REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-816/2023-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Aha Pokusi d.o.o. iz Zagreba, Ulica Side Košutić 12, OIB: 93408161373, zastupan po punomoćnici Ivani Radeljak, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 17. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 27. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
„Utvrđuje se da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 7.4.2023., kojom je tuženik tužitelju IG izvanredno otkazao Ugovor o radu na određeno vrijeme od dana 2.1.2023. nije dopuštena, odnosno da je ništava, tako da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
Raskida se Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 2.1.2023.g. između tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika AHA POKUSI d.o.o., Ulica Side Košutić 12, Zagreb, OIB: 93408161373 s danom 30.7.2023.
Nalaže se tuženiku AHA POKUSI d.o.o., Ulica Side Košutić 12, Zagreb, OIB: 93408161373 isplatiti tužitelju IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.110,50 EUR na ime naknade štete sa zakonskom zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“ II./ Naleže se tužitelju IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Aha Pokusi d.o.o. iz Zagreba, Ulica Side Košutić 12, OIB: 93408161373, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.312,50 eura sa zateznim kamatama tekućimod 27. siječnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 2. siječnja 2023. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto voditelj dječjih radionica u punom radnom vremenu. Dana 07.04.2023. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme. Predmetnom, u ovom postupku pobijanom Odlukom, tužitelju je otkazan Ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. Dana 31. ožujka tuženik je putem e-maila isključivo formalno dao priliku tužitelju da iznese obranu, iako je odluku o otkazu zapravo već donio, što proizlazi iz samog e-maila tuženika: „Takvo tvoje ponašanje predstavlja izrazito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a također i osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana, nastavak tvog radnog odnosa u društvu AHA Pokusi d.o.o. nije moguć“. Iz citiranoga je jasno da je „pravo ne obranu“ tužitelju dano samo formalno, te da tuženik nije imao interesa utvrditi činjenično stanje prije donošenja odluke. Na predmetni e-mail tuženika tužitelj se očitovao na način da je odlučno negirao da bi počinio bilo kakvo nasilje nad djetetom tijekom radionice, ponudio je da razgovara s roditeljima i da se utvrdi o čemu je točno riječ. Prije donošenja Odluke o otkazu tužitelj nikada nije primio od tuženika niti jedan prigovor na svoj rad i niti jednu pisanu opomenu za bilo kakvu povredu prava iz radnog odnosa. U obrazloženju odluke o otkazu tuženik je naveo kako je dana 28.3.2023. zaprimio telefonski poziv ravnateljice Osnovne škole Središće, EG, koja da ga je obavijestila da je zbog navodnog nasilja (fizičkog i verbalnog) počinjenim nad jednim djetetom tijekom radionice primila prijavu od roditelja protiv tužitelja. Tužitelj je u zakonskom roku tuženiku uputio Zahtjev za zaštitu prava kojim je osporio Odluku tuženika, te ukazao na neistinitost navoda iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu. U daljnjem zakonskom roku od 15 dana, tuženik se nije očitovao o zaprimljenom Zahtjevu za zaštitu prava, te je tužitelj, sukladno Zakonu o radu, u daljnjih 15 dana odlučio podnijeti ovu tužbu. Navodni incident koji je bio povod za pobijani izvanredni otkaz Ugovora o radu, nije se niti približno dogodio kako se to opisuje u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a tuženik se nije niti u jednom trenutku potrudio utvrditi činjenice vezane za isti, uzeti u obzir navode svog zaposlenika i po utvrđenju činjenica stati iza svog radnika, ukoliko utvrdi da je u pravu. Tuženik je, bez uzimanja u obzir što tužitelj ima za reći o navodnom incidentu, i bez utvrđivanja ikakvih činjenica, istome odmah poslao obavijest da se radi o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa i da nastavak rada nije moguć. Također, prenio mu je u istom mailu i (anonimni) e-mail koji bi trebao predstavljati e-mail roditelja djeteta koje je dana 28.3.2023. pohađalo radionicu koju je vodio tužitelj, navodeći da je tužitelj „otvorenim dlanom udario dijete“, što se nikada nije dogodilo. Isti roditelj u e-mailu upućenom tuženiku od istog zahtijeva da tužitelju otkaže ugovor o radu, navodeći kako će on u protivnom poduzeti daljnje korake: „Stoga kao roditelj od Vas kao poslodavca dotičnog KG tražim konkretan odgovor na ovaj incident, u vidu da otkažete mu suradnju tj. ukoliko je IG Vaš zaposlenik otkažete mu ugovor o radu i date izvanredni otkaz…U suprotnom ću poduzeti pravne korake protiv svih uključenih, kroz prijavu na policiju i dječjeg pravobranitelja, prosvjetnu inspekciju kao i medije..“ Vjerodostojnost ovog e-maila ničime nije potkrijepljena, e-mail je anonimiziran, tužitelj nije siguran niti o kojem bi se točno djetetu radilo, i sve je detaljno objasnio u svojoj obrani koju je dostavio poslodavcu 1.4.2023. Nije životno ni logički uvjerljivo da bi se dogodilo fizičko nasilje od strane profesora u školi, a da škola o tome ne bi obavijestila policiju i druga nadležna tijela, te da bi čitava stvar ovisila samo o tome hoće li tužitelj dobiti, kako je to traženo (uvjetovano), izvanredni otkaz. Ravnateljica škole, koja je upoznata s ovim navodnim incidentom, bila je dužna u ime škole podnijeti odgovarajuće prijave, no prema saznanjima tužitelja, nikada ništa nije podneseno, i nikada ga nitko nije pozvao ni na kakav razgovor ili očitovanje vezano za navedeno. Ovakvim postupanjem tuženika radnik je grubo oštećen, te su njegova radna prava značajno povrijeđena, te isti trpi štetu u sferi povrede profesionalne časti, ugleda i dostojanstva, neistinitim protestiranjem tužitelja kao nekoga tko je udario dijete koje mu je bilo povjereno u učionici. Povratak tužitelja na posao nakon okončanja ovog postupka nije moguć, budući da je na najgrublji način oklevetan, te je međusobno povjerenje njega i poslodavca nepovratno uništeno, posebno uzevši u obzir da se radi o poslu voditelja dječjih radionica, kao vrlo osjetljivom poslu. U tom smislu tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete od tuženika u vidu isplate pet plaća, s obzirom na činjenicu da njegov povratak na posao nije moguć. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7.4.2023. nije dopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te sudski raskid ugovora o radu s danom 30.7.2023., te da tuženik tužitelju isplati na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 5.110,50 eura i parnični trošak, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Nesporno je da je dana 02. siječnja 2023. tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto voditelj dječjih radionica u punom radnom vremenu, da je dana 07. travnja 2023. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, da je tuženik dana 31. ožujka 2023. uputio elektroničku poštu na adresu elektroničke pošte tužitelja ([adresa elektroničke pošte]), kojom mu je dao priliku da iznese svoju obranu, što je tužitelj i učinio svojim očitovanjem od dana 01. travnja 2023. upućenim elektroničkom poštom na adresu elektroničke pošte tuženika ([adresa elektroničke pošte]). Međutim, nije istinit navod tužitelja da je tuženik „putem e -maila isključivo formalno dao priliku tužitelju da iznese obranu, iako je odluku o otkazu već donio“ kao niti navod tužitelja „da tuženik nije imao interesa utvrditi činjenično stanje prije donošenja odluke“. Tuženik napominje da je i prije elektroničke pošte upućene tužitelju dana 31. ožujka 2023. tužitelj obaviješten o incidentu koji se dana 28. ožujka 2023. dogodio u Osnovnoj školi Središće i to telefonskim pozivom direktora tuženika ČG upućenim tužitelju dana 29. ožujka 2023., kao i porukom putem društvene mreže WhatsApp dana 30. ožujka 2023. Osim navedenog, prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme od dana 07. ožujka 2023., tuženik je po direktoru tuženika ČG, kao što je i u predmetnoj Odluci navedeno, dana 28. ožujka 2023. prvo od strane I, ravnateljice ustanove Osnovna škola Središće, obaviješten da je jedno od maloljetne djece koje je pohađalo dječju radionicu „AHA pokusi“ s temom: „magnetske igračke“ prijavilo učiteljici, koja je potom obavijestila i logopedicu i ravnateljicu predmetne ustanove, nasilno ponašanje tužitelja prema maloljetnom djetetu koje je toga dana pohađalo predmetnu dječju radionicu, koje se sastojalo u neprimjerenom fizičkom kontaktu i verbalnom incidentu (povisivanje glasa, vikanje) prema maloljetnom djetetu, čemu su svjedočila i maloljetna djeca koja su pohađala predmetnu dječju radionicu toga dana, da bi potom tuženik po direktoru tuženika ČG, primio telefonski poziv VG, majke maloljetnog djeteta koje je toga dana pohađalo predmetnu dječju radionicu, koja ga je usmeno obavijestila o gore opisanom incidentu tužitelja prema njezinom maloljetnom djetetu. Nadalje, tuženik je istoga dana, 28. ožujka 2023., po direktoru tuženika ČG, održao sastanak s ravnateljicom ustanove Osnovna škola Središće EG, majkom maloljetnog djeteta VG i samim maloljetnim djetetom, na kojem sastanku je maloljetno dijete pred svim nazočnim osobama potvrdilo neprimjereni fizički kontakt i verbalni incident tužitelja koji se sastojao u povisivanju glasa i vikanju tužitelja prema njemu na dječjoj radionici toga dana. Ravnateljica ustanove Osnovna škola Središće EG je ujedno obavijestila tuženika da tužitelju do daljnjeg zabranjuje pristup predmetnoj ustanovi. Prema tome, tuženik je, po direktoru tuženika ČG, pažljivo saslušao sve osobe koje su imale saznanja o predmetnom incidentu dana 28. ožujka 2023., uključujući i samo maloljetno dijete koje je predmetni incident prijavilo, te se osobno uvjerio u sve okolnosti koje su dovele do Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme, od dana 07. travnja 2023. Osim navedenog, predmetni incident prijavio je i DG, otac maloljetnog djeteta, i to elektroničkom poštom upućenom dana 29. ožujka 2023. (s adrese elektroničke pošte [adresa elektroničke pošte]) na adresu elektroničke pošte tuženika ([adresa elektroničke pošte]), u kojoj je opisao predmetni incident dana 28. ožujka 2023.g. u Osnovnoj školi Središće na radionici „AHA pokusi“ koju je vodio tužitelj. Slijedom navedenog, jasno je da je tuženik prije donošenja Odluke o izvanredom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme, od dana 07. travnja 2023., pažljivo sagledao sve okolnosti i utvrdio relevantne činjenice, dao tužitelju mogućnost da iznese svoju obranu, sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, u daljnjem tekstu: „Zakon o radu“), te da „pravo na obranu“ tužitelju nije „dano samo formalno“, a kamoli da se tuženik „nije niti u jednom trenutku potrudio utvrditi činjenice vezane uz isti“, kako to tužitelj u tužbi pogrešno tvrdi. Suprotno navodima tužitelja, tuženik napominje da je tuženik itekako imao „interes utvrditi činjenično stanje prije donošenja odluke“ jer navedeni inciden t nema utjecaja samo na radni odnos tužitelja kod tuženika, već ujedno predstavlja ozbiljnu povredu prava osobnosti tuženika, posebice tuženikovog ugleda, uzimajući u obzir da je glavna djelatnost tuženika usmjerena isključivo prema održavanju dječjih radionica i organiziranja ostalih aktivnosti za djecu. Tuženik također ne osporava da je tužitelj u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu prava, od dana 19. travnja 2023., kao ni da se tuženik u daljnjem roku od 15 dana nije očitovao o zaprimljenom Zahtjevu za zaštitu prava. Tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja iz toč. IV/ tužbe. jer je tuženik prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme od 07. travnja 2023., pažljivo sagledao sve okolnosti i utvrdio sve relevantne činjenice i dao tužitelju mogućnost da iznese svoju obranu, sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu. U pogledu tužiteljevih navoda kojim osporava vjerodostojnost elektroničke pošte DG, od dana 29. ožujka 2023., koju je tuženik prenio tužitelju u pozivu na iznošenje obrane (putem elektroničke pošte upućene tužitelju dana 31. ožujka 2023.), tuženik napominje da je prethodno od DG zatražio suglasnost za prenošenje predmetne elektroničke pošte, koju je isti dao s napomenom da svi podaci budu anonimizirani radi zaštite osobnih podataka njegovog maloljetnog djeteta. Tuženik je uz ovaj odgovor na tužbu priložio predmetnu elektroničku poštu DG, od dana 30. ožujka 2023., iz koje je razvidno da je sadržaj u potpunosti prenesen u pozivu tužitelju na iznošenje obrane, od dana 30. ožujka 2023., izuzev osobnih podataka koji bi mogli identificirati maloljetno dijete u pitanju. Tuženik pritom napominje da osobni podaci maloljetne djece predstavljaju kategoriju osobnih podataka koje zaslužuju posebnu pažnju, što je, između ostalog, propisano i toč. 38. Preambule Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL EU L119, u daljnjem tekstu: „Opća uredba o zaštiti podataka“), kako slijedi: "Djeca zaslužuju posebnu zaštitu u pogledu svojih osobnih podataka budući mogu biti manje svjesna rizika, posljedica i predmetnih zaštitnih mjera te svojih prava u vezi s obradom osobnih podataka." Nadalje, toč. 75. Preambule Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje: „Rizik za prava i obveze pojedinaca, različitih vjerojatnosti i ozbiljnosti, može proizaći iz obrade osobnih podataka koja bi mogla prouzročiti fizičku, materijalnu ili nematerijalnu štetu, posebno … ako se obrađuju osobni podaci osjetljivih pojedinaca, osobito djece; ….“. Tuženik posebno napominje da je sam tužitelj u obrani upućenoj elektroničkom poštom tuženiku dana 01. travnja 2023. potvrdio određeni incident dana 28. ožujka 2023. na predmetnoj dječjoj radionici, koji se, prema tužiteljevoj obrani, sastojao u obraćanju djeci povišenim tonom nakon više molbi da se smire, obzirom da su djeca bila nemirna, u želji da ih usmjeri na rad, te je povišenim tonom tražio da sjednu na mjesto, dok je jednom djetetu (vjerojatno onom o kojem je riječ) stavio ruku na rame i rekao da sjedne. Prema tome, tuženik je zaključio da postoji osnovana sumnja da je tužitelj neprimjereno postupao prema maloljetnom djetetu koje je dana 28. ožujka 2023. pohađalo dječju radionicu „AHA pokusi“ s temom: „magnetske igračke“, koju je vodio u sklopu svog radnog mjesta, što predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa te da, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Pritom valja napomenuti da je tuženik prilikom odlučivanja uzeo u obzir i druge okolnosti, kao što je i navedeno u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme od 07. travnja 2023., odnosno radno mjesto na kojem je tužitelj bio zaposlen (Voditelj dječjih radionica), koje po samoj prirodi stvari podrazumijeva poseban stupanj obzira, pažnje i postupanja prema maloljetnoj djeci; činjenicu da se radilo o takvom ozbiljnom incidentu koje je maloljetno dijete imalo potrebe prijaviti svojoj učitelj ici i roditeljima; činjenicu da se predmetni incident dogodio u odgojno-obrazovnoj ustanovi i to u odnosu na maloljetno dijete; okolnost da sama činjenica prijave predmetnog incidenta dana 28. ožujka 2023. u odnosu na tužitelja, kao radnika tuženika, preds tavlja povredu prava osobnosti - ugleda tuženika, uzimajući u obzir da je glavna djelatnost tuženika usmjerena isključivo prema održavanju dječjih radionica i organiziranja ostalih aktivnosti za djecu; što je sve u ukupnosti trajno narušilo povjerenje tuženika u tužitelja. U pogledu tužiteljevih navoda vezanih za prijavu incidenta policiji i drugim nadležnim tijelima od strane ustanove Osnovna škola Središće, tuženik o navedenom nema nikakvih saznanja niti na isto ima utjecaja, a kamoli da je tuženik bio „uvjetovan“ donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme tužitelju, kako to tužitelj pokušava prikazati. Kao što je ranije navedeno, tuženik je prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme, od dana 07. travnja 2023., pažljivo sagledao sve okolnosti i utvrdio relevantne činjenice te dao tužitelju mogućnost da iznese svoju obranu. Navedeno je u skladu sa čl. 116. st. 1. Zakona o radu, koji propisuje: "Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.", te u skladu sa čl. 119. st. 2. Zakona o radu, koji propisuje: "Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini." Tuženik ne osporava da povratak tužitelja na posao nakon okončanja ovoga postupka nije moguć, ali ne iz razloga što je tužitelj "na najgrublji način oklevetan", kako to tužitelj pogrešno tvrdi, već upravo zbog toga što je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme, od dana 07. travnja 2023., zakonita i dopuštena, a okolnosti opisane u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na određeno vrijeme predstavljaju osobito tešku povredu iz radnog odnosa te, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, posebno uzimajući u obzir da se radi o poslu voditelja dječjih radionica, kao vrlo osjetljivom poslu, kako i sam tužitelj navodi u tužbi. Tuženik u cijelosti osporava temelj i visinu tužbenog zahtjeva kojim potražuje naknadu štete, te tužitelj svoj tužbeni zahtjev u tom dijelu nije ničime obrazložio, osobito ne u smislu čl. 125. st. 1. Zakona o radu. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu na određeno vrijeme (list 6 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme (list 7-9 spisa), e-mail korespondenciju (list 10-14, 43 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (list 15- 17 spisa), obračunske liste (list 21-32 spisa), WhatsApp poruke (list 42 spisa), Izvadak iz sudskog registra (list 51-55 spisa), Ugovor o djelu (list 56 spisa), Godišnji plan i program znanstvenih radionica za djelcu od 6-12 godina (list 57-89 spisa), Potvrdu o ECTS bodovima (list 73 spisa), Ugovor o suradnji (list 94-95 spisa), Rješenje Grada Zagreba (list 96 spisa), Zapisnik sa sjednice osnivačke skupštine Udruge "Korak po korak znanosti" (list 97-98 spisa), Ugovor o radu (list 99 spisa), Autorskopravni ugovor (list 100-103 spisa), Potvrde o sudjelovanju na radionicama (list 104-107 spisa), Pismo preporuke (list 68 spisa), Potvrdu o deponiranju (list 109 spisa),potvrdu Hrvatske pošte d.d. (list 157 spisa), te su saslušani svjedoci VG i EG (list 123-126 spisa), NG i DG (list 132-134 spisa), tužitelj i zakonski zastupnik tuženika ČG (list 137-140 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
5. Sud je odbio prijedloga tužitelja za saslušanjem svjedoka RG, FG i GG, na okolnost ranijeg postupanja tužitelja, te prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka MG, na okolnost ranijih incidenata tužitelja, budući je sud ocijenio da su isti nepotrebni, jer je za odlučivanje u ovom predmetu odlučno postupanje tužitelja u konkretnom slučaju, a nije odlučno kako je tužitelj postupao u drugim slučajevima. Nakon što je sud odbi navedene dokazne prijedloge stranaka, na ročištu 17.12.2025., punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.
6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 2. siječnja 2023. na radnom mjestu voditelj dječjih radionica, te da je dana 7. travnja 2023. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Sporno je da li je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju.
7. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme od 7.4.2023. proizlazi da je tuženik tužitelju zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, bez obveze poštivanja propisanog otkaznog roga. U obrazloženju se navodi da je temeljen Ugovora o radu na određeno vrijeme, sklopljenog s Poslodavcem dana 02. siječnja 2013., radnik IG, preuzeo obvezu obavljati poslove na radnom mjestu voditelja dječjih radionica u punom radnom vremenu, počevši od dana 02. siječnja 2023., s time da se uvažava razdoblje trajanja radnog odnosa od dana 17. veljače 2021. prilikom obračunavanja prava Radnika temeljem ranijih ugovora o radu s Poslodavcem, kao kontinuirano zaposlenje Radnika kod Poslodavca na istom radnom mjestu. Dana 28 ožujka 2023. radnik je bio raspoređen na radni zadatak voditelja dječje radionice „AHA pokus s temom: „magnetske igračke" u ustanovi Osnovna škola Središće, Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Savezne Republike Njemačke 2A, OIB: 31137271482, koja se održavala na adresi navedene ustanove i koju su dječju radionicu pohađala maloljetna djeca u dobi od 7 do 9 godina starosti. Dana 28. ožujka 2023. odgovorna osoba poslodavca, direktor ČG, je primio telefonski poziv EG, ravnateljice ustanove Osnovna škola Središće, koja ga je usmeno obavijestila da je jedno od maloljetne djece koje je pohađalo dječju radionicu „AHA pokusi" s temom „magnetske igračke" prijavilo učiteljici, koja je potom obavijestila i logoped icu i ravnateljicu predmetne ustanove, nasilno ponašanje radnika prema maloljetnom djetetu koje je toga dana pohađalo predmetnu dječju radionicu, koje se sastojalo u neprimjerenom fizičkom kontaktu i verbalnom incidentu (povisivanje glasa, vikanje) prema maloljetnom djetetu, čemu su svjedočila i maloljetna djeca koja su pohađala predmetnu dječju radionicu toga dana. Istoga dana, 28. ožujka 2023. odgovorna osoba poslodavca, direktor ČG, je primio telefonsko poziv roditelja (majke) maloljetnog djeteta koje je roga dana pohađalo predmetnu dječju radiona, koja ga je usmeno obavijestila o gore opisanom incidentu radnika prema njegovom maloljetnom djetetu. Nakon gore opisanih telefonskih poziva ravnateljice ustanove Osnovna škola Središće EG i majke maloljetnog djeteta koje je dana 28. ožujka 2023. pohađalo predmetnu dječju radionicu, održan je zajednički sastanak direktora poslodavca, ČG s ravnateljicom Ustavnoe Osnovna škola Središće EG, majkom maloljetnog djeteta i samim maloljetnim djetetom, na kojom sastanku je maloljetno dijete pred svim nazočnim osobama potvrdila neprimjereni fizički kontakt i verbalni incident radnika koji se sastojao u povisivanju glasa i vikanju radnika prema maloljetnom djetetu na dječjoj radionici toga dana. Ravnateljice nove Osnovne škole Središće EG je tom prilikom obavijestila direktora poslodavca ČG, da radniku do daljnjeg zabranjuje pristup predmetnoj ustanovi. Dana 29. ožujka 2023. poslodavac je na službenu adresu elektroničke pošte Poslodavca ([adresa elektroničke pošte]) zaprimio elektroničku poštu (naslova „Incident u O.Š. Središće") roditelja (oca) maloljetnog djeteta koje je dana 28. ožujka 2025. pohađalo predmetnu dječju radionicu, a u kojoj je opisan predmetni incident na način da je radnik otvorenim dlanom udario maloljetno dijete u zatiljak iz razloga što maloljetno dijete nije sjelo na mjesto kada mu je rečeno te se potom radnik i izderao na maloljetno dijete da sjedne. Sukladno čl. 119. a 2. Zakona o radu, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu, poslodavac je dana 31. ožujka 2023. sa službene adrese elektroničke pošte ([adresa elektroničke pošte]) radniku uputio elektroničku poštu na adresu elektroničke pošte radniku ([adresa elektroničke pošte]), u kojem je opisao gore navedeni incident s citatom prigovora oca maloljetnog djeteta u vezi predmetnog incidenta i omogućio radniku da iznese svoju obranu sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu. Radnik je dana 01. travnja 2023. sa svoje adrese elektroničke pošte ([adresa elektroničke pošte]) elektroničkom poštom dostavio pisanu obranu na službenu adresu elektroničke pošte poslodavca ([adresa elektroničke pošte]), u kojoj je potvrdio određeni incident dana 28. ožujka 2023. na predmetnoj dječjoj igraonici, koji se, prema radnikovoj pisanoj obrani, sastojao u obraćanju djeci povišenim tonom nakon više molbi da se smire, obzirom da su djeca bila nemirna, u želji da ih usmjeri na rad, te je povišenim tonom tražio da sjednu na mjesto, dok je jednom djetetu (vjerojatno onom o kojem je riječ) je stavio ruka na rame i rekao da sjedne. Poslodavac je pažljivo sagledao sve okolnosti ranije opisanog incidenta dana 28. ožujka 2023. na predmetnoj dječjoj radionici koju je radnik vodio u ustanovi Osnovna škola Središće te je na temelju sastanka s ravnateljicom ustanove Osnovna škola Središće EG, majkom maloljetnog djeteta i samim maloljetnim djetetom te pisane obrane radnika od dana 01. travnja 2023., zaključio da postoji osnovana sumnja da je radnik neprimjereno postupao prema maloljetnom djetetu koje je dana 28 ožujka 2023. pohađalo dječju radionicu „AHA pokusi "magnetske igračke", koju je vodio u sklopu svog radnog mjesta, što predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa te uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Maloljetna djeca predstavljaju skupinu koja uživa posebnu zaštitu, a osobito odraslih osoba koje ih podučavaju te takve osobe trebaju imati osobito povjerenje maloljetne djece. Zaštita maloljetne djece, između ostalog, propisana je Ustavom Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14,), Konvencijom o pravima djeteta i Obiteljskim zakonom (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20,). Sukladno čl. 8. st. 1. Zakona o radu, u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavan se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Sukladno čl. 65. Ustava Republike Hrvatske, dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe. Prilikom odlučivanja poslodavac je posebno uzeo u obzir radno mjesto na kojem je radnik zaposlen (voditelj dječjih radionica), koje po samoj prirodi stvari podrazumijeva poseban stupanj obzira, pažnje i postupanja prema maloljetnoj djeci, činjenicu da se radilo o takvom ozbiljnom incidentu koje je maloljetno dijete imalo potrebe prijaviti svojoj učiteljici i roditeljima, činjenicu da se predmetni incident dogodio u odgojno - obrazovnoj ustanovi i to u odnosu na maloljetno dijete, okolnost da sama činjenica prijave predmetnog incidenta dana 28. ožujka 2023. u odnosu na radnika, kao radnika poslodavca, predstavlja povredu prava osobnosti ugleda poslodavca, uzimajući u obzir da je glavna djelatnost poslodavca usmjerena isključivo prema održavanju dječjih radionica i organiziranja ostalih aktivnosti za djecu; što je sve u ukupnosti trajno narušilo povjerenje poslodavca u radnika, a postupanje radnika predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa te uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Slijedom svega navedenog, poslodavac je donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka.
8. Protiv pobijane Odluke o otkazu od 7.4.2023., tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava koji je preporučenom pošiljkom predan na pošti dana 19.4.2023., što proizlazi iz priložene potvrde o primitku, te je tuženik istu zaprimio dana 26.4.2023., što proizlazi iz ispisa sa stranica Hrvatske pošte d.d. (list 157 spisa), te tuženik na isti nije odgovorio, pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 24.5.2025., čime je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14 i 151/22, dalje: ZR), a tuženik nije ni tvrdio ni dokazao suprotno.
9. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da je bio partner sa zz tuženikom te su pokrenuli jedan projekt prije otprilike 7 godina, a radilo se o dječjim znanstvenim radionicama. U zadnjih par godina je bio u radnom odnosu kod tuženika kao voditelj dječjih znanstvenih radionica. Spornog dana je držao jednu dječju znanstvenu radionicu koja je vanškolska aktivnost, te je tada mijenjao drugu osobu, tako da je prvi puta bio u toj grupi, te je na toj grupi bilo četvero djece. Djeca su bila vesela i bila je dobra atmosfera, te ga je čak iznenadilo što su djeca tražila da jednu aktivnost ponove, te su u jednom trenutku svi stajali, te ih je zatim tražio da sjednu kako bi prešli na zadnju aktivnost u zadnjih desetak minuta, ali je jedno dijete bilo nemirno, te ga je nekoliko puta dozvao da dođe i sjedne, ali je on trčkarao naokolo, pa kako bi skrenuo njegovu pažnju , dotaknuo je to dijete dok je trčalo i to čini mu se po ramenu sa 2 prsta, te je to dijete nakon toga sjelo i nastavilo sa aktivnostima, te je i napravilo zadnju aktivnost. Nakon ove radionice učenici su izašli i otišli u svoju učionicu, a on je pospremio stvari i izašao iz škole na drugu radionicu u drugu školu. Toga dana mu je zz tuženika poslao poruku da mora razgovarati, te mu je odgovorio porukom da se mogu čuti kasnije ili drugi dan jer je u društvu. Zz tuženika ga je zvao sljedećeg dana oko 10 sati ujutro, te je počeo vikati, što je bilo dan prije, te mu je rekao da je bilo sve u redu, a zz tuženika je rekao da se je jedno dijete žalilo da ga je tužitelj udario, te mu je rekao da je ravnateljica škole Središće zabranila mu ulaz u sve škole, te se više ne sjeća da li ga je pitao detalje o slučaju. Nakon toga je dobio izvanredni otkaz. Prije nego je to dijete dotaknuo, 2 ili 3 puta je viknuo na djecu da sjednu. Nakon što je dobio otkaz, zz tuženika mu je dao dopis prema kojem se u roku od 24 sata mora očitovati o otkazu, te se je detaljno očitovao, te je izrazio želju da se ispriča roditeljima, jer je dijete očito bilo uzrujano, a ističe da nije bilo nikakvog udarca. Nakon otkaza, a kako je dobio šture informacije, zvao je ravnateljicu Osnovne škole Središće, ali se nije javljala, te joj je slao mailove, ali mu je ona kasnije rekla da nisu prolazili jer im je pao server, pa je otišao u školu kako bi saznao što se točno dogodilo, te je takav upit napisao na papir i predao portiru, te mu je portir rekao da ravnateljice sada nema, ali da će joj to prenijeti, te ga je 15-ak minuta kasnije zvala ravnateljica škole, te je imao dojam da ona ne zna niti tko je on, niti što traži, te mu je rekla da se to nje ne tiče i da se obrati pos lodavcu, te mu je poklopila slušalicu. Kada je dobio dopis radi očitovanja, nije znao o kojem se djetetu radi, odnosno nije bio siguran, te u tom dopisu nije pisalo o kojem djetetu i kojem slučaju se radi. Tražio je ČG broj telefona od roditelja tog djeteta kako bi sa njima popričao i eventualno se ispričao, ali mu je ČG rekao da je otac djeteta to odbio. Roditelji djeteta ga nisu zvali da ga pitaju što se dogodilo. Navodi da on to dijete nije udario u zatiljak na toj radionici. Ovaj posao je radio 15-ak godina i imao je na tisuće takvih radionica i rođendana, te na njegov rad nije bilo prigovora. Na ovoj radionici su bila djeca i to jedan iz 1. razred, jedan iz 3. razreda, te dvojica iz 1. ili 2. razreda. Smatra da obzirom na dob djece nije nužno na djecu vikati, ali smatra da u slučaju kada je potrebno vratiti njihov fokus, da je to onda primjereno, a način na koji je ovo dijete dotaknuo je bio primjeren. Ovo dijete je bilo neresponzivno, a prema takvoj djeci se postupa na način da se najprije pozove normalnim glasom, te se to ponovi 2- 3 puta, te se zatim može malo dignuti glas, te se na kraju može i dotaknuti u izvanrednim situacijama. To dijete je trčalo u krug velikom brzinom, te mu se čini da se glasalo nekim neartikuliranim glasovima. Iako u dopisu na očitovanje nije navedeno o kojem se djetetu radi, u slučaju kada se smatra da je došlo do nekog incidenta, smatrao je da se o tome treba očitovati, pa se je tako i očitovao o onom o čemu je smatrao da treba. Kao voditelj radionice, imao je pristup imenima djece, ali ne i kontaktima od roditelja. Čini mu se da je već pri prvom razgovoru sa ČG, tražio broj od roditelja, te mu se čini da je to kasnije još i ponovio.
10. Zakonski zastupnik tuženika ČG je u svom iskazu izjavio da je dana 28.3.2023., a to je bio utorak, tužitelj imao radionicu u Osnovnoj školi Središće. Toga dana, negdje prije 17 sati zvala ga je ravnateljica te škole, te mu je oštro rekla da odmah mora doći u školu jer je njegov učitelj tj. voditelj radionice udario jednog dječaka. Nakon toga ga je zvala mama tog dječaka VG, te mu je i ona rekla da je dijete udareno na radionici. Bio je u šoku i pod stresom zbog svega, te je krenuo u školu na sastanak, a putem je zvao tužitelja, ali se nije javljao. Na sastanku je bila ravnateljica, mama VG i dijete JG, što ga je jako šokiralo kada ga je vidio. Mislio je da bi bilo dobro da sa sastanka zovu tužitelja da se očituje, ali kada je vidio da je tamo taj dječak, mislio je da to nije primjereno. Radilo se o dječaku visokom oko 125 cm, teškom oko 20 kg, te je bio suznih očiju. Ravnateljica škole je tada rekla da škola nije odgovorna, nego on i njegovi djelatnici, budući su uzimali učionice u zakup gdje su održavali radionice, te su tamo bili odgovorni za djecu. Ravnateljica je na sastanku pitala dječaka što se dogodilo, te je on rekao da ga je taj učitelj koji inače nije bio na radionicama, udario i vikao na njega, te ga je pitala gdje ga je udario, te je on rukom pokazao na potiljak. Sastanak je bio brzo gotov, a nakon sastanka je razgovarao sa majkom VG, te mu je tada palo napamet da zovem tužitelja, ali je opet tamo bio dječak, pa je mislio da to nije primjereno. Mama VG mu je rekla da njen suprug nije mogao doći, što je dobro, jer je on jako bijesan i tko zna što bi učinio, te joj se on tada ispričao. Toga dana, tužitelj mu je posla poruku da se sada ne može javiti, te ga je zvao sljedećeg dana oko 10 sati, te ga je pitao da li je svjestan da je hitno morao ići u školu, te je tužitelj rekao da ne zna što se dogodilo, te mu je rekao što se dogodilo, te da je zbog toga morao ići hitno na sastanak u školu, te da su tamo rekli da je tužitelj na radionici vikao i udario jedno dijete, ali mu nije rekao ime djeteta zbog zaštite privatnosti. Tužitelj je na njegovo pitanja odgovarao protupitanjima i to: koga je udario, koje dijete, te je rekao da on na toj radionici nije ni taknuo ni jedno dijete. Nije znao da li tužitelju može reći o kojem se djetetu radi zbog zaštite privatnosti. Međutim, na toj radionici je bilo šestero djece i to 4 curice i 2 dječaka i to jedan je bio učenik E iz 4. razred koji je bio dosta visok, a drugi je bio JG iz 1. razred koji je bio sitan i nizak, te smatra da kada je tužitelju rekao da je vikao i udario jednog dječaka, da je mogao znati o kome se radi. Oni imaju dosta grupa, te imaju rasporede u kojima piše ime i prezime djece, razred, boravak i kontakt roditelja, te su ove tablice dostupne voditeljima, pa tako i tužitelju, te je tužitelj i temeljem toga mogao zaključiti o kojem se djetetu radi. Tužitelj je govorio da ne znam što da sada radi, a on je bio lud od stresa, te je tužitelj rekao da će on zvati školu. Sljedeći dan u srijedu, dobio je mail od oca djeteta u kojem je on naveo da je tužitelj udario otvorenim dlanom dijete u zatiljak i da traži očitovanje, te mu je odgovorio da će se javiti u kraćem roku. Spornog dana, učiteljica iz Dorianovog razreda je primijetila da je JG potišten, a on je inače bio veselo dijete, te ga je pitala što je, te joj je on rekao da je voditelj koji inače nije na radionicama vikao i da ga je udario, te se je ona nakon toga obratila logopedu, ravnateljici i stručnim službama. U petak je uputio mail tužitelju u kojem je prenio mail dječakovog oca, te je opisao događaj time što je iz očitovanja oca zacrnio ime djeteta radi zaštite privatnosti, te ga je tražio očitovanje. Tužitelj je poslao svoje očitovanje putem maila unutar roka, te mu je u njegovoj obrani zapelo za oko to što je on u telefonskom razgovoru rekao da nije niti jedno dijete taknuo, a kamoli udario i da je na radionici bila jako dobra atmosfera, dok je u obrani napisao da je toga dana bio živčan i da je vikao, te je tražio djecu da sjednu, te je položio ruku na rame djetetu. Oni imaju whatsapp grupe u kojima voditelji šalju slike sa radionica, te je tužitelj slao slike sa radionica u ponedjeljak i utorak, ali nije poslao slike sa radionice u utorak koja je sada sporna i sa radionice koja je bila nakon toga. Sagledao je sve što je saznao i tužiteljevu obranu, te je temeljem toga donio odluku o izvanrednom otkazu. Razgovarao je i sa roditeljima druge djece sa te radionice, te neki nisu bili zainteresirani, a neki su rekli da su djeca rekla da je bio drugi voditelj, a ne teta koja inače bude i da je on bio nervozan i da je vikao. Tužitelj je bio voditelj dječjih znanstvenih radionica, te je samo taj dan tužitelj bio na zamjeni u OŠ Središće. Navodi da je on tužitelja zvao da iznese obranu, te tada još nije bio pokrenut postupak otkazivanja, a dopis mu je pomogao pisati prijatelj pravnik koji je dodao dio teksta budući on ne zna sve članke Zakona o radu. Ovaj dopis ne smatra odlukom o otkazu, već je istu kasnije donio. U vrijeme sačinjavanja tog dopisa, nije odlučio tužitelju otkazati ugovor o radu. Tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika od 2021., te su prije imali neke ugovore o djelu, a to je bilo negdje prije korone. Tužitelj je bio njegov radnik, te su se privatno poznavali. Tužitelj je u svojoj obrani rekao da ima slike sa te radionice, ali ih on nije vidio, a on ga nije tražio da ih pošalje.
11. Svjedok EG je izjavila da je ona ravnateljice OŠ Središće i tu dužnost obnaša od osnutka škole, od 2021. godine. Tijekom 2023. u školi nije bio zaposlen psihologe već pedagog prof. ĆG, a kasnije su se izborili da imaju pedagoga, psihologa i logopeda, i to od drugog polugodišta 2024. Tužitelj joj je poznat na način što ga je vidjela u školi i on je radio za tuženika AHA pokusi kroz izvanškolsku aktivnost. Radilo se o radionicama koje su roditelji plaćali, iste su se obavljale u sklopu izvanškolskih aktivnosti i to u vrijeme trajanja cjelodnevnog boravka. Vezano za predmetni događaj, ima saznanja o istom jer ju je učiteljica cjelodnevnog boravka UG obavijestila zajedno s djetetom mldb VG da ga je navodno udario tužitelj po glavi. Pri tome, oni kao škola ne idu na to da je dijete tom prilikom bilo iskreno ili ne, već postupaju na način da se je osobno spustila u tu učionicu, te je tamo vidjela tužitelja i upozorila ga da se mldb dijete VG došlo požaliti kako je dobilo udarac u glavu. Tada joj je tužitelj rekao da on ne smatra da se radilo o udarcu već da ga je htio staviti na stolac da sjedne. Navodi da ona nije razgovarala s drugom djecom vezano za događaj. Nakon toga je obavijestila mamu mldb VG i ona je došla u školu, tada se održao sastanak tj razgovor na kojem je bila ona, direktor tuženika ČG, majka mldb djeteta. Tada je rekla direktoru tuženika da se takve stvari ne smiju događati i da će kao škola morati raskinuti ugovor ako će se to ponoviti. Tužitelj na tom sastanku nije bio iz razloga što nije imala potrebu njega zvati. Ne sjeća se da bi se još netko žalio da bi tužitelj vikao prilikom provođenja radionice, naime, ima ju 25 najmova, vezano za izvanškolske aktivnosti kao i za sport. Ona nije razgovarala posebno s mldb djetetom ali zna da je njegova učiteljica iz produženog boravka razgovarala sa njim gđa UG. Na spomenutom sastanku mldb HG je rekao što se dogodilo te je nakon toga izašao iz sobe tako da je bio prisutan samo na jednom dijelu sastanku, a on je rekao isto što je rekla i njegova majka, a to je da ga je tužitelj "šupio" odnosno udario po glavi. U konkretnom slučaju ona nije utvrđivala da li je došlo do nasilja, a niti je za to kompetentna, već je postupila po djetetovoj priči i po vlastitoj procjeni, a iz iskustva i iz riječi koje je čula od djeteta i g. ČG smatrala je da ne treba ići u daljnju proceduru. Vodila je razgovor s tužitelj jer ju je nazvao na njen privatni telefon i htio je iznijeti svoju priču, pokušao je , ali je ona prekinula vezu iz razloga što je u razgovoru postao neugodan, obraćao joj se povišenim tonom, iskazao je da mldb HG ne govori istinu i da ga je on samo pogurnuo da sjedne, te rekao da će dobiti otkaz i tražio je da nastave razgovor, a ona je to odbila i nakon toga je nazvala direktora tuženika i zamolila ga da tužitelju kaže da ju nikada više ne zove. Vezano za naprijed navedeni sastanak, ona je u knjizi dnevnika tj. školskom priručniku, upisala tko je došao na razgovor i da se vodio razgovor. Na tom sastanku nije bila pedagoginja ali je bila upoznata o sadržaju tog sastanka sutradan. Škola je izdala prostor tuženiku i škola ne može biti odgovorna za ponašanje djelatnika koji su unajmili prostor škole.
12. Svjedok NG je izjavila da joj je poznato da je tužitelj dobio otkaz zbog neprimjerenog postupanja prema učeniku HG, a što joj je isti rekao pod kraj nastave, a ona je bila njegova učiteljica u produženom dnevnom boravku. Nakon predmetne nastave, dječak nije odmah došao do n je, već nakon 2-3 minute joj je nesigurno prišao, te je na njemu vidjela da nešto nije u redu, te joj je tada isti rekao da ga je voditelj na AHA Pokusima jako udario po glavi, te ga je pitala da li je siguran i da li ga je možda samo potapšao, te joj je odgovorio da je siguran da ga je udario po glavi, te ga je to zaboljelo. Isti je bio na ovoj nastavi sa još 2 djevojčice pa je i njih pitala da li su vidjele što se dogodilo, te su one rekle da nisu ništa vidjele jer nisu tamo u tom smjeru gledale, ali znaju da je voditelj istoga nešto opominjao. Nakon toga je otišla u učionicu gdje je bila ova nastava kako bi tog učitelja pitala što je bilo, ali njega tamo više nije bilo, a osjećala se je odgovorno da mora nešto poduzeti, pa je otišla potražiti ravnatelja i stručnu službu, ali nikoga nije bilo, već je bila logopedica, pa se je njoj obratila, pa je ona dalje obavijestila ravnatelja, a ona se morala što prije vratiti učenicima prvašima koje je tada imala. Ona nije bila na sastanku koji se održao u vezi predmetnog događaja. Misli da škola nije dužna o događaju obavijestiti policiju ili centar za socijalnu skrb. Nije znala da li su još neka djeca iz drugih razreda pohađala predmetnu aktivnost, već je znala samo za ove dvije djevojčice koje je i pitala, ali iz njenog razreda su na ovoj nastavi bila samo ova 3 učenika. Ova 3 učenika joj se prije nisu žalila na ovog voditelja, ali su joj rekli da im je on bio tek prvi ili drugi put, a prije je bila druga voditeljica.
13. Svjedok VG je izjavila da je ona majka djeteta HG koji je rođen 2016. te pohađa OŠ Središće. Tuženik je organizirao izvanškolsku aktivnost koja se održavala za vrijeme trajanja cjelodnevnog boravka u osnovnoj školi, te je ona upisala svoje dijete HG na tu aktivnost i svaki mjesec je to uredno plaćala 55 eura, i održavala se jednom tjedno. Njeno dijete je tada pohađalo 2. razred osnovne škole i redovno je išlo u cjelodnevni boravak. Radionica se zvala AHA pokusi, a ne sjeća se imena i prezimena osobe koja je održavala tu radionicu. Predmetnog dana u ožujku 2023. nazvala ju je iz škole, ne sjećam se da li pedagoginja ili ravnateljica, i rekli su joj da je njenog sina HG udario učitelj koji je održavao predmetnu radionicu . Tom prilikom joj je ta osoba iz škole rekla da je njen sin otišao kod učiteljice u cjelodnevnom boravku i to joj ispričao a onda je učiteljica iz cjelodnevnog boravka otišla do pedagoginje ili ravnateljice i to prijavila. Odmah je tog dana došla u školu i svi zajedno su sjeli i to: ravnateljica, direktor tuženika, ona i njen sin, a tužitelja nije bilo, jer je on navodno već otišao iako su ga tražile. Njen sin je tada ponovno pred svima ispričao što se dogodilo. Naime, njen sin je rekao da ga je tužitelj udario da li po glavi ili po ramenu, ne sjeća se, i tim potezom ga je posjeo, odnosno nagnao da sjedne jer navodno njen sin nije htio prije toga sjesti na stolicu. Nakon toga, njen sin je bio u šoku i stalno je ponavljao "Mama, od kud mu pravo da me udara" i tako nekoliko puta. Kada su došli kod kuće, više nije htjela razgovarati na tu temu sa sinom jer je vidjela da ga to jako uznemiruje. Njen suprug je napisao e-mail ravnateljici škole te je istoj objasnio događaj. Nakon toga, njen sin je i dalje išao na radionicu iz razloga jer je došla neka druga profesorica, međutim, na tu radionicu je išao još vrlo kratko. Njezin suprug je inzistirao da dobije profesora, odnosno tužitelja na telefon, kako bi ga upitao nekoliko stvari, međutim, tužitelj se nije javljao. Navodi da je njen sin izrazito iskren, alergičan na laž i izrazito je otvoren te nije sklon laganju te mu je apsolutno vjerovala. Njen sin je išao u tu školsku godinu, počeo ju je pohađati od rujna 2022. i obožavao je ići te se ranije nije žalilo na ophođenje voditelja te radionice.
14. Svjedok DG je izjavio da je on otac djeteta HG, te ga je jednog dana zvala supruga i rekla da su ju zvali iz škole, jer je bio neki incident u školi na način da je profesor udario njihovo dijete, te je prvo pomislio da se radi o starijem sinu, a zapravo se radilo o mlađem koji je imao samo 7 godina, te je zbog toga bio izvan sebe. Nakon toga je supruga otišla u školu, te su joj tamo rekli da je dijete odmah prijavilo što se dogodilo, jer je bio u šoku i bilo mu je nezamislivo kako to profesor može učiniti, te je bila na razgovoru sa zz tuženikom i ravnateljicom, koji su pokušali kontaktirati tužitelja, ali se on nije javljao. Slijedećeg dana je poslao mail tuženiku, te je tražio da se očituju o slučaju, te su nakon toga komunicirali o tome, te se tuženik očitovao da mu je žao što se sve dogodilo, dok od strane profesora nije bilo nikakve isprike. Pitao je sina što se je točno dogodilo, te ga je to pitao više puta tijekom 2 tjedna i tražio da mu prepriča što je bilo, a kako bi vidio da li je sve to točno, te mu je on uvijek govorio isto, da je tužitelj na satu bio nervozan i da je vikao na djecu, te da ih je tražio da sjednu, a što on nije točno čuo, pa je tužitelj došao do njega i rukom ga udario u stražnji dio glave, od čega je on bio u šoku, jer to ne očekuje od profesora. U razgovoru sa drugim roditeljima je saznao da su se i druga djeca žalila da je tužitelj na satu bio nervozan i da je vikao. Radi se o nastavu koju dodatno plaća jer je htio da dijete ima dodatno znanje, a sin je htio nastaviti tu nastavu, ali kod drugog profesora. Sin od malih nogu nikada ništa nije lagao, jer je takva osoba, pa čak nije lagao ni za sitne dječje svakodnevne stvari, tako da smatra da i ovog puta nije lagao, već je točno ispričao što se dogodilo. Supruga je nakon predmetnog događaja razgovarala sa roditeljima od djece iz Dorijanovog razreda koja su također pohađala ovu nastavu, ali se sada ne sjeća koji su to, ali supruga sigurno zna. Sljedećeg dana je podnio mail od 29.3.2023. Supruga je bila na razgovoru u školi, te mu je ona rekla da su zvali učitelja koji se nije javljao. Nije upoznat sa time kako se je tužitelj očitovao, te nije dobio informaciju da tužitelj želi sa njim razgovarati. Nakon što mu je predočen iskaz svjedoka VG o načinu nastanka događaja, navodi da je sin rekao da ga je učitelj udario po glavi, jer nije sjeo, ali da on to nije čuo. Prije ovog sata, predmetnu nastavu je obavljala druga ženska osoba, te kako je sin jako volio tu nastavu, on ju je htio nastaviti, ali ne sa tužiteljem. Sin je stalno ponavljao da je u šoku da ga jedan profesor može udariti.
15. Sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika i svih saslušanih svjedoka kao istinite, budući su jasni i logični te međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu. Tako je temeljem istih sud utvrdio:
- da je tužitelj radio kod tuženika kao voditelja dječjih radionica, te je dana 28.3.2023. tužitelj održao radionicu u OŠ Središće kao izvanškolsku aktivnost u vrijeme trajanja cjelodnevnog boravka, koju radionicu plaćaju roditelji,
- da je učenik HG pod kraj nastave svojoj učiteljici u produženom dnevnom boravku NG nesigurno prišao, te je ona na njemu vidjela da nešto nije u redu, te joj je tada rekao da je voditelj na AHA Pokusima, koji inače nije na radionicama, vikao i da ga je udario po glavi, te ga je pitala da li je siguran i da li ga je možda samo potapšao, te joj je odgovorio da je siguran da ga je udario po glavi, te ga je to zaboljelo, te je zatim o tome obavijestila ravnateljicu i stručnu službu,
- da je nakon toga ravnateljica OŠ Središće EG osobno otišla u učionicu, te je tamo vidjela tužitelja i upozorila ga da se je mldb. dijete HG požalilo da je dobilo udarac u glavu, te joj je tužitelj rekao da on ne smatra da se radilo o udarcu već da ga je htio staviti na stolac da sjedne,
- da je nakon toga ravnateljica EG obavijestila mamu mldb. HG o događaju koja je nakon toga došla u školu,
- da je ravnateljica EG također obavijestila i zz tuženika ČG, te mu je oštro rekla da odmah mora doći u školu jer je njegov učitelj tj. voditelj radionice udario jednog dječaka, a nakon toga je i mama tog dječaka VG zvala zz tužen ika, te mu je i ona rekla da je dijete udareno na radionici,
- da je zz tuženika putem do škole zvao tužitelja, ali se nije javljao,
- da je istog dana u školi održan sastanak na kojem je bila ravnateljica EG, zz tuženika ČG, majka mldb djeteta VG i mldb HG, te je na sastanku ravnateljica rekla da škola nije odgovorna, nego tuženik i njegovi djelatnici, te da se takve stvari ne smiju događati i da će kao škola morati raskinuti ugovor sa tuženikom ako će se to ponoviti, a nakon toga je ravnateljica pitala dječaka što se dogodilo, te je on rekao da ga je taj učitelj, koji inače nije bio na radionicama, udario i vikao na njega, te ga je pitala gdje ga je udario, te je on rukom pokazao na potiljak.
- da je istog dana tužitelj poslao poruku zz tuženika da se sada ne može javiti, te ga je zvao sljedećeg dana oko 10 sati, te je zz tuženika rekao tužitelju što se dogodilo i da je hitno morao ići na sastanak u školu, te da su tamo rekli da je tužitelj na radionici vikao i udario jedno dijete, ali mu nije rekao ime djeteta zbog zaštite privatnosti. Međutim, na toj radionici je bilo šestero djece i to 4 curice i 2 dječaka i to jedan je bio učenik E iz 4. razred koji je bio dosta visok, a drugi je bio JG iz 1. razred koji je bio sitan i nizak, visok oko 125 cm i težak oko 20 kg, te smatra da kada je tužitelju rekao da je vikao i udario jednog dječaka, da je mogao znati o kome se radi, a također, oni imaju rasporede u kojima piše ime i prezime djece, razred, boravak i kontakt roditelja, te su ove tablice dostupne voditeljima, pa tako i tužitelju, te je tužitelj i temeljem toga mogao zaključiti o kojem se djetetu radi. Tužitelj je rekao da ne zna što se dogodilo, da on na toj radionici nije ni taknuo ni jedno dijete, a kamoli udario i da je na radionici bila jako dobra atmosfera,
- da je slijedeći dan zz tuženika dobio mail od oca djeteta u kojem je isti naveo da je tužitelj udario dijete u zatiljak i da traži očitovanje, te mu je odgovorio da će se javiti u kraćem roku,
- da je zz tuženika uputio mail tužitelju u kojem je prenio mail dječakovog oca, time što je zacrnio ime djeteta radi zaštite privatnosti, te ga je tražio očitovanje, a ovaj dopis nije smatrao odlukom o otkazu, niti je tada odlučio o tome da li će tužitelju dati otkaz,
- da je tužitelj poslao svoje očitovanje putem maila u kojem navodi da je toga dana vikao, te je tražio djecu da sjednu, te je položio ruku na rame djetetu,
- da su zz tuženika i majke VG razgovara li sa nekim roditeljima djece koja su bila na spornoj radionici te su im neki rekli da su im djeca rekla da je toga dana na radionici bio drugi voditelj, a ne teta koja inače bude na radionici, te da je on bio nervozan i da je vikao,
- da tuženik ima svoje whatsapp grupe u kojima voditelji šalju slike sa radionica, te je tužitelj slao slike sa radionica u ponedjeljak i utorak, ali nije poslao slike sa radionice u utorak koja je sada sporna i sa radionice koja je bila nakon toga,
- da iz iskaza majke mleb. dječaka VG proizlazi da je nakon tog događaja njen sin bio u šoku i stalno je ponavljao "mama, od kud mu pravo da me udara" i tako nekoliko puta, a kada su došli kući, više nije htjela s njim o tome razgovarati jer je vidjela da je uznemiren, a njen sin je izrazito iskren, alergičan na laž i izrazito je otvoren te mu je apsolutno vjerovala,
- da iz iskaza oca mleb. dječaka DG proizlazi da je on više puta tijekom 2 tjedna tražio sina da mu prepriča što je bilo, a kako bi vidio da li je sve to točno, te mu je on uvijek govorio isto, da je tužitelj na satu bio nervozan i da je vikao na djecu, te da ih je tražio da sjednu, a što on nije točno čuo, pa je tužitelj došao do njega i rukom ga udario u stražnji dio glave, od čega je on bio u šoku, jer to ne očekuje od profesora, a njegov sin od malih nogu nikada ništa nije lagao, jer je takva osoba, pa čak nije lagao ni za sitne dječje svakodnevne stvari, tako da smatra da i ovog puta nije lagao, već je točno ispričao što se dogodilo,
- da je zz tuženika sagledao sve što je saznao i tužiteljevu obranu, te je temeljem toga donio odluku o izvanrednom otkazu.
Dakle, ocjenom izvedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio da je spornog dana na dječjoj radionici tužitelj kao voditelj te radionice vikao na djecu te je udario mldb. HG po glavi, što predstavlja neprimjereni fizički i verbalni incident prema djetetu.
16. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja da on to dijete nije udario u zatiljak na toj radionici, nego da su u jednom trenutku svi stajali, te ih je tražio da sjednu kako bi prešli na zadnju aktivnost, ali je jedno dijete bilo nemirno, te ga je nekoliko puta dozvao da dođe i sjedne, ali je on trčkarao naokolo, pa kako bi skrenuo njegovu pažnju, dotaknuo je to dijete dok je trčalo i to čini mu se po ramenu sa 2 prsta, te je to dijete nakon toga sjelo i nastavilo sa aktivnostima, a prije nego je to dijete dotaknuo, 2-3 puta je viknuo na djecu da sjednu. Naime, sud nije prihvatio ovakav iskaz tužitelja budući nije ni logičan ni uvjerljiv, te je u suprotnosti sa svim ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, a iz kojih proizlazi kako se je dječak požalio da je tužitelj vikao i da ga je udario po glavi, te je u suprotnosti sa onim što je sam tužitelj izjavio zakonskom zastupniku tuženika dan nakon spornog događaja, da ne zna što se dogodilo, da on na toj radionici nije ni taknuo ni jedno dijete, te da je na radionici bila jako dobra atmosfera (kako to proizlazi iz iskaza zz tuženika). Isto tako, navedeni iskaz tužitelja se razlikuje od onoga što je tužitelj naveo u pisanoj obrani prije otkaza u kojoj je naveo da se je djeci obratio povišenim tonom nakon više molbi da se smire, te je tražio da sjednu na mjesto, te je jednom djetetu stavio ruku na reme i rekao da sjedne. Slijedom navedenog, kako je tužitelj najprije rekao zz tuženika da on na toj radionici nije ni taknuo ni jedno dijete, zatim u obrani navodi da je jednom djetetu stavio ruku na reme i rekao da sjedne, te u iskazu navodi da je dotaknuo to dijete dok je trčalo i to čini mu se po ramenu sa 2 prsta, ovaj sud smatra da je iskaz tužitelja subjektivan i pristran, te je usmjeren isključivo na otklanjanje njegove odgovornosti.
17. Ovaj sud je utvrdio da je tužitelj doista spornog dana na dječjoj radionici vikao i da je udario sedmogodišnjeg dječaka HG po glavi, a to iz razloga što je ovaj sud utvrdio da se je dječak nakon ove radionice požalio svojoj učiteljici NG da je voditelj na AHA Pokusima, koji inače nije na radionicama, vikao i da ga je udario po glavi, te je dječak i na sastanku rekao da ga je učitelj koji inače nije bio na radionicama, udario i vikao na njega, te je rukom pokazao da ga je udario u potiljak, te je dječak nakon ove radionice bio u šoku i majci VG je ponavljao "mama, od kud mu pravo da me udara", a ocu DG je više puta ponovio da je tužitelj na satu bio nervozan i da je vikao na djecu, te da ih je tražio da sjednu, a što on nije točno čuo, pa je tužitelj došao do njega i rukom ga udario u stražnji dio glave, od čega je on bio u šoku. Dakle, iz izvedenih dokaza proizlazi da je dječak uvijek govorio isto, da je tužitelj na dječjoj radionici vikao i da ga je udario po glavi, a što je nedvojbeno šokiralo dječaka, budući se je zbog toga žalio i učiteljici i roditeljima. Iako iz iskaza svjedokinje VG proizlazi da je njen sin na sastanku rekao da ga je tužitelj udario da li po glavi ili po ramenu, ne sjeća se točno, i tim potezom ga je posjeo, odnosno nagnao da sjedne jer navodno njen sin nije htio prije tog sjesti na stolicu, valja reći da zapravo nije odlučno što se svjedokinja nije točno sjećala što je njen sin rekao na sastanku, budući je sud iz ostalih izvedenih dokaza utvrdio da je isti rekao tj. pokazao da ga je tužitelj udario po glavi. Također, valja dodati da iako je sud utvrdio da je tužitelj dječaka udario po glavi, u konkretnom slučaju zapravo niti nije odlučno da li je tužitelj dječaka udario po glavi ili po nekom drugom dijelu tijela, jer je to u svakom slučaju bio udarac kojim je tužitelj dječaka uz vikanje posjeo na stolicu, a takvo postupanje voditelja dječje radionice doista nije primjereno. Isto tako, čak i u slučaju da sedmogodišnji dječak nije odmah poslušao ili nije čuo naredbu voditelja radionice koji je djecu tražio da sjednu, to ne opravdava tužitelja kao voditelja radionice da viče na dijete i da ga udara po glavi (ili po bilo kojem drugom dijelu tijela) i na taj način prisilno posjedne na stolicu.
18. Nadalje, sud nije prihvatio navode tužitelja da kada je dobio dopis radi očitovanja (radi iznošenja obrane), nije znao o kojem se djetetu radi, odnosno nije bio siguran. Naime, iako tuženik u navedenom dopisu nije naveo ime dječaka, već je naveo da je izbacio osobne podatke o djetetu zbog zaštite privatnosti djeteta, ovaj sud smatra da je tužitelj znao o kojem djetetu i o kojem slučaju se radi. Naime, iz iskaza svjedokinje ravnateljice škole Vragotuk proizlazi da je ona nakon radionice osobno upozorila tužitelja da se je mldb. dijete VG požalilo da je dobilo udarac u glavu, te iz iskaza zz tuženika proizlazi da je tužitelju rekao što se dogodilo i da je hitno morao ići na sastanak u školu, te da su tamo rekli da je tužitelj na radionici vikao i udario jedno dijete, a kako je na toj radionici bilo šestero djece i to 4 curice i 2 dječaka i to jedan je bio učenik E iz 4. razred koji je bio dosta visok, a drugi je bio JG iz 1. razred koji je bio sitan i nizak, visok oko 125 cm i težak oko 20 kg, to kada je tužitelju rekao da je vikao i udario jednog dječaka, da je mogao znati o kome se radi, a također, oni imaju rasporede u kojima piše ime i prezime djece, razred, boravak i kontakt roditelja, te su ove tablice dostupne voditeljima, pa tako i tužitelju, te je tužitelj i temeljem toga mogao zaključiti o kojem se djetetu radi. Stoga ovaj sud smatra da je tužitelju bilo poznato o kojem se djetetu radi i što se je točno dogodilo, ali je tužitelj nastojao otkloniti svoju odgovornost, a što je činio i tijekom ovog sudskog postupka.
19. Za odlučivanje o dopuštenosti otkaza nije odlučno da li je škola (ili bilo tko drugi) o događaju obavijestila policiju i druga nadležna tijela, već je odlučno da li je tužitelj počinio ono što mu se stavlja na teret, a što je sud utvrdio izvedenim dokazima (kako je to naprijed navedeno). Također, valja dodati da iz iskaza svjedokinje EG i zz tuženika proizlazi da je za postupanje tužitelja kao voditelja dječjih radionica i radnika tuženika odgovoran tuženik, te škola i ravnateljica škole za to nisu odgovorni, jer je radionicu organizirao tuženik koji je zakupio prostor u školi pa i zbog toga škola nije ništa prijavila.
20. Prema čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema čl. 116. st. 2. Zr propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.
21. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj kao voditelj dječje radionice koja je vanškolska aktivnost i koja je trebala biti edukativna zabava za djecu pa tako i za sedmogodišnjeg dječaka HG, vikao na djecu pa tako i na HG, te kako HG nije sjeo na mjesto, tužitelj ga je udario po glavi (u zatiljak) i na taj način posjeo na stolicu, što je kod dječaka izazvalo šok, zbog čega se je požalio učiteljici i roditeljima, a sve je ispričao i na sastanku pred ravnateljicom škole, zz tuženika i majkom, a zbog svega toga zz tuženika ČG su u vezi događaja kontaktirali i ravnateljica škole (koja je navela da ako se to ponovi da će tuženiku zabraniti rad u školi) i roditelji dječaka (koji su tražili poduzimanje mjera), a što je narušilo ugled tuženika koji se bavi organiziranjem dječjih radionica, a zbog svega je i tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao svog radnika. Tome valja dodati da se od tužitelja kao voditelja dječjih radionica očekuje posebna pažnja u postupanju prema maloljetnoj djeci, a u konkretnom slučaju je došlo do ozbiljnog incidenta koji je maloljetno dijete imalo potrebe prijaviti svojoj učiteljici i roditeljima, a sve se dogodilo u odgojno-obrazovnoj ustanovi, na vanškolskoj aktivnosti. Po ocjeni ovog suda, opisano postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, pa je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju temeljem čl. 116. st. 1. ZR-a, te kako je isti donesen dana 7.4.2023. zbog povrede koja je počinjena dana 28.3.2023., to je isti donesen u roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a.
22. Iz e-maila tuženika kojeg je 31.3.2023. uputio tužitelju, proizlazi da tuženik istim tužitelju dostavio „zabrinjavajući prigovor roditelja“ tj. e-mail roditelja, time što je iz istog uklonio osobne podatke radi zaštite privatnosti djeteta, te se istim tužitelj poziva da iznese svoju obranu.
23. Iz e-maila roditelja DG upućenog tuženiku dana 29.3.2023. (koji je dostavljen tužitelju u e-mailu od 31.3.2023.) isti navodi da je dana 28.3.2023. u OŠ Središće na radionici AHA Pokusi koju je izvodio prof. IG i koju pohađaju sedmogodišnjaci, došlo do grube povrede prava djeteta od strane navedenog predavača koji je tijekom predavanja otvorenim dlanom udario njegovo dijete u zatiljak te se izderao na njega da sjedne, iz razloga što dijete od 7 godina nije sjelo na mjesto kada mu je rečeno, te traži odgovor na ovaj incident u vidu otkaza suradnje tj. izvanrednog otkaza ugovora o radu jer će u protivnom poduzeti pravne korake protiv svih uključenih, kroz prijavu na policiju i dječjeg pravobranitelja, prosvjetnu inspekciju i medije.
24. Iz e-maila tužitelja kojeg je uputio tuženiku dana 1.4.2023. proizlazi da se je tužitelj očitovao sukladno traženju tuženika tj. iznio obranu prije otkazivanja, te je u svom očitovanju naveo da se je djeci obratio povišenim tonom nakon više molbi da se smire, te je traži da sjednu na mjesto, te je jednom djetetu stavio ruku na reme i rekao da sjedne, te su nakon toga nastavili rad, ali negira da je otvorenim dlanom ili na bilo koji sličan način udario bilo koje dijete.
25. Po ocjeni ovog suda, e-maila tuženika od 31.3.2023. predstavlja poziv tužitelju da iznese obranu prije otkazivanja, što znači da je tuženik tužitelju omogućio iznošenje obrane prije otkazivanja sukladno čl. 119. st. 2. ZR-a. Iako se u navedenom e-mailu od 31.3.2023. navodi da navedeno postupanje tužitelja predstavlja izrazito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, te da je pokrenut postupak otkazivanja, to ne znači da je ovim e-mailom tužitelju već otkazan ugovor o radu, a što proizlazi iz cjelokupnog sadržaja e-mail i što je potvrdio i zz tuženika u svom iskazu, već mu je ugovor o radu otkazan tek donošenjem pobijane odluke o otkazu, a to nakon što je tužitelju omogućeno iznošenje obrane prije otkazivanja i nakon što je tužitelj obranu i iznio.
26. Dakle, kako je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju sukladno čl. 116. ZR-a, te je tužitelju omogućio iznošenje obrane prije donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu sukladno čl. 119. st. 2. ZR-a, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev radi nedopuštenosti pobijanog izvanrednog otkaza ugovora o radu kao neosnovan.
27. Prema čl. 125. st. 1. ZR ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Prema čl. 125. st. 3. ZR takav zahtjev za prestanak ugovora o radu može se podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.
28. Tužitelj je predložio da sud odredi sudski raskid ugovora o radu tužitelja kod tuženika sa danom 30.7.2023. sukladno čl. 125. st. 1. ZR jer mu nastavak radnog odnosa kod tuženika nije prihvatljiv. Međutim, kako je u postupku utvrđeno da je otkaz poslodavca dopušten, to je tužitelju prestao ugovor o radu pobijanim otkazom ugovora o radu pa nije osnovan zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu s danom 30.7.2023.
29. Nadalje, tužitelj zahtijeva na ime naknade štete zbog sudskog raskid ugovora o radu iznos od pet ugovorenih plaća tj. ukupno 5.110,50 eura. Valja reći da je utvrđeno da je tužitelj u vrijeme donošenja Odluke o izvanrednom otkazu imao 37 godinu života (rođen **.**.1986.), da je bio zaposlen kod tuženika 2 godine i 1 mjesec (budući se u pobijanoj odluci o otkazu navodi da se tužitelju uvažava razdoblje trajanja radnog odnosa od dana 17. veljače 2021. prilikom obračunavanja prava temeljem ranijih ugovora o radu, kao kontinuirano zaposlenje Radnika kod Poslodavca na istom radnom mjestu), da tužitelj nije tvrdio da ima obvezu zakonskog uzdržavanja, te iz ugovora o radu proizlaz9i da je ugovorena plaća tužitelju bila 1.022,10 eura bruto . Međutim, kako je sud ocijenio da je pobijana odluka o otkazu dopuštena, to nije bilo osnove za dosuđivanjem zatražene naknade štete sukladno čl. 125. st. 1. ZR u visini od 5 prosječnih tj. ugovorenih plaća u ukupnom iznosu od 5.110,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
30. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti predmeta spora. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za: sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 – 100 bodova, ročište 15.04.2024., 09.09.2024., 20.11.2024., 07.05.2025., 02.07.2025., 17.12.2025. i 17.02.2026. po Tbr. 9/1 – po 100 bodova za svako, podnesak od 06.05.2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova i podnesak od 19.01.2026. po Tbr. 8/4 – 25 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.850,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi ukupno 2.312,50 eura. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i na presudu jer isti tuženiku niti nije nastao.
31. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.
U Zagrebu, 27. veljače 2026.
Sudac:
Monika Ferić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.
Dna:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
3. Spis
