REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: P-182/2019-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Vrtni put 1, MBS: 080253268, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska cesta 37/2, protiv tuženice GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić u Rijeci, Trg Svete Barbare 5/II, radi predaje u posjed i povrata stečenog bez osnove, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] predati u posjed tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204 opremu koja se sastoji od sljedećih sastavnica: 2 antenska prihvata u maskirnoj izvedbi i pripadajuće opreme koja se sastoji od RBS 2022 – ormara za telekomunikacijsku opremu, BBS kabineta, Rittal kabineta, antena APX 906513 2 kom, koaksijalnog kabela LCF12-50J 90 m, klima uređaja, aku baterije, rasvjetne armature, elektro instalacija u prostoru, RO – razvodnih ormara i to 2 komada, kabelske staze duljine 6 metara i koja se nalazi na nekretnini upisanoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u Zbirku pologa isprava ZP-36/98 98 tada Općinskog suda u Korenici, a danas upisane u posjedovnom listu broj 78 kod Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Korenica i to način da omogući radnicima tužitelja pristup na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u Zbirku pologa isprava ZP- 36/98 98 tada Općinskog suda u Korenici, a danas upisane u posjedovnom listu broj 78 kod Područnog ureda za katastar Gospić, Ispostava za katastar nekretnina Korenica radi demontaže Opreme, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204 iznos od 3.937,84 EUR (slovima: tri tisuće devetsto trideset sedam eura i osamdeset četiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a pri čemu se zakonske zatezne kamate obračunavaju primjenom sljedećih stopa, ovisno o razdoblju u kojem teku: u razdoblju od dospijeća do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, tekućim:

- na iznos od 490,23 EUR od 3. kolovoza 2018. do isplate;

- na iznos od 492,63 EUR od 6. rujna 2018. do isplate;

- na iznos od 492,88 EUR od 4. listopada 2018. do isplate;

- na iznos od 492,86 EUR od 3. studenog 2018. do isplate;

- na iznos od 490,93 EUR od 6. prosinca 2018. do isplate;

- na iznos od 492,92 EUR od 12. siječnja 2019. do isplate;

- na iznos od 492,61 EUR od 6. veljače 2019. do isplate;

- na iznos od 492,78 EUR od 5. ožujka 2019. do isplate;

sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženici GS, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204 troškove postupka u iznosu od 685,01 EUR (slovima: šesto osamdeset pet eura i jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi (str. 1-5 spisa) u bitnome naveo kako je s tuženicom 3. siječnja 2011. sklopio Ugovor o pravu instaliranja opreme br. S2426D/10 (u nastavku teksta: Ugovor). Ugovorom je tuženica dala tužitelju pravo da na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] instalira, održava, unapređuje, popravlja i usmjerava elektroničku komunikacijsku opremu namijenjenu prijemu i odašiljanju radio signala koji se sastoji od elemenata nabrojenih u toč. I. izreke ove odluke (u nastavku teksta: Oprema). Temeljem Ugovora tužitelj je instalirao Opremu koja je sukladno Ugovoru ostala njegovo isključivo vlasništvo. Tužitelj je 30. siječnja 2018. uputio dopis tuženici kojom je obavještava da raskida Ugovor s ugovorenim otkaznim rokom od 6 mjeseci. Tuženica je 19. veljače 2018. izrazila suglasnost s raskidom Ugovora i demontažom instalirane Opreme tužitelja te je istovremeno postavila tužitelju zahtjeve koji se tiču izrade projekta demontaže, ishođenja suglasnosti Nacionalnog parka Plitvička jezera, dinamiku plana izvođenja radova na objektu, garanciju za izvršene radove i razne druge zahtjeve koji nisu primjenjivi u ovom slučaju. Tužitelj ju je dopisom od 22. ožujka 2018. obavijestio kako će prije uklanja Opreme pribaviti svu potrebnu dokumentaciju sukladno primjenjivim propisima Republike Hrvatske i pozvao ju da mu omogući demontažu opreme i prije proteka raskidnog roka, odnosno 31. srpnja 2018. obzirom je oprema ugašena još 14. prosinca 2016. Tužitelj je 4. srpnja 2018. uputio dopis tuženici obavještavajući ju da će 16. srpnja 2018. pristupiti demontaži opreme i dostavio joj je rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike klasa: UP/I-612-07/18- 26/54, ur.broj: 517-07-2-1-1-18-2 od 27. ožujka 2018. koje je i jedina dokumentacija potrebna radi provođenja postupka uklanjanja Opreme, a koja je potrebna slijedom činjenice da je Oprema instalirana na zaštićenom području. Dopisom od 10. srpnja 2018. tuženica je ponovno izrazila suglasnost s demontažom opreme no uz ponovno neosnovane zahtjeve te između ostalog, pogrešno navodi da zbog turističke sezone postoji zabrana izvođenja radova od 15. lipnja pa do kraja turističke sezone. Iako tuženica nije dostavila navodnu odluku jedinice lokalne samouprave koja bi propisivala takvu zabranu izvođenja radova, ista u konkretnom slučaju ne bi niti bila primjenjiva obzirom su eventualna ograničenja u pogledu izvođenja radova ograničena čl. 132. Zakona o gradnji na zemljane radove i radove na izgradnji konstrukcije građevine, što demontaža Opreme nije. Tužitelj je Opremu postavio temeljem Ugovora te njena demontaža ne podliježe pravilima Zakona o gradnji već je riječ o ugovornom odnosu tužitelja i tuženice, u kojem tuženica ne ispunjava svoju ugovornu obvezu. Tuženica je dopisom od 20. listopada 2018. tužitelju ponovno postavila neosnovane zahtjeve koje bi tužitelj trebao ispuniti prije demontaže i uklanjanja Opreme, pri čemu se ponovno pozvala na zabranu izvođenja radova u vrijeme turističke sezone, ali ju je u ovom dopisu navela kako traje od 1. travnja do 31. listopada, što čini nespornim da su dopisi tuženice usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka odnosno onemogućavanje demontaže Opreme. Tužitelj je dopisom od 8. studenog 2018. ponovno zatražio pristup nekretnini radi demontaže Opreme, kada je dostavio i plan dinamike uklanjanja, dok tuženica i dalje sprečava tužitelja u demontaži. Tužitelj je tijekom cijelog trajanja ugovornog odnosa uredno ispunjavao svoje obveze i podmirivao ugovorenu naknadu sve do trenutka raskida ugovora 31. srpnja 2018. Međutim, omaškom tužiteljevog računovodstva tužitelj je nastavio plaćati ugovorenu mjesečnu naknadu i nakon raskida ugovora, do zaključno 31. ožujka 2019. kada je uočio pogrešku i obustavio plaćanja prema tuženici te je tako u razdoblju od 31. srpnja 2018. do 31. ožujka 2019. tužitelj na račun tuženice omaškom uplatio ukupan iznos od 29.669,66 tadašnjih kuna. Obzirom je Ugovor raskinut 31. srpnja 2018., da je omešakom tužitelja uslijed velikog sustava nastavljeno s plaćanjem mjesečne neanknade do 31. ožujka 2019. i da su radnici tužitelja i prije tog datuma bezuspješno pokušavali pristupiti demontaži Opreme, to je tužitelj podnio ovu tužbu tražeći povrat Opreme i neosnovano stečenih novčanih sredstava, uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu (str. 66-68 spisa) u bitnome navela kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Potvrdila je kako je tužitelj raskinuo Ugovor 30. siječnja 2018., s kojim raskidom je tužena suglasna. Istaknula je kako je 11. prosinca 2001. sklopljen sa tužiteljem Ugovor o pravu instaliranja opreme kao i Aneks Ugovora od 8. lipnja 2005., koji ugovori su usko vezani uz Ugovor te određuju prava i obveze tužitelja i tuženice odnosno njenog prednika HS. Suglasna je sa raskidom Ugovora i demontažom opreme ali smatra da se tužitelj mora pridržavati određenih pravila obzirom je uz predmetnu antenu i opremu korisnika izgrađen stan u kojem živi tročlana obitelj s malim djetetom, te kako se tuženica bavi turističkom djelatnosti, odnosno iznajmljivanjem soba u vrijeme turističke sezone, a sam objekt u kojem se nalazi antena tužitelja pripada u područje Nacionalnog parka Plitvička jezera. Stoga je tuženica zatražila od tužitelja da se drži dogovorenih pravila prilikom demontaže instalirane opreme koji se odnose na: izradu projekta demontaže uzimajući u obzir stanje izgrađenog i uređenog stana tužene u potkrovlju, obzirom da je za predmetni objekt izrađen glavni akhitektonsko-građevinski projekt i energetski projekt, a sama demontaža izvesti prema pravilima struke, obzirom da je prilikom instaliranja opreme bazne stanice, dio krovišta objekta „dignut“ i poslije saniran, međutim ta sanacija je bila takva, da predmetno krovište na tom dijelu i danas propušta kišu i vlaži stan koji se nalazi neposredno uz baznu stanicu, a tragovi loše izvedenih radova su vidljivi i nalaze se i danas na predmetnom dijelu krovišta; ishodovanje suglasnosti Nacionalnog parka Plitvička jezera iz razloga što je uprava nacionalnog parka imala negodovanje prilikom izgradnje bazne stanice; da se navedeni radovi ne obavljaju u trajanju turističke sezone odnosno od 1. travnja do 31. listopada tekuće godine; imenovanje rukovoditelja gradilišta, osiguranje stručnog nadzora za izvođenje radova radi kontrole kvalitete izvođenja radova i upotrijebljenog materijala; obavijestiti tuženicu o početku i završetku radova; prije početka izvođenja radova dostaviti garanciju da će izvršeni radovi biti u skladu s pravilima struke i sav materijal koji će se koristiti bez mana stvari, da garancija za izvršene radove bude najmanje u trajanju od dvije godine od dana završetka izvršenih radova, ukoliko proizvođač materijala ne garantira duži rok. U vrijeme trajanja garantnog roka, tužitelja je obvezan na prvi pisani poziv otkloniti sve nedostatke koji se odnose na kvalitetu izvedenih radova, odnosno ukloniti nedostatke koji su nastali zbog ugradnje neadekvatnog i nekvalitetnog materijala, te ukoliko se ne učini navedeno, vlasnik će iste ukloniti o svom trošku, te račun naplatiti naknadno od tužitelja; rizik slučajne propasti i oštećenja imovine vlasnika, a koji su nastali uslijed radova na demontaži bazne stanice, snosi tužitelj; nakon izvršene demontaže, potrebno je sastaviti primopredajni zapisnik kojeg će sastaviti predstavnik tužitelja i tuženice, čime će se konstatirati da je tužitelj izvršio svoju obvezu sukladno projektu demontaže u pogledu obima, vrste i kvalitete izvršenih radova, upotrijebljenog materijala i u rokovima predviđenim dinamičkim planom. Kako tužitelj nije dostavio traženu dokumentaciju na taj način joj je počinio ogromnu štetu u vidu zdravstvene i poslovne štete. U odnosu na traženi iznos od 29.669,66 tadašnjih kuna, tuženica ističe da je isti neosnovan jer je tužitelj za svoje bespravno držanje instalirane opreme na njenom krovu dužan tuženoj isplatiti naknadu štete što će tuženica zatražiti u parničnom postupku koji će pokrenuti protiv tužitelja. Slijedom svega navedenoga, tuženica je predložila odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U nastavku postupka stranke su ostale pri prethodnim navodima.

4. Među strankama je nesporno kako su 3. siječnja 2011. sklopili Ugovor temeljem kojeg je tužitelj instalirao Opremu u prostoru u vlasništvu tuženice, kao i da je tužitelj 30. siječnja 2018. dostavio tuženici otkaz Ugovora s otkaznim rokom od 6 mjeseci te do podnošenja tužbe Oprema nije demontirana te se i dalje nalazi u objektu u vlasništvu tuženice.

5. Sporno je između stranaka pravo tužitelja na demontažu i uklanjanje Opreme bez ispunjavanja uvjeta tuženice, kao i pravo tužitelja na povrat ugovorene mjesečne naknade u periodu od raskida Ugovora 31. srpnja 2018. do prestanka plaćanja tuženici 31. ožujka 2019.

6. Radi razjašnjenja spornih pitanja sud je proveo dokaze čitanjem isprava dostavljenih u spis: ugovor o pravu instaliranja opreme br. S2426D/10 od 3. siječnja 2011. (str. 8-11 spisa), ugovor o darovanju nekretnina od 26. studenog 2010. (str. 12- 15 spisa), prijepis posjedovnog lista 78 k. o. [katastarska općina] (str. 16 spisa), fotografije (str. 17- 27 spisa), obavijest o raskidu Ugovora od 30. siječnja 2018. (str. 28 spisa), odgovor tuženice od 19. veljače 2018. (str. 29-32, 72-74 spisa), očitovanje tužitelja od 22. ožujka 2018. (str. 33 spisa), zahtjev za isključenje priključne točke (str. 34 spisa), e- mail od 13. prosinca 2016. sa zahtjevom za isključenje (str. 35 spisa), specifikacija s datumom isključenja (str. 36-37 spisa), dopis tužitelja od 4. srpnja 2018. (str. 38 spisa), rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 27. ožujka 2018. (str. 39-40 spisa), dopis tuženice od 10. srpnja 2018. (str. 41-42 spisa), dopis tuženice od 20. listopada 2018. (str. 43-44 spisa), dopis tužitelja od 8. studenog 2018. sa planiranom dinamikom uklanjanja (str. 45-46 spisa), prikazi transakcija od 2. kolovoza 2018. do 4. ožujka 2019. (str. 47-54 spisa), Anex ugovora o pravu instaliranja opreme od 8. lipnja 2005. (str. 70-71 spisa). Saslušani su svjedoci KS (str. 87-88 spisa), LS (str. 88-89 spisa), BS (str. 89-90 spisa), ČS (str. 90-92 spisa) i tuženica (str. 92-93 spisa).

7. Nije provedeno građevinsko vještačenje obzirom je predloženo na okolnost utvrđivanja vrijednosti radova demontaže Opreme i dovođenja objekta u vlasništvu tuženice u prvobitno stanje, koja okolnost je utvrđena irelevantnom za donošenje odluke u ovom slučaju.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., u nastavku teksta: ZOO), koji je bio na snazi u vrijeme otkaza Ugovora, propisuje kako je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

10. Čl. 319. st. 1. ZOO-a propisuje kako se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase.

11. Čl. 336. st. 1. ZOO-a propisuje kako ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane.

12. Čl. 342. st. 1. ZOO-a propisuje kako je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

13. Čl. 344. ZOO-a propisuje kako se ugovorom može proširiti odgovornost dužnika i za slučajeve za koje on inače ne odgovara. Ali se ispunjenje takve ugovorne odredbe ne može zahtijevati ako bi to bilo u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

14. Čl. 357. st. 1. ZOO-a propisuje kako kod naplatnog ugovora svaki ugovaratelj odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja.

15. Ugovorom o pravu instaliranja opreme br. S2426D/10 od 3. siječnja 2011. (str. 8-11 spisa) nisu regulirana prava i obveze parničnih stranaka pri prestanku važenja Ugovora i pravila demontaže Opreme. Tuženica sa svoje strane nije dostavila Ugovor o pravu instaliranja opreme na koji se pozvala u odgovoru na tužbu, koji je sklopila sa tužiteljem 11. prosinca 2001., niti je uopće razvidno na koji način bi takav ugovor utjecao na ugovorni odnos koji proizlazi iz Ugovora obzirom je Anex ugovora o pravu instaliranja opreme od 8. lipnja 2005. (str. 70-71 spisa) u tom smislu lišen bilo kakvih informacija o pravima i obvezama tužitelja i tuženika u vezi instaliranja i demontaže Opreme.

16. Iz samog Aneksa je vidljivo kako je bio sklopljen između tužitelja i HS ali je iz ugovora o darovanju nekretnina od 26. studenog 2010. (str. 12-15 spisa) koji je priložen Ugovoru razvidno kako je u međuvremenu došlo do prijenosa prava vlasništva na nekretnini na kojoj je instalirana oprema te je Ugovor sklopljen između tuženice kao vlasnice navedene nekretnine i tužitelja kao korisnika Opreme, slijedom čega Ugovor stvara prava i obveze između tužitelja i tuženice na način na koji je određeno istim, sukladno čl. 336. ZOO-a u vezi čl. 319. st. 1. ZOO-a.

17. Stoga, kako samim Ugovorom nisu regulirana prava i obveze ugovornih strana, na raskid Ugovora i prava i obveze ugovornih strana koje proistječu iz tog raskida, primjenjuju se odgovarajući propisi.

18. U tom smislu, odgovor tuženice od 19. veljače 2018. (str. 29-32, 72-74 spisa), kojim postavlja niz zahtjeva tužitelju u pogledu načina i vremena uklanjanja Opreme, garantnog roka, obveza po pitanju isključenju mana materijala i naknadnih popravaka objekta u vlasništvu tuženice se mogu promatrati isključivo kao ponuda tužitelju za proširenje ugovornih obveza tužitelja koje proizlaze iz Ugovora na način propisan čl. 344. ZOO-a, obzirom sam zahtjev nema uporište u nijednom propisu na državnoj niti lokalnoj razini.

19. Jedini zahtjev koji je pozitivnim zakonskim propisima postavljen tužitelju kao vlasniku Opreme i osobi koja mora provesti demontažu Opreme je postavljen čl. 144. st. 1. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“ br. 80/13., u nastavku teksta: ZZP) koji propisuje kako pravna i fizička osoba koja namjerava provoditi zahvat na zaštićenom području, za koji nije potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu kojim se uređuje gradnja, dužna je ishoditi dopuštenje, koji akt je tužitelj pribavio kako je razvidno iz dostavljenog rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike od 27. ožujka 2018. (str. 39-40 spisa).

20. Nijedan drugi propis koji je u trenutku obavijesti o raskidu ugovora kako je utvrđen iz obavijesti o raskidu Ugovora od 30. siječnja 2018. (str. 28 spisa), a koji je ionako nesporan između stranaka, ne propisuje dodatne zadaće tužitelju pri demontaži Opreme, pa tako niti Općina Plitvička Jezera kako je razvidno iz Službenog glasnika Općine Plitvička Jezera, na što dodatno upućuje činjenica da se niti tuženica ne poziva na konkretne propise već neodređeno navodi pravila na koje se poziva a čije postojanje, sve da je ovom sudu i promakao neki propis, tijekom postupka ne dokazuje.

21. Pritom, sve i ako su u trenutku postavljanja Opreme postojali uvjeti koje je tužitelj morao ispuniti u smislu dobivanja određenih građevinskih, lokacijskih ili drugih dozvola, kako je to u svom iskazu naveo svjedok ČS (str. 90-92 spisa), u trenutku raskida Ugovora takvi uvjeti nisu postojali u pogledu demontaže Opreme osim onog propisanog čl. 144. st. 1. ZZP-a, te se propisi ne primjenjuju na način da odražavaju zahtjeve u trenutku početka i završetka ugovora, osim ukoliko bi se stranke tako sporazumjele, što ovdje nije slučaj.

22. Stoga, zahtjevi koje je tuženica postavila tužitelju u pogledu demontaže Opreme su utvrđeni neosnovanima i kao takvima predstavljaju odbijanje izvršenja obveze povrata Opreme koja je u vlasništvu tužitelja.

23. Ovdje se napominje kako su neki od zahtjeva sami po sebi utvrđeni nelogičnima i suvišnima po samoj svojoj prirodi, jer se tako primjerice zahtjev da se od Nacionalnog parka Plitvička jezera zatraži suglasnost za uklanjanje Opreme pokazuje u cijelosti suvišnim obzirom već sama tuženica u odgovoru od 19. veljače 2018. (str. 29-32, 72- 74 spisa) u toč. 2. navodi kako se Nacionalni park protivio instalaciji Opreme uslijed čega je nejasno zbog čega smatra da bi se protivio njenom uklanjanju kada se u startu već protivio njenom postavljanju i upravo bi se njenim uklanjanjem ispunio zahtjev Nacionalnog parka.

24. Dodatno, odgovornost tužitelja za materijalne nedostatke svog ispunjenja Ugovora proizlazi iz same odredbe čl. 357. st. 1. ZOO-a te je bilo kakvo proširenje odgovornosti tužitelja isključivo njegova dobra volja na koju može pristati ali i ne mora, te bi takvi zahtjevi tuženice tužitelja obvezivali isključivo ako bi oboje postigli sporazum volja na način opisan čl. 247. ZOO-a, jer bi u tom slučaju nastao novi ugovor koji bi regulirao njihova prava i obveze na drukčiji način od onog ugovorenog Ugovorom.

25. Stoga, kako je iz očitovanja tužitelja od 22. ožujka 2018. (str. 33 spisa) razvidno da je tužitelj odbio zahtjeve tuženice po pitanju preuzimanja dodatnih obveza u pogledu demontaže Opreme ali je predložio tuženici i ranije uklanjanje Opreme u dogovoru s njome, navodeći spremnost da odmah pristupi njenom uklanjanju, čime bi čak i ispunio zahtjev tuženice da se isto učini izvan turističke sezone koju tuženica u odgovoru od 19. veljače 2018. navodi da počinje 15. lipnja a u naknadnom podnesku od 20. listopada 2018. (str. 43-44 spisa) navodi da počinje 1. travnja, na što se tuženica nije očitovala, utvrđeno je kako je tuženica neosnovano spriječila tužitelja u demontaži i preuzimanju Opreme.

26. Čl. 161. st. 1. ZV-a propisuje kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

27. Čl. 162. st. 1. ZV-a propisuje da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

28. Kako je prethodno navedeno, između stranaka nije sporno da je Oprema vlasništvo tužitelja, kao ni da se nalazi u posjedu tuženice, već je sporno bilo pravo tužitelja na demontažu i preuzimanje Opreme obzirom na zahtjeve tuženice po pitanju njene demontaže i preuzimanja.

29. Kako je utvrđeno da je tuženica neosnovano spriječila tužitelja u demontaži i preuzimanju Opreme koja je vlasništvo tužitelja te je time povrijedila svoje obveze propisane čl. 319. st. 1. u vezi čl. 342. st. 1. ZOO-a, time je povrijedila svoje obveze iz Ugovora čime te je sukladno čl. 161. st. 1. ZV-a tužbeni zahtjev u toč. I. prihvaćen u cijelosti.

30. Čl. 1111. ZOO-a propisuje kako kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

31. Čl. 1112. st. 1. ZOO-a propisuje kako tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

32. Uvidom u prikaze transakcija od 2. kolovoza 2018. do 4. ožujka 2019. (str. 47- 54 spisa), utvrđeno je kako je tužitelj nastavio s plaćanjem mjesečne naknade ugovorene Ugovorom i nakon isteka 6 mjeseci od njegovog raskida, dakle nakon 31. srpnja 2018. te je nastavio plaćati isti do 31. ožujka 2019.

33. Mada je riječ o evidentno pogrešnim uplatama obzirom je tuženica, neovisno o tome što ista nije niti potrebna obzirom je pravo na jednostrani raskid Ugovora ugovoren između stranaka u čl. 4.3. istog, izrazila svoju suglasnost o raskidu Ugovora te je Ugovor time raskinut 31. srpnja 2018., ovaj sud prihvaća navod tužitelja da je riječ o očitoj pogrešci nastaloj uslijed velikog opsega plaćanja koja tužitelj vrši na mjesečnoj razini, posebno stoga jer je tuženica bila svjesna prestanka važenja Ugovora i nije obavijestila tužitelja o pogrešnim uplatama čime je i sama bila nesavjesni stjecatelj.

34. Stoga, kako je utvrđeno da je tuženica neosnovanim zahtjevima došla u zakašnjenje u izvršenju svoje obveze prema tužitelju kako je to ranije obrazloženo, utvrđeno je kako se tuženica neosnovano okoristila pogrešnim uplatama tužitelja slijedom čega je sukladno čl. 1111. ZOO-a utvrđena obveza povrata stečenog bez osnove te je odlučeno kao pod toč. II. Izreke ove odluke.

35. Obje stranke potražuju parnični trošak.

36. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu slijedom čega mu je priznat ukupni traženi trošak radnji izazvanih vođenjem postupka sukladno članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u nastavku teksta: ZPP) u vezi Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u nastavku teksta: Tarifa).

37. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja na ročištima održanima 23. veljače 2022. i 3. veljače 2026. u visini 100 bodova svaki sukladno Tbr. 9.1. Tarife.

38. Zbroj svih priznatih radnji iznosi 200 bodova. Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi ukupno 400,00 eura a uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 500,00 eura.

39. Tužitelju su dodatno priznati trošak pristojbe na tužbu i na rješenje o pristojbi u iznosu od 99,14 EUR i pristojbe na presudu u iznosu od 85,87 EUR, što čini ukupni priznati trošak od 685,01 EUR.

40. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 27. veljače 2026.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku u Zagrebu, Trnjanska cesta 37/2, putem e-oglasne ploče

- tuženici po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić u Rijeci, Trg Svete Barbare 5/II, putem e-oglasne ploče