REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-333/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja EKO-MURVICA d.o.o., Crikvenica, Trg Stjepana Radića 1/II, OIB: 58401982639, kojeg zastupa punomoćnica ĐZU, dipl. iur., protiv tuženika IZGRADNJA d.o.o., Crikvenica, Kralja Zvonimira 45, OIB: 23921275944, kojeg zastupa punomoćnik Kazimir Ferenčić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ferenčić i Liebhardt iz Crikvenice, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača na strani tuženika, 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Koka Borasa sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-4212/2023, UPP/OS-Ovrv-617/2023 od 20. listopada 2023., u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 15.549,21 EUR zajedno s troškovima te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju EKO-MURVICA d.o.o., Crikvenica, Trg Stjepana Radića 1/II., OIB: 58401982639, naknaditi tuženiku IZGRADNJA d.o.o., Crikvenica, Kralja Zvonimira 45, OIB: 23921275944, trošak parničnog postupka u iznosu od 6.100,00 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju EKO-MURVICA d.o.o., Crikvenica, Trg Stjepana Radića 1/II., OIB: 58401982639, naknaditi umješaču na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.187,50 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 11. rujna 2023., podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedloga z ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka iz poslovnih knjiga broj 2023-440-12005, zajedno sa troškovima iz razloga što tuženik nije podmirio predmetno dugovanje. Javni bilježnik Koko Boras, sa sjedištem u [adresa], donio je rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4212/2023, UPP/OS-Ovrv-617/2023 od 20. listopada 2023., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnovanost osnove, kao i visinu tražbine te je naveo da iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga od 11. rujna 2023., proizlazi da se radi o navodnom potraživanju po osnovi "usluge održavanja zelenih površina". Nadalje, tuženik je naveo da nije naručio pružanje navedene usluge, slijedom čega navodi da nije jasan pravni temelj spornog potraživanja. Slijedom iznijetog, predlaže pobijano rješenja o ovrsi staviti izvan snage te predmet dostaviti Trgovačkom sudu u Rijeci na daljnje postupanje.

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv-227/2023 od 2. travnja 2024., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Koka Borasa sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-4212/2023, UPP/OS-Ovrv- 617/2023 od 20. listopada 2023. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem Općinski sud u Crikvenici se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet ustupio stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 15.549,21 EUR s osnove izvatka iz poslovnih knjiga od 11. rujna 2023., kao vjerodostojne isprave za usluge održavanja zelenih površina.

5. Među strankama nije sporno da je prilikom izvođenja radova na izgradnji sustava javne vodoopskrbe i odvodnje aglomeracije [adresa], došlo do oštećenja sustava navodnjavanja na javnoj zelenoj površini Ulaz Crikvenica Zapad – AD TURRES, kojom prilikom je uništeno okno u kojem su se nalazile vodovodne instalacije, upravljački sustav sa programima te kojom prilikom su uništene cijevi kao glavni vodovodi za linije navodnjavanja. Slijedom navedenog, među strankama nije niti sporno da je došlo do sušenja i propadanja travnjaka i uresnih grmova na javnoj zelenoj površini Ulaz Zapad Crikvenica. Također, nije sporno da je tuženik kao podizvođač izvodio radove na predmetnom području temeljem zaključenog ugovora o podizvođenju radova od 3. studenog 2020. zaključenog s društvom GPP Mikić d.o.o., kao izvođačem.

6. Sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, odnosno odgovornost tuženika kao podizvođača za nastalo oštećenje, kao i činjenica da li se predmetna infrastruktura (prokop za vodoopskrbu i odvodnju), nalazila izvan trase projekta. Također, sporna je i visina tužbenog zahtjeva, budući da iz dokumentacije proizlazi da je tužitelj svoj troškovnik sanacije izradio u svibnju 2022., a da su radovi sanacije završeni u listopadu predmetne godine.

7. U podnesku od 28. lipnja 2024. tužitelj je naveo da je prilikom izvođenja radova na izgradnji sustava javne vodoopskrbe i odvodnje došlo do oštećenja sustava navodnjavanja na javnoj zelenoj površini kojom prilikom je uništeno okno u kojem su bile vodovodne instalacije i upravljački sustav sa programima. Kako zbog oštećenog sustava navodnjavanja, isti nije mogao funkcionirati bez upravljačkog sklopa, da je došlo do sušenja i propadanja travnjaka i uresnih grmova na javnoj zelenoj površini Ulaz Zapad Crikvenica, s tim da dio javne zelene površine koja je oštećena nije bila u trasi projekta. Nadalje, tužitelj navodi da je u veljači 2020. od strane ovlaštene osobe u Gradu Crikvenici investitoru poslano upozorenje da su strojevi prilikom izvođenja radova ušli u zelenu površinu te da je traženo da se zelena površina i sustav navodnjavanja moraju vratiti u prvobitno stanje. Nakon toga, navodi da je investitor prvotno pozvao društvo GPP MIKIĆ d.o.o. kao izvođača na postupanje sukladno nalogu Grada Crikvenice, a da je tužitelj izradio troškovnik s popisom svih oštećenja nastalih na javnoj površini te isti prvotno dostavio investitoru. Kako se investitor na dostavljeni troškovnik nije očitovao, tužitelj navodi da je u ponovljenom e-mailu naveo kako smatra da je troškovnik prihvaćen, slijedom čega da je započeo sa sanacijom. U srpnju 2022. navodi da je izvršen obilazak teretna na kojem su prisustvovali predstavnici tužitelja i predstavnici društva GPP Mikić d.o.o. kao izvođača, kada da je utvrđeno da je prilikom izvođenja radova uništeno okno sa upravljačkim sklopom sustava za automatsko navodnjavanje. Tom prilikom da je također utvrđeno kako je sanaciju potrebno provesti što hitnije, slijedom čega je tužitelj pristupio popravku sustava za navodnjavanje te su obnovljeni uresni grmovi, a nakon čega je račun za izvršene radove prvotno dostavljen investitoru, da bi potom isti na trženje investitora bio storniran i ispostavljen na izvođača GPP Mikić d.o.o. Tužitelj potom navodi da je 8. prosinca 2022. zaprimljen e-mail od društva GPP Mikić d.o.o. iz kojeg proizlazi da je račun potrebno ispostaviti na tuženika, jer da je isti kao podkooperant izvodio radove na Zapadnom Ulazu u Crikvenicu te je uzrokovao oštećenje na sustavu navodnjavanja na javnoj zelenoj površini. U konačnici, tužitelj je naveo da je tuženik predmetni račun vratio s obrazloženjem da bi troškove sanacije trebao platiti investitor te da iz dokumentacije koja je dostavljena u predmetni spis je razvidno da se predmetna javna zelena površina nalazila izvan trase projekta investitora.

8. U podnesku od 24. srpnja 2024. tuženik je naveo da tužitelj nije vlasnik oštećenog okna i pripadajućih instalacija, kao niti da je predmetna nekretnina javna zelena površina, slijedom čega navodi da tužitelj nije bio ovlašten provesti bilo kakav postupak, kao što nije bilo niti pravnog temelja za postavljanje predmetnog okna i pripadajućih instalacija na nekretnini u vlasništvu trećih osoba. Predmetno okno da se nalazi uz samu državnu cestu te navodi da za njegovo postavljanje tužitelj nije ishodovao potrebne suglasnosti od upravitelja cestom, kao što niti ne posjeduje projektnu dokumentaciju. Tuženik potom navodi kako je točno da je kao podizvođač izvodio radove na predmetnom području te da je tom prilikom došlo do oštećenja okna i pripadajućih instalacija, međutim, ističe da prilikom izvođenja radova tuženik nije raspolagao relevantnim podatkom na temelju kojeg bi mogao zaključiti da se na predmetnom području nalazi okno ili ugrađene instalacije za navodnjavanje biljaka. Razlog tome je i što ništa od navedenog nije bilo vidljivo na terenu, kao što nije ni na koji način u projektnoj dokumentaciji bilo evidentirano. Također, poziva se i na odredbu čl. 4. st. 17. Ugovora o podizvođenju radova od 3. studenog 2020. kojim je propisana obveza izvođača da prije uvođenja tuženika kao podizvođača u posao označi sve podzemne instalacije. Predmetne instalacije, kao i predmetno okno, da nisu bili označeni te navodi da je tuženik izvodio radove sukladno pravilima struke te da je do oštećenja došlo posve neočekivano. Slijedom navedenog, navodi da tuženik nije znao niti je mogao znati da će prilikom izvođenja radova naići na sporno okno i pripadajuće instalacije. Ujedno, navodi da je sam tužitelj sudjelovao u postupku ishodovanja akta za gradnju kolektora odvodnje otpadnih voda i vodoopskrbne mreže sustava [adresa]/ [adresa] te da je tom prilikom izdao investitoru očitovanje u kojem navodi kako nema posebnih uvjeta. U tom postupku tužitelj da nije uputio na činjenicu da postoji infrastruktura o kojoj bi valjalo voditi računa prilikom izvođenja radova, a sve da proizlazi iz dopisa tužitelja broj 2021/16 od 17. lipnja 2016. Tuženik navodi kako nije točno da se predmetna infrastruktura nalazi izvan trase projekta te da se okno nalazilo unutar operativnog prostora strojeva i kamiona zbog činjenice da se nalazi uz sam rub ceste i iz kojeg razloga nije moguće izvoditi radove tog opsega, a da se ne koristi površina uz cestu. Tuženik nadodaje i da se predmetno okno i danas nalazi na istome mjestu koje je pokriveno limenim poklopcem i koje je u pravilu prekriveno slojem zemlje te obzirom da se nalazi uz sam rub ceste, isti da ne može izdržati pritisak niti osobnog vozila, a kamo teretnog, slijedom čega da predmetno okno i nadalje predstavlja opasnost za treće osobe. U konačnici, tuženik navodi da je sporna i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

9. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15.549,21 EUR, u cijelosti neosnovanim.

10. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to: Izvadak iz poslovnih knjiga od 11. rujna 2023. broj 2023-440-12005 (stranica 7 spisa), račun broj 125-05-1 od 30. studenog 2022. (stranica 35 spisa), dopis tuženika kojim isti vraća račun broj 125-05-1 (stranica 36 spisa), elektroničku korespondenciju između parničnih stranaka i društva GPP MIKIĆ d.o.o. kao izvođača i ostalih sudionika (stranica 37-39 i 52-63 spisa), račun broj 122- 05-1 od 30. studenog 2022. koji je ispostavljen na društvo GPP MIKIĆ d.o.o. (stranica 40 spisa), troškovnik tužitelja glede sanacije javne zelene površine Ulaz Zapad Crikvenica (stranica 41-51 spisa), zapisnik naručitelja VIO ŽRNOVNICA CRIKVENICA VINODOL d.o.o. od 28. lipnja 2022. (stranica 64-70 spisa), dopis tužitelja društvu GPP MIKIĆ d.o.o. od 6. prosinca 2023. (stranica 71-72 spisa), ugovor o izvođenju radova zaključenog između društva GPP MIKIĆ d.o.o. kao izvođača i tuženika kao podizvođača broj UG-0636/2020 od 9. rujna 2020. (stranica 89-95 spisa), dopis tužitelja broj 2021/16 od 17. lipnja 2016. zajedno sa fotografijama (stranica 96-103 spisa), ugovor zaključen između Grada Crikvenice i GKTD "MURVICA" d.o.o. glede dodatnih ulaganja – uređenje Zapadnog Ulaza u Crikvenicu od 15. svibnja 2007., kao i Aneks tog ugovora (stranica 115-121 spisa), ugovor o povjeravanju obavljanja pojedinih poslova u 2008. zaključen između Grada Crikvenica GKTD "MURVICA" d.o.o. od 4. ožujka 2008., kao i Dodatak ugovora (stranica 122-127 spisa), dopis Croatia osiguranje d.d. od 23. rujna 2024. (stranica 145 spisa), dopis društva GPP MIKIĆ d.o.o. od 18. travnja 2025. (stranica 174-1192 spisa), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐZ, svjedoka NZ, svjedoka MZ, svjedoka UZ, svjedoka LZ te je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje.

11. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 11. rujna 2023., proizlazi da se utuženo potraživanje temelji na računu broj 125-05-1 od 30. studenog 2022. (stranica 35 spisa). Uvidom u predmetni račun proizlazi da je isti tužitelj izdao tuženiku 30. studenog 2022. za isplatu iznosa od 117.155,56 kn/15.549,21 EUR, radi usluge za sanaciju javne zelene površine Ulaz [adresa], s danom dospijeća 27. prosinca 2022. Također, uvidom u račun broj 122-05-1 (stranica 40 spisa) proizlazi da je tužitelj 30. studenog 2022. društvu GPP MIKIĆ d.o.o. izdao račun, također za sanaciju javne zelene površine Ulaz Zapad Crikvenica u iznosu od 117.155,56 kn/15.549,21 EUR, s danom dospijeća 15. prosinca 2022.

12. Uvidom u dopis tuženika, proizlazi da je predmetni račun broj 125-05-1 vratio tužitelju, navodeći da je tijekom izvođenja radova došlo do oštećenja okna od navodnjavanja, a koje okno je bilo prekriveno zemljom. Oštećeno okno da je bilo pozicionirano na trasi K – 22, područje A.3., koje zajedno s cijevima navodnjavanja, nigdje nisu bile označene niti navedene unutar projektne dokumentacije, kao što nisu bile niti označene na terenu prije izvođenja radova. Slijedom iznijetog, tuženik navodi da sanaciju okna treba snositi glavni naručitelj radova ČZ CRIKVENICA VINODOL d.o.o.

13. Uvidom u Ugovor o izvođenju radova broj UG-0636/2020, proizlazi da je isti zaključen 9. studenog 2020. između društva GPP Mikić d.o.o., kao izvođača te tuženika, kao podizvođača. Uvidom u odredbu čl. 1. istog, ugovoreno je pod kojim uvjetima će proizvođač izvesti građevinske radove na projektu "Sustav odvodnje otpadnih voda – aglomeracije [adresa] i [adresa]" čiji je krajnji naručitelj VIO ŽRNOVICA CRIKVENICA VINODOL d.o.o. Nadalje, uvidom u odredbu čl. 4. st. 17. predmetnog Ugovora, proizlazi da je izvođač bio dužan prije uvođenja u posao podizvođača, označiti sve postojeće podzemne instalacije i geodetski iskolčiti ugovorene radove.

14. Uvidom u dopis Croatia osiguranja d.d. od 27. rujna 2024. sud je utvrdio da tuženik nije prijavio štetu te je uvidom u dopis društva GGP Mikić d.o.o. od 16. travnja 2025., utvrdio da je navedeno društvo se očitovalo da je izvršilo sve obveze iz odredbe čl. 4. st. 17. Ugovora o izvođenju radova od 3. studenog 2020. Također, iz predmetno dopisa je utvrđeno da sustav navodnjavanja nije bio označen niti ucrtan od strane tužitelja, odnosno drugog komunalnog društva.

15. Iz iskaza svjedoka ĐZ (stranica 141-149 spisa), proizlazilo bi da je isti bio direktor tužitelja, slijedom čega ima saznanja da je prilikom izvođenja radova na ulazu u [adresa] došlo do oštećenja sustava navodnjavanja. Također, proizlazilo bi da predmetno okno nije bilo tehnički označeno, ali da je praksa da prije početka radova djelatnici tužitelja prolaze predmetnom dionicom kojom prilikom pokažu okna, instalaciju i samu poziciju navodnjavanja. Što se tiče potraživanja, proizlazi da je tužitelj predmetni račun prvotno ispostavio izvođaču radova, a nakon toga da su isti proslijedili tuženiku kao podizvođaču.

16. Iz iskaza svjedoka NZ (stranica 149-151 spisa), djelatnika društva GPP Mikić d.o.o., proizlazilo bi da je prilikom radova koji su se izvodili na području koje se zove AD TURRESS, odnosno Zapadni Ulaz u Crikvenicu, došlo do oštećenja biljaka te da se u konkretnom slučaju radi o prolazu, odnosno potezu širine 6 m. Nadalje, svjedok je iskazao da je tužitelj izjavio da nema posebnih ograničenja i uvjeta te da ima saznanja da su se radovi vršili na zelenom pojasu prema projektu. Svjedok je također iskazao da izvođač u konkretnom slučaju nije slao zahtjev da se predmetno okno obilježi, budući da nije bilo posebnih uvjeta u dostavljenoj dokumentaciji, kao i da nema saznanja da li je predmetno okno bilo obilježeno. Iskazuje kako se okna generalno ne obilježavaju, već da se obilježavaju instalacije koje se ne vide, a predmetne instalacije da nisu bile obilježene.

17. Iz iskaza svjedoka HZ (stranica 162-163 spisa), proizlazi da je isti u tom periodu bio pročelnik komunalnog sustava za zaštitu okoliša Grada Crikvenice te da se radilo o aglomeraciji na području grada [adresa] kod hotela "AD TURRESS", kao i da je postojao problem oko saniranja zelene površine. Također, proizlazilo bi da otprilike ima saznanja gdje se nalazila trasa na kojoj su se izvodili radovi, ali iskazuje kako nema saznanja o tome gdje se nalazilo predmetno okno. Ne sjeća se da bi on kao pročelnik ili netko drugi iz Grada Crikvenice išta poduzimao ili upozoravao stranke te da su oni bili uključeni samo u sanaciju zelene površine.

18. Iz iskaza svjedoka UZ (stranica 163-164 spisa), proizlazi da je isti djelatnik ČZ CRIKVENICA VINODOL d.o.o., odnosno investitora te da je tehnički direktor istog, a u predmetnom slučaju da je bio i ovlaštenik investitora. Investitor da je sa društvom GPP Mikić d.o.o. sklopio ugovor o izvođenju radova aglomeracije grada [adresa], a da je GPP Mikić d.o.o. angažirao tuženika kao podizvođača te da je prilikom iskopa došlo do oštećenja, konkretno da je razbijeno okno u kojem se nalazio upravljački sustava za navodnjavanje. Svjedok nema saznanja da li je predmetno okno bilo označeno prije izvođenja radova te je iskazao da prilikom izvođenja radova isto nije niti moglo biti vidljivo, iz razloga što se materijal već razvukao. Svjedok je iskazao kako ima saznanja da je društvo GPP Mikić d.o.o. navedeno prebacilo na podizvođača, a da je investitor očekivao da će sanaciju podmiriti osiguranje. Kako do navedenog nije došlo, svjedok je iskazao da su sazvali operativni sastanak na kojem su donijeli odluku da će tužitelj izvršiti sanaciju zelene površine, nakon čega je tužitelj investitoru ispostavio račun, a onda da su oni zamolili tužitelja da račun ispostave izvođaču, koji je pak onda predmetni račun ispostavio podizvođaču. Nema saznanja tko je radio troškovnik za sanaciju predmetne zelene površine.

19. Iz iskaza svjedoka LZ (stranica 165-166 spisa), proizlazi da je isti direktor investitora te da ima saznanja da se radi o oštećenju zelene površine na zapadnom dijelu grada [adresa]. Investitor da je bio u ugovornom odnosu sa izvođačem koji je trebao sanirati nastalu štetu, međutim, obzirom da su bili angažirani podizvođači, iskazuje kako se radi o internom odnosu između izvođača i podizvođača. Svjedok je iskazao kako je izvođač imao garanciju za uredno izvršenje posla te da ima saznanja da su bile zaključene police osiguranja od djelatnosti, slijedom čega je smatrao da će se predmetna situacija riješiti na navedeni način. Ne sjeća se da li je predmetno okno bilo označeno te je ujedno iskazao da nema saznanja gdje se točno nalazila trasa na kojoj su se izvodili radovi.

20. Prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je iskaze gore navedenih svjedoka, sukladno njihovim saznanjima, uzeo u obzir kao vjerodostojne, budući su isti međusobno suglasni te logično nadopunjuju činjenični okvir ovog predmeta. Također, obzirom na njihovu podudarnost te usklađenost s ostalim materijalnim dokazima, sud navedene iskaze svjedoka prihvaća u cijelosti.

21. Budući da je bila sporna identifikacija nekretnine na kojoj se nalazi oštećeno okno i instalacije, sud je prihvatio dokazni prijedlog tuženika te je proveo dokaz uviđajem na licu mjesta zajedno sa geodetskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Tatjani Radetić, dipl. ing. geodezije, a kojoj je zadatak bio da na temelju neposrednog opažanja i dokumentacije, identificira nekretninu na kojoj se nalazi okno, a koje je oštećeno prilikom obavljanja radova zajedno sa pripadajućom instalacijom, kao i da utvrdi da li se oštećeno okno sa predmetnom infrastrukturom nalazi unutar ili izvan trase projekta, odnosno na javnoj zelenoj površini.

22. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, proizlazi da se predmetno oštećeno okno nalazi na parceli k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema evidenciji katastra zemljišta, odnosno na parceli k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema evidenciji zemljišne knjige. U naravi da se isto nalazi na zelenoj površini, ali na parceli koja je prema trenutno važećim podacima privatno vlasništvo. Nakon provedbe geodetskog elaborata KLASA:932-06/2025-02/628 okno da će biti na parceli k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], način uporabe Državna cesta, dakle, bez odvajanja po kulturama. U odnosu na projektnu dokumentaciju predmetno okno da se nalazi unutar trase projekta. Na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje stranke, kao i umješač na strani tuženika nisu imale primjedbi. Također, na ročištu održanom 20. siječnja 2026. stranke, kao niti umješač na strani tuženika nisu imali daljnjih pitanja za stalnu sudsku vještakinju.

23. Sud je nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke te je sudska vještakinja stručno, logično i objektivno obrazložila. Također, vještakinja je u svojem nalazu i mišljenju uvjerljivo i stručno odgovorila na postavljenu zadaću, na koje stranke, kao niti umješač na strani tuženika, nisu imali primjedbi, a niti su prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja sudske vještakinje imali pitanja, slijedom čega sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

24. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće:

- prilikom izvođenja radova na izgradnji sustava javne vodoopskrbe i odvodnje aglomeracije [adresa], došlo je do oštećenja sustava navodnjavanja na javnoj zelenoj površini, konkretno okna za navodnjavanje na Ulazu Crikvenica Zapad (AD TURRES),

- oštećeno okno sadržavalo je vodovodne instalacije i upravljački sustav za automatsko navodnjavanje, a tijekom radova na izgradnji sustava odvodnje i vodoopskrbe došlo je do uništenja okna i cijevi koje su bile povezane na sustav navodnjavanja,

- kao posljedica oštećenja, nastalo je sušenje travnjaka i propadanje uresnih grmova na javnoj zelenoj površini,

- radove na predmetnoj dionici na kojoj je oštećeno okno i na kojem je došlo do oštećenja sustava navodnjavanja je izvodio tuženik kao podizvođač temeljem ugovora zaključenog od 3. studenog 2020. s društvom GPP Mikić d.o.o. kao izvođačem,

- tužitelj je izradio troškovnik za sanaciju oštećenja i proslijedio ga investitoru, kako se investitor nije očitovao na isti, tužitelj je smatrao da je troškovnik prihvaćen, slijedom čega je proveo sanaciju,

- u prosincu 2022. društvo GPP Mikić d.o.o., kao izvođač je tražilo da račun bude ispostavljen na tuženika, budući je isti izvodio radove na predmetnoj dionici,

- oštećeno okno smješteno je na zelenoj površini, ali na parceli koja je prema trenutno važećim podacima privatno vlasništvo,

- sudska vještakinja je utvrdila da se okno nalazi unutar trase projekta prema projektnoj dokumentaciji te da je smješteno na parceli koja je označena kao državna cesta,

- iz iskaza svjedoka, kao i projektne dokumentacije koja je dostavljena sudskoj vještakinji, predmetno okno zajedno s instalacijama nije bilo označeno,

- društvo GPP Mikić d.o.o., kao izvođač nije slao zahtjev za označavanje okno iz razloga jer nije bilo posebnih uvjeta u dokumentaciji, dok prema iskazu pročelnika Grada Crikvenica bi proizlazilo da Grad Crikvenica nije bio odgovoran za označavanje okna niti za tehničke aspekte izvođenja radova.

25. Tvrdnja tuženika u kojoj navodi da tužitelj nije vlasnik oštećenog okna i pripadajućih instalacija, kao niti da je predmetna nekretnina javna zelena površina, sadržajno ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije, slijedom čega smatra da tužitelj nije bio ovlašten provesti bilo kakav postupak, je neosnovana. Iako tužitelj nije vlasnik nekretnine na kojoj je došlo do oštećenja, iz dostavljenog Ugovora o povjeravanju obavljanja pojedinih poslova, tužitelj je bio obvezan održavati predmetne površine te je isti neprijeporno izvršio sanaciju nastalog oštećenja. Stoga, pitanje vlasništva predmetne nekretnine, nije od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja, budući da pravo na naknadu štete pripada onome u čijoj je imovini šteta nastala.

26. Obzirom da između parničnih stranaka nije postojao ugovorni odnos, eventualna odgovornost se temelji na pravilima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu temeljem odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21., u nastavku teksta: ZOO), prema kojem tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema stavku 2. istog članka predmnijeva se obična nepažnja.

27. Također, za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za prouzročenu štetu potrebno je da kumulativno budu ispunjenje tzv. opće pretpostavke: subjekti odgovornosti za štetu (oštećenik i štetnik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost kao i posebne pretpostavke odgovornosti za štetu (u ovom slučaju krivnja štetnika koja se predmnijeva).

28. Sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a, šteta obuhvaća umanjenje nečije imovine (obična šteta). Teret dokazivanja pretpostavki odgovornosti za štetu, uključujući protupravnost i uzročnu vezu je na tužitelju, dok je na tuženiku teret dokaza da šteta nije nastala njegovom krivnjom.

29. U provedenom dokaznom postupku, utvrđeno je da predmetno okno zajedno s instalacijama nije bilo označeno kako na terenu tako niti u projektnoj dokumentaciji, kao i da se predmetno okno nalazi uz rub ceste. Također, temeljem dostavljene dokumentacije, sud je utvrdio da tuženik nije niti imao ugovornu obvezu označavanja oštećene infrastrukture, kao što je i utvrdio da su u projektnoj dokumentaciji nisu navedeni posebni uvjeti glede označavanja predmetnih instalacija.

30. Nadalje, sud nalazi da tužitelj nije dokazao da je tuženik postupao protivno pravilima struke ili da je propustio poduzeti radnje koje bi u konkretnim okolnosti bio dužan poduzeti radi sprječavanja štete. Ujedno, valja istaći da se odgovornost tuženika u predmetnom postupku može prosuđivati isključivo u granicama činjeničnih navoda koje je iznio tužitelj, sukladno načelu dispozitivnosti i pravilima o teretu dokazivanja. Drugim riječima, sud u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva nije ovlašten raspravljati cjelokupni odnos između svih potencijalno odgovornih osoba, već samo cijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva spram tuženika. Naime, tužitelj je bio dužan određeno navesti i dokazati u čemu se sastoji protupravnost postupanja tuženika, odnosno koje konkretne radnje je tuženik propustio poduzeti, a koje je bio dužan poduzeti prema pravilima struke. Međutim, iz sadržaja tužbe, kao i tijeka dokaznog postupka, tužitelj nije dokazao da je tuženik postupao protivno pravilima struke već svoje potraživanje temelji prvenstveno na činjenici da je do oštećenja došlo tijekom izvođenja radova koje je na predmetnoj dionici obavljao tuženik kao podizvođač. Takva okolnost, sama po sebi nije dostatna za zasnivanje odgovornosti prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, budući da odgovornost za štetu ne proizlazi iz same činjenice sudjelovanja u radovima, već iz protupravnog postupanja.

31. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl.10. ZPP- a), iz kojeg razloga je raspravnim rješenjem na ročištu održanom 17. ožujka 2025. odbio provođenje dokaznog prijedloga tužitelja za saslušanjem svjedoka GZ i svjedoka ĆZ te potom i raspravnim rješenjem od 20. siječnja 2026., odbio provođenje dokaznog prijedloga tužitelja za saslušanjem svjedokinje SZ, kao suvišne, smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim. Istim rješenjem je utvrdio da je tuženik odustao od predloženog dokaza za saslušanjem svjedoka KZ, kao i za provođenjem građevinskog vještačenja.

32. Ocjenjujući sve izvedene dokaze te rezimirajući navedeno, ovaj sud utvrđuje da tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu, budući na strani tuženika nije postojala protupravnost. Kako tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti tuženika, sud je temeljem odredbi čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 7. st. 1. ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP- a, u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika te odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

33. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; u nastavku teksta: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora te zatraženom trošku. Tuženiku je priznat opravdan i stvarno nastali trošak postupka i to za sastav prigovora od 5. lipnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 11. toč. 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 25. srpnja 2024. i 14. listopada 2025., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu 12. rujna 2024., 21. siječnja 2025., 17. ožujka 2025., 22. travnja 2025. i 20. siječnja 2026., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), dakle ukupan iznos od 4.000,00 EUR, što zajedno sa zatraženim troškom PDV 25% u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 46.), sveukupno iznosi 5.000,00 EUR. Nadalje, tuženiku je priznat trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 1.100,00 EUR.

34. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.100,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a te je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

35. Također, budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na tuženika, dužan je umješaču na strani tuženika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a nadoknaditi parnične troškove. Umješaču na strani tuženika, a u kojem je isti zastupan po punomoćniku odvjetniku, valjalo je priznati opravdane i stvarno nastale troškove i to prema vrijednosti predmeta spora sukladno Tarifi i to za sastav podneska od 13. ožujka 202. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. toč. 3.) te za zastupanje na ročištu 17. ožujka 2025., 22. travnja 2025. i 20. siječnja 2026., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), dakle ukupan iznos od 1.750,00 EUR, što zajedno sa zatraženim troškom PDV 25% u iznosu od 437,50 EUR (Tbr. 46.), sveukupno iznosi 2.187,50 EUR. Nadalje, umješaču na strani tuženika nije priznat trošak sudskih pristojbi, sve sukladno odredbi čl. 3. st. 2. i čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.).

36. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da umješaču na strani tuženika naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.187,50 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026., kao dana donošenja presude, sve sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a te je odlučio kao u toč. III. izreke ove presude.

Rijeka, 27. veljače 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).