REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-117/2025-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz ŠAVORIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo, d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 12. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu broj: 326-170/2004 sklopljenog dana 07.12.2004. godine između Đuro Nujić, Fažana, Vodnjanska cesta 51 A, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu 0,63% (nulacijelihšezdesettri posto) jednokratno.“

II. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos od 328,87 EUR, sa zateznom kamatom, kako slijedi:

- na iznos od 1,06 EUR koja teče od 31. siječnja 2005. do isplate,

- na iznos od 1,06 EUR koja teče od 28. veljače 2005. do isplate,

- na iznos od 1,04 EUR koja teče od 31. ožujka 2005. do isplate,

- na iznos od 1,04 EUR koja teče od 30. travnja 2005. do isplate,

- na iznos od 1,03 EUR koja teče 31. svibnja 2005. do isplate,

- na iznos od 1,03 EUR koja teče od 30. lipnja 2005. do isplate,

- na iznos od 1,02 EUR koja teče od 31. srpnja 2005. do isplate,

- na iznos od 1,04 EUR koja teče od 31. kolovoza 2005. do isplate,

- na iznos od 1,04 EUR koja teče od 30. rujna 2005. do isplate,

- na iznos od 1,04 EUR koja teče od 31. listopada 2005. do isplate,

- na iznos od 1,04 EUR koja teče od 30. studenoga 2005. do isplate,

- na iznos od 1,03 EUR koja teče od 31. prosinca 2005. do isplate,

- na iznos od 1,03 EUR koja teče od 31. siječnja 2006. do isplate,

- na iznos od 1,02 EUR koja teče od 28. veljače 2006. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR koja teče od 31. ožujka 2006. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR koja teče od 30. travnja 2006. do isplate,

- na iznos od 1,02 EUR koja teče od 31. svibnja 2006. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR koja teče od 30. lipnja 2006. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR koja teče od 31. srpnja 2006. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR koja teče od 31. kolovoza 2006. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR koja teče od 30. rujna 2006. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR koja teče od 31. listopada 2006. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR koja teče od 30. studenoga 2006. do isplate,

- na iznos od 1,00 EUR koja teče od 31. prosinca 2006. do isplate,

- na iznos od 0,99 EUR koja teče od 31. siječnja 2007. do isplate,

- na iznos od 0,99 EUR koja teče od 28. veljače 2007. do isplate,

- na iznos od 0,99 EUR koja teče od 31. ožujka 2007. do isplate,

- na iznos od 0,98 EUR koja teče od 30. travnja 2007. do isplate,

- na iznos od 0,97 EUR koja teče od 31. svibnja 2007. do isplate,

- na iznos od 0,96 EUR koja teče od 30. lipnja 2007. do isplate,

- na iznos od 0,97 EUR koja teče od 31. srpnja 2007. do isplate,

- na iznos od 0,97 EUR koja teče od 31. kolovoza 2007. do isplate,

- na iznos od 0,98 EUR koja teče od 30. rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 0,98 EUR koja teče od 31. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 0,99 EUR koja teče od 30. studenoga 2007. do isplate.

- na iznos od 0,99 EUR koja teče od 31. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 1,00 EUR koja teče od 31. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,01 EUR koja teče od 29. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 1,11 EUR koja teče od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 1,08 EUR koja teče od 30. travnja 2008. do isplate.

- na iznos od 1,07 EUR koja teče od 31. svibnja 2008. do isplate.

- na iznos od 1,09 EUR koja teče od 30. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,07 EUR koja teče od 31. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 1,07 EUR koja teče od 31. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 1,08 EUR koja teče od 30. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 1,22 EUR koja teče od 31. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 1,16 EUR koja teče od 30. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 1,24 EUR koja teče od 31. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 1,25 EUR koja teče od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,26 EUR koja teče od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 1,24 EUR koja teče od 31. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 1,25 EUR koja teče od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,22 EUR koja teče od 31. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,21 EUR koja teče od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,21 EUR koja teče od 31. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 1,22 EUR koja teče od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 1,22 EUR koja teče od 30. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 1,21 EUR koja teče od 31. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 1,23 EUR koja teče od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 1,24 EUR koja teče od 31. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 1,26 EUR koja teče od 31. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1,26 EUR koja teče od 28. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 1,28 EUR koja teče od 31. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 1,28 EUR koja teče od 30. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1,29 EUR koja teče od 31. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1,37 EUR koja teče od 30. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1,35 EUR koja teče od 31. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR koja teče od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 1,39 EUR koja teče od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 1,36 EUR koja teče od 31. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 1,42 EUR koja teče od 30. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 1,47 EUR koja teče od 31. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR koja teče od 31. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1,43 EUR koja teče od 28. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR koja teče od 31. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 1,41 EUR koja teče od 30. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR koja teče od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1,53 EUR koja teče od 30. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1,61 EUR koja teče od 31. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 1,57 EUR koja teče od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR koja teče od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 1,48 EUR koja teče od 31. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 1,48 EUR koja teče od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 1,50 EUR koja teče od 31. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR koja teče od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR koja teče od 29. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR koja teče od 31. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR koja teče od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR koja teče od 31. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR koja teče od 30. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR koja teče od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR koja teče od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR koja teče od 30. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR koja teče od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 1,52 EUR koja teče od 30. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR koja teče od 31. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 1,48 EUR koja teče od 31. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR koja teče od 28. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR koja teče od 31. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 1,50 EUR koja teče od 30. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1,46 EUR koja teče od 31. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1,46 EUR koja teče od 30. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1,47 EUR koja teče od 31. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR koja teče od 31. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 1,50 EUR koja teče od 30. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 1,49 EUR koja teče od 31. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 1,50 EUR koja teče od 30. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 1,51 EUR koja teče od 31. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR koja teče od 31. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR koja teče od 28. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR koja teče od 31. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 1,16 EUR koja teče od 30. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1,16 EUR koja teče od 31. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1,16 EUR koja teče od 30. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR koja teče od 31. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR koja teče od 31. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR koja teče od 30. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 1,18 EUR koja teče od 31. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 30. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 31. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 31. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 28. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 31. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 30. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 31. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 30. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 31. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 31. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR koja teče od 30. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 1,33 EUR koja teče od 30. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 1,34 EUR koja teče od 30. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 1,34 EUR koja teče od 29. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1,33 EUR koja teče od 3. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 1,32 EUR koja teče od 29. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 163,03 EUR koja teče od 31. ožujka 2016. do isplate.

sve po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.271,07 EUR sa zateznim kamatama počev od 27. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.455,48 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka kao u podnesku tužitelja od 12. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su RG i tuženik sklopili ugovor o kreditu br. 326-170/2004 od 7. prosinca 2004. Ističe da su korisnik kredita i tužitelj sklopili ugovor o cesiji na temelju kojeg je korisnik kredita prenio na tužitelja sva potraživanja po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Ističe da je čl. 5. ugovora o kreditu ugovoreno naplaćivanje administrativne naknade. Administrativna naknada naplaćena je u iznosu od 192,35 EUR / 1.449,29 kn. Takav odredba je ništetna te je tuženik dužan vratiti plaćene iznose na temelju stečenog bez osnove. Navodi da je odredba netransparentna, nepoštena, nezakonita i ništetna. Poziva se na čl. 272. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže utvrditi ništetnom navedenu odredbu te naložiti tuženiku naložiti tužitelju iznos od 192,35 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor previsoko naznačene vrijednosti predmeta spora. Navodi da tužitelj ne stavlja nijedan konkretan dokaza. Ističe da su navodi tužitelja paušalni. Ističe prigovor zastare. Osporava da bi odredba čl. 5. bila ništetna. Korisnik kredita je pojedinačno pregovarao s tuženikom oko iznosa naknade radi obrade kredita. Tuženik ima stvarne troškove obrade kredita. Odredba je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Korisnik kredita bio je upoznat s time koju obvezu preuzima. Ugovor sadrži sve obvezne odredbe. Troškovi obrade kredita obuhvaćaju troškove osoblja, pa tako sastanke, pribavljanje informacija, sastanak traje 20 minuta, slijedi stadij obrade, rad zaposlenika pravne službe, interna odobrenja, pozivanje korisnika kredita, priprema isprava, ugovor se čita, tumači i potpisuje zajedno s instrumentima osiguranja, trošak odjela obrade kredita, otvaranje kreditne partije, provjera potpisa, provjera podataka u bazi klijenata, unos i ažuriranje podataka, provjera odluke o odobrenju, provjera sastojaka kupoprodajnog ugovora, provjere blokada, kontrola pravnog savjetnika, unos naloga, ispis elemenata ugovora i otplatnog plana radi arhiviranja, slanje obavijesti klijentu, unos kolaterala u sustav, povezivanje s kreditnom partijom, što sve traje daljnjih jedan do dva sata vremena. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 14. ožujka 2025. navodi da glede predmetne naknade nije poznato ništa osim njen iznos.

4. Tuženik u podnesku od 21. ožujka 2025. navodi da prema stavu Suda Europske unije nije ništetna odredba kojom je ulazna naknadna jasno predočena potrošaču i potrošač je shvatio njenu ekonomsku posljedicu. Poziva se na čl. 1022. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

5. Na pripremnom ročištu 12. svibnja 2025. tužitelj obrazlaže da je ulazna naknada isplaćena iz kredita. Time je tuženik obračunavao i naplaćivao kamate na iznos ulazne naknade. Korisnik kredita je predmetnu naknadu plaćao kroz anuitete tijekom cijelog razdoblja otplate kredita.

6. Tijekom postupka sud je pročitao povijesni izvadak pravnog prednika tuženika (listovi 6. – 182., 188. – 364. spisa), obavijest o cesiji (listovi 186. i 187. spisa), isplatni nalog (list 365. spisa), ugovor o kreditu (listovi 367. – 378. spisa), izračun efektivne kamatne stope (listovi 379. – 388. spisa), aneks ugovoru o kreditu (listovi 389. – 394. spisa), popis uplata (listovi 395. – 397. spisa), otplatni plan (listovi 399. – 402. spisa), pregled prometa (listovi 403. – 419., 427. i 428. spisa), dopisi tuženika (listovi 421. – 426., 429. – 441. spisa), cesiju (listovi 443. – 448. spisa), zapisnik za odobrenje kredita (listovi 551. i 552. spisa), kreditni prijedlog (listovi 553. i 554. spisa), proceduru za rad u LOM@S-u sustavu (listovi 556. – 611. spisa), saslušao svjedoka RG (list 639. spisa), pročitao nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 18. srpnja 2025. (listovi 652. – 655. spisa), dopunski nalaz i mišljenje od 30. rujna 2025. (listovi 665. – 671. spisa) i 16. siječnja 2026. (listovi 683. i 684. spisa) te usmeno iznošenje nalaza i mišljenja (listovi 659. i 696. spisa).

7. Također, sud je pročitao svu sudsku praksu iz spisa koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 5. ugovora o kreditu br. 326-170/2004 od 7. prosinca 2004., sklopljenog između korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, kojom je ugovorena obveza korisnika kredita da plati troškove obrade u iznosu od 0,63 % jednokratno te restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 328,87 EUR na ime plaćenog iznosa za navedenu naknadu.

10. Između stranaka nije sporno da su korisnik kredita RG i pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bankd d.d. ugovorili kredit br. 326-170/2004 od 7. prosinca 2004. (listovi 367. – 374. spisa).

11. Ujedno između stranaka nije sporno da ugovor o kreditu u odredbi iz čl. 5. sadrži odredbu koja glasi:

"Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 0,63 % jednokratno."

12. Sporno je je li predmetna odredba ugovora o kreditu iz čl. 5. ništetna. S navedenim u vezi, sporno je je li tužiteljev restitucijski zahtjev na povrat iznosa od 328,87 EUR osnovan. Sporno je je li potraživanje tužitelja zastarjelo.

13. Uvidom u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopljen između korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika od 29. svibnja 2023. (listovi 443. – 447. spisa) vidljivo je da je korisnik kredita, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, novčanu tražbinu prema pravnom predniku tuženika po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu broj: 326-170/2004 od 7. prosinca 2004. Navedenim ugovorom o cesiji korisnica kredita je na tužitelja prenijela sve novčane tražbine po osnovi ništetnih odredbi u vidu valute, kamata i svih plaćenih naknada (posebice čl. 1. t. 2. ugovora o cesiji).

14. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije.

15. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

16. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

17. Naime, ovdje se radi o tražbini ustupitelja korisnika kredita, koji je potrošač, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, 96/2003. – dalje u tekstu: ZZP/2003.), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom je tražbina koje je predmet ustupa novčana tražbina, odnosno imovinsko-pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu.

18. Zbog navedenog, a kako se radi o novčanoj tražbini koja se može ustupi, suprotno svim osporavanjima tuženika, to valja zaključiti da je ugovorom o ustupu tražbine od 29. svibnja 2023. bilo dopušteno novčanu tražbinu pravnog prednika tužitelja prenijeti na tužitelja, a zbog čega je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

19. Nadalje, valja navesti da promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet same tražbine, pa nije odlučno to što je ustupitelj bio potrošač, a primatelj (ovdje tužitelj) to nije. Naime, identitet tražbine ustupom nije promijenjen, a što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku (ovdje tuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

20. Zaključno, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora (ugovora o kreditu br. 326-170/2004 od 29. svibnja 2023. zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu na tužitelja, kao primatelja, te tražbine i tuženika, kao dužnika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

21. Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019., gdje je u točki 20. obrazloženja navedeno: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima.“

22. Nadalje, ugovor o kreditu, između korisnice kredita i pravnog prednika tuženika, sklopljen je 7. prosinca 2004., zbog čega na navedeni obvezni odnos valja primijeniti odredbe ZZP/2003.

23. Prema odredbi iz čl. 3. t. 1. ZZP/2003. u smislu toga Zakona izraz potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

24. S navedenim u vezi, a uvidom u ugovor o kreditu, jasno proizlazi da je ugovor o kreditu s pravnim prednikom tuženika sklopio korisnik kredita, kao fizička osoba, te da se radi o stambenom kreditu građana (listovi 367. – 374. spisa). Također, svjedok – korisnik kredita potvrđuje takve navode u svom iskazu na glavnoj raspravi 17. lipnja 2025. (list 639. spisa) kada jasno navodi da se radi o stambenom kreditu o kupnji stana u kojem i dan dana živi te kojeg nije koristio u poslovne svrhe.

25. Zbog navedenog, korisnik kredita je potrošač u smislu odredbe iz čl. 3. t. 1. ZPP/2003.

26. Prema odredbi iz čl. 3. t. 2. ZZP/2003. izraz trgovac je svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.

27. Zbog navedenog, tuženik je trgovac u smislu odredbe iz čl. 3. t. 2. ZPP/2003.

28. Sud je saslušao svjedoka korisnika kredita KG naglavnoj raspravi 17. lipnja 2025. (list 639. spisa) koji je naveo da je podigao kredit u prosincu 2004. radi kupnje stana u kojem i dan danas živi, a koji nije koristio za poslovne potrebe. Ugovor je pročitao prije potpisivanja. Bilo mu je jasno osnovno iz ugovora. Tražio je dodatna pojašnjenja ali samo su mu pročitali što u ugovoru piše. Ništa mu nije objašnjeno oko troškova obrade, nije rečeno što troškovi obrade u sebi sadržavaju. Nije mogao pregovarati da troškovi obrade budu manji. Sve je funkcioniralo po principu kako i jest. U vrijeme dizanja kredita bio je u mirovini.

29. Sud je prihvatio iskaz svjedoka, kao istinit, jer je iskazivala uvjerljivo, životno, logično te sukladno ispravama u spisu, dok istovremeno tuženik nije s uspjehom, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, osporio iskaz navedenog svjedoka i/ili dokazao suprotno.

30. Tuženik u ovom predmetu nije predlagao da se sasluša djelatnik ili djelatnici tuženika koji su pregovarali i koji su sklopili ugovor o kreditu iz ovoga predmeta (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

31. Prema odredbi iz čl. 81. st. 1. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

32. Prema odredbi iz čl. 81. st. 2. ZZP/2003. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

33. Uz navedeno, a prema odredbi iz čl. 81. st. 4. ZZP/2003. ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

34. Prema odredbi iz čl. 83. ZZP/2003. prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

35. Prema odredbi iz čl. 84. ZZP/2003. nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

36. Prema odredbi iz čl. 85. ZZP/2003. ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

37. Prema odredbi iz čl. 86. ZZP/2003. dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Pravilo iz prethodnog st. ovoga čl. ne primjenjuje se u postupcima pokrenutim na temelju čl. 88. toga Zakona (st. 2.).

38. Prema odredbi iz čl. 87. ZZP/2003. nepoštena ugovorna odredba je ništava.

39. Uz odgovor na tužbu tuženik dostavlja zapisnik br. HBPU1-000110-2004 s 50. sjednice kreditnog odbora kreditnog odjela za fizičke osobe Pula održane 23. studenog 2004. (listovi 551. i 552. spisa) iz kojeg proizlazi da je zahtjev korisnika kredita RG obradila RGS, koja je bila u ulozi financijskog savjetnika dok je zahtjev odobrila KGS. Iz navedenog proizlazi da je pravni prednik tuženika interno odobrio kredit, a što je i sasvim logično jer tuženik ne osporava sklapanje i isplatu kredita.

40. Tuženik dostavlja kreditni prijedlog (listovi 553. i 554. spisa) od 20. studenog 2004. s podacima korisnika kredita, ovdje saslušanog svjedoka RG. Kreditni prijedlog nije potpisan po korisniku kredita. Tuženik nije dokazao da ga je predočio i predao korisnik kredita. Iz kreditnog prijedloga nije vidljivo da je pravni prednik tuženika nudio korisniku kredita da pregovara oko visine troškova obrade kredita, nije vidio vidljiv raspon unutar kojega su se kretali troškovi obrade kredita. Analizom kreditnog pregleda ne mogu se utvrditi osnovanim, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, tuženikovi navodi da je korisnik kredita mogao pregovarati o nižem postotku troška obrade kredita. Iz kreditnog prijedloga nije jasno na što se odnosi uopće trošak obrade.

41. Nadalje, tuženik u spis dostavlja proceduru za rad u LOM@S-u pravnog prednika tuženika od 26. travnja 2006. (listovi 556. – 611. spisa). Ugovor o kreditu iz ovog predmeta sklopljen je 7. prosinca 2004. Stoga sudu nije jasno kako tuženik pokušava uspostaviti vezu s obveznim odnosom koji je nastao 2004. i internom procedurom za rad u određenom sustavu koja je donesena u travnju 2006. Slijedom iznesenog, sud nije primjenjivao isprave koje su donesene dvije godine nakon nastanka obvezno-pravnog odnosa između pravnog prednika tužitelja i pravnog prednika tuženika.

42. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno, svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je zaključio da je ugovor o kreditu od strane tuženika unaprijed formuliran ugovor (tzv. tipski ugovor – navedeno tuženik niti ne osporava). Time je sud zaključio i da je sporna odredba o troškovima obrade tipska odredba unutar ugovora o kreditu. Sud je ujedno utvrdio da stranke nisu pregovarale oko sporne odredbe ugovora. Nadalje, sud je utvrdio da sporna odredba uzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu korisnika kredita, što će biti još dodatno obrazloženo.

43. Naime, u konkretnom predmetu radi se o stambenom kreditu, za kupnju stana u kojem pravni prednik tužitelja i dan danas živi te kojeg nije koristio za poslovne potrebe. U konkretnom predmetu radi se o kreditu podignutom s valutnom klauzulom u CHF u iznosu od 47.100,00 CHF u protuvrijednosti kuna. Istovremeno, naknada za obradu kredita iznosila je i plaćena je u iznosu od 192,35 EUR. Naknada za obradu kredita odnosno troškovi obrade kredita u omjeru od 0,63 % isplaćeni su iz samog iznosa kredita, odnosno iznos glavnice je uvećan upravo za troškove obrade zbog čega je pravni prednik tuženika tijekom cijele otplate kredita tužitelju naplaćivao i redovne kamate na troškove obrade kredita.

44. Nadalje, u spornoj odredbi nije uopće naznačeno, raščlanjeno ili na bilo koji način jasno određeno, pa čak niti odredivo na što se odnose troškovi obrade. Iz sporne odredbe ugovora o kreditu nije jasno što su uopće troškovi obrade. Naime, nije jasno i nije određeno, niti odredivo koje to naknade i troškovi nastaju za tuženika i kada.

45. Tijekom ovog postupka, tuženik obrazlaže da je imao/ima pravo na naplatu troškove oko obrade zahtjeva i kredita. Vezano uz navedeno, tuženik predlaže i provođenje kombiniranog vještačenja po vještaku za bankarstvo i financije (posebice list 549. spisa). Ovaj dokazni prijedlog sud nije prihvatio jer je u trenutku zaključenja glavne rasprave činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke. Zbog navedenog, sud je raspravnim rješenjem od 12. veljače 2026. (list 696. spisa) odbio sve preostale, predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Tuženiku valja navesti da pravo na troškove u određenom osnovu i određenoj visini trebao ugovoriti s korisnikom kredita. U svakom slučaju, čak i da jest tuženik imao pravo na naplatu bilo kakvih troškova, u ovom konkretnom predmetu nema potrebe utvrđivati kojih to troškova i u kojem iznosu jer, tuženik nije istako procesnopravni prigovor prijeboja i/ili podnio protutužbu, a uz navedeno i takav protutužbeni zahtjev bio bi u zastari. Pritom valja navesti da tuženik dostavlja ispravu naziva – procedura za rad u lom@s-u za pravnog prednika tuženika od 26. travnja 2006., a koja je interni akt pravnog prednika tuženika, na koju korisnik kredita nije pristao, niti ju ju je učinio sastavnim dijelom ugovora o kreditu. Tim više jer je ova procedura nastala u travnju 2006. dok je kredit sklopljen 2004., dakle, nije postojala i ne primjenjuje se na sam ugovor o kreditu iz ovog predmeta. Također, tuženiku valja navesti da ugovor o kreditu svako nije besplatan pravni posao, a kako to posredno upućuje tuženik. Naime, prema odredbi iz čl. 1021. ZOO-a ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Između stranaka (a iz ugovora) nije sporno da su stranke ugovorile ugovorne redovne kamate i da ih je korisnik kredita podmirivao.

46. Valja navesti da su naknade i troškovi u ovom predmetu plaćeni u iznosu od 192,35 EUR, odnosno kada se zbroje naknade i troškovi redovne kamate koje su tekle na ništetno plaćeno potraživanje dođe se do iznosa od 328,87 EUR, dok je prosječna mjesečna plaća u 2004. iznosila 814,00 EUR, čime se dođe do 40 % prosječne mjesečne plaće. Opće poznat podatak nije koliko je bila prosječna mjesečna mirovina ali je sasvim sigurno logično i životno za zaključiti da je bila i znatno manja od prosječne mjesečne plaće. Ovo stoga jer je korisnik kredita u vrijeme podizanja stambenog kredita bio u mirovini.

47. Pritom je stav ovog suda da iznos od sveukupno 328,87 EUR nikako za prosječnog potrošača ne može predstavljati zanemariv iznos, odnosno iznos koji ne uzrokuje znatniju neravnotežu na štetu korisnika kredita. Ovo posebice stoga jer je korisnik kredita u vrijeme podizanja stambenog kredita bio u mirovini. Tuženik navodi da mu je za odobrenje kredita trebalo 20 minuta plus jedan do dva sata, što je ukupno jedan do dva sata i dvadeset minuta te bi time proizlazio zaključak da jedan do dva sata i dvadeset minuta djelatnika tuženika 2004. jest koštalo nevjerojatnih 328,87 EUR, a koja satnica je i za današnje doba, nakon visoke inflacije, znatno pretjerana. Dapače, tuženiku valja navesti da on troškove svojih djelatnika ima i u slučaju i da ne ostvaruje, odnosno da ne ugovara ugovore o kreditu i to svakih sat do dva po jedan ugovor o kreditu. Time sud ne može povezati uzročno-posljedičnu vezu između troška djelatnika, kojeg tuženik ima, i troškova obrade kredita.

48. Valja navesti da je sud ujedno uzeo u obzir i da je ugovor o kreditu iz ovog predmeta stambeni kredit te da je korisnik kredita rješavao stambeno pitanje za kupnju stana u kojem i dan danas živi, a ne za poslovne potrebe.

49. Slijedom iznesenog, ugovorna odredba iz dijela čl. 5. ugovora o kreditu, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, jer se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP/2003.), je nepoštena jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala značajniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. st. 1. ZZP/2003.).

50. Neosnovano upire tuženik na primjenu odredbe iz čl. 84. ZZP/2003. jer da je sporna odredba, prema tuženiku, jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. U konkretnom predmetu nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 84. ZZP/2003. jer se navedena odredba odnosi samo na predmet i cijenu, dok je predmet spora u ovoj pravnoj stvari tzv. ulazna naknada za kredit.

51. Također, nema mjesta primjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015, 78/2015., 102/2025., 52/2016., 128/2022. i 156/2023.) jer je navedeni zakon donesen 2009. dok je ugovorni odnos, u odnosu na navedenu odredbu, nastao prije stupanja na snagu navedenog Zakona (studeni 2006.).

52. Ujedno, iz istog razloga nema mjesta ni primjeni odredbi Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine br. 15/2014.).

53. Slijedom iznesenog, a kako je sud utvrdio da je nepoštena sporna odredba iz dijela čl. 5. ugovora o kreditu, to je na temelju odredbe iz čl. 87. st. 1. nepoštena ugovorna odredba ništava.

54. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

55. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

56. Stoga je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi ništetnom dio odredbe čl. 5. ugovora o kreditu, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

57. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 1 ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

58. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 3. ZOO-a obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

59. Visina u ovom predmetu je sporna. Stoga je sud proveo financijsko knjigovodstveno vještačenje. Stalna sudska vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinila je nalaz i mišljenje od 18. srpnja 2025. (listovi 652. – 655. spisa). U nalazu i mišljenju navela je da je plaćena naknada iznosila 152,35 EUR te da je takva naknada obračunata i naplaćena na dan isplate kredita 23. prosinca 2024.

60. Na nalaz i mišljenje očitovao se tužitelj iznoseći prigovore u podnesku od 15. kolovoza 2025. (listovi 657. i 658. spisa).

61. Vještakinja je dopunila nalaz i mišljenje 30. rujna 2025. (listovi 665. – 671. spisa) u kojem je navela da razlika anuiteta iznosi 159,18 EUR. Tužitelj se na dopunski nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 18. listopada 2025. (listovi 679. i 680. spisa). Tuženik je tražio produženje roka (list 681. spisa) ali se u nastavku nije očitovao.

62. Vještakinja se očitovala pisanim putem u podnesku od 16. siječnja 2026. (listovi 683. i 684. spisa) navodeći da ukupna razlika iznosi 169,69 EUR, odnosno razlika između stvarno primljenih anuiteta i anuiteta prema simuliranom otplatnom planu (uz primjenu stvarnih promjena kamatnih stopa) iznosi ukupno 328,87 EUR.

63. U podnesku od 12. veljače 2026. tužitelj je po dopunskom nalazu i mišljenje postavio tužbeni zahtjev (listovi 687. – 691. spisa). U navedenom podnesku tužitelj predlaže utvrđenje ništetnim čl. 5. kao i da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 328,87 EUR sa zateznim kamatama.

64. Sud je pozvao vještakinju na glavnu raspravu 12. veljače 2026. na kojoj je vještakinja ostala kod nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i mišljenja (listovi 695. i 696. spisa).

65. Prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

66. S obzirom na to da je tuženik, kao stjecatelj, kao banka i time profesionalac u svojoj djelatnosti (čl. 10. st. 2. ZOO-a), bio nepošten od dana stjecanja iznosa stečenog na temelju ništetne odredbe o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita, to tuženiku pripada plaćena ulazna naknada s redovnim kamatama koje su tekle tijekom otplate kredita, kao i zatezne kamate od dana plaćanja, kao što su i specificirane u dopunskom nalazu i mišljenju, koji i odgovara uređenom tužbenom zahtjevu, a sve na ukupan iznos od 328,87 EUR, sve na temelju odredbe iz čl. 1115. u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

67. Neosnovan je prigovor zastare jer zastara počinje teći od trenutka donošenja ove presude kojom se utvrđuje ništetnom ugovorna odredba iz čl. 5. ugovora o kreditu, suprotno upiranju tuženika, sve primjenom odredbe iz čl. 215. st. 1. ZOO-a.

68. Podneskom od 24. veljače 2026. (list 699. spisa) tuženik se protivio preinaci i istakao daljnji prigovor zastare.

69. U ovom predmetu tužitelj je prvo potraživao isplatu iznosa od 192,35 EUR, a zatim, nakon nalaza i mišljenja, iznosa od 328,87 EUR. Radi se o tzv. nepravoj preinaci tužbe u kojoj je tužitelj preinačio tužbu i istovremeno sukladno svoj tužbeni zahtjev sa izračunom stručne vještakinje. Stoga je sud takvu preinaku dozvolio na temelju odredbe iz čl. 190. st. 3. ZPP-a zbog čega je riješeno kao u izreci.

70. Također, neosnovan je prigovor u odnosu i na daljnje utuženje po preinačenoj tužbi.

71. Takav pravni stav zauzet je i na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, br. Su-IV-123/2023-5 od 27. svibnja 2024. zauzet pravni stav koji glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom predmetu, odnosno do prekida zastare ne dolazi u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

72. U ovoj pravnoj stvari tužitelj u tužbi traži isplatu iznosa od 328,87 EUR. Stoga je sud zaključio da je vrijednost predmeta spora upravo vrijednost kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služio kao pomoćni tužbeni zahtjev za odlučivanje o zahtjevu za isplatu.

73. O troškovima postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. i 107/2025. - dalje u tekstu: Tarife).

74. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR na temelju Tbr. 7.1. Tarife, troškove sastava podneska 6. travnja 2025., 15. kolovoza 2025., 18. listopada 2025. i 12. veljače 2026., za svaki iznos od 50,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 12. svibnja 2025., 17. lipnja 2025. i 12. veljače 2026., za svako ročište iznos od 50,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i troškove ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR na temelju Tbr. 9.3. Tarife, sve uvećano za PDV. Također, tužitelju pripada trošak vještačenja u iznosu od 700,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i presudu u iznosu od 13,27 EUR. Slijedom iznesenog, tužitelju je valjalo priznati troškove parničnog postupka u iznosu od sveukupno 1.271,07 EUR, a na troškove postupka dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZPP-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima, zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke.

75. Valjalo je odbiti previsoko zatražene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.455,48 EUR. Ovo stoga jer trošak sastava podneska od 14. ožujka 2025. nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Također, tužitelj za svaku radnju potražuje iznos od 200,00 EUR, sve krivo ocjenjujući vrijednost predmeta spora. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu 27. veljače 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za pristojbu 13,27 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana