Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: P-399/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužiteljice FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ivici Kučincu, odvjetniku iz Valpova, protiv I.tuženice LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženice ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tuženika HU iz [adresa], Mite [adresa], Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Zoranu Šariću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić & Slavko Nedić iz Osijeka, IV.tuženika SU iz [adresa], V.tuženika ZU iz [adresa], VI.tuženika IU iz [adresa] (sa boravištem u [adresa]), VII.tuženika ŠU iz [adresa], zastupani po punomoćniku Damiru Katiću, odvjetniku iz Zagreba, radi pravne valjanosti usmene oporuke, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. veljače 2026. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika, te I.tuženice LU i III.tuženika HU uz punomoćnika, te punomoćnika IV. -VII.tuženika, uz javnu objavu dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, koji glasi:

"Utvrđuje se prema tuženicima: LU iz [adresa] – Centrala 146, ĐU iz [adresa] – Ujedinjenih nacija 11A, JU iz [adresa] – Mite [adresa], NU iz [adresa] – [adresa], KU iz [adresa] – [adresa], RU iz [adresa] – [adresa] i ŽU iz [adresa] – [adresa] da je pravovaljana usmena oporuka ostaviteljice, sada pokojne GU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] – [adresa], proglašena na zapisniku Javnog bilježnika Anamarije Kokić u Osijeku dana 03. listopada 2023. godine, kojom je za nasljednicu cjelokupne imovine određena tužiteljica FU iz [adresa].

Nalaže se tuženicima da tužiteljici nadoknade parnični trošak, sve to sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici FU iz [adresa] F 39, Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], da I.tuženici LU iz [adresa], Centrala 146, Republika Srbija, OIB: [osobni identifikacijski broj], II.tuženici ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III.tuženiku HU iz [adresa], L [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 675,00 eura (šestosedamdesetpeteura), te IV.tuženiku SU iz [adresa], V.tuženiku CU iz [adresa], VI.tuženiku IU iz [adresa] (sa boravištem u [adresa]), VII.tuženiku Đ (nom. ŠU) Petriću iz [adresa], Bosna i Hercegovina, parnični trošak u iznosu od 900,00 eura (devetstoeura) sve sa zateznim kamatama tekućim od dana 27. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev I.-III.tuženih za naknadu parničnog troška od

1.236,94 eura (tisućudvjestotridesetšesteuradevedesetčetiricenta), kao i neodređen zahtjev za naknadu pristojbi po određenju suda, s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv I.-VII.tuženih dana 7. svibnja 2024. podnijela tužbu koju obrazlaže navodeći da je rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj O- 1937/2023 od 19. ožujka 2024. upućena protiv tuženih pokrenuti parnicu u roku od 30 dana radi utvrđivanja pravne valjanosti usmene oporuke ostaviteljice GU koja je proglašena na zapisniku Javnog bilježnika Anamarije Kokić u Osijeku dana 03. listopada 2023. Ostaviteljica, sada pokojna GU iz [adresa], ostavila je usmenu oporuku pred dva svjedoka i to MU i TU, koji su bili zajedno prisutni. Ostaviteljica zbog iznenadnih okolnosti – prijeloma gornje i donje grane desne stidne kosti dana 13.07.2023. i boravka u Kliničkom bolničkom centru Osijek do 20.07.2023. te svoje iznenadne smrti dana 22.07.2023. nije stigla sačiniti pismenu oporuku ili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Prilikom dolaska kući iz bolnice ostaviteljicu su sačekali njezini susjedi TU i MU te im je pokojna ostaviteljica rekla da čeka svoju nećakinju FU koja će se o njoj nastaviti i dalje brinuti i da će njoj ostaviti cjelokupnu svoju imovinu, budući da od ostale rodibine nitko za nju ne pita, niti ju posjećuje. Ostaviteljica je bila dobrog mentalnog zdravlja i sposobna za rasuđivanje pa je tako i ranije drugim susjedima govorila da će svu svoju imovinu u nasljedstvo ostaviti nećakinji FU. No, ostaviteljica je zbog komplikacija sa svojim zdravstvenim stanjem iznenada umrla i to treći dan nakon otpusta iz bolnice.

2. I.Tuženica LU, II.tuženica ĐU i III.tuženik HU, putem punomoćnika u odgovoru na tužbu od dana 23. srpnja 2024. osporavaju da bi pok. GU ostavila usmenu oporuku pred dva svjedoka kojom svu svoju imovinu ostavlja nećakinji - ovdje tužiteljici, koja nikada nije brinula o pokojnici.

2.1. U odgovoru na tužbu od 31. srpnja 2024. IV.tuženik SU i VI.tuženik IU, osporavaju osnovanost tužbe, navodeći da su tvrdnje tužiteljice paušalne, te se u odnosu na navode svjedoka MU i ĆU radi o budućoj namjeri ostaviteljice, a ne o oporuci iste, jer istima ostaviteljica nije izjavila da tužiteljici ostavlja svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, pa nije iznijela svoju posljednju volju, nego samo namjeru da sastavi oporuku, te se radi o navodno obećanju davanja oporuke a ne i o datoj oporuci. Upitna je bila poslovna sposobnost ostaviteljice po izlasku iz bolnice i dolasku kući tj. postojanje mana volje. Navodnu oporuku MU i TU nisu u roku od 30 dana od dana prestanka izuzetnih okolnosti predali sudu ili javnom bilježniku pa je takva oporuka nevažeća i pravno nevaljanja. Po njegovom saznanju, navodni svjedoci MU i TU su se dogovorili sa tužiteljicom da će joj pomoći u stjecanju ostavinske imovine, koju će im potom ista prodati, pa iskaze MU i ĆU smatra nepouzdanim, pravno nevaljanim i pristranim.

2.2. U odgovoru na tužbu od dana 16. kolovoza 2024. V.tuženik ZU osporava tužbu u cijelosti, navodeći da iz sadržaja tužbe nije vidljivo kada je to navodno ostaviteljica sada pok. GU dala usmenu oporuku pred svjedocima, te nije jasno o kakvim se to izvanrednim okolnostima radi zbog kojih ista nije bila u stanju napraviti oporuku u zakonom propisanom obliku.

2.3. U odgovoru na tužbu od 9. rujna 2024. VII.tuženik ŠU osporava osnovanost tužbe navodeći da iz sadržaja tužbe nije vidljivo kada je to navodno ostaviteljica sada pok. GU dala usmenu oporuku pred svjedocima. Tužiteljica navodi da je ostaviteljica „…nije stigla sačiniti pisanu oporuku ili ugovor o doživotnom uzdržavanju…“, radi „…komplikacija sa svojim zdravstvenim stanjem…“. Najava oporučitelja da će u budućnosti sastaviti oporuku (ili ugovor o doživotnom uzdržavanju) kojom će određenoj osobi nešto ostaviti, te samo izražavanje namjere ostavitelja da neka osoba nakon njegove smrti naslijedi njegovu imovinu, ne predstavlja usmenu oporuku. Kod usmene oporuke oporučitelj prilikom davanja izjave mora jasno i određeno očitovati svoju volju, te jasno dati do znanja svjedocima da navedena izjava predstavlja njegovu usmenu oporuku. Taj uvjet ovdje nije ispunjen, pa smatra da izjava ostavitelja, ako ju je ostavitelj zaista i dao, ne predstavlja usmenu oporuku ostavitelja, čak i u slučaju da ju je ostavitelj navodno dao u više navrata i pred drugim susjedima. Zakonom o nasljeđivanju je propisano da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka, ali samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Dakle, kod usmene oporuke se radi o specifičnom obliku privatne oporuke. Zakon o nasljeđivanju ne definira pojam izvanrednih okolnosti. Međutim, trenutak nastanka izvanrednih okolnosti i oblik izvanrednih okolnosti, tužiteljica u tužbi niti ne pokušava objasniti, a kako bi Naslovni sud ispitao da li su se stekli uvjeti za pravnu valjanosti takve oporuke. Međutim, u sudskoj su se praksi s vremenom stvorili mjerodavni kriteriji je li neka okolnost izvanredna ili nije. Za utvrđivanje postojanja izvanrednih okolnosti odlučan je trenutak pravljenja oporuke. Tako izvanredne okolnosti moraju postojati u trenutku pravljenja oporuke, odnosno u vrijeme kad je oporučitelj učinio izjavu posljednje volje. Zdravstveno stanje oporučitelja u vrijeme pravljenja usmene oporuke mora biti takvo da predstavlja objektivnu prepreku oporučitelju da sastavi vlastoručnu oporuku ili da potpiše pisanu oporuku pred svjedocima, ili da se kod izrade oporuke oporučitelj nije mogao koristiti uslugama ovlaštenih osoba članka 32. Zakona o nasljeđivanju. Događaji koji su prethodili trenutku u kojem je ostavitelj navodno učinio izjavu posljednje volje koja predstavlja njegovu usmenu oporuku, kao i događaji koji su uslijedili nakon tog trenutka, nisu od značenja za valjanost usmene oporuke. Da bi se izjava posljednje volje izrečene u izvanrednim okolnostima smatrala usmenom oporukom, ona mora zaista predstavljati volju ostavitelja da napravi usmenu oporuku. Oporučiteljevo usmeno izražavanje želje da sačini oporuku određenog sadržaja ne može se smatrati usmenom oporukom. Tužiteljica navodi da se je ostaviteljica vratila iz bolnice 20. srpnja 2023. kada su je navodno sačekali njeni susjedi TU i MU kojima je ostaviteljica rekla da „…čeka svoju nećakinju FU koja će se o njoj nastaviti i dalje brinuti i da će njoj ostaviti cjelokupnu svoju imovinu…“.Dakle, ovdje se je možda radilo samo o obećanju, ili o najavi da će u budućnosti sastaviti oporuku, a ne o usmenom očitovanju svoje posljednje volje oporučitelja. Preduvjet valjanosti svake oporuke je njezino postojanje. Tako i usmena oporuka postoji samo kao jednostrano, izričito i osobno očitovanje ostaviteljeve posljednje volje, upravljeno na raspolaganje za slučaj smrti. Oporučivanje usmenom oporukom dopušteno je isključivo u izvanrednim okolnostima, a daljnja pretpostavka valjanosti usmene oporuke je da je volja oporučitelja bila da u konkretnim izvanrednim okolnostima napravi usmenu oporuku, a ne da je samo najavio da će u budućnosti napraviti oporuku ili da je samo općenito govorio kome bi nešto ostavio u slučaju svoje smrti. Iz sadržaja tužbe proizlazi da se radilo o eventualnoj najavi oporučitelja da će u budućnosti napraviti oporuku, a ne o usmenoj oporuci.

4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu, I.tuženicu LU i II. tuženika HU, te svjedoke ĆU i MU, izvršio uvid u otpusno pismo za pok. GU (list 3. -4. spisa), te predmet ovoga suda broj O-1937/2023.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je utvrđenje da li su bile ispunjene pretpostavke za valjanost usmene oporuke pok. GU, umrle dana **.**.2023., sastavljene pred svjedocima TU i MU, a proglašene dana 3. listopada 2023. na zapisniku javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka, a kojom je oporukom svoju imovinu H. ostavila u nasljedstvo tužiteljici.

8. Među strankama nema spora:

- da je pok. H. živila sama u kući u [adresa] i nije imala djece,

- da je tužiteljica zakonska nasljednica (nećaka) pok. H.,

- da su I.-VII.tuženi zakonski nasljednici pok. H.,

- da je pok. H. radi prijeloma gornje i donje grane desne stidne kosti dana 13. srpnja 2023. primljena u KBC Osijek radi bolničkog liječenja,

- da je pok. H. dovežena kući iz KBC Osijek dana 20. srpnja 2023. (četvrtak),

- da je pok. H. dana **.**.2023. preminula.

9. Između stranaka je sporno je li pok. H. iziavila svoju posljednju volju (usmenu oporuku) pred svjedocima TU i MU dana 21. srpnja 2023. kojom svu svoju imovinu ostavlja svojoj nećaki, ovdje tužiteljici.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je ostaviteljica GU bila teta koju je često obilazila i čula putem telefona, te iako nisu imale nikakav dogovor vezano za imovinu ostaviteljice, ista joj je uvijek govorila da ju ne smjesti u Dom i da ju ona sahrani. Da je ista slomila stidnu kost i završila u bolnici javila joj je TU, dok se sa pokojnom tetom nije čula telefonom ni dok je bila u bolnici, ni kada se vratila kući iz bolnice, već je razgovarala s TU i doktorima u bolnici. Zaposlena je u Novom Sadu kao spremačica, ne radi preko vikenda, ima supruga i jednog sina koji ima 31 godinu. Brigu o pok. teti H. bi preuzela na način da bi ju ili dovela svojoj kući ili našla ženu koja bi brinula o teti u njenoj kući ili bi ju smjestila u Dom za starije, iako se ista protivila odlasku u Dom. TU joj je javila da treba doći nakon što je H. dovezena iz bolnice jer da ista želi na nju prepisati imovinu, radi čega je namjeravala doći u Osijek u ponedjeljak, međutim H. je umrla u subotu. MU je organizirao sahranu budući isti radi u pogrebnom poduzeću, koju je sahranu ona platila. Misli da netko od tuženih ne zna ni kako je pokojna H. izgledala, a netko od njih ju je možda obilazio, ali o tome nema neposrednih saznanja. Nikome od tuženih nije javila za sahranu jer od istih nije imala brojeve telefona, već je do njih radi potrebe ostavinskog postupka, stupila u kontakt na način da je njen sin došao do podataka istih preko interneta. Poznaje sve tužene i poznato joj je da I.-III.tuženi žive u [adresa] što nije daleko od njenog prebivališta, međutim unazad pet godina su izgubili kontakt. Nikada nije vidjela III.tuženika HU da je došao kod pok. H. u vrijeme kada je ona istu obilazila. Unazad 15 godina je obilazila pok. H. koja je govorila da će njena imovina ostati njoj, ali nikada nisu pričali o sklapanju nekog ugovora. Unazad dvije godine prije smrti o pok. H. je brinula TU. Napominje da u posjetama kod H. nije mogla ostati više dana jer za to nije imala potrebne dokumente, već je istu posjećivala na dnevnoj razini, odnosno popodne ili u večernjim satima se vraćala u Novi Sad, a to je sigurno bilo više od pet puta unazad dvije godine prije smrti pokojne tete. Njena teta nije nikada spominjala posebno VI.tuženika IU za kojeg misli da se nalazi u inozemstvu i ne zna da li je isti obilazio pokojnu H.

10.1. Iz iskaza I.tuženice LU proizlazi da je pok. H. bila njena teta, ali istu nije nikada obišla za njenog života u Osijeku. Da je ista umrla saznala je na način da je stigao poziv od javnog bilježnika vezano za ostavinu iza pok. tete H. Nije joj poznato ništa vezano za odnose tužiteljice i pok. H., niti da li je tužiteljica obilazila pokojnu.

10.2. Iz iskaza III.tuženika HU proizlazi da je pok. H. bila teta njegove majke i znao je istu obilaziti dva – tri puta godišnje u razdoblju od 2012. ili 2013. do 2020. godine i jednom prilikom mu je ista po njegovoj teti FU, ovdje tužiteljici, poslala 1.000,00 eura, a taj iznos je dala i tužiteljici, te bi mu pok. H. svaki puta kada sam ju je obilazio davala po 20 ili 30 eura. Nikada nije čuo H. da spominje bilo što vezano o njenoj imovini kome bi pripala nakon njene smrti. Pokojna je spominjala da tužiteljica dolazi kod nje, ali nije navodila koliko često ju obilazi. Da je bio pravovremeno obaviješten o smrti i sahrani H. svakako bi došao na njenu sahranu, ali mu je za smrt H. javila tužiteljica tek nakon sahrane iste. Tužiteljica je od njega tražila da dostavi podatke o adresama ostalih nasljednika iza pok. H. radi potreba ostavinskog postupka.

10.3. Iz iskaza svjedokinje ĆU proizlazi da je dugi niz godina poznavala pok. H. jer su živjele u paralelnim ulicama, te prije nego što je H. slomila ruku obilazila ju je 3-4 puta tjedno, a nakon toga, unazad godinu dana prije smrti, istu je obilazila svaki dan, zadržavala se kod nje od 30 minuta do sat ili dva, zavisi od toga što joj je trebalo pomoći, da se okupa i slično. U tih zadnjih godinu dana je H. nosila kuhanu hranu koju je pripremala svojoj obitelji, jer si ista nije mogla kuhati i te dvije godine je vidjela jedno pet puta tužiteljicu da je došla kod H. i popodne bi odlazila nazad u Novi Sad. Kada je pokojna slomila stidnu kost i završila u bolnici, kako je bila nepokretna, ona i njen sin MU su H. sačekali u njenoj kući u kojoj je živjela sama, te se čula s tužiteljicom koja je rekla da će doći za dva – tri dana i tada je pokojna H. rekla da kada tužiteljica dođe da će sve prepisati na nju jer nema nikoga drugoga da se o njoj brine. Ni tužiteljica, ni ona nisu obišle H. dok je bila u bolnici, a koliko se sjeća ista je dovezena iz bolnice u četvrtak oko 16,00 sati i tom prilikom je H. bila svega svjesna i u dobrom psihičkom stanju, odnosno ista je spavala kada su je dovezli, ali je bila budna oko 22,00 sata kada ju je obišla toga dana. Ne zna točno kojeg dana je H. zatekla mrtvu u 7 sati ujutro u kući iste, te isto javila tužiteljici, koja je platila sahranu ostaviteljice. Navodi da je H. samo spomenula da osim tužiteljice ima još neke rodbine, ali ih nije poimence navodila, a niti se čula sa tom rodbinom, kao što se znala čuti s tužiteljicom. Smatra da je ista, kada je došla iz bolnice bila u dobrom psihičkom stanju jer je bila svjesna da je bila u bolnici, da je došla kući i sve je znala. Poznato joj je da nitko drugi od tuženih nije bio na sahrani H. Kada je H. došla iz bolnice istu je obilazila više puta tijekom dana, a njen sin je bio s njom samo jednom kada su ju prebacivali s jednog kreveta na drugi i sjeća se da je to bio petak, ali se ne može izjasniti koliko je sati bilo, ali ju je u petak u 23,00 sata zadnji puta vidjela živu. Napominje da joj je u petak kada su razgovarali o tome tko će o njoj dalje voditi brigu, pok. H. rekla da bi htjela da dođe javni bilježnik zbog toga što je htjela ostaviti svoju imovinu tužiteljici jer se za nju nema tko drugi brinuti. Poznato joj je da tužiteljica živi u [adresa] pored Novog Sada, da je zaposlena i da ima obitelj. Iako se ona brinula o pok. H. na način da ju je obilazila više puta dnevno, smatra da joj ista nije htjela ostaviti svoju imovinu jer joj je trebala skrb 24 sata nakon povrata iz bolnice, što ona nije mogla preuzeti na sebe. Poznato joj je da je ista primala njemačku mirovinu od 500 eura, jer ju je vozila u banku radi podizanja mirovine, a njoj bi pokojna eventualno da se oduži znala kupiti neki poklon, ali joj nije plaćala što ju je obilazila i donosila hranu. Napominje da joj je unazad par godina H. spominjala da nema svoje djece, da se nema tko o njoj brinuti i da ju jedino tužiteljica obilazi i da će stoga najprije svoju imovinu ostaviti tužiteljici. Nikada ju nije pitala zašto nije sačinila oporuku i ista ju nikada nije pitala na koji način se radi oporuka. Njen sin MU je znao ponekad otići kod H. da odnese npr. neke namirnice ako ona ne bi stigla odnijeti pokojnoj.

10.4. Iz iskaza svjedoka MU proizlazi da je tužiteljicu prvi put vidio nakon smrti pok. H. kod koje je njegova majka TU odlazila unazad dvije godine, a unazad godinu dana svakog dana jer je istoj nosila hranu, dok je on u tom razdoblju bio kod pok. H. jedno 10 – 15 puta. Poznato mu je da je pok. H. spominjala svoju nećakinju, ovdje tužiteljicu, a iz mamine priče zna da je tužiteljica znala doći kod H., a i njemu je Lj.M. znala pričati da ju je tužiteljica znala nazvati za Božić i da ju osim nje nitko drugi nije zvao. Ne sjeća se koji je dan bio niti doba dana kada je H. dovezena iz bolnice, a on i majka su istu sačekali u njenoj kući. Bila je u dosta lošem stanju, jaukala je i sve ju je boljelo, a ne sjeća se da li je ista bila budna kada su je dovezli iz bolnice, jer se tada zadržao jako kratko. Nakon dan ili dva po dolasku H. iz bolnice, majka ga je zamolila da joj dođe pomoći da H. prebaci na drugi krevet i tada je H. rekla da nema nikog drugog osim tužiteljice da se o njoj brine i tražila je od njih dvoje da zovu tužiteljicu da dođe da bi se riješilo pitanje vezano za prijepis imovine na tužiteljicu, a misli da je iz tog razloga njegova majka i kontaktirala tužiteljicu. Ne sjeća se da li je tom prilikom pokojna spominjala javnog bilježnika. Kada je H. došla iz bolnice bila je svjesna svega i sposobna za rasuđivanje. Osporava da se dogovarao sa H. da bi kupio njenu kuću i napominje da ima svoju nekretninu. Navodi da je nekretnina pok. H. u lošem stanju i misli da ne vrijedi više od 40.000,00 eura. On je organizirao sahranu za pok. H., a troškove sahrane je platila tužiteljica, dok nitko od tuženih nije bio na sahrani. Sjeća se da je ostaviteljica umrla u mjesecu srpnju 2023., ne sjeća se koji je dan bio, te je u to vrijeme je živio sa svojom majkom TU u [adresa]. Zaposlen je u pogrebnom centru Lira i radno vrijeme mu je organizirano zavisno od toga kada mora otići po pokojnika. Misli da je bio sa svojom majkom dočekati pok. GU kada je došla iz bolnice. Djelatnici hitne pomoći su iznijeli pokojnu i prenijeli u kući i ne može se sjetiti da li je tom prilikom pokojna spavala, a toga dana nije razgovarao s pok. H. Dva, tri dana nakon toga, ista je umrla. Nikada nije vidio da H. itko drugi obilazi osim njegove majke, a znao je H. obići zajedno sa svojom zaručnicom. H. nije govorila vezano za svoju imovinu na način da je izjavljivala „Ovo je moja opuruka“ ili „Sve ostavljam svojoj nećaki FU“, već je samo rekla da želi da tužiteljica dođe iz Srbije da se dogovore oko prijepisa imovine, jer je tada izjavila da misli da neće još dugo. Odnosno dan-dva po dolasku iz bolnice, H. je pred njim izjavila da želi da dođe tužiteljica iz Srbije da prepiše na nju kuću i da se o tome dogovore. Koliko mu je poznato H. nikada nije plaćala njegovoj majci zbog toga što ju je obilazila i nosila hranu, ali je moguće da je ista nekada nešto dala njegovoj majci da ju počasti što vodi brigu o njoj. Navodi da se nekih stvari nije mogao sjetiti zbog proteka vremena i jer mu nisu bile bitne.

10.5. Iskaze svjedoka ĆU i MU sud je cijenio vjerodostojnim u bitnom dijelu koji su sukladni u odnosu na izjave ostaviteljice vezano za njenu imovinu dan prije smrti, te da je ista bila svjesna i sposobna za rasuđivanje.

10.6. Iz Otpusnog pisma (list 3.-4. spisa) proizlazi da je ostaviteljica H. primljena na hospitalizaciju dana 13.07.2023. radi prijeloma gornje i donje grane desne stidne kosti, te da je dana 20.07.2023. otpuštena iz bolnice na daljnje kućno liječenje uz potrebu pomoći i njege druge osobe.

10.7. Iz zapisnika javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka u ostavinskom postupku iza ostaviteljice H. pod brojem O-1937/23 od dana 3.10.2023. proizlazi da je tužiteljica izjavila da je ostaviteljica ostavila usmenu oporuku zbog izvanrednih okolnosti jer je slomila zdjelicu i završila u bolnici te nije bila u mogućnosti sačiniti pisanu oporuku, te za svjedoke usmene oporuke navodi ĆU i MU, koji iskazuju da je TU obilazila pok. H. jer je živjela sama i pomagala joj na način da ju je vodila kod liječnika i donosila kuhanu hranu, a znao joj je u tim obilascima pomoći sin MU koji nije poznavao tužiteljicu, da je H. govorila da nema nikoga da brine o njoj osim FU koja joj jedina dođe i jedina joj pomogne, dok ostali nećaci za nju ne pitaju, da je u srpnju pok. pala i slomila zdjelicu i nakon što je iz bolnice vraćena kući, da je kod iste trebala doći FU da se pobrine o H., da je ista umrla u roku od tri dana i u tom vremenu je rekla da čeka FU da dođe s njom sve riješiti oko svoje imovine koju joj želi ostaviti nakon svoje smrti, ali da je umrla i ništa nije uspjela od toga riješiti, da je bila svjesna do svoje smrti; na temelju čijih je iskaza javni bilježnik na zapisniku od dana 3.10.2023. rješenjem proglasio usmenu oporuku pok. H.

11. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio da je ostaviteljica H. živjela sama u kući u [adresa], nije imala djece te ju je dvije godine prije smrti obilazila susjeda TU, koja joj je nakon loma ruke svakodnevno donosila hranu jer si ista nije mogla kuhati, da je pri obilascima iste unazad dvije godine vidjela tužiteljicu oko pet puta da je došla obići svoju tetu H., da je umjesto ĆU znao uskočiti u obilascima H. njen sin MU, a također je znao obići H. i sa svojom zaručnicom, te da nikada nije zatekao tužiteljicu kod H., da je H. znala govoriti da nema svoje djece i o njoj se nema tko brinuti i da ju jedino tužiteljica obilazi i nazove za Božić, te da će stoga najprije svoju imovinu ostaviti tužiteljici. Nakon što je H. slomila stidnu kost i završila u bolnici dana 13.07.2023., kako je nepokretna vraćena kući dana 20.07.2023. (četvrtak) oko 16,00 sati, dočekali su je TU i MU, koji su ju slijedećeg dana (petak) premještali u drugi krevet i prema njihovim iskazima ostaviteljica je bila svjesna svega oko sebe i dobrog psihičkog stanja, te je rekla da zovu tužiteljicu da dođe iz Srbije da se dogovore oko prijepisa imovine, odnosno kada tužiteljica dođe da će sve prepisati na nju jer nema nikoga drugoga da se o njoj brine, ali pri tom nije govorila „Ovo je moja oporuka“ ili „Sve ostavljam svojoj nećakinji FU“. Također je ostaviteljica toga dana tražila da dovedu javnog bilježnika kako bi ostavila imovinu tužiteljici, kako to iskazuje svjedokinja TU. Međutim, H. je umrla slijedećeg dana 22.07.2023., dok je tužiteljica planirala doći kod ostaviteljice u ponedjeljak. Također je utvrđeno da svjedoci TU i MU nisu postupili sukladno odredbi čl. 39. Zakona o nasljeđivanju, već je tužiteljica na ostavinskoj raspravi iza pok. tete H. izjavila da je H. ostavila usmenu oporuku zbog izvanrednih okolnosti jer je slomila zdjelicu i završila u bolnici te nije bila u mogućnosti sačiniti pisanu oporuku, te je za svjedoke usmene oporuke navela ĆU i MU, koji su u ostavinskom postupku uglavnom iskazivali sukladno kao i u ovom postupku, osim što svjedokinja TU u tom postupku nije iskazivala da je pok. H. tražila nakon dolaska iz bolnice da joj dovedu javnog bilježnika; na temelju čijih iskaza je javni bilježnik na zapisniku od dana 3.10.2023. rješenjem proglasio usmenu oporuku pok. H., koju su osporili ovdje tuženici kao zakonski nasljednici pok. H.

12. Polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje iz tužbe.

13. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019.) valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.

13.1. Prema odredbi čl. 31. Zakona o nasljeđivanju, oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati (stavak 1.). Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju (stavak 2.).

13.2. Prema odredbi čl. 37. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

13.3. Prema odredbi čl. 39. Zakona o nasljeđivanju, svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju (stavak 1.) Neispunjenje dužnosti svjedoka iz stavka 1. ovoga članka ne šteti valjanosti usmene oporuke (stavak 2.).

14. Dakle, u smislu navedene zakonske odredbe, za valjanost usmene oporuke potrebno je da su kumulativno ispunjene sve pretpostavke i to: da je oporučitelj svoju posljednju volju očitovao usmeno, da su tom očitovanju bila istodobno nazočna najmanje dva svjedoka koja su sposobna da budu svjedoci usmene oporuke, da se oporučitelj nalazio u takvim izvanrednim okolnostima zbog kojih nije mogao valjano oporučiti niti u jednom drugom obliku (objektivna nemogućnost da se oporuka sastavi u redovnom obliku). Premda nije pobliže određeno što su to izvanredne okolnosti, a koje dopuštaju sastavljanje usmene oporuke, izvjesno je da ocjenu njihovog postojanja ili ne, a time i postojanje ili ne razloga za očitovanje posljednje volje usmenom oporukom, treba biti objektivizirano. Dakle za ocjenu jesu li okolnosti u kojima se oporučitelj nalazio, a kada je usmeno oporučio bile izvanredne ili ne, odlučno je to jesu li one objektivno onemogućivale oporučitelja da sastavi oporuku u drugom valjanom obliku (u ovom slučaju privatnu pisanu oporuku pred svjedocima sukladno čl. 31. Zakona o nasljeđivanju).

15. Uzimajući u obzir da je usmena oporuka oblik izvanredne oporuke osobe koja nije u mogućnosti sastaviti pisanu oporuku, za čiju valjanost je potrebno da oporučitelj nije mogao sastaviti pisanu oporuku zbog iznimnih prilika, te da je usmeno izjavio svoju posljednju volju pred dva svjedoka, koji su dužni bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i predati ga sudu ili javnom bilježniku, sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za valjanost usmene oporuke ostaviteljice H. Ovdje treba naglasiti da je sud prihvatio iskaze svjedoka ĆU i MU u odnosu na ono što je ostaviteljica izjavljivala dan prije smrti, ali je zaključio da ti iskazi ostaviteljice ne dokazuju postojanje usmene oporuke. Naime, prema sadržaju izjava ostaviteljice dan prije njene smrti (petak), sud smatra da ista nije iskazala svoju posljednju volju da sve bezuvjetno ostavlja svojoj nećaki, ovdje tužiteljici, već je ista uslijed zabrinutosti tko će se o njoj dalje brinuti, budući je bila vezana za krevet, tražila da zovu tužiteljicu da dođe kako bi s njom razgovarala oko brige o njoj i da se dogovore o raspolaganju njenom imovinom. Uzimajući u obzir navod ostaviteljice i činjenicu da tužiteljica živi sa obitelji i zaposlena je u drugoj državi, ukoliko ista ne bi mogla preuzeti brigu oko svoje tete H. na način na koji je to H. željela, a nije željela ići u Dom za starije, odnosno ukoliko se ne bi dogovorile oko prijepisa imovine, moguće da ostaviteljica uopće ne bi ostavila svoju imovinu tužiteljici. Naime, u izjavama ostaviteljice H. nema konačne oporučne izjave, odnosno nema jasne volje oporučitelja da bezuvjetno ostavlja svu svoju imovinu tužiteljici, već po mišljenju suda, postoji samo izražena namjera da će razgovarati, odnosno dogovorit će se oko prijepisa imovine s tužiteljicom, zbog očekivanja da će ista preuzeti daljnju brigu o njoj, jer je bila vezana za krevet i ovisna o brizi i pomoći druge osobe, nije imala djece, te s kojom je htjela raspraviti uvjete oko prijepisa svoje imovine, pa je raspolaganje s imovinom bilo vezano uz njihov budući dogovor, odnosno izražena je namjera da se pravni posao tek uredi. Stoga po mišljenju ovoga suda, izjave ostaviteljice H. o kojima iskazuju svjedoci TU i MU, nisu izjave konačne i bezuvjetne posljednje volje pok. H., a niti su od značaja vezano za predmet spora izjave imenovanih svjedoka da je pok. H. za života govorila da nema svoje djece, da se o njoj nema tko brinuti i da će stoga najprije svoju imovinu ostaviti tužiteljici. Naime, ostaviteljica je za života mogla raspolagati svojom imovinom oporučno ili zaključenjem ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju ili pak raspolaganjem svojom imovinom za života, a što ista nije učinila. Pored navedenog, iako je H. bila vezana za krevet, prema iskazima svjedoka, ista je bila potpuno svjesna i prisebna, dakle orijentirana u vremenu i prostoru, te je u petak, slijedeći dan nakon povrata iz bolnice, tražila da dođe javni bilježnik radi raspolaganja njenom imovinom, a kako to iskazuje svjedokinja TU, pa se iz toga da zaključiti da je ostaviteljica bila svjesna redovnog oblika oporuke, da je znala kako treba urediti raspolaganje imovinom i što bi i učinila da su joj doveli javnog bilježnika toga dana, dakle dan prije nego je umrla. Činjenica što svjedokinja TU nije zvala da javni bilježnik dođe kod ostaviteljice i da je ista slijedećeg dana umrla, ne znači da se radi o izvanrednim okolnostima. Isto tako, budući je H. dan prije smrti bila potpuno prisebna, znači da je bila u mogućnosti izjaviti (diktirati) pisanu oporuku pred svjedocima TU i MU, koju je posljednju volju mogao pisati i netko drugi, a ne isključivo oporučitelj, na kojoj bi se oporuci ostaviteljica samo potpisala, sukladno čl. 31. Zakona o nasljeđivanju, pa stoga nije postojala objektivna zapreka redovitom obliku oporuke. Nepokretnost sama po sebi nije dovoljna ako postoji mogućnost komunikacije i potpisivanja, a saslušani svjedoci nisu iskazivali da se ista nije mogla potpisati, a s njom su razgovarali, ista je bila prisebna i svega svjesna. Naime, Zakonom o nasljeđivanju su propisani oblici u kojima se oporuka može sastaviti, pa je tako člankom 30. definiran potreban oblik vlastoručne oporuke, člankom 31. oblik pisane oporuke pred svjedocima, člankom 32. način sastavljanja javne oporuke, te člankom 33. način sastavljanja javne oporuke ako je oporučitelj nije u stanju pročitati. Poseban oblik je oporuke u izvanrednim okolnostima (čl. 37. -40. Zakona o nasljeđivanju) Vlastoručna oporuka je oporuka koju je oporučitelj vlastoručno napisao i koju je potpisao, dok je pisana oporuka pred svjedocima oporuke koju može sastaviti treća osoba, a za koju oporučitelj pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavi da je to njegova oporuka, te je pred svjedocima potpiše. Javna oporuka je oporuka koju sastavi sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bilježnik, pri čemu ovlaštena osoba oporuku sastavlja prema kazivanju oporučitelja. S obzirom na propisane oblike u kojima se oporuka prema zakonu može sastaviti, valja zaključiti da je usmena oporuka izjava posljednje volje koju oporučitelj daje u posebnim, izvanrednim okolnostima koje mogu biti bilo subjektivne, bilo objektivne prirode, a koje u konkretnom slučaju, nisu postojale kako je navedeno. Stoga tvrdnja tužiteljice da su postojale izvanredne okolnosti jer je ostaviteljica slomila zdjelicu, završila u bolnici te nije bila u mogućnosti sačiniti pisanu oporuku, nije osnovana. Pored navedenog, iako to nije sam za sebe dostatan razlog za nevaljanost oporuke, zaključak ovoga suda potvrđuje i činjenica da svjedoci TU i MU nisu nakon smrti H. pristupili u sud ili kod javnog bilježnika i dali izjavu o usmenoj oporuci ostaviteljice H., već su to učinili tek nakon pokretanja ostavinskog postupka, vjerojatno na zahtjev tužiteljice koja ih je u ostavinskom postupku (i u smrtovnici), navela kao svjedoke usmene oporuke.

16. Slijedom navedenog, sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za valjanost usmene opouke ostaviteljice H., radi čega je odlučeno kao pod I. izreke.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

17.1. I.-III. tuženi zahtijevaju naknadu troška od 1.911,94 eura sa pristojbama po odredbi suda.

17.2. Zahtjev I.-III.tuženih je osnovan do iznosa od 675,00 eura, koji se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 180,00 eura (Tbr. 8.t.1. i Tbr. 40.t.1.), zastupanja na ročištima od 11.12.2025. i 16.02.2026. u iznosima od po 180,00 eura (Tbr. 9.t.1. i Tbr. 40.t.1.), te obračunatog PDV-a na te iznose od 135,00 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu sa vrijednosti predmeta spora (1.327,00 eura) te navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke u odnosu na trošak I.-III.tuženih.

17.3. Preostali zahtjev I.-III.tuženih za naknadu troška od 1.236,94 eura, nije osnovan i nije postavljen sukladno naznačenoj vrijednosti predmeta spora (1.327,00 eura). Nadalje, prema odredbi čl. 191. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, svaka stranka snosi troškove koje je imala tijekom ili u povodu (ostavinskog) postupka. Prema odredbi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Prema odredbi čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Slijedom citiranih zakonskih odredbi, nije osnovan zahtjev za naknadu troška pristojbi prema određenju suda, jer nije određeno postavljen na ime kojih pristojbi, a niti u kojem iznosu (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP) ih tuženi zahtijevaju. Nije osnovan zahtjev za naknadu troška na ime zastupanja u ostavinskom postupku na ročištu od 30.10.2023. u iznosu od 200,00 eura i obračunatog PDV-a od 50,00 eura, troška pribave OIB [osobni identifikacijski broj]a za I.- III.tuženika u iznosu od 200,00 eura, obračunatog povišenja od 20% na te iznose po Tbr. 40. st. 1., te troška javnog bilježnika od 111,94 eura, jer se ne radi o troškovima parničnog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), a niti je pribava OIB [osobni identifikacijski broj]a učinjena za potrebe ove parnice (tužba 7.05.2024.) već za potrebe ostavinskog postupka koje su potvrde izdane (5.03.2024.) prije pokretanja ove parnice, dok nije jasno o kakvom se to trošku javnog bilježnika radi na čijem je računu navedeno da je usluga naplaćena na ime ostavinskog postupka O-1937/23, a koji se dakle ne odnosi na ovu parnicu, a niti je nužan za vođenje ove parnice, pa su I.-III.tuženi odbijeni sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovanim pod III. izreke.

18. IV.-VII.tuženi su podnijeli zahtjev za naknadu parničnog troška od 900,00 eura, koji je osnovan i sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu V.tuženika od 16.08.2024., te VII.tuženika od 9.09.2024. u iznosima od po 150,00 eura (Tbr. 8.t.1.), zastupanja na ročištima od 11.12.2025. i 16.02.2026. u iznosima od po 210,00 eura (Tbr. 9.t.1. i Tbr. 40.t.1.), te obračunatog PDV-a na te iznose od 180,00 eura (Tbr. 46.), a što je u skladu sa vrijednosti predmeta spora i navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. i 107/2025.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke u odnosu na trošak IV.-VII.tuženih.

U Osijeku, 27. veljače 2026

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužiteljice

2.Punomoćniku I.-III. tuženih

3.Punonoćniku IV.-VII. tuženih