REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

STALNA SLUŽBA U BELOM MANASTIRU

Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

Pn-152/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku DT, dipl.iur, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14.1.2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, dana 27.02.2026.

p r e s u d i o  j e

I/a. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.130,00 EUR ( slovima: tisuću sto trideset eura ) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20.07.2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

I/b. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 686,68 EUR ( slovima: šesto osamdeset šest eura i šezdeset osam centi).

II/. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužitelju ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 533,75 EUR ( slovima: petsto trideset tri eura i sedamdeset pet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 27.2.2026. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je dana 29.11.2022. godine oko 18:00 sati u [adresa], kao djelatnik BELJE plus d.o.o., PC Govedarstvo za vrijeme radnog vremena pretrpio tjelesnu ozljedu koja se dogodila u vrijeme kada je tužitelj, a koji je obavljao poslove u okviru svog radnog mjesta, na farmi Zeleno polje vraćao tele u boks. Prilikom guranja teleta u ograđeni prostor boksa, tele se iznenada trgnulo uslijed čega je radnik izgubio ravnotežu i pao, te pri padu desnim koljenom udario u metalnu cijev ograde boksa. U vrijeme nastanka štetnog događaja, poslodavac tužitelja BELJE PLUS d.o.o je kod tuženika bio osiguran policom osiguranja odgovornosti prema djelatnicima. Prema članku 111. st.1. Zakona o radu (NN: 93/14), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Sukladno članku 25. st.1. Zakona o zaštiti na radu (NN: 71/14), ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Obzirom da su poremećaji u tehnološkom procesu rada tužitelju uzrokovali tjelesne ozljede, istom je povrijeđeno njegovo pravo osobnosti (pravo na tjelesno i duševno zdravlje), te stoga isti potražuje pravičnu novčanu naknadu i to na ime neimovinske štete iznos od 6.000,00 eura te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.500,00 eura, odnosno ukupno 7.500,00 eura. Tužitelj se dana 19.07.2024. godine obratio tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora, no tuženik se na isti oglušio. Obzirom da tuženik nije voljan tužitelju naknaditi štetu u zatraženom iznosu, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku isplatu iznosa od 7.500,00 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika čini nespornim pasivnu legitimaciju tuženika temeljem zaključenog Ugovora o osiguranju od odgovornosti koju je poslodavac tužitelja - tvrtka Belje Plus d.o.o. zaključio s tuženikom za razdoblje od 1.1.2022. do 1.1.2023., po polici broj [broj police]. Navedenim ugovorom ugovorena je odgovornost poslodavca za štete počinjene prema djelatnicima. Tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja na način kao što je to tužitelj naveo u tužbi, a protivi osnovu i visini postavljenog tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske i imovinske štete iznad iznosa od 2.300,00 eura, a koji iznos priznaje. Predlaže odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u prijavu ozljede na radu od 5.12.2022. ( list 5-8 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužitelja ( list 9-30 spisa), uvidom u odštetni zahtjev upućen tuženiku dana 19. srpnja 2024.( list 31-33 spisa), uvidom u policu osiguranja i privitak polici ( list 34-36 spisa), uvidom u izvadak po transakcijskom računu kod PBZ- a ( list 44 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 6.2.2025. ( list 47-48 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka Daria Mužević od 14.5.2025. ( list 67-69 spisa), uvidom u podnesak punomoćnika tužitelja od 26.5.2025. (list 76-77 spisa) te saslušanjem medicinskog vještaka NT i tužitelja ET na ročištu za glavnu raspravu održanom 14.1.2026.( list 79-80 spisa).

4. Uvidom u izvadak po transakcijskom računu kod PBZ-a ( list 44 spisa) sud je utvrdio da je tuženik dana 27.9.2024. godine izvršio isplatu iznosa od 2.300,00 eura na račun punomoćnika tužitelja, kao nespornog dijela imovinske i neimovinske štete.

5. Saslušanjem tužitelja ET na ročištu za glavnu raspravu održanom 14.1.2026. ( list 79-80 spisa) utvrđeno je da je tužitelj dana 29.11.2022. godine na radnom mjestu u [adresa] pretrpio ozljedu koju i dan danas osjeća u desnom koljenu, a prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta i to kada je vraćao tele koje je pobjeglo iz boksa. Pokušao je vratiti tele u boks, a radilo se o teletu koje je bilo težine 150 ili više kilograma. Međutim, tele ga je glavom odbacilo na metalnu cijev ograde boksa. To su boksovi u koje stane po 14 teladi. Tužitelj nije odmah osjetio bolove, ali su nakon sat vremena bolovi već bili jaki te je otišao kući i na hitan prijem u Osijek gdje mu je obavljen rendgen koljena. Prijelom kosti nije ustanovljen. S obzirom da mu je koljeno već sljedeći dan oteklo otišao je privatno na ultrazvuk koljena te su mu tom prilikom utvrdili povrede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji. Još i sada osjeća posljedice povređivanja tako da na poslu nosi steznik preko koljena, a osjeti bolove naročito prilikom promjene vremena. U bolnici u Vukovaru izvršena mu je artroskopija koljena.

6. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim, a isti je u skladu sa podacima iz medicinske i druge dokumentacije koja se nalazi u spisu.

7. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 5-30 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka NT od 14.5.2025. (list 67-69 spisa), kao i saslušanjem vještaka NT na ročištu od 14.1.2026. (list 79 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio uganuće desnoga koljena, ozljedu medijalnoga i lateralnoga kolateralnoga ligamenta koljena i tetive patele bez prekida kontinuiteta, kao i rupturu medijalnoga meniska desnoga koljena. Ove ozljede su izravna posljedica predmetne traume i nisu u svezi sa zdravstvenim stanjem ozljeđenika prije predmetne traume. Aktivno je liječenje završeno, a ozljeđenik se u potpunosti pridržavao liječničkih uputa. Odgoda elektivne operacije - artroskopije od strane bolesnika nije značajno utjecala na daljnji tijek liječenja. Tužitelj je kao posljedicu ozljede pretrpio bolove jakoga intenziteta koji su trajali ukupno 3 dana, u ozlijeđenim tjelesnim regijama, 1 dan po ozljeđivanju i 2 dana po operaciji artroskopije desnoga koljena. Bolovi srednjega intenziteta postojali su kod tužitelja tijekom 10 dana u vidu kasnijih bolova u ozljeđenoj i operiranoj tjelesnoj regiji, za previjanja rana i uklanjanja šavi, te kod inicijalne rehabilitacije. Bolovi slaboga intenziteta u kontinuiranom trajanju postojali su tijekom 14 dana, u daljnjem tijeku sanacije ozljeda i cijeljenja rane te provođenja fizikalne terapije. Povremene fizičke bolove u području desnoga koljena tužitelj može osjećati trajno, što je uključeno u ocjenu umanjenja životne i radne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja bila potrebna analgetska terapija, kontinuirano i intermitentno. Tužitelj je kao posljedicu ozljede pretrpio strah i to sekundarni strah srednjega intenziteta koji je trajao 10 dana, 3 dana po ozljeđivanju i 7 dana uoči i nakon operacije artroskopije, u vidu zabrinutosti za zdravlje i funkcionalni oporavak desnoga koljena. Sekundarni strah slaboga intenziteta trajao je 20 dana, za rehabilitacije nakon ozljede i operacije, a glede zabrinutosti za zdravlje i uspješnost fizikalnoga liječenja. Kao posljedica predmetne ozljede, tužitelju je bila potrebna njega medicinski nestručne osobe u trajanju od 20 dana, prosječnoga dnevnoga trajanja 2 sata, 5 dana po ozljeđivanju i 15 dana po operacijskom liječenju - artroskopiji, obzirom kako zbog bolova desnoga koljena nije bio samostalno pokretan u mjeri koja bi mu omogućila svakodnevne aktivnosti samozbrinjavanja, poput nabavke namirnica, pripreme obroka i slično. Umanjenje životne i radne aktivnosti u svezi s pretrpljenom ozljedom nastupilo je u opsegu od 10 % trajno, posljedično puknuću medijalnoga meniska desnoga koljena i operaciji uklanjanja meniska, što je prouzrokovalo biomehaničke promjene u koljenu s ograničenjem pokretljivosti desnoga koljena, te pogoduje ubrzanom razvitku degeneracije koljena, uz dodatno prisutne povremene fizičke bolove u području desnoga koljena koje tužitelj može osjećati trajno.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka NT, cijeneći ga stručnim i objektivnim, te utemeljenim na medicinskoj dokumentaciji i dugogodišnjem iskustvu vještaka kao specijalista neurokirurga, a stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

9. Odredbom čl. 19. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a odredbom st. 2. istog članka i zakona je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona smatraju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

10. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom st. 2. navedenog članka propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Imajući u vidu naprijed navedene utvrđene činjenice, kao i citirane zakonske odredbe ovaj sud je stekao uvjerenje da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Sud smatra da trajanje i jačina pretrpljenih fizičkih i duševnih boli, te okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

13. Iz nalaza i mišljena neurokirurškog vještaka NT proizlazi da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, u ozlijeđenim tjelesnim regijama i to 1 dan po ozljeđivanju i 2 dana po operaciji artroskopije desnoga koljena. Bolove srednjeg intenziteta trpio je tijekom 10 dana, u vidu kasnijih bolova u ozljeđenoj i operiranoj tjelesnoj regiji, za previjanje rana i uklanjanja šavi te kod inicijalne rehabilitacije. Bolovi slaboga intenziteta u kontinuiranom trajanju postojali su kod tužitelja tijekom daljnjih 14 dana, u tijeku sanacije ozljeda i cijeljenja rane te provođenja fizikalne terapije. Povremene fizičke bolove u području desnoga koljena tužitelj može osjećati trajno, a što je uključeno u ocjenu umanjenja životne i radne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja bila potrebna analgetska terapija, kontinuirano i intermitetno. Sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke boli tužitelja iznosi 900,00 EUR. Pri utvrđivanju iznosa naknade sud je imao u vidu trajanje i jačinu fizičkih boli, kao i ostale gore navedene okolnosti.

14. Također iz nalaza i mišljenja vještaka NT proizlazi da je tužitelj prilikom ozljeđivanja trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao 10 dana, 3 dana po ozljeđivanju i 7 dana uoči i nakon artroskopije, u vidu zabrinutosti za zdravlje i funkcionalni oporavak desnoga koljena. Sekundarni strah slaboga intenziteta trajao je kod tužitelja 20 dana, za vrijeme rehabilitacije nakon ozljede i operacije, a u vidu zabrinutosti za zdravlje i uspješnost fizikalnoga liječenja. Sud smatra da trajanje i jačina straha te okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za strah u iznosu od 750,00 EUR.

15. Nadalje, iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka također proizlazi da je kod tužitelja u svezi s pretrpljenom ozljedom nastupilo umanjenje životne i radne aktivnosti u opsegu od 10 % trajno, pa stoga sud smatra da duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 1.500,00 EUR.

16. Prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja sud je imao u vidu novo pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH za naknadu neimovinske štete zauzeto na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda, pod posl.br. Su-IV-47/2020-5 od 5.3.2020. i 15.6.2020. koje se primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske (ranije: nematerijalne) štete, a kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29.11.2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

17. Podneskom od 26.5.2025. godine punomoćnik tužitelja specificirao je tužbeni zahtjev, imajući u vidu nalaz vještaka, utjecaj inflacije, kao i isplaćeni iznos nespornog dijela u visini od 2.300,00 eura te je predložio da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi prouzročenu neimovinsku štetu u iznosu od 1.816,68 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 20.7.2024. pa nadalje do isplate, kao i da mu naknadi prouzročene parnične troškove.

18. Na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 14.1.2026. godine punomoćnik tužitelja istakao je da u preciziranom tužbenom zahtjevu koji je postavljen na iznos od 1.816,68 EUR nije uključena naknada za tuđu pomoć i njegu jer tužitelj više tu naknadu ne traži i smatra da mu je ista isplaćena od strane tuženika u okviru nespornog dijela u iznosu od 2.300,00 eura. Prema tome, zatraženi iznos po preciziranom tužbenom zahtjevu odnosi se na nematerijalnu štetu.

19. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka NT proizlazi da je tužitelju nakon predmetne ozljede bila potrebna njega medicinski nestručne osobe u trajanju od 20 dana, prosječnoga dnevnoga trajanja od 2 sata, od toga 5 dana po ozljeđivanju i 15 dana nakon operacijskog liječenja - artroskopije, a s obzirom kako zbog bolova desnoga koljena nije bio samostalno pokretan u mjeri koja bi mu omogućila svakodnevne aktivnosti samozbrinjavanja, poput nabavke namirnica, pripreme obroka i slično. Općepoznato je da cijena jednog sata rada medicinski nestručne osobe u mjestu prebivališta tužitelja iznosi 7,00 eura. Kako je tužitelju bilo potrebno 40 sati njege medicinski nestručne osobe, sud smatra da mu je nastala imovinska šteta u iznosu od 280,00 eura, a koja mu je isplaćena od strane tuženika u okviru nespornog dijela štete u iznosu od 2.300,00 eura, a iz čega proizlazi da je tuženik tužitelju naknadio neimovinsku štetu u iznosu od 2.020,00 EUR.

20. Kako sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada s osnova neimovinske štete u u ukupnom iznosu od 3.150,00 EUR ( 900,00 + 750,00 + 1.500,00 ), tuženik je dužan isplatiti tužitelju razliku između tog iznosa i isplaćenog iznosa s osnova neimovinske štete ( 3.150,00 - 2.020,00 ), odnosno iznos od 1.130,00 EUR. Stoga je sud odlučio kao u točki I/a izreke ove presude, dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 686,68 EUR tužitelj odbijen ( točka I/b izreke ).

21. Prema odredbi članka 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je tužitelj putem svog punomoćnika pisani odštetni zahtjev dostavio tuženiku dana 19. srpnja 2024. ( list 31-33 spisa ), sud je od sljedećeg dana odnosno od 20. srpnja 2024. dosudio tužitelju zakonske zatezne kamate na presuđeni iznos neimovinske štete, a imajući u vidu i odredbu članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 6.2.2025. i 14.1.2026. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 2.10.2024. i 26.5.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 10.2.2025. u iznosu od 50,00 eura te trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 1.350,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 337,50 eura, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, odnosno sveukupno 2.187,50 EUR. Zatraženi troškovi sudskih pristojbi na tužbu nisu priznati jer tužitelj nije dokazao da je platio sudsku pristojbu na tužbu, a niti u kojem iznosu. Kako je tužitelj u ovom sporu uspio sa 62,2 %, a tuženik sa 37,8 %, razlika između ova dva postotka je 24,4 %. Stoga punomoćniku tužitelja pripada parnični trošak u iznosu od 533,75 EUR pa je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 27.2.2026.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika