REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj: Gž-514/2025-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zrinki Rogina, odvjetnici u Zagrebu, protiv prvotuženika II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; drugotuženice LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; trećetuženice CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; četvrtotuženice FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; petotuženika ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i šestotuženice PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi svih tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj: P-952/2023-18 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Zaprešiću poslovni broj: P-952/2023-18 od 27. veljače 2025. u pobijanom dijelu – točkama 1., 3. i 4. izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se da se o troškovima žalbe odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka 1. izreke) uz istodobno odbijanje dijela tužbenog zahtjeva kojim je zahtijevano izdavanje tabularne izjave podobne za upis prava vlasništva (točka 2. izreke). Tužitelju su dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 753,10 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 27. veljače 2025. do isplate (točka 3. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbijen (točka 4. izreke).
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobijaju svi tuženici, sadržajno u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu (točke 1., 3. i 4. izreke), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome, smatraju da tužitelj nije bio samostalan, zakonit, istinit ni pošten posjednik predmetne nekretnine kroz zakonom predviđeno vrijeme, a time da nije mogao steći ni pravo vlasništva dosjelošću. Žalbeni je prijedlog tuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima, podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju trošak žalbe.
3. Žalba tuženika dostavljena je tužitelju na odgovor, ali odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 504 čhv, uz izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva tužitelja.
6. U prvostupanjskom postupku nije bilo sporno da su tuženici zakonski nasljednici iza pok. VI i uknjiženi (su)vlasnici predmetne nekretnine, kao što nije bio sporan identitet nekretnine. Sporno je bilo jesu li se na strani tužitelja ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane člancima 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP), odnosno člancima 28. i 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/96 – dalje: ZOVO).
7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva (točka 1. izreke), u bitnome s obrazloženjem da je tužitelj sam i putem svojih singularnih prednika S i NI te potom ČI (s kojima da je pok. AI, kao primateljica uzdržavanja, zaključila ugovore o dosmrtnom uzdržavanju) u samostalnom, mirnom i neprekinutom posjedu predmetne nekretnine preko 20 godina, računajući od 21. rujna 1993. kada je zaključen prvi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pa do 25. listopada 2023. kada je podnesena tužba, slijedom čega prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine (izvanrednom) dosjelošću. Pritom prvostupanjski sud smatra da nije od utjecaja na poštenje tužitelja i njegovih prednika to što podaci o predmetnoj nekretnini nisu navedeni u spomenutim ugovorima, kao ni to što drugi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (od 1. ožujka 2005.) nema zakonom propisanu formu. Ujedno je odbijen dio tužbenog zahtjeva za izdavanje tabularne izjave (točka 2. izreke), no taj dio prvostupanjske presude nije predmet pobijanja žalbom i kao takav je postao pravomoćan.
8. Postupajući u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), ovaj žalbeni sud je ispitao pobijani dio prvostupanjske presude u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pritom dodatno po službenoj dužnosti na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Po tako provedenom ispitivanju, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda nije zakonita ni pravilna prvenstveno zbog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na što s pravom tuženici sadržajno ukazuju u žalbi.
9. Naime, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da je 21. rujna 1993. zaključen ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između pok. VI, kao primateljice uzdržavanja, te sada pokojnih S i NI, kao davatelja uzdržavanja, a što da proizlazi iz sadržaja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2005., koji su naknadno zaključili pokojne AI i EI, kao primateljice uzdržavanja, te ČI, kao davatelj uzdržavanja, od kojeg je naknadno tužitelj, na temelju usmene i izvršene kupoprodaje, stekao predmetnu nekretninu
10. Tuženici s pravom ističu u žalbi kako je u ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2005. navedeno da je pok. AI **.**.1993. s bračnim parom EI sklopila ugovor o doživotnom (a ne dosmrtnom) uzdržavanju, a koja činjenica je odlučna za ocjenu samostalnosti posjeda prednika tužitelja. To iz razloga što iz odredbe članka 122. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 52/71, 47/78, 71/91) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora iz 1993., proizlazi da je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju predaja nepokretnih stvari davaocu uzdržavanja odgođena do smrti primaoca uzdržavanja, slijedom čega se davatelji uzdržavanja sve do trenutka smrti primatelja uzdržavanja (AI umrla je 20. lipnja 2015.), odnosno za vrijeme važenja takvog ugovora, ne bi mogli smatrati samostalnim posjednicima nekretnine.
11. Zbog navedenih razloga u pobijanoj presudi postoje proturječnosti o odlučnim činjenicama između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava u spisu, iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud doista počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a, na koju sadržajno u žalbi upiru tuženici.
12. Valjalo je već zbog toga prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP-a), kako je i odlučeno u točki I. ovog drugostupanjskog rješenja.
13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu te donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku o sada ukinutom dijelu prvostupanjske presude, vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima tuženika, kao i o činjenici da je teret dokazivanja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na tužitelju. Naime, iako se samostalnost i poštenje posjeda predmnijevaju (članak 11. stavak 2. i članak 18. stavak 5. ZVDSP), te predmnjeve neće vrijediti ako već iz navoda tužitelja ili dokaznog materijala u spisu proizlazi suprotno.
14. Radi pravilne primjene materijalnog prava prvostupanjski sud će, u smislu zaključaka iznesenih u točki 9. obrazloženja pobijane presude, u ponovnom postupku voditi računa i o tome da se forma propisana člankom 116. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03 i 35/05), važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 1. ožujka 2005., odnosila izrijekom samo na ugovor o doživotnom, ne i dosmrtnom uzdržavanju, kao i o tome da prodaja eventualno tuđe stvari nije sama po sebi razlog nevaljanosti pravnog posla, ali takva kupoprodaja ne bi mogla predstavljati valjani pravni temelj iz kojeg bi dosjedatelj crpio pravo na zakonit posjed (u tom smislu Vrhovni sud RH u Rev-720/05 i Rev-1715/90). Stoga će, ukoliko se ta pitanja pri ponovnom odlučivanju pokažu odlučnima, prvostupanjski sud u novoj odluci dati razloge kojima će otkloniti i te nedorečenosti u primjeni materijalnog prava.
15. Pritom, u slučajevima kada je ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju valjan, ali u njemu nije izrijekom naveden pojedini predmet, iako je zajednička namjera stranaka bila da isti bude obuhvaćen, nije isključeno da se sporne ugovorne odredbe tumače u smislu članka 99. stavka 2. ovdje mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05), ali se o tome moraju iznijeti valjani i dostatni razlozi, upravo u smislu te zakonske odredbe (u tom smislu Vrhovni sud RH u Rev 783/18, Rev 289/22, Rev 618/22).
16. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP- a), kako je određeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Puli 27. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Zoran Šarić
