj bio štediša od 1968. godine. Rekli su da nemaju u ponudi kredite u eurima niti u kunama, već su mu ponudili samo kredit u CHF i rekli mu da je to najpovoljniji kredit. Rekli su mu da odstupanja u visini kamatne stope mogu biti mala, kao i da neće biti odstupanja u tečaju jedino koliko dođe u manjih odstupanja u visini kamatne stope. Nije mu rečeno koji elementi utječu na promjenu CHF. Banka je sačinila ugovor o kreditu, nije mogao utjecati niti na ijednu odredbu ugovora. Ugovor je pročitao, bilo mu je bitno da neće doći do ogromne promjene kamate a time i visine rate. Rata mu je u početku iznosila 1.280,00-1.290,00, s vremenom je narasla do iznosa od 2.160,00 kn. Da je u trenutku potpisivanja trenutka znao, odnosno da su mu pojasnili u banci da će doći do takvog odstupanja u visini rate, ne bi uzeo taj kredit, ne bi ga mogao niti otplaćivati. Nakon što je počela rata kredita rasti otišao je u banku ali su mu tamo rekli da tako mora biti i da je to sve u skladu odredbama ugovora o kreditu. Kredit još uvijek otplaćuje, otplaćuje ga sam i to na način da mu se svaki mjesec skida sa mirovine iznos rate.

Na upit punom. tužene odgovorio je da je nakon što je pročitao ugovor o kreditu pitao da li će ugovorena kamata od 4,72% biti do kraja, rekli su mu da mogu biti manja odstupanja, a u stvarnosti to povećanje je bilo 30%, dosegnula je skoro 7%. Nekretninu nije nikada iznajmljivao niti koristio u poslovne svrhe. Nije konvertirao kredit. I prije ovog kredita, sklopio je ugovor o kreditu ali nikada nije bilo nikakvih problema, pri tome misli na povećanje kamatne stope a time i rate kredita.

11.4. Cijeneći iskaz tužitelja ovaj sud utvrđuje da se nije moglo pregovarati oko uvjeta kreditiranja, kao i da tužitelj nije upozoren na moguću promjenu tečaja CHF, odnosno da mu je ponuđen samo kredit u CHF. Iz predmetnih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora. Stoga iz tako provedenih dokaza ovaj sud smatra da nije dokazano da su među strankama vođeni bilo kakvi stvarni pregovori o uvjetima kredita, pa tako niti u pogledu valutne klauzule, već se radilo o uvjetima koje je odredila tužena, a prosječni klijent mogao ih je uzeti ili ostaviti. Obzirom na tuženoj leži teret dokaza da je prilikom sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu tužitelja obavijestila o rizicima fluktuacije tečaja, a tu okolnost tužena nije dokazala, to se taj prigovor tužene u cijelosti ukazuje neosnovanim.

11.5. Budući se o odredbi članka 3. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo odnosno ista je bila unaprijed formulirana od strane tužene i tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, to i ovaj sud utvrđuje da je navedena odredba Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, primjenom članka 81. stavka 1. ZZP-a nepoštena, te ništetna u smislu članka 87. stavak 1. ZZP/03. Dakle, nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tužene u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima. Pri tome ovaj sud napominje, da pošto je ugovor između stranaka nesporno sklopljen 24. siječnja 2006., a tužitelj je u točki I. izreke naveo da je sklopljen 25. studenoga 2005., ovaj sud je u točki I. izreke ispravno naveo da je Ugovor o kreditu sklopljen 24. siječnja 2006.

12. U odnosu na prigovor tužene da odredba o valutnoj klauzuli sadržana u Ugovoru o kreditu ne može biti ništetna, jer da je valutna klauzula dio hrvatskog pravnog poretka, odnosno normirana Zakonom o obveznim odnosima, ovaj sud ukazuje da odredba ugovora o kreditu koja se odnose na valutnu klauzulu nije utvrđena ništenom jer da valutna klauzula ne bi bila dopuštena, već je utvrđena ništetnom iz razloga što ugovorne stranke nisu o istoj pojedinačno pregovarale.

13. Test poštenosti te ugovorne odredbe proveden je već u kolektivnom sporu u kojemu je pravomoćno utvrđen nedostatak transparentnosti uslijed čega potrošači, korisnici kredita, nisu mogli procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi te odredbe imale za njihove financijske obveze, što znači da tužena, kao profesionalac i banka, nije dala tužitelju, kao korisniku kredita, sve potrebne informacije, uzimajući u obzir narav predmeta ugovora i okolnost da sporna odredba Ugovora o kreditu nije bila ni jasna ni lako razumljiva, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, pa se radi o ništetnoj odredbi (članak 81. do 88. ZZP/03).

14. Nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženoj. Prema obvezujućem pravnom shvaćanju VSRH sa sjednice Građanskog odjela br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. - dalje: ZOO) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

14.1. Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj klauzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. a ističe 14. lipnja 2023. Kako je tužba podnesena 13. lipnja 2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od pet godina iz odredbe članka 225. ZOO-a za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule, pa zahtjev tužitelja, kojim potražuje povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, nije u zastari.

15. Tužitelj je u tužbi od 13. lipnja 2023. postavio deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe koja se odnosi valutnu klauzulu sadržanu u članku 3., dok je podneskom od 21. siječnja 2025., kojim se očitovao na odgovor na tužbu tužene, dopunio tužbeni zahtjev na način da je isti proširio i na utvrđenje ništetnim odredbe članka 2., da bi u podnesku od 14. studenoga 2025. ponovno postavio deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe koja se odnosi valutnu klauzulu sadržanu u članku 3., te je na ovaj način ustvari djelomično povukla tužbu u dijelu koji se odnosi na deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu sadržanu u članku 2.

15.1. Tužena se nije protivila djelomičnom povlačenju koji se odnosi na deklaratorni dio zahtjeva u odnosu na članak 2. ugovora o kreditu, slijedom čega je, a temeljem odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a, u odnosu na povučeni dio, valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.

16. Na okolnost utvrđenja visine zahtjeva provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Dubravki Herceg iz Osijeka, a zadatak vještaka je bio utvrditi razliku između iznosa koji je tužitelj tuženoj uplatio obzirom na promjenjivi tečaj Švicarskog franka i iznosa koji bi tužitelj tuženoj uplatio u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (prema prvom otplatnom planu), u razdoblju od 1. siječnja 2009. pa do otplate kredita, izraženo u kunama i eurima, po mjesecima i ukupno. Također je vještaku naloženo da u nalazu i mišljenju u obzir uzme i anuitete plaćene po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita.

16.1. Iz nalaza vještaka od 13. svibnja 2022. proizlazi:

- da je kredit još uvijek u otplati,

- da je izračun sačinjen do 1. ožujka 2025. koji predstavlja zadnji datum uplate iz dostavljene dokumentacije banke,

- da u razdoblju od 1. siječnja 2009. pa do 1. ožujka 2025. nema anuiteta koji je plaćen po tečaju nižem od onog na dan isplate kredita,

- da je u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 1. ožujka 2025. preplaćeno tečajnih razlika u ukupnom iznosu 13.197,31 euro.

16.2. Na ročištu 24. rujna 2025. sudski vještak Dubravka Herceg je iskazala da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 13. svibnja 2025., te navodi da je rađen izračun sukladno nalogu suda da o izračunu razlike između iznosa koji je tužitelj tuženoj uplatio po promjenjivom tečaju i iznosa koji bi tužitelj uplatio u odnosu na tečaja na dan isplate kredita u razdoblju od 1. siječnja 2009. pa do otplate kredita, a u nalazu je rađeno do 1. ožujka 2025. s obzirom da je do tog datuma dostavljena dokumentacija banke. U prvoj tabeli dan je izračun po razlici u valuti CHF od 1.1.2009. do 31.12.2022., te ukupno izračunata pretplata u euru iznosi 10.265,26 EUR, a negativnih tečajnih razlika u navedenom razdoblju nema. U drugoj tablici broj 2, dana je razlika između plaćenih anuiteta u CHF sa početnim srednjim tečajem banke na dan isplate kredita u odnosu na uplaćene anuitete u eurima. Na stranici 11. gdje počinje tablica broj 2, kolona 3, u kojima je naznačen dan uplate anuiteta, je za jedan red niže pomaknuta tako da je npr. navedeno da je anuitet s datum dospijeća 1. siječnja 2023.uplaćen 12. prosinca 2022., što nije točno već je uplaćen 11. siječnja 2023. svi datumi uplate su točno navedeni.

Na upit punom. tužitelja, a u svezi datuma uplate anuiteta koji je na stranici 6 nalaza naznačen pod točkom 82, ispravno naznačen datum uplate 13. studenoga 2015., ili je došlo do omaške obzirom iz pregleda uplate proizlazi da je taj anuitet plaćen 13. listopada 2015., odgovorila je da je uvidom u specifikaciju uplata vidljivo da je došlo do greške u kucanju mjeseca, te je umjesto studenog, trebao biti ukucan listopad. Ali što se tiče samog matematičkog izračuna, za taj mjesec se primjenjuje određeni fiksni tečaj od 6,39 koji je važio od 1. veljače 2015.

Na upit suda zašto su sačinjene dvije tablice, odgovorila je da je od 1. siječnja 2023. na snazi kao valuta plaćanja eurom, i da se u tom slučaju vrši potpuno drugačiji obračun u odnosu na pretplatu nego u ranije m razdoblju kada je valuta plaćanja bila kuna.

16.3. Tužitelj je na ročištu 24. rujna 2025. naveo da ukupan zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa, kada se zbroji kolona 15 tablice, ne odgovara ukupnom zbroju koji je dao vještak, razlika premašuje 20,00 eura. Radi otklanjanja navedene primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sudski vještak Dubravka Herceg je sačinila dopunu istog 26. rujna 2025. kojom je otklonjena razlika u ukupnom iznosu pretplate zbog zaokruživanja na decimale. Na tako sačinjenu dopunu stranke nisu imale primjedbi.

16.4. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz te dopunu nalaza vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda.

16.5. Na ročištu 29. siječnja 2025. je odbijen prijedlog tužene za izradom nalaza i mišljenja sudskog vještaka primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu u kunama na dan sklapanja kreditnog ugovora, jer takovo što nije ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu. Pri tome ovaj sud ukazuje da je Vrhovni sud RH u svojoj presudi i rješenju Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. zauzeo stav da se u ovakvim slučajevima mora primijeniti početna kamatna stopa sve dok se na zakonom propisani način ne nadomjesti dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakonit mehanizam primjene kamatne stope ili dok se odlukom suda ili druge vlasti ne intervenira u predmetni odnos i tako utvrde parametri za izračun promjenjive kamatne stope. Budući među strankama nije sporno da nisu ugovorile parametre za promjenu kamatne stope, da zakonom nije propisan mehanizam promjene te stope, a ne postoji ni odluka suda ili druge vlasti kojom bi se tako nešto odredilo, ovaj je tuženikov prigovor neosnovan. Stoga se u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi valja primijeniti ona početno ugovorena kamatna stopa između stranaka koje je rezultat njihove volje prilikom sklapanja ugovora.

17. Tužena je na ročištu 24. rujna 2025. odnosno 6. veljače 2026. iznijela da se protivi preinaci tužbe, a kako ju je tužitelj postavio nakon provedenog vještačenja. Ovakvo protivljenje tužene nije osnovano. Ovaj sud je dopustio preinaku tužbe iz podneska od 19. rujna 2025. odnosno od 14. studenoga 2025., jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, budući je tužitelj tim podnescima, nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje 13.197,31 euro. Pri tome, a u odnosu na povišenje iznosa kondemnatornog tužbenog zahtjeva, ovaj sud ukazuje i na pravno shvaćanje zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Prema tome, kako je u konkretnom slučaju došlo samo do povećanja visine tužbenog zahtjeva, to se tužena niti ne može takovoj preinaci protiviti (članak 191. stavak 2. ZPP-a). U odnosu na zastaru povišenog dijela tužbenog zahjteva, ovaj sud navodi da zastara nije nastupila, obzirom se u smislu citiranod shvaćanja Građanskog odjela VS RH zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva

18. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Odredbom članka 1115. ZOO je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužena je nepoštena od dana stjecanja svakog obroka jer to proizlazi iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u sudskom spisu. Tužitelju je sud, sukladno traženju, dosudio kamatu počevši od dana uplate svakog anuiteta.

18.1. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

19. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, te su tužitelju priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 21. siječnja 2025. u iznosu 200,00 eura

(Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 29. siječnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 20. veljače 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 19. rujna 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 24. rujna 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- sastav podneska od 14. studenoga 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 6. veljače 2026. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 27. veljače 2026. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife),

ukupno 1.700,00 eura. Tužitelju je dosuđen i trošak predujma za vještačenje u iznosu 350,00 eura. Dakle, tužitelju je dosuđen ukupan trošak u iznosu 2.050,00 eura.

19.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. veljače 2025. te od 2. rujna 2025., budući isti nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka, jer u istima tužitelj obavještava sud o uplati predujma za provođenje vještačenja odnosno o uplati razlike predujam za vještačenje. U smislu odredbe članka 11. stavak 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) od plaćanja sudske pristojbe su oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, pa tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu.

20. Obzirom na iznijeto odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Osijeku 27. veljače 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Marina Burić, odvjetnica u Osijeku

2. Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu