REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-227/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Zoranu Šariću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je zastupan po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice OTP Banke d. d. Split, Domovinskog rata 61, OIB52508873833 koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Marinović i Partneri j. t. d., odvjetnici u Zadru, Plemića Borelli br. 14, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-230/2023 od 24. studenog 2025., 27. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-230/2023 od 24. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tuženice o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Šibeniku.
2. Protiv toga rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženica, isto pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog povrede materijalnog prava, zbog pogrešne primjene odredaba ZPP, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te smatra da je u predmetnom sporu nadležan Općinski sud u Splitu, gdje tuženica ima svoje sjedište, da nema mjesta primjeni odredbe čl. 59. ZPP, da prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nije ovlašten donijeti odluku o nepoštenosti neke ugovorne odredbe, pa tuženica predlaže da se njena žalba uvaži, da se pobijano rješenje preinači na način da se odredi da je nadležan Općinski sud u Splitu, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovi postupak.
3. Žalba tuženice nije osnovana.
4. Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud odbio tuženičin prigovor mjesne nadležnosti, a to svoje rješenje prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da je Ugovorom o kreditu koji je među strankama sklopljen 10. listopada 2006. ugovorena nadležnost suda prema mjestu zaključenja ugovora, te stoga pozivom na odredbu čl. 59. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) i donosi pobijano rješenje.
5. Takva odluka prvostupanjskog suda, u njenom bitnom dijelu, je valjana i zakonita.
6. Naime, Ugovorom o kreditu broj 53255/06 od 10. listopada 2006. kojega su sklopili pravna prednica tuženice kao kreditor, tuženik kao korisnik kredita, a iz kojeg, očito, "izvire" tražbina tužitelja koja je predmet tužbe tužitelja, u čl. 14. st. 3. ugovoreno je da u slučaju eventualnog spora ugovorne strane ugovaraju mjesnu nadležnost suda prema mjestu zaključenja Ugovora (23,24) a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.
7. U tom slučaju stranke predmetnog ugovora ugovorile su nadležnost suda prema mjestu zaključenja Ugovora, a Ugovor je zaključen u Šibeniku te su time stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda u Šibeniku.
8. Za predmetni spor nije određena isključiva nadležnost suda, tužitelj za kojega je pretpostavka da je potrošač u predmetnom ugovornom odnosu je sa prebivalištem koje je u nadležnosti Općinskog suda u Šibeniku, a tuženica na kojoj je teret eventualnog dokaza da bi predmetna ugovorena nadležnost suda u Šibeniku bila nepoštena, to ne dokazuje niti tvrdi.
9. Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbio tuženičin prigovor nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku.
10. Pri tome, ipak, valja navesti da je prvostupanjski sud pobijano rješenje temeljio na primjeni odredbe čl. 59. ZPP, a što je pogrešno.
10.1. Naime, do primjene odredbe čl. 59. ZPP može doći tek ako se ne primjenjuje odredba čl.70. ZPP.
10.2. U konkretnom slučaju stranke su ugovorile nadležnost Općinskog suda u Šibeniku, tužitelj se podnošenjem tužbe Općinskog suda u Šibeniku pozvao na tu ugovorenu nadležnost, uz to je uz tužbu dostavio i Ugovor o kreditu sa ugovorenom odredbom o nadležnosti suda u mjestu zaključenja ugovora (Šibenik), a tuženica je prigovor nenadležnosti suda u Šibeniku isticala (samo) glede primjene odredbe čl. 48. st. 1. ZPP, a ne uzimajući u obzir činjenicu da je među strankama sklopljen ugovor o mjesnoj nadležnosti suda, pa je žalba tuženice neosnovana i u tom dijelu.
11. Ostali žalbeni navodi tuženice budući da polaze od pogrešne pretpostavke da bi prvostupanjski sud utvrđivao ništetnost ugovorne odredbe o nadležnosti iz predmetnog Ugovora o kreditu nisu od značaja za odluku o žalbi tuženice.
12. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.
U Puli, 27. veljače 2026.
Sudac
Zoran Šarić
