REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1912/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćniku Dušku Vučevcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐA, odvjetničkog vježbenika, te punomoćnice tuženika ĐAR, zaposlenice tuženika, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-80370/2022 od 29. travnja 2024. kojim se tuženiku Grad Zagreb nalaže da tužitelju HEP Elektra d.o.o. plati iznos od 398,27 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od 152,22 eur od 25. veljače 2022. do isplate, na iznos od 98,33 eur od 26. ožujka 2022. do isplate, na iznos od 80,66 eur od 23. travnja 2022. do isplate te na iznos od 67,06 eur od 27. svibnja 2022. do isplate kao i da mu plati iznos od 1,47 eur te da mu nadoknadi odmjereni trošak postupka u iznosu od 107,84 eur, te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave potražuje od tuženika isplatu iznosa od 399,74 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od 152,22 eur od 25.2.2022. do isplate, na iznos od 98,33 eur od 26.3.2022. do isplate, na iznos od 80,66 eur od 23.4.2022. do isplate te na iznos od 67,06 eur od 27.5.2022. do isplate kao i da mu plati iznos od 1,47 eur te da mu nadoknadi odmjereni trošak postupka u iznosu od 107,84 eur. Konačno potražuje i naknadu parničnog troška.

2. U prigovoru od 2.5.2024. (stranica 34 i 35) tuženik ističe prigovor neurednosti prijedloga za ovrhu navodeći da dostavljeni Izvod iz poslovnih knjiga nije ovjeren pečatom niti izvornim vlastoručnim potpisom ovlaštene osobe tužitelja. Nadalje, navodi da niti nekretnina na koju se odnosi predmetna tražbina nije određena u smislu položaja i površine niti tužitelj ičim dokazuje da bi tuženik bio korisnik navedenog prostora i obveznik plaćanja njegovih usluga. Stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te osporava osnovanost predmetne tražbine smatrajući da nema pravnog osnova temeljem kojeg bi on bio zadužen kao obveznik plaćanja usluga tužitelja na navedenoj adresi. Stoga konačno predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te ne potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj se je u podnesku od 24.3.2025. (stranica 41 i 42) očitovao na ovakve navode tuženika ističući da ovršni prijedlog ima sve potrebne zakonske elemente te da su iz istoga vidljivi temelj i visina potraživanja, dok je iz podataka ugovornog konta u izvodu i priloženih računa moguće utvrditi na koje se brojilo odnosno mjerno mjesto odnosi predmetno potraživanje. Nadalje, tužitelj navodi da je neosnovan i tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije i neosnovanosti predmetne tražbine jer je iz priloženih računa vidljivo da je tuženik evidentirani kupac električne energije pa je kao takav u obvezi podmirenja troška isporuke iste za predmetno mjerno mjesto na adresi [adresa]. Osim toga, tužitelj navodi da je tuženik knjižni vlasnik predmetne nekretnine te da je kao takav sukladno odredbi čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima obveznik podmirenja troška električne energije.

4. Na ovakve navode tužitelja tuženik se je očitovao u podnesku od 31.7.2025. (stranica 53-55) ističući kako iz priloženih računa proizlazi da su isti izdani na ime ZA, dok je kao kupac naveden tuženik, iako tužitelj nije dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor o opskrbi električnom energijom za predmetno mjerno mjesto pri čemu ne tvrdi niti ne dokazuje da je tuženik u ugovornom odnosu s osobom na koju glase predmetni računi.

5. U tijeku parničnog postupka provedenog kao povodom prigovora protiv platnog naloga izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz prijedlog za ovrhu (stranica 10- 19), u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 24.3.2025. (stranica 43-52) te u dokumentaciju priloženu uz podnesak tuženika od 31.7.2025. (stranica 57-59), nakon čega je utvrđeno da je potraživanje tužitelja neosnovano u cijelosti pa je temeljem odredbe čl. 451. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci.

6. Pri tome se napominje da sud nije uzeo u obzir činjenične navode tužitelja iz podneska od 12.9.2025. (stranica 60 i 61) kao niti dokazne prijedloge stavljene tek u tome podnesku (stranica 62 i 63), sve temeljem odredbe čl. 461.a st. 10. ZPP-a iz razloga što su ove činjenice iznesene odnosno ovi dokazi predloženi u ovom sporu male vrijednosti tek po isteku roka od 15 dana od primitka rješenja ovoga suda poslovni broj Povrv-1912/2024-2 od 5.2.2025. (stranica 38-40) u kojem je tužitelj i upozoren da je dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka toga rješenja, a tužitelj je navedeno rješenje zaprimio još 11.3.2025. Nadalje, sud nije uzeo u obzir niti tuženikov prigovor zastare utuženog potraživanja stavljen tek na ročištu 16.1.2026. (stranica 64) iz razloga što je i tuženik istim rješenjem od 5.2.2025. (stranica 38-40) upozoren da je dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaza potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska u kojem se isti očituje na njegove navode iz prigovora protiv platnog naloga, a tuženik je ovaj prigovor istakao tek po proteku toga roka jer je takav tužiteljev podnesak, dakle, podnesak od 24.3.2025. (stranica 41 i 42), zaprimio još 18.7.2025.

7. Iz Izvoda iz poslovnih knjiga (specifikacija računa – utuženje) – (stranica 10, u daljnjem tekstu: Izvod iz poslovnih knjiga) vidljivo je da postoji neplaćeno potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 3.011,85 kn (399,74 eur), koliko tužitelj i potražuje u ovršnom prijedlogu od tuženika, i to s osnova potrošnje električne energije temeljem dokumenata čije je dospijeće u razdoblju od 24.2.2022. do 26.5.2022., s time da u tom Izvodu iz poslovnih knjiga uopće nije navedena adresa obračunskog mjesta, već je u računima koji su navedeni u tom Izvodu iz poslovnih knjiga (stranica 12 i 19), a koje je tužitelj dostavio uz ovršni prijedlog, kao adresa obračunskog mjesta za ugovorni račun 2200289121, koji je naveden u tom Izvodu iz poslovnih knjiga, navedena: [adresa].

8. Iako je tužitelj uz podnesak od 24.3.2025. dostavio Izvadak iz zemljišne knjige (stranica 52) iz kojeg proizlazi da je tuženik etažni vlasnik stana na navedenoj adresi Zagreb, Mate [adresa], sud je prihvatio kao osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što tužitelj ni sa čime nije dokazao da je upravo tuženik s njime u ugovornom odnosu za predmetno mjerno mjesto, već je očitujući se na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije u podnesku od 24.3.2025. (stranica 41 i 42) samo naveo da je iz priloženih računa vidljivo da je tuženik evidentirani kupac električne energije za predmetno mjerno mjesto, dok su predmetni računi (stranica 12-19) ispostavljeni na ime ZA iz [adresa], Mate [adresa] uz naznaku da se radi o kategoriji potrošnje: kućanstvo. Stoga ovaj sud smatra da je utuženo potraživanje u cijelosti neosnovano jer tužitelj nije dokazao na temelju čega bi upravo tuženik bio u obvezi isto podmiriti kraj činjenice da iz navedenoga proizlazi da tuženik prije utuženja nije niti bio pozvan na plaćanje računa za potrošenu električnu energiju na navedenoj adresi.

9. Dakle, iz navedenoga je razvidno da utuženi računi glase na treću osobu ZA koji je očigledno korisnik nekretnine na navedenoj adresi, a time i korisnik usluge potrošnje električne energije radi čega mu je tužitelj ne samo slao račune za navedenu uslugu, već je iz dokumentacije koju je tuženik dostavio uz podnesak od 31.7.2025. (stranica 57-59) vidljivo da je ZA i podmirivao potraživanja tužitelja temeljem kojih uplata je došlo do ponovne uspostave isporuke električne energije za navedeno obračunsko mjerno mjesto. Stoga ovaj sud smatra da tuženik, ukoliko je i evidentiran kod tužitelja kao krajnji kupac, nije dužan kraj takvog stanja stvari dokazivati činjenicu prijenosa ugovora na tu treću osobu tj. da je podnio zahtjev za privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o opskrbi krajnjeg kupca zajedno sa zahtjevom za privremeni prijenos prava i obveza iz ugovora o korištenju mreže u smislu odredbe čl. 11. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine br. 104/20 i 80/21).

10. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku