Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Pn-21/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužiteljice HF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Vlatki Ostrognaj, odvjetnici iz Varaždina, protiv 1. tuženika SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužene HFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tuženika AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tuženika SFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. tužene LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. tužene CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. tužene ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. tuženika ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. tuženika DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. tuženika ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 11. tužene UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 12. tužene AFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 13. tužene ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 14. tuženika VF, OIB: [osobni identifikacijski broj], 15. tuženika LFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], 16. tužene CFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po upravitelju GRANIS d.o.o. Graberje 27a, 42000 Varaždin, OIB: 46532500248, zastupan po prokuristi GF, ing. građ., svi zastupani po punomoćniku Danijelu Trubiću, odvjetniku iz Varaždina, radi naknade štete, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 6. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te objave presuda dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjeva tužiteljice HF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] koji glasi:

"Tuženi SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], HFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], LF, OIB: [osobni identifikacijski broj], CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆF, OIB: [osobni identifikacijski broj], IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], CFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po upravitelju GRANIS d.o.o. Graberje 27a, 42000 Varaždin, OIB: 46532500248, zastupan po prokuristi GF, ing. građ. dužni su naknaditi tužiteljici HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na ime naknade štete iznos od 2.950,00 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja ove tužbe sudu pa do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi tužiteljici prouzročene troškove postupka radi osiguranja dokaza, kao i troškove ovog postupka, sve u roku od 15 dana.",

kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženicima na ime troškova ovog postupka iznos od 2.929,69 eura (dvije tisuće devetsto dvadeset devet eura i šezdeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da se referentna stopa utvrđuje prema čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23 ~ dalje ZOO) u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Tužba tužiteljice HF u odnosu na tuženu UF se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženih u kojoj tužbi navodi da je vlasnica stana u [adresa] u [adresa]. Nadalje da je dana 25. svibnja 2022 zbog jake tuče došlo do oštećenja na krovištu odnosno krovnoj terasi i to hidroizolacije koja se nalazila na ravnom krovu, a njezin stan se nalazi na posljednjem katu tj. ispod krova te je došlo do procurjevanja kiše u njezin stan. Ta kiša je curila u stan tužiteljice ne samo toga dana nego i nastavno tijekom mjeseca lipnja, srpnja, kolovoza i dijelom rujna obzirom da je bilo i kišovito ljeto. Zbog navedenog je u njezinom stanu došlo do znatne štete i to ne samo one koja je nastala prvog dana zbog tuče nego se ista povećavala i tijekom ljeta zbog kiša. Tužiteljici je oštećen strop, u dijelu stana je otpala žbuka, otpale su pločice u kupaonici i kuhinji te je u potpunosti uništen zid kod dimnjaka u kupaonici kao i podovi u hodniku te djelomično u dnevnoj sobi i kuhinji dok su se sobna vrata iskrivila. Tužiteljica je o prednjem odmah po nastanku štete obavijestila predstavnika stanara o toj šteti kao i tadašnjeg upravitelja zgrade te je u više navrata i tražila hitno poduzimanje radnji radi sprječavanja daljnje štete, ali se ništa nije poduzelo sve do rujna 2022. Nadalje tužiteljica navodi da je temeljem police osiguranja koju je zgrada imala zaključenu sa HOK osiguranjem Zagreb djelomično primila isplatu štete i to u rujnu 2022. i to u rujnu 2022. u iznosu od tadašnjih 3.500,00 kn, a u siječnju 2023. i daljnji iznos od tadašnjih 6.500,00 kn dok je preostali iznos osiguranje odbilo platiti jer su radovi započeli nekoliko mjeseci kasnije tj. u listopadu 2022. Samo osiguranje je inače u srpnju 2022. isplatilo tuženicima dio akontacije za sanaciju krovišta u iznosu od tadašnjih 100.000,00 kn, ali bez obzira na to niti predstavnik stanara, niti upravitelj zgrade nisu poduzeli radnje kojim bi spriječili uvećanje daljnje štete tj. neko privremeno rješenje do početka sanacije. Sam stan je u to vrijeme bio u vlasništvu sada pok. majke tužiteljice EF, koja je i živjela u stanu, ali ju je tužiteljica zbog vlage morala iseliti iako je ista bila u dobi od 92 godine. Također da je prije početka radova bilo potrebno isušiti zidove i podove, a tužiteljica je tek početkom travnja 2023. započela radove na sanaciji i kada se moglo i utvrditi kolika je šteta tužiteljici nastala. Tužiteljica je pokušala sa tuženicima dogovoriti naknadu štete mirnim putem, ali su suvlasnici zgrade kao i predstavnik stanara to odbili. Zbog toga je tužiteljica i pokrenula postupak osiguranja dokaza radi utvrđenja štete te je tamo građevinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljici nastala ukupna šteta u visini od 2.950,00 EUR, a to bez štete u kupaonici koja je u vrijeme očevida već bila sanirana. Stoga tužiteljica potražuje u ovom predmetu i troškove nastale u tom postupku i to kako očevida tako i trošak zastupanja. Konačno tužiteljica navodi da su radovi sanacije krovišta započeli tek u rujnu 2022., a upravitelj zgrade nije od nastanka štete dana 25. svibnja 2022. pa do početka rujna 2022. poduzeo niti barem hitne privremene radnje na krovištu zgrade koji bi imali za cilj spriječiti daljnji gotovo svakodnevni prodor kiše u stan tužiteljici. Navedeni radovi i ulaze u hitne popravke prema čl. 5. Uredbe o održavanju zgrada. Budući su ti hitni popravci u cijelosti izostali, a prema zakonskim odredbama za štetu koja je nastala iz zajedničkih dijelova zgrade kao zajedničke imovine su solidarno odgovorni svi suvlasnici odnosno vlasnici posebnih dijelova nekretnina to su dakle isti dužni i namiriti štetu koja je nastala tužiteljici na njezinoj posebnoj imovini, a slijedom čega je podnijela ovu tužbu tražeći naknadu štete od svih suvlasnika zgrade kao i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženici su se u cijelosti usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice te su istaknuli prigovor aktivne legitimacije na strani tužiteljice obzirom da ista potražuje štetu koja je nastala od dana 25. svibnja 2022. pa do rujna 2022., a u kojem razdoblju tužiteljica nije bila niti vlasnica predmetnog stana jer je tužiteljica postala vlasnica tek 25. studenog 2022. temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 9. studenog 2022. zaključenog sa svojom sada pok. majkom EF. Isto tako tužiteljica je bila pozvana od strane sadašnjeg upravitelja na plaćanje obveza po osnovi namjenskog dijela pričuve radi sanacije krovišta i tu svoju obvezu je ona otklonila navodeći da se ista na nju ne odnosi jer nije bila vlasnikom stana u vrijeme nastanka štete. Potraživanje štete nije niti utvrđeno u ostavinskom postupku. Međutim tuženici tvrde da tužiteljica uopće ne navodi pravni temelj odgovornosti tuženih za štetu koja je nastala u njezinom stanu osim što se općenito poziva na zakonske odredbe time da navodi da se ustvari odgovornost tuženih sastoji u propustu u izvođenju hitnih radova privremene sanacije krovišta, a što tuženici u svakom slučaju osporavaju i ističu da bi u tom slučaju bila odgovorna za štetu i bivša vlasnica predmetnog stana jer je šteta nastala i na nekim drugim stanovima zbog istih oštećenja. Stoga i smatraju da ni na koji način nisu u obvezi tužiteljici nadoknaditi bilo kakvu štetu. Konačno tuženici navode da je nesporno da je dana 25. svibnja 2022. zbog olujnog nevremena praćenog tučom došlo do oštećenja PVC membrane ravnog krova zgrade, a zbog čega je i došlo do prokišnjavanja u samu zgradu. Predstavnik suvlasnika, ovdje tuženik ZF, je već 31. svibnja kontaktirao izvođača građevinskih radova radi pregleda krova i mogućnosti popravka krova odnosno otklanjanja štete. No tada je utvrđeno da je na krovu više oštećenja PVC membrane tako da ustvari niti privremena sanacija nije moguća već problem treba riješiti trajno. Sama šteta je bila prijavljena HOK osiguranju, a koje je tek dana 21. srpnja 2022. isplatio iznos od 12.343,22 EUR, a po prigovoru krajem listopada 2022. i daljnji iznos od 4.247,13 EUR. Sredstva koja su skupljena plaćanjem pričuve zgrade nisu bila dovoljna za provedbu sanacije, a isto tako u to vrijeme nije niti bilo izvođača građevinskih radova koji bi mogli odmah započeti s radovima, a kako je već naprijed rečeno nije se mogla raditi niti privremena zaštita. Zbog navedenog su i sami suvlasnici tijekom ljetnih mjeseci poduzimali korake kako bi se osigurala financijska sredstva za plaćanje radova, a zbog čega je 25. kolovoza 2022. donesena zajednička odluka o povećanju pričuve na 12 mjeseci radi namirenja tih sredstava, a predstavnik stanara je dobio i ovlaštenje za sklapanje ugovora sa tvrtkom Trinus d.o.o. radi obavljanja tih radova koji radovi su i započeti početkom rujna, a dovršeni krajem rujna 2022. Te odluke o povećanju pričuve i odabiru izvođača je i potpisala sama tužiteljica u ime svoje majke, ali njezina majka pa niti ona nisu platile povećanu pristojbu. Tuženici su također priznali da je doista od 25. svibnja 2022. pa do završetka radova krajem rujna 2022. znalo doći zbog jačih oborina ponovno do procurijevanja kiše, ali u sve stanove koji su se nalazili neposredno ispod krova i kojima je također nastala šteta kao i vlasnicima stanova koji se nalaze ispod stana tužiteljice jer ustvari niti tužiteljica niti njena prednica nisu poduzimale nikakve mjere smanjenja štete i zaštite imovine. Tužiteljica nije koristila uređaje za isušivanje vlage, a nije niti redovito uklanjala vodu iz stana već su joj ustvari u tome pomagali ostali suvlasnici koji su i živjeli u zgradi i koji su poduzimali različite mjere kako bi umanjili štetu i spriječili što više daljnju štetu kako u svojim stanovima tako i u stanu tužiteljice. Tužiteljici je nastala šteta prvenstveno zbog vremenske nepogode, a što je i vidljivo iz nalaza i mišljenja iz postupka osiguranja dokaza, a ne iz okolnosti za koje bi bili odgovorni tuženici. Ujedno tuženici smatraju da je tužiteljica u ovom predmetu zatražila previsoki iznos štete jer joj je šteta već djelomično i namirena isplatom od osiguravajuće kuće. Prema tome su osporili i visinu tužbenog zahtjeva, a konačno su predložili odbijanje tužiteljice s tužbom i tužbenim zahtjevom i obvezivanjem iste na naknadu troškova tuženicima.

3. U odgovoru na tužbu su tuženici također naveli da je jedna od suvlasnica zgrada, a koja je tužena, a radi se o UF preminula prije podnošenja ove tužbe. Sud je izvršio provjeru u podatke Jedinstveni registar osoba Republike Hrvatske te je utvrdio da je doista UF umrla dana **.**.2023. Tužba u ovom predmetu je podnesena dana 12. ožujka 2024., a što znači da UF nije niti mogla biti stranka u ovom postupku u smislu odredbe iz čl. 77. st. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP-a). Kako se radi o nedostatku koji se ne može otkloniti u smislu odredbe iz čl. 83. st. 1. ZPP-a to je sud temeljem odredbe iz čl. 83. st. 5. ZPP-a odbacio tužbu u odnosu na navedenu tuženu kako je to naznačeno u izreci pod rješenje.

4. Tijekom dokaznog postupka prije svega saslušao tužiteljicu, 6. tuženu, 7. tuženu, 8. tuženika i 12. tuženu u svrhu dokazivanja. Nadalje je saslušao svjedoke NF, FF, RF i MF, a izvršen je i uvid u dokumentaciju uz tužbu sa listova 6-63 spisa, u dokumentaciju uz odgovor na tužbu sa listova 74-100 spisa, u dokumentaciju tuženika sa listova 111-114 spisa, u sudsku praksu sa listova 144-146 spisa, u dokumentaciju HOK osiguranja iz omotnice s listova 150-212 spisa, u dokumentaciju HOK osiguranja sa listova 220-224 spisa.

5. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

6. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je dana 25. svibnja 2022. u [adresa] bilo nevrijeme sa tučom, a zbog čega je došlo do oštećenja ravnog krova zgrade u [adresa], a u kojoj zgradi imaju stanove tužiteljica i tuženici,

- da je zbog navedenog oštećenja došlo do curenja kiše u stanove koji su se nalazili odmah ispod samog krova između kojih je i stan tužiteljice, a kasnije i djelomično do curenja u stanove ispod tih stanova zbog jakog prodora iz gornjih stanova,

- da je o prednjem obaviješten i tadašnji upravitelj zgrade putem svog predstavnika FF te se po njegovoj uputi prvenstveno postavlja zahtjev prema osiguratelju zgrade HOK osiguranju, a koje je već u srpnju 2022. odgovorilo na taj zahtjev isplatom dijela štete, a na koju isplatu su suvlasnici dali prigovor kao i na isplatu štete za pojedine stanove, a između kojih i stan tužiteljice,

- da je predstavnik stanara kontaktirao praktično odmah nakon nastanka oštećenja i građevinsku tvrtku u vlasništvu MF radi sanacije navedenog krova, a kada je utvrđeno da zbog količine i načina oštećenja samog krova se ne može izvršiti nikakva privremena sanacija već treba sanaciju izvršiti sa trajnim rješenjem,

- da je oštećenje krova bilo takvo da je kuća probila zaštitnu membranu na navedenom krovu i da zbog tog probijanja je kroz oštećena mjesta kiša curila u zgradu i to prvenstveno u stanove i zajedničke dijelove koji su se nalazili odmah ispod krova,

- da u vrijeme kada je šteta nastala nije bilo sredstava kojima bi se moglo oštećenje krova sanirati, a to sredstvima zajedničke pričuve s tim da nije bilo dosta sredstava niti nakon djelomične isplate štete od strane osiguranja,

- da su stanari odnosno suvlasnici zgrade tek u kolovozu 2022. uspjeli dogovoriti način financiranja trajnog rješenja oštećenja krova te i dogovoriti sa izvođačima radova sanaciju,

- da je sanacija počela početkom rujna 2022., a završena krajem tog mjeseca te konačno završena u studenom 2022.,

- da je u stanu tužiteljice došlo do velikog oštećenja i štete zbog navedenog oštećenja krova te da je upravo tužiteljica i dobila najveći iznos naknade štete od osiguranja.

6. Sporno je između stranaka da li su za štetu nastalu na stanu tužiteljice odgovorni tuženici kao suvlasnici zgrade ili ne.

7. Ovdje se navodi u vezi zahtjeva za naknadu štete kako je to postavila tužiteljica da je čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22 i 156/23 - dalje ZOO) propisano da tko drugome prouzroči štetu je dužan naknaditi ju ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema tome za naknadu štete je prvenstveno bitan odnos osobe za koju se smatra da je štetu učinila prema navedenoj šteti, odnosno da je navedena osoba postupala protupravno i na taj način nanijela štetu. Tužiteljica ne navodi po kojoj osnovi potražuje naknadu štete od tuženika osim što navodi da smatra da su tuženici odgovorni za štetu propuštanjem poduzimanja hitnih mjera na sanaciji krova zgrade u kojoj se nalazi stan tužiteljice, a što bi značilo da upravo temeljem naprijed citirane zakonske odredbe potražuje naknadu štete od tuženika tj. temeljem krivnje. Međutim za navedenu odgovornost trebaju postojati i određene pretpostavke, a to znači da se prije svega trebaju utvrditi odgovorne osobe za nastalu štetu kao i štetna radnja štetnika te da između štete i štetne radnje postoji uzročna veza. Iz provedenih dokaza, a naročito uvida u vještački nalaz koji se nalazi u spisu na listovima 25-63 spisa sud je utvrdio da je tužiteljici šteta nastala doista na stanu koji je sada njezino vlasništvo prvenstveno zbog vremenskih neprilika i to jake tuče koja je probila membranu na krovu zgrade i to takvom jačinom da je kroz te proboje došlo do curenja vode u samu zgradu, a od čega su najviše nastradali i zadobili oštećenja upravo stanovi koji su se nalazili na trećem katu dakle ispod samog krova, među kojim stanovima je i tužiteljičin. Tužiteljica tvrdi da nakon oštećenja krova koje je nastalo zbog tuče ustvari tuženici nisu poduzimali gotovo nikakve korake kako bi u kratkom roku nakon tog oštećenja barem privremeno zaštitili daljnje curenje vode od eventualne kiše koja bi trebala padati tijekom nastavnog razdoblja ljeta i zbog čega je zbog kiše koja je doista padala u tom razdoblju došlo do daljnjeg i jačeg oštećivanja stana tužiteljice. Međutim iz provedenih dokaza i to naročito saslušanja stranaka te svjedoka pa i uvida u dokumentaciju koju su stranke dostavile sud je utvrdio da je oštećenje krova zgrade tužiteljice zbog tuče dana 25. svibnja 2022. bilo takve naravi i takve jačine da se praktično nije niti moglo izvršiti bilo kakvo privremeno saniranje odnosno zaštita krova, a čemu je doprinijela i sama izvedba krova tj. radilo se o ravnom krovu već je trebalo što prije izvršiti trajnu sanaciju. No za takvu trajnu sanaciju u vrijeme takvog utvrđenja nije bilo sredstava dok je svakako trebalo to osigurati kako bi se uopće bilo koji izvođač primio tih radova. Iz iskaza saslušanih stranaka sud je utvrdio da su se doista suvlasnici u tom razdoblju dogovarali s tim da je upravo tadašnji predstavnik stanara ZF u dogovorom sa tadašnjim upraviteljem zgrade FF tražio pogodnost izvođača i dogovarao daljnje korake kako bi se što prije prišlo toj sanaciji. Tu se treba imati u vidu da ustvari su najjače stradali upravo stanovi na trećem katu, a ispod njih tek dio stanova iz kojih je procurila voda iz gornjih stanova i to prvenstveno iz stana tužiteljice iz kojeg je voda curila u stan ZF budući nije bilo nikakve prepreke iz stana tužiteljice koja bi donekle spriječila daljnje curenje vode u niže dijelove zgrade odnosno stanove ispod. Treba također imati u vidu činjenicu da se radi o zgradi u kojoj se nalazi više stanova, a da je trajna sanacija krova veliki zahvat koji iziskuje znatna sredstva kojih nedvojbeno od plaćene zajedničke pričuve nije bilo, a niti su bila prikupljena isplatom osiguranja. Ta sredstva su ustvari tek djelomično pokrila troškove te je svakako prije angažiranja izvođača radova trebalo zatvoriti kompletno financiranje te sanacije, a što je konačno i učinjeno dana 25. kolovoza 2022. kada je donesena odluka sa stanarima o povećanju zajedničke pričuve (listovi 85-87 spisa) te slijedom čega je slijedeći dan zaključen ugovor o izvođenju radova na sanaciji koja je konačno započela početkom rujna 2022. Nema dvojbe da su u razdoblju od ta tri mjeseca zbog povremene kiše u tom razdoblju (lipanj, srpanj i kolovoz) stanovi na trećem katu i dalje prokišnjavali te da su se stanari odnosno vlasnici tih stanova snalazili na razne načine kako bi ipak zaštitili svoju imovinu koliko je to moguće i na taj način koliko toliko spriječili daljnju štetu. To znači da su i postavljali najlon radi zaštite podova i namještaja te koristili i uređaje za isušivanje, a to oni koji su se pobrinuli sami za dobavu tih uređaja prema uputi predstavnika stanara i konačno manualnim pražnjenjem vode iz stanova krpama i kantama. Ujedno je iz iskaza stranaka kao i iz uvida u sms poruke sa listova 15-17 spisa utvrđeno i da su neki od susjeda pomagali tužiteljici također u zaštiti njenog stana pa joj tako dali i najlon, zatim joj odstranjivali kante i konačno joj dali na upotrebu uređaj za isušivanje iako je to tužiteljica prema zaključku suda, a to proukom dokaza malo i kratko koristila dok je više stavila težište na prirodno isušivanje stana. No to sve je ipak doprinijelo da u stanu nastane veća šteta nego što bi to bilo da se pod pokrio najlonom ili namještaj, a da se pokrio pod najlonom tada bi svakako se donekle ublažilo, ako ne i u potpunosti spriječilo curenje vode iz stana tužiteljice u donje stanove.

8. Temeljem provedenih dokaza sud je prije svega nedvojbeno utvrdio da je doista sanacija štete koja je nastala zbog tuče dana 25. svibnja 2022. počela tek nakon nekoliko mjesece, a to u rujnu 2022. međutim da to kašnjenje sanacije po mišljenju suda nisu odgovorni tuženici kao suvlasnici već jednostavno okolnosti u koje ulaze nastanak samog oštećenja zatim vrsta oštećenja i po mišljenju suda kao najbitnije nedostatak sredstava za financiranje sanacije. Iz dokumentacije koja je dostavljena sudu od strane HOK osiguranja, ali i iz iskaza stranaka sud je utvrdio da je prijava štete uslijedila vrlo brzo po nastanku štete (31. svibnja 2022. -listovi 1552-153 spisa) te je i isplata izvršena u više navrata tako da je jedan dio isplate izvršen još 21. srpnja 2022., a drugi dio tek u studenom 2022. kako to proizlazi i iz sporazuma sa lista 96 spisa. Istovremeno su išle i isplate pojedinim stanarima za naknadu štete u njihovim stanovima (posebnim jedinicama) te je tužiteljica svakako dobila najveću isplaćenu štetu (ukupno 10.000,00 kn), dok su svi ostali stanari dobili daleko manje. Dakle već i iz naprijed navedenog proizlazi da su i upravitelj, ali i predstavnik stanara cijelo vrijeme od nastanka štete vršili radnje kako bi se sanacija štete ubrzala, a u vezi čega su kontaktirali i izvođače radova za provedbu sanacije, a nakon čega su se konačno odlučili za tvrtku svjedoka MF sa kojim je ugovor bio potpisan 25. kolovoza 2022., a to nakon što se osiguralo financiranje te sanacije koji trošak je itekako premašivao sredstva kojima je tada i zgrada raspolagala. Pa prema tome imajući naprijed navedeno u vidu sud nije našao postojanje bilo kakvih okolnosti na strani tuženika kojima bi doprinijeli nastanku štete u tužiteljičinom stanu već je ta šteta nastala jednostavno zbog jake tuče kao vremenske nepogode te su vlasnici pojedinih jedinica odnosno stanova mogli jedino do kompletne sanacije krova, a što je jedino bilo oportuno učiniti u tom trenutku kako to proizlazi iz iskaza svjedoka MF, zaštiti svoje stanove tako da konačno oni stradaju manje odnosno da im šteta bude što manja. Prema iskazu tužiteljice sud je utvrdio da je ustvari tužiteljica samostalno sprječavala štetu u svom stanu krpama i izbacivanjem vode putem kanti, a kasnije i dvodnevnim isušivanjem putem uređaja dok je prekrivanje najlonom izvršila tek po prijedlogu drugih vlasnika i to od strane tužene CF te svjedokinje NF dok joj je tužena ŽF također pomagala u izbacivanju vode iz stana. To tim više što tužiteljice ipak nije živjela u tom stanu pa je i rjeđe dolaz ila bez obzira što je doista stan tužiteljice odnosno u to vrijeme njezine majke najviše stradao. Dakle po mišljenju suda sanacija krova zgrade tužiteljice je u datim okolnostima išla brzinom kako je to bilo moguće te tuženici sa svoje strane nisu niti jednom svojom radnjom utjecali na dužinu sanacije već naprotiv su svaki sa svoje strane pokušavali ubrzati tu sanaciju i to kako ubrzavanjem isplate tako i pregovaranjem sa mogućim izvođačima i međusobnim dogovorima oko financiranja tih isplata. Osim toga za napomenuti je da je odredbom iz čl. 84. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst) - dalje ZV) suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela, ako nije što drugo zakonom određeno. Nadalje i odredbom iz čl. 92. st. 1. ZV je propisano da je svaki suvlasnik ovlašten i dužan bez odgađanja prijaviti zajedničkom upravitelju štete za koje je spoznao da su nastale na dijelovima ili uređajima nekretnine kojima taj upravlja, a i štete na onim posebnim dijelovima te nekretnine na kojima je uspostavljeno vlasništvo u korist određenoga suvlasničkoga dijela ako od njih prijeti opasnost ostalim dijelovima nekretnine. Konačno odredbom iz čl. 92. st. 2. ZV je propisano da kad prijeti opasnost od štete, svaki je suvlasnik ovlašten poduzeti dužne mjere i bez pristanka ostalih suvlasnika. To znači da je sama tužiteljica sa svoje strane mogla poduzeti dužne hitne mjere kako bi spriječila veću šte tu na svojem stanu, ali i drugim stanovima. Iz provedenih dokaza je sud utvrdio da je ustvari tužiteljica poduzela samo neke radnje za sprječavanje štete u svom stanu, a druge radnje (postavljanje najlona) tek nakon ponude susjeda da joj se preda na upotrebu najlon koji je njima preostao dok ona osobno sa svoje strane nije to nabavila. Na isti način je i koristila isušivač koji je opet nabavio netko drugi za svoje potrebe, a ne ona. Upravo imajući i naprijed naznačeno u vidu sud zaključuje da doista tuženici svojim propustima ili ne činjenjem nisu ni na koji način doprinijeli nastaloj šteti u stanu tužiteljice već je to jednostavno posljedica atmosferskih prilika na koje nitko od stranaka nije mogao utjecati, ali i posljedica samog načina gradnje i izgleda zgrade (ravni krov). Tu treba imati u vidu također i odredbu iz čl. 382. st. 3. ZV, a prema kojoj odredbi u slučaju iz st. 1. toga čl. suvlasnici su dužni osobi koja obavi hitne popravke platiti troškove u roku 8 dana od dana kada ih ta osoba pisano obavijesti o iznosu dugovanja. Naime odredbom iz čl. 382. st. 2. ZV je propisano da se pod hitnim popravcima podrazumijevaju radovi koji se javljaju nenadano i kojima se sprječavaju posljedice za život i zdravlje ljudi kao i veća oštećenja nekretnine. Upravo uvažajući ove dvije odredbe je jasno kako je za određivanje sanacije nakon tuče na zgradi stranaka bilo potrebno ipak osigurati prvenstveno sredstva za financiranje, a na čemu su praktično radili i upravitelj zgrade i predstavnik stanara tuženik ZF sve kako bi se sanaciji moglo prići što ranije i na taj način spriječiti daljnju štetu zbog prokišnjavanja krova zgrade. Dakle tuženici nisu ničim doprinijeli sa svoje strane nastanku štete kod tužiteljice, a to u smislu odredbe iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a, a budući sud kod njih nije našao niti jednu osnovu po kojoj bi bili eventualno obvezni za štetu pa je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan prema svim tuženicima. Šteta tužiteljici je prvenstveno nastala od vremenske nepogode-tuče, zatim položaja njenog stana u predmetnoj zgradi te i nedostatnim nastojanjima tužiteljice za sprječavanje daljnje štete u stanu.

9. Također se napominje da je sud u cijelosti prihvatio iskaze svih saslušanih stranaka i svjedoka time da nije prihvatio dio iskaza tužiteljice u kojem tvrdi da su za štetu u njenom stanu odgovorni tuženici i da je ona sa svoje strane poduzela sve mjere jer iz iskaza stranaka i svjedoka je sud utvrdio da su drugi suvlasnici poduzimali ipak više mjera kako bi spriječili jača oštećenja na svojim stanovima i da su isti još i pomagali tužiteljici. Što se tiče dokaza koje sud posebno ne obrazlaže sud iste smatra irelevantnim za ishod ovog postupka s tim da se napominje da iz dostavljenih fotografija od strane stranaka je jasno vidljivo kakvi su razmjeri oštećenja na zgradi stranaka, a što je konačno naznačeno i u samom iskazu svjedoka MF i FF te tuženika ZF, a i vidljivo je iz nalaza i mišljenja građevinske vještakinje DFN. Navedeni nalaz je sud također prihvatio jer oštećenja koja je ona utvrdila su vidljiva na fotografijama.

10. Obzirom na naprijed naznačeno sud je i presudio kao u izreci.

11. Što se tiče odluke o troškovima ista se temelji na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, time da je sud tuženicima dosudio slijedeći trošak i to sastav odgovora na prijedlog za osiguranje dokaza u predmetu br. R1-63/2023 u iznosu od 50,00 eura prema tbr. 16. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023-dalje OT), zatim trošak podneska od 5. lipnja 2023. također u predmetu br. R1-63/2023 u iznosu od 12,50 eura prema tbr. 16. toč. 4. OT, sastav odgovora na tužbu prema tbr. 8. toč. 1. OT u iznosu od 200,00 eura, sastav dvaju podnesaka i to od 21. lipnja 2024. i 15. siječnja 2026. svaki puta po 200,00 eura prema tbr. 8. toč. 1. OT, trošak zastupanja na tri ročišta kod suda svaki puta po 200,00 eura prema tbr. 9. toč. 1. OT, trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od 100,00 eura prema tbr. 9. toč. 3. OT, uvećanje zastupanja za više osoba u iznosu od 781,25 eura prema tbr. 40. toč. 1. OT, te PDV na gornje iznose prema tbr. 46. OT u iznosu od 585,94 eura odnosno sveukupno je tuženicima priznat i dosuđen trošak u iznosu od 2.929,69 eura. Trošak je dosuđen sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi, te je isti po mišljenju suda bio potreban prema čl. 155. ZPP-a. Na dosuđeni trošak je tužitelju dosuđena i zatezna kamata prema odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 27. veljače 2026.

Sutkinja

Lidija Krašek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Odvjetnica Vlatka Ostrognaj (za tužiteljicu)

2/ Odvjetnik Danijel Trubić, Varaždin (za tuženike)