REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ovr-668/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vladimiru Dimanovskom, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari predlagatelja osiguranja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protivnika osiguranja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, radi osiguranja određivanjem privremene mjere, 27. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere od 27. veljače 2026. godine, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predlagatelj osiguranja u prijedlogu za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere od 27. veljače 2026. godine u bitnome navodi da izričito odbija transfuziju krvi pod bilo kojim okolnostima na predstojećem operacijskom zahvatu u Kliničkom bolničkom centru Osijek.

Navodi da je od kirurga bezuspješno zatražio jamstvo da će njegova volja biti poštovana, a potom da je bezuspješno zatražio pisana jamstva od KBC Osijek gdje će biti operiran, da će se poštivati njegova volja. Navodi da je saznao da je protivnik osiguranja ranije izjavio kako se volja pacijenta može zanemariti u hitnom slučaju. Predlagatelj osiguranja tvrdi da ovaj prijedlog podnosi u skladu s čl. 502 st. 1 toč. 2 i st. 2 Zakona o parničnom postupku u svezi čl. 346 i 347 st. 1 toč. 6 OZ a poziva se na i na Ustav Republike Hrvatske te ne Europsku konvenciju o ljudskim pravima citirajući propise kao i na Zakon o zaštiti prava pacijenata.

2. Radi osiguranja nenovčane tražbine, zabrane davanja transfuzije donatorske krvi, traži u bitnome da sud odredi privremenu mjeru zabranom bilo kojem liječniku ili medicinskom osoblju svih javnih bolnica i zdravstvenih ustanova odnosno hitnih službi pod nadzorom protivnika osiguranja da predlagatelju osiguranja daju ili nalože davanje transfuzijske krve, osim ako on ne da izričitu istovremenu suglasnost. Privremena mjera bi bila na snazi 30 dana nakon otpuštanja iz bolnice ili do drukčije odluke suda.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u dokumentaciju koju je predlagatelj osiguranja dostavio uz prijedlog, a koja sadrži povijest bolesti i ostalu medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi preporuka za operaciju, pročitano je i obrazloženje predlagatelja u pogledu njegovih stavova u odnosu na primitak donirane krvi..

4. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

5. Sukladno čl. 341 st. 2 Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti zahtjev u kojem će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži, odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te, kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti, te predmet osiguranja uz odgovarajuću primjenu pravila ovog Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe. U prijedlogu se moraju navesti činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere te predložiti dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju. Predlagatelj osiguranja dužan je te dokaze, po mogućnosti priložiti uz prijedlog.

6. U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja je označio tražbinu čiju osiguranje traži i kakvu mjeru traži i naveo je vrijeme trajanja mjere, no nije naveo sredstvo osiguranja za prisilno ostvarenje predmetne tražbine.

7. S obzirom da prijedlog za određivanje privremene mjere ne sadrži sredstvo osiguranja za prisilno ostvarenje predmetne tražbine, a što je zakonom propisano, nema uvjeta za donošenje rješenja o osiguranju privremenom mjerom na način kako je predloženo od strane predlagatelja osiguranja.

8. Privremena mjera nije institut koji bi se u konkretnom slučaju mogao primijeniti jer Republika Hrvatska kao osnivač javnih ustanova ne utječe neposredno na njihov rad.

Odredbom članka 3. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19, 151/22, dalje u tekstu: ZU) propisano je da je ustanova samostalna u obavljanju svoje djelatnosti i u poslovanju sukladno zakonu, na zakonu utemeljenom propisu i aktu o osnivanju.

Odredbom članka 4. ZU propisano je da ustanova može u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, može biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari i može biti strankom u postupcima pred sudovima i ovlaštenim javnopravnim tijelima.

Člankom 8. Statuta Kliničkog bolničkog centra Osijek (dalje u tekstu: KBC Osijek) propisano je da KBC Osijek posluje samostalno i obavlja svoju djelatnost na način propisan Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, Zakonom o ustanovama i svojim Statutom i drugim propisima.

Člankom 70. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 100/18, 33/23; dalje: ZZZ) propisano je da je Republika Hrvatska osnivač pojedinih vrsta zdravstvenih ustanova, između ostalog i kliničkih bolničkih centara pa je jasno da je Republika Hrvatska osnivač KBC Osijek koji je u svojem stručnom radu samostalan, a isto se odnosi i na moguće druge javne ustanove u koje bi predlagatelj osiguranja bio upućen. Dakle, jasno je da sud nije mogao odrediti zatraženu privremenu mjeru s obzirom da tako kako je zatražena nema osnova temeljem odredbe članka 341 st. 2 OZ – nedostaje sredstvo osiguranja za ostvarenje predmetne tražbine (koje predlagatelj uopće u prijedlogu ne navodi).

Također, upitno je ima li predlagatelj osiguranja uopće tražbinu protiv protivnika osiguranja obzirom na citirane odredbe ZU, ZZZ i Statuta KBC Osijek iz kojih proizlazi visok stupanj autonomije u postupanju, posebno u stručnom dijelu postupanja, a predlagatelj osiguranja nigdje nije dokazao ili barem učinio vjerojatnim da bi mu Republika Hrvatska uskratila njegovo pravo na izabrani način liječenja u nekoj drugoj medicinskoj ustanovi. Tvrdnja jednog liječnika ili nekoliko njih iz pojedine zdravstvene ustanove ne znači da bi se predlagatelju osiguranja uskratio oblik liječenja kojeg predlaže u nekoj drugoj ustanovi ili čak istoj, ali pod nadzorom drugog liječnika.

9. Zbog navedenog, primjenom čl. 341. OZ-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja i to bez održavanja ročišta ili dostavljanja prijedloga drugoj strani na očitovanje obzirom da su dostavljena dokumentacija i sam sadržaj prijedloga za osiguranje dovoljni za donošenje odluke.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac:

Vladimir Dimanovski

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- predlagatelju osiguranja