Pr-2219/2023-18

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste VO, u pravnoj stvari tužiteljice BO OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, zastupan po pun.Katarini Zrilić, odvj u Splitu, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19.veljače 2026., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun.tuženika, a po objavi presude dana 27.veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici BO OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 101,90 eura zajedno s pripadajućom:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 15,18 EUR teče od 15. travanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 34,76 EUR teče od 15. svibanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,62 EUR teče od 15. lipanj 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,85 EUR teče od 15. rujan 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,32 EUR teče od 15. listopad 2020.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,27 EUR teče od 15. rujan 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,55 EUR teče od 15. listopad 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,67 EUR teče od 15. studeni 2021.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,01 EUR teče od 15. ožujak 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,97 EUR teče od 15. lipanj 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,00 EUR teče od 15. rujan 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,98 EUR teče od 15. listopad 2022.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 0,13 EUR teče od 15. prosinac 2023.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 18,78 EUR teče od 15. kolovoz 2024.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,81 EUR teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 72,43 eura zajedno s pripadajućom :

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,56 EUR teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,44 EUR teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,88 EUR teče od 15. srpanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,88 EUR teče od 15. rujan 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,69 EUR teče od 15. listopad 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,29 EUR teče od 15. studeni 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,38 EUR teče od 15. prosinac 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 23,31 EUR teče od 15. ožujak 2020. kao i u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 863,28 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 18.prosinca 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika na Klinici za unutarnje bolesti. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. S obzirom na činjenicu da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta nezdravstvenog radnika, tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da nezdravstveni radnici imaju pravo na uvećanje plaće za 11%, odnosno 14% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužiteljici za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 20.rujna 2024., sukladno rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.110,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.08.2018. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 15,00 eura teče od 15. -og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.2.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 12.lipnja 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 174,29 eura.

3.3.Na navedeni podnesak kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev, tuženik ističe da se izričito protivi smanjenju tužbenog zahtjeva. Ujedno ističe prigovor presuđene stvari za razdoblje od 12/2018. -03/2020., sve prema presudi pod posl.brojem Pr-186/2020.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidencije o radnom vremenu, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, te uvidom u spis ovog suda Pr-186/2020.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način kako je određeno u izreci odluke. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II (NN 92/19) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 2/19, dalje: TKU).

7.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

8.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

8.1.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18. Obračun dodatka za znanstveni stupanj predviđen je čl.54. st.2. TKU.

8.2.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

8.3.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

8.4.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

8.5.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.6.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

9.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak navodi da je nalaz rađen temeljem dokumentacije dostavljene od strane tuženika iz koje je vidljivo da je tužiteljica u utuženom razdoblju u pojedinim mjesecima radila prekovremeno i da joj je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen. Iz platnih lista također je vidljivo da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatak za otežane uvjete rada. Provjerom svih platnih lista utvrđeno je da je predmetni dodatak plaćen samo za onu količinu sati koja je odrađena u redovnom radu, dok nije obračunat za one sate koji su odrađeni u prekovremenom radu. Dodatak za otežane uvjete rada pripada radniku uvijek kada radi, bez obzira je li u redovnom ili u prekovremenom radnom vremenu. Također je vještačenjem utvrđeno da tužiteljici nisu u cijelosti isplaćeni ni svi dodaci za rad izvan redovnog radnog vremena (subotom, nedjeljom, noću…), što znači da plaća tužiteljici u promatranom razdoblju nije ispravno obračunata. Zaključno da se može utvrditi sljedeće: - neplaćeni dodaci za posebne uvjete rada koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (prosinac/2018.– ožujak/2020.) iznose ukupno 25,95 eura; - neplaćeni dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (prosinac/2018.– listopad/2024.) iznose ukupno 534,24 kn i 18,56 EUR; kao posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću iz utuženog razdoblja (prosinac/2018.– listopad/2024.) tužiteljici je isplaćen manji iznos naknada bruto plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) i to ukupno 419,79 kn i 3,15 EUR. Ukupan iznos predmetnih dodataka na plaću (za otežane uvjete rada i za prekovr. rad subotom, nedjeljom…) i naknada plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) koje tuženik nije isplaćivao tužiteljici u utuženom razdoblju (prosinac/2018.–listopad/2024.), iznosi sveukupno u protuvrijednosti od 174,29 EUR.

10.S obzirom na takvo utvrđenje vještaka, tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev potražujući sada iznos od 174,29 eura.

11.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu i postavila manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.08.2018.-30.09.2024.

12.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

12.1.Naime, nakon danog odgovora na tužbu od strane tuženika, u kojem su osporene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, sud je rješenjem pozvao tužiteljicu da dostavi sudu dokaz da je, prije podnošenja tužbe, zatražila od tuženika dostavu dokumentacije potrebne za pravilno postavljanje tužbenog zahtjeva, a da joj je on tu dokumentaciju odbio dostaviti – što ona nije učinila već je dostavljenim podneskom postavila određeni zahtjev za isplatu, čime je zapravo i priznala da se prije pokretanja spora nije obraćala tuženiku za dostavom dokumentacije te da u konkretnom slučaju nisu niti postojale zakonom propisane pretpostavke za stupnjevitu tužbu.

13.Tužiteljica je, dakle, podneskom od 20.rujna 2024. postavila određeni tužbeni zahtjev da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavila tužbeni zahtjev na iznos od 174,29 eura.

14.S obzirom na izneseni prigovor presuđeni stvari za dio postavljenog tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u spis pod posl.brojem Pr-186/2020 u pravnoj stvari tužiteljice ZO protiv tuženika KBC Split pregledom kojeg je utvrđeno da je po istim osnovama dana 22.veljače 2022. donesena (pravomoćna) presuda koja obuhvaća razdoblje od 04/2016.-02/2020.

15.Prema uređenom tužbenom zahtjevu od 12.lipnja 2025. tužiteljica je obuhvatila i razdoblje koje je pravomoćno presuđeno u predmetu Pr-186/2020. odnosno razdoblje od 03/2019.-02/2020. U tom smislu se izjavljeni prigovor presuđene stvari smatra osnovanim.

15.1.Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu o kojem je već ranije odlučeno odnosno za iznos od 72,43 eura te odlučiti kao u dijelu toč.II izreke.

16.U odnosu na preostali dio tužbe i tužbenog zahtjeva ističe se slijedeće.

17.Ono što je tijekom postupka neprijeporno utvrđeno jest to da je tužiteljica obavila određeni rad za koji rad joj tuženik nije izvršio pravilni obračun pa shodno tome ni isplatu plaće odnosno naknade plaće. Samim time je nesporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužiteljica nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavila određeni tužbeni zahtjev.

18.U situaciji kada tužitelj tužbom potražuje isplatu iznosa od 1.110,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 174,29 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22). Međutim i u odnosu na taj smanjeni odnosno povučeni dio tužiteljici isti ne bi pripao u cijelosti budući je o njemu već ranije pravomoćno presuđeno odlukom Pr-186/2020 od 22.veljače 2022. Stoga je valjalo prihvatiti samo isplatu iznosa od 101,90 eura i odlučiti kao pod toč.I izreke, dok je za već presuđeno (res iudicata) valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva i to za iznos od 72,43 eura, kao i za preostalih 863,28 eura (do iznosa od zatraženih 1.110,00 eura).

19.Preostalo je za odlučiti o zatraženom parničnom trošku stranaka. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

20.Imajući u vidu približno podjednak uspjeh stranaka u postupku kako kvalitativni (s obzirom na osnovu tužiteljica je uspjela u većem dijelu s traženim osnovama), tako i kvantitativni (s obzirom na visinu tužena gotovo u cijelosti nije uspjela), sud smatra kako je primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a bilo potrebno odlučiti da svaka snosi svoje troškove postupka. Naime, odredba članka 154. stavak 4. ZPP-a daje sudovima određenu diskreciju u pogledu donošenja odluke o parničnom trošku u slučajevima djelomičnog uspjeha, posebno kada se uzme u obzir i činjenica da tuženik sve do smanjenja tužbenog zahtjeva nije ni bio zastupan po odvjetniku, nego tek nakon toga, kao i to da je tužiteljica svjesno utužila i razdoblje koje je već ranije pravomoćno presuđeno. Stoga je odlučeno kao u toč. III izreke.

Split, 27.veljače 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika