REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2920/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnja, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz zamjenika punomoćnika ĆC, odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 028-50-2579290 od 3. prosinca 2004. zaključenog između tužitelja JC i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. koja glasi:
"Naknada 1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju UC isplati iznos od 444,90 eur zajedno sa zateznom kamatom od 24. prosinca 2004. do isplate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju UC nadoknadi parnični trošak u iznosu od 856,09 eur zajedno sa zateznom kamatom od 27. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 3.12.2004. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 028-50-2579290 kojim mu je isti odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 68.500,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja s time da mu je tuženik temeljem odredbe čl. 3. naplatio naknadu u iznosu od 449,90 eur tj. u visini od 1,00% od iznosa odobrenog kredita. Tužitelj ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao jače ugovorne strane i o čijim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo pa mu tako nije prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova i zašto ih mora platiti. Stoga tužitelj ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom radi čega ju predlaže utvrditi ništetnom u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača. Pored toga, tužitelj potražuje povrat isplaćenog iznosa od 449,90 eur zajedno sa zateznom kamatom od 24.12.2004. do isplate, a potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Tuženik nije dao odgovor na tužbu.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 15) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 21).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.
5. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 028-50-2579290 od 3.12.2004. (stranica 6-9, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) utvrđeno je da je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, odobrio kredit u iznosu od 68.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja, a da je u čl. 3. toga Ugovora o kreditu određeno da se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita.
6. Uvidom u Pregled izvršenih uplata (stranica 12-15) utvrđeno je da je ovaj kredit tužitelju isplaćen 23.12.2004. kojom prilikom su tuženiku podmireni i troškovi u iznosu od 3.345,68 kn (444,90 eur).
7. Tužitelj tvrdi da je navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i ništetna te da mu je stoga tuženik dužan navedeni iznos od 444,90 eur vratiti i to zajedno sa zateznom kamatom od dana izvršene isplate, a u svom iskazu (stranica 21) navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopio radi kupnje stana koji mu je bio potreban za osobne potrebe jer nije bio vlasnik niti obrta niti trgovačkog društva. Pri tome navodi da nije mogao pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama jer mu je predmetni Ugovor o kreditu predočen kao gotov pri čemu posebno napominje da predmetnu ugovornu odredbu temeljem koje je bio u obvezi tuženoj banci platiti naknadu pri isplati kredita, nije niti uočio s time da mu o toj naknadi prije potpisivanja ugovora nije ništa pojašnjeno pa tako niti o tome na što se ista odnosi i koliko točno iznosi. Konačno navodi da mu je ova naknada uskraćena pri isplati odobrenih sredstava.
8. Ovakav iskaz tužitelja iz kojeg jasno proizlazi da o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovarao s tuženikom, već da mu je u poslovnici tužene banke predočen već pripremljen ugovor o kreditu, sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično, a što pak znači da je navedena ugovorna odredba sastavni dio predmetnog tipskog ugovora te da je bila uvjet sklapanja istog pa stoga nije niti bilo moguće tužitelja na njegov eventualni zahtjev osloboditi plaćanja ove naknade ili ju eventualno umanjiti s time da tužitelju nije pojašnjeno na što se ista zapravo odnosi i zašto iznosi baš 1,00% od sredstava koji su mu odobreni.
9. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu (stranica 6-9) također je utvrđeno da niti u istome nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada i zašto je određena upravo u navedenom postotku od sredstava koji su tužitelju odobreni pa kako je odredbama čl. 81. st. 1. i 2. te čl. 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 84. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u spornu odredbu predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja odredba je nerazumljiva i nedorečena, to je sud, slijedom svega navedenoga, spornu odredbu iz čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnom pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 444,90 eur tj. da mu vrati ono što je od njega primio na temelju takve ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) na koji iznos je tužitelju priznato pravo na zatezne kamate od 24.12.2004. do isplate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.
10. Naime, tuženik nije prigovorio visini tužbenog zahtjeva kao niti navodu tužitelja da mu je predmetna naknada naplaćena 23.12.2004.
11. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 25.9.2025. i 14.1.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 600,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 150,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi 53,09 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 53,09 eur pa to onda sveukupno iznosi 856,09 eur koliko je tuženiku pod točkom III. izreke i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 27.2.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.
12. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do isplate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.
U Zagrebu, 27. veljače 2026.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- tuženiku
