Pr-105/2025-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene Danijele Svaline, Naputica 23, Baška Voda, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Meri Blaslov Pavasović, odvj. u Splitu, protiv tuženika - protutužitelja Gradina – Baška Voda d.o.o., Blato 12, Baška Voda, OIB: 57015795940, zastupano po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Santica & Đapič, Mažuranićevo šetalište 11, Split , radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Meri Blaslov Pavasović i punomoćnika tuženika FA, po objavi dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice - protutužene koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tužiteljice sve prema Odluci direktora tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 23. prosinca 2024. i Odluci Nadzornog odbora tuženika od 18. siječnja 2025., pa radni odnos tužiteljice kod tuženika i dalje traje.

2. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto Voditelj računovodstva - knjigovođa, sve sukladno Ugovoru o radu sklopljenom na neodređeno vrijeme dana 01. srpnja 2024., a ako takvo radno mjesto ne postoji na drugo odgovarajuće radno mjesto sve prema stručnoj spremi tužiteljice".

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja koji glasi:

"1. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika 01.07.2024. god., s danom raskida 16.05.2025. godine.

2. Nalaže se protutuženiku naknaditi protutužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužiteljice - protutužene koji glasi: "Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijatnom ovrhe, isplatiti tužiteljici naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, sve u iznosu od 14.624,75 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana sudskog raskida ugovora o radu pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

IV. Dužan je tuženik - protutužitelj, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju – protutuženoj parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 10. veljače 2025. god. u bitno se navodi da je tužiteljica od srpnja 2007. zaposlena kod tuženika, te da je temeljem Ugovora o radu od 01. srpnja 2024. na radnom mjestu voditelja računovodstva – knjigovođa. Nadalje, kako je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. prosinca 2024. tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa, uz utvrđenje da nema pravo na otkazni rok ni otpremninu i da joj radni odnos prestaje s danom dostave Odluke. Tužiteljica da je u zakonskom roku dana 07. siječnja 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava o kojem je odlučivao Nadzorni odbor tuženika dana 18. siječnja 2025. odbivši Zahtjev tužiteljice, koju odluku je punomoćnica tužiteljice zaprimila dana 27. siječnja 2025. i u zakonskom roku ustala predmetnom tužbom.

Tužiteljica je tijekom postupka isticala kako je uvijek postupala sukladno pravilniku tuženika i po nalogu i uz suglasnost direktora. Glede, osobito teških povreda radne obveze navedenih u Odluci od 23. prosinca 2024. za koje je navedeno da su proizašle iz nalaza Revizije poslovanja tuženika, ističe da je Revizija sačinjena za razdoblje od siječnja 2023. do 30. srpnja 2024. po narudžbi osnivača tuženika tj. općine Baška Voda i dostavljene direktoru tuženika kao poslodavcu dana 12. prosinca 2024. Tužiteljica ističe kako je direktor tuženika o rezultatima Revizije imao saznanja i prije 12. prosinca 2024. Datum 12. prosinca kada je odluka donesena da je bio utvrđen isključivo kako bi se sačuvali rokovi iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu. Naime, kako je Revizija dostavljena tuženiku prije 25. studenoga 2024. pa da je sporna Odluka od 23. prosinca 2024. donesena izvan roka zbog čega da je nezakonita.

Prije donošenja odluke da tužiteljici nije bio omogućen uvid u nalaz Revizije što da je tuženik bio dužan učiniti jer da je tužiteljica dugi niz godina obavljala poslove Voditelja računovodstva i da nikada nije bilo primjedbi na njen rad.

Tuženik prije donošenja sporne nije proveo obvezni postupak savjetovanja sa Sindikalnim povjerenikom EA, pa da je tako postupio protivno odredbi čl. 150. a u svezi člankom 153. st. 3. Zakona o radu pa da je i iz tih razloga odluka nedopuštena. Na koncu tužiteljica isticala kako je u Odluci o izvanrednom otkazu poslodavac dužan jasno činjenično i vremenski konkretizirati svaku povredu koja se radniku stavlja na teret, koja je osobito teška povreda baš razlog za donošenje odluke o otkazu. Radniku se mora omogućiti o takvim povredama izjasniti se odnosno iznijeti svoju obranu. Na koncu, tužiteljica je predložila donijeti presudu kojom će se utvrditi da Odluka direktora tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice od 23. prosinca 2024. kao i Odluka Nadzornog odbora tuženika od 18. siječnja 2025. nisu dopuštene, da radni odnos tužiteljice kod tuženika i dalje traje. Predložila je naložiti tuženiku vratiti je na radno mjesto Voditelj računovodstva – knjigovođa u smislu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01. srpnja 2024. te ga obvezati i na snašanje parničnog troška.

1.1. Očitujući se na prigovor tuženika vezano za blagovremenost tužbe tužiteljica je iskazala kako je spornu odluku zaprimila dana 23. prosinca 2024., te zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava dana 07. siječnja 2025. dostavila tuženiku, koju da je tuženik zaprimio dana 10. siječnja 2025. (dokazi prileže spisu str. 90/91). Nadalje, kako je tuženik po prigovoru tužiteljice meritorno odlučio odluko Nadzornog odbora 18. siječnja 2025., pa da je slijedom navedenog tužba podnesena sudu 10. veljače 2025. pravodobna.

1.2. Odgovarajući na protutužbeni zahtjev tužiteljica je osporila osnovnost istog jer da u konkretnom slučaju ne postoje opravdane niti objektivne okolnosti koje bi upućivali da radni odnos tužiteljice kod tuženika ne bi više bio moguć. Tužiteljica- protutužena se posebno usprotivila prijedlogu da se ugovor o radu raskine s danom 16. svibnja 2025. Naime, kako sudski raskid može utvrditi isključivo na dan donošenja sudske odluke.

U slučaju da odluči da bi protutužbeni zahtjev bio osnovan, tužiteljica postavlja eventualni podredni tužbeni zahtjev. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu štete, kojem predlaže sudu da tuženiku naložiti isplatu iznosa od 14.624,75 eura s pripadajućim kamata, a s osnova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu. Visinu je utvrdila u iznosu ukupno sedam prosječnih mjesečnih plaća u periodu prije prestanka ugovora o radu.

2. U odgovoru na tužbu od dana 28. veljače 2025. god. i nadopuni odgovora od dana 01. travnja 2024., tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužiteljice jer da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. prosinca 2024. tužiteljici otkazan ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa, te da je tužiteljica istu zaprimila dana 23. prosinca 2024. Glede, prigovora tužiteljice da bi sporna odluka bila donesena izvan roka tuženik je istakao kako rok za davanje otkaza ugovora o radu teče od zaprimanja službenog izvješća Revizije kojim su potvrđene nezakonitosti u radu. Rok da ne može teći od preliminarnih informacije iz nepotvrđenog nalaza Revizije. Iako je predsjednik Nadzornog odbora na održanoj sjednici iznio pojedine informacije iz nacrta Revizije, službeno potpisano i potvrđeno izvješće Revizije na temelju kojeg je direktor tuženika donio odluku o otkazu, isti je zapirimo dana 12. prosinca 2024. Nadalje, glede prigovora kako tužiteljici nije pružena mogućnost iznošenja obrane, samo po sebi da nema značenje povrede odredbi u postupku otkaza ugovora o radu zbog kojeg bi odluka bila ništetna. U konkretnoj situaciji da postoji neovisno i stručno revizorsko izvješće koje nedvojbeno potvrđuje postojanje niza propusta u računovodstvenom poslovanju i knjigovodstvenom evidentiranju, stoga da nije opravdano od poslodavca očekivati da tužiteljici omogući iznošenje obrane to više zbog opsega i karaktera nepravilnosti koji su uvjetovali potpuno narušavanje odnosna povjerenja poslodavca prema radniku u povjerenim joj računovodstvenim poslovima. Nadalje, kako nije osnovan ni prigovor kako tuženik nije upoznao Sindikalnog povjerenika s namjerom donošenja odluke o izvanrednom otkazu, s tim u svezi suglasio se s prijedlogom da se izvede dokaz saslušanjem direktora tuženika. Glede, razloga za donošenje Odluke zbog kojih je sporna odluka donesena iskazao je da se financijski izvještaj mora biti istinito prikazan kao i sve promjene u poslovanju, stoga da je nužno da su sve stavke u izvještaju stvarno iskazne tako i potraživanja i obveze poduzetnika. Nadalje, kako poduzetnik prema svojoj imovinu mora postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika što zahtjeva od računovođe odnosno radnika s takvim povjerenim mu poslovima. Računovodstvo je dužno provesti postupak vjerodostojnog usklađenja ili trajnog otpisa potraživanja u koliko utvrdi da je smanjena mogućnost naplate. Na koncu, iz revizorskog izvješća da je vidljivo da se vrijednosno usklađivanje provodilo djelomično, te dio potraživanja da uopće nije bio analiziran u knjigovodstvenom smislu. Glede, isplate stimulacije da je tužiteljica bila dužna pratiti i osiguravati primjenu propisa iz financijsko – računovodstvenog poslovanja te da odgovara za zakonitu primjenu propisa, a isplata stimulacije kako je to bilo izvršeno da je suprotno propisima za što da je odgovorna baš tužiteljica, jer navodi da je radila po nalogu direktora istu ne oslobađaju od odgovornosti za zakonito vođenje računovodstva. Slijedom navedenog, predložio je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti.

2.1. Podneskom od 16. svibnja 2025. tuženik je podnio protutužbeni zahtjev predloživši sudu presudom raskinuti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 01. srpnja 2024. i to s danom raskida 16. svibnja 2025.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 01. srpnja 2024.; pregledana je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu; pregledan je Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava od 07. siječnja 2025., pregled Odluke Nadzornog odbora tuženika od 18. siječnja 2025., pregled podataka o radnom vremenu i plaći; pregled revizije poslovanja od 01. siječnja 2023. do 31. srpnja 2024. godine; izveden je pregled druge dokumentacije koja prileže spisu. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČA i EA, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene je osnovan.

5. Podredni zahtjev tužiteljice – protutužene nije osnovan.

6. Protutužbeni zahtjev tuženika – protutuženika nije osnovan.

7. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

8. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila kod tuženika od srpnja 2007., a od dana 01. srpnja 2024. na radnom mjestu Voditelj računovodstva – knjigovođa.

- nije bilo sporno kako je Odlukom direktora tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. prosinca 2024. tužiteljici otkazan Ugovor o radu.

- nije bilo sporno da je Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava Nadzorni odbor tuženika odbio Odlukom od dana 18. siječnja 2025.

9. Kao sporno trebalo je utvrditi jeli tuženik kao poslodavac u roku propisanom odredbom čl. 116. st. 2. Zakona o radu, tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu.

-Trebalo je utvrditi jeli tužiteljica u zakonskom roku ustala predmetnom tužbom.

-Trebalo je utvrditi jeli Oluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. prosinca 2024. dopuštena, kao i Odluka Nadzornog odbora tuženika od 18. siječnja 2025., s tim u svezi jeli radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao, jeli tuženik dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesta u smislu Ugovora o radu od 01. srpnja 2024., ili na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno stručnoj spremi tužiteljice.

10. Glede, prigovora tužiteljice - protutužene (u daljnjem tekstu tužiteljica) kako ja Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 23. prosinca 2024. je izavndobna, za navesti je kako je iz uvjerljivog iskaza tadašnjeg direktora ČA u dijelu u kojem navodi da je prvo dobio preliminarno skraćeno izvješće na cca 10ak stranice (za potrebe sjednice Nadzornog odbora), te potom konačno i službeno izvješće Revizije, koje je zaprimio dana 12. prosinca 2024., temeljem kojeg izvještaja je sporna odluka donesena, a ne temeljem skraćenog preliminarnog izvještaja. Slijedom navedenog, rok u kojem je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu imao je teći od dana zaprimanja konačnog izvještaja baš dana 12. prosinca 2024., pa je odluka donesena 21. prosinca 2024. donesena odredbi čl.116. st. 2. Zakona o radu prigovor tužitelja - protutuženika neosnovan.

11. Glede, prigovora tuženika – protutužitelja (u daljnjem tekstu tuženika) kako je predmetna tužba izvandobna, za navesti je kako iz dokaza koji prileže spisu (str. 90/91 spisa) proizlazi kako je pismeno upućeno tuženiku - protutužitelju od strane punomoćnika tužitelja – protutuženika na pošti zaprimljeno dana 07. siječnja 2025., dana 08. siječnja 2025. pošiljka je zaprimljena u poštanskom uredu Baška Voda, te dana 10. siječnja 2025. uručena tuženiku, a dok se povratnica/dostavnica vratila dana 13. siječnja 2025. Nadalje, nije bilo sporno kako je Nadzorni odbor tuženika o prigovoru tužiteljice odlučio dana 18. siječnja 2025., predmetna tužba zaprimljena je u roku predviđenom odredbom čl. čl.133. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), pa je prigovor izvandobnosti neosnovan.

12. Odredbom čl. 135. st. 3. Zakona o radu propisano je kako u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.

13. Odredbom čl. 116. Zakona o radu propisano je ako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanje propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Odredom čl. 119. st. 2. Zakona o radu propisano je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

15. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu utvrđeno je kako je Odlukom uprave tuženika dana 23. prosinca tužiteljici otkazan ugovor o radu, i to jer da su iz pisanog nalaza Revizije (dostavljeno tuženika dana 12. prosinca 2024.), utvrđene brojne nepravilnosti, pogreške u računovodstveno – financijskom poslovanju kao rezultat aktivnih radnji radnika, kao i propusti u knjigovodstvenom evidentiranju poslovnih aktivnosti društva na način sukladan pozitivnim propisima. Takvo postupanje da sadržajem i karakter izlazi iz okvira tolerirajućih previda, te u najvećoj mjeri korespondiranju s prekršajnoj i kaznenoj odgovornošću dotičnog radnika. Obzirom na vrstu nepravilnosti utvrđenih Revizijom, zbog činjenice da tužiteljica opisom poslova na radnom mjestu kao i stupnjem obrazovanja nužno poznaje propise, da je isključena mogućnost da bi do pogrešaka i propusta došlo uslijed običnog nemara. Kako se radi o nepravilnostima koje aktivno krše propis kao i propuštanjem nužne pažnje zbog čega da je za tuženika nastupila financijska šteta što ima obilježe osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. U obrazloženju odluke na stranicama 4., 5., 6., 7., za postupanje i propuste koji se smatraju teškom povredom navedene su samo brojevi stranica, te da su detaljno opisani na 103. stranice Revizijskog nalaza. Više nego dovoljna količina osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa radi kojih nastavak radnog odnosa s tužiteljicom kao radnicom više nije moguć, nepravilnosti u radu tužiteljice da konzumiraju elemente prekršajne i kaznene odgovornosti. Obzirom na opisanu količinu i težinu teških povreda iz radnog odnosa, da nije opravdano od poslodavca očekivati da radnici omogući iznošenje obrane.

14. Svjedok OA, Sindikalni povjerenik tuženika, iskazao je da je tužiteljica dugi niz godina radila na radnom mjestu šefice računovodstva. Kako mu prije donošenja sporne odluke, direktor tuženika nije dostavio nacrt odluke na uvid koji je trebao biti dostavljen baš njemu kao Sindikalnom povjereniku. Kao primjer uobičajenog postupanja, naveo je da mu je baš tadašnji direktor ČA dostavio na uvid nacrt odluke o otkazu ugovora o radu za SA.

16. Svjedok direktor tuženika u vrijeme donošenja sporne odluke, ČA, iskazao je da je tužiteljica za vrijeme njegovog mandata izvršavala iste poslove koje je radila dugi niz godina ranije, iskazao je da nije imao primjedbi na rad tužiteljice. Nadalje, da je tužiteljica izvršavala zadatke sukladno ovlaštenjima njenog radnog mjesta, uvijek uz njegovu suglasnost. Iskazao je kako je izvršena Revizija po nalogu predsjednika skupštine tuženika tj. načelnika općine Baška Voda, te da je u dva navrata dobio pisane rezultate Revizije. Prvu preliminarnu skraćenu verzije Revizije od cca 10 stranica da je dobio za potrebe sjednice Nadzornog odbora, tada da se prvi put razgovaralo o utvrđenim nepravilnostima. Cjelovito pisano izvješće da je dobio nakon 20ak dana. Iskazao je da je u razdoblju između primanja skraćenog i cjelovitog izvješća preliminarno razgovarao s tužiteljicom, da ju je izvijestio ukoliko se u konačnom revizijskom izvješću utvrde nepravilnosti da će biti smijenjena s mjesta voditeljice financija. Izričito je iskazao da je tada mislio tužiteljicu rasporediti na radno mjesto referenta. Međutim, kako je nakon što je Nadzorni odbor tuženika zaprimio cjelovito Revizijsko izvješće, direktoru naložio donošenje Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Iskazao je da je po nalogu Nadzornog odbora tako postupio, iako da je naknadno doznao kako nije trebao tako postupiti. Sindikalnom povjereniku EA da nikada nije dostavio nacrt odluke o otkazu ugovora o radi tužiteljici, niti mu se formalno obratio prije donošenja sporne odluke. Iskazao je da je jedne prilike izvan radnog vremena na jednom od vanjskih radilišta tuženika, neformalno razgovarao sa sindikalnim povjerenikom, da mu je najavio mogućnost kako će u slučaju negativnog nalaza Revizije vjerojatno doći do promjene radnog mjesta voditeljice financija, čak ne navodeći ime tužiteljice. Nadalje, iskazao je kako mu se nakon što je donio spornu Odluku o obratila revizorica koja je izvršila reviziju, ističući kako Revizijom utvrđene manjkavosti nisu prouzročile materijalnu štetu za tuženika, ta da ih je bilo moguće knjigovodstveno korigirati. Štoviše, da je revizorica iskazala svoje mišljenje da utvrđeni propusti nisu bili valjan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu. Iskazao je kako je Odluka o izvanrednom otkazu donesena temeljem zaključka cjelovite Revizije, ne nakon zaprimanja preliminarnog izvješća (skraćena verzija) korištena sjednicu Nadzornog odbora. Na koncu, nije imao nikakvih saznanja vezanih za navode tj. razloge navedene u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koji bi se odnosili na neusklađeno knjigovodstveno stanje. Iskazao je da Pravilnikom koji se primjenjivao za vrijeme njegovog mandata, nije bila regulirana isplata stimulacije, te da je u tom razdoblju radnicima bila isplaćena samo božićnica za 2024. i uskrsnica za 2025.

17.U stranačkom iskazu tužiteljica je u bitnome iskazala kako je od 2007. do 2024. radila na radnom mjestu Voditelj računovodstva, a od srpnja 2024. na radnom mjestu Voditelj računovodstva- knjigovođa. Izričito je iskazala da je poslove izvršavala sukladno Zakonu o računovodstvu i prema Odlukama direktora tuženika, štoviše sve poslove koje bi ona izvršavala da je konačno kao odgovorna osoba potpisivao direktor. U razdoblju u kojem je vodila poslove računovodstva da su se kod tuženika izmijenila četiri direktora, da nikada nitko nije imao primjedbi na njen rad, iako se uvijek kod tuženika postupalo na isti način. Nadalje, kako voditelji pojedinih odjela svakog mjeseca daju prijedlog za isplatu tzv. stimulacije pojedinom radniku, tako da su se isplatile i vršile uz konačnu suglasnost direktora koji su bili ovlašteni takve odluke potpisivati (da je direktor tuženika njoj kao voditeljici mogao isplatiti stimulaciju). Kako bi dočarala pravilnost postupanja iskazala je da je prije svake isplate, izvršena prethodna kontrola od strane voditelja pojedinog odjela, konačno i direktora koji su jedini bili ovlašteni za potpisivati isplate. Iskazala je kako je tijekom kolovoza 2024. izvršena Revizija kod tuženika za razdoblje od siječnja 2023. do 30. srpnja 2024. Zaključak Revizije da je dobila tek na inzistiranje i to nakon donošenja sporne odluke, s tim u svezi, da se nije ni o čemu mogla očitovati ni sa kim kod tuženika o Odluci razgovarati. Naime, kako ju je dana 23. prosinca 2024. u 14,00 sati pozvao direktor, uručio joj Odluku o izvanrednom otkazu sa zahtjevom da odmah napusti prostorije tuženika. Na koncu, iskazala je kako se dana 22. srpnja 2025. vratila na rad kod tuženika na radno mjesto direktora, Odlukom načelnika općine Baška Voda za razdoblje do 31. prosinca 2025.

18. Jeli netko određeno kršenje radnih obveza osobito teška povreda radne obveze, opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, ocjenjuje se obzirom na okolnosti konkretnog slučaja u smislu odluke Vrhovnog suda RH Rev-716/24 od 02. ožujka 2025., teret dokaza je na tuženiku kao poslodavcu. Nije dovoljno da povreda radne obveze bude samo teža da bi sporna odluka bila dopuštena, povreda mora biti osobito teška pa da uz uvažavanje svih okolnosti radni odnos tužitelja i tuženika ne bi bio moguć, jer je tuženika kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika.

19. Tuženik osim paušalnog navoda u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu kako su utvrđene cit:"brojne nepravilnosti - pogreške u računovodstveno financijskom poslovanju kao rezultat aktivnih radnji radnika, koji propusti u knjigovodstvenom evidentiranju poslovnih aktivnosti društva, koje su takvog sadržaja i karaktera izlazile izvan okvira tolerirajućih previda, i u najvećoj mjeri korespondiraju s prekršajnom i kaznenom odgovornošću tužiteljice kao radnice". U konkretnom slučaju tuženik nije na nedvojben i jasan način dokazao jasne propuste ni teške povrede iz radnog odnosa, koje je tužiteljica kao dugogodišnja voditeljica računovodstva počinila. Nije dokazao ni štetu koja bi za tuženika nastupila zbog postupanja i propusta tužiteljice (prema uvjerljivom iskazu ČA Revizorica koja je izvršila reviziju iskazala je da za tuženika nije nastala značajna šteta, te da propusti u radu tužiteljice nisu toliko teški da bi bili razlog za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu). Iz u bitnom suglasnih iskaza tužiteljice i tadašnjeg direktora ČA proizlazi kako na rad tužiteljice nije bilo primjedbi, te da je uvijek postupala sukladno zakonu prema aktima tuženika, uvijek uz suglasnost voditelja pojedinih odjela, u konačnici suglasnost ovlaštenih direktora tuženika (u razdoblju od 2007. promijenila su se četiri direktora) koji su kao jedini ovlašteni sve isplate potpisivali. Za istači je kako u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teških povreda i obveza iz radnog odnosa, dužnost poslodavca je činjenično i vremenski konkretizirati svaku povredu koja se radniku stavlja na teret, kako bi se radnik mogao od takvim povredama izjasniti odnosno iznijeti obranu u slučaju da smatrat da su utvrđenja navedena u odluci neosnovana, tj. da povrede radnih obveza nisu ni počinjene. Iz Odluke o otkazu vidljivo je da su razlozi nejasni i nerazumljivi, npr. str. 13, str. 15., str. 16., Revizije. U konkretnom slučaju tužiteljica niti nije mogla znati što je točno na tim stranicama kao ni na iscrpno objašnjenim ukupno u 103. stranice Revizije navedeno. Nadalje, navodi kako su utvrđene brojne nepravilnosti i pogreške u računovodstveno financijskom poslovanju kao rezultat aktivnih radnji radnika tj. tužiteljice, kao i propusti u knjigovodstvenom evidentiranju poslovnih aktivnosti tuženika sukladno pozitivnim propisima, da su takvog sadržaja i karaktera da izlaze iz okvira tolerirajućih previda i da korespondiraju sa prekršajnom i kaznenom odgovornošću tužiteljice. Prednji navodi u Odluci o izvanrednom otkazu govore o osobito teškim povredama obveze iz radne obveze, također nisu ni činjenično ni vremenski konkretizirane.

Iz u bitnome suglasnih iskaza tužiteljice i tadašnjeg direktora ČA proizlazi da je tužiteljica kao voditeljica računovodstva i financija postupala sukladno pravilima rada kod tuženika, sukladno pozitivnim propisima i uz suglasnost aktualnih direktora, proizlazi da na njen rad nikada nije bilo primjedbi, iako je na isti za tuženika važnim poslovima radila još od 2007. godine. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako nisu bili ispunjeni uvjeti zbog kojih tuženik kao poslodavac tužiteljici omogući iznošenje obrane, tužiteljici nije bilo omogućeno iznošenje obrane (preliminarni razgovor direktora sa tužiteljicom, a prije donošenja konačnog izvješća ne može se predstavljati mogućnost iznošenja obrane u relevantnom trenutku). Dakle, tuženik je postupio protivno odredbi čl. 119. Zakona o radu.

Na koncu, iz u bitnom suglasnih iskaza ČA i Sindikalnog povjerenika EA nedvojbeno proizlazi kako direktor ČA Sindikalnom povjereniku nije dostavio nacrt odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, pa je i na taj način tuženik kao poslodavca postupio protivno odredbama članka 150. i 153. Zakona o radu.

20. Slijedom prednjih utvrđenja temeljem citiranih odredbi Zakona o radu tužbeni zahtjev tužiteljice iskazan po točkom I trebalo je usvojiti kao što je odlučeno u izreci presude.

21. Obzirom da je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, protutužbeni zahtjev tuženika ukazuje se neosnovanim, uzgred se napominje kako tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje opravdanih ni objektivnih okolnosti iz kojih bi bilo razvidno da radni odnos kod tužiteljice kod tuženika više ne bio moguća pa je isti trebalo odbiti kao što je odlučeno pod točkom II izreke presude.

22. Obzirom da je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika, to se i podredni tužbeni zahtjev tužiteljice koji potražuje naknadu štete radi eventualnog sudskog raskida također ukazuje neosnovanim pa je zato odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 93/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19) u i svezi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa se punomoćniku tužitelja obistinjuje jednokratna nagrada od 250 bodova, te po 50 bodova za pristup na ročišta održana 22. svibnja 2025. 04. srpnja 2025., 12. rujna 2025., 12. studenoga 2025., 08.prosinca 2025. i 16. siječnja 2026., za sastav podneska 12. lipnja 2025. 50 bodova, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 300,00 ukupno iznosi 1.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate u smislu odredbe članka 29. st. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima, zato je odlučeno kao pod točkom IV izreke presude.

U Splitu, 27. veljače 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis