REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-142/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Kantura, odvjetnica u Zaboku, protiv tuženika 1. TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ilija Boić, odvjetnik u Zaboku, radi služnosti na nekretninama, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, poslovni broj P-248/2024-34 od 1. prosinca 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-248/2024-37 od 16. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, poslovni broj P- 248/2024-34 od 1. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-248/2024-37 od 16. prosinca 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I. Utvrđuje se da je nekretnina u suvlasništvu tuženika TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čkbr. [katastarska čestica] šuma u Jamnici od 1 jutro i 43 čhv (5909 m²) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opterećena pravom stvarne služnosti kolnog puta širine 3,00 metra za korist nekretnina tužitelja ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čkbr. [katastarska čestica] kuća, šuma, put i dvorište Pristava od 1129 m² i čkbr. [katastarska čestica] šuma u Jamnici od 196 čhv (705 m²), obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i okućnica u Pristavi 24, koje se pravo stvarne služnosti izvršava na dijelu nekretnine tuženika označenom na skici očevida od 15. travnja 2025. g. točkama B-H-GF-E-D-C-B u površini od 51,74 m², pa su tuženici dužni trpjeti izvršavanje služnosti i uknjižbu prava stvarne služnosti kolnog puta za korist naprijed naznačenih povlasnih nekretnina na čkbr. [katastarska čestica] šuma u Jamnici od 1 jutro i 43 čhv (5909 m²) upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] naprijed označenim pravcem, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima TU iz Ć, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OU iz Ć, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 1.772,22 EUR uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima i čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekuću od dana donošenja presude 1. prosinca 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u cijelosti.“

1.1. Rješenjem istoga suda presuda je ispravljena na način da se briše tekst „B-H- GF-E-D-C-B“ i ispravno dodaje „B-H-G-F-E-D-C-B“.

2. Protiv presude pravodobnu žalbu podnose tuženici zbog bitne povrede postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuju da presudu nije moguće ispitati jer sud nije obrazložio je li izvršavanje navodne služnosti bilo prekarno/uzajamno; da uzajamnost i režim dopuštenja su odlučne činjenice utječu na to postoji li pretpostavka za dosjelost tužitelja. Naime, ukoliko je prolaz bio dopušten u okviru uzajamnog režima to znači da se sadržaj služnosti izvršavao na zamolbu do opoziva ili barem na temelju povjerenja i dogovora što isključuje dosjelost po samom zakonu. Ističu da je sud pogrešno shvatio institut protutužbe, da je sud proveo dokaze na okolnosti uzajamnosti ili alternativnog pristupa, a zatim iste proglasio nebitnim. Ističu povredu prava na obrazloženu sudsku odluku budući sud nije odgovorio na odlučne navode tuženika da tužitelj nije dokazao pretpostavke dosjelosti u istom opsegu kroz cijelo razdoblje od 20 godina te da sama činjenica da je tuženik imao ključ od rampe kojim se prilazi na nekretninu tužitelja znači da je prolaz bio pod režimom kontrole i dopuštenja, a ne kao samostalno pravo. Ukazuju na iskaz tuženika, svjedoka ČU, kao i da izjava tužitelja da je nemoralno priznati služnosti tuženika dokazuje opoziv uzajamnosti i potvrda je da se nije radilo o samostalnom stvarnom pravu. Ukazuju da se sporna trasa koristila iz pogodnosti i uz toleranciju, a ne kao samostalno pravo; da tužitelj nije dokazao da je upravo trasa na kojoj je nasipavao šljunak upravo trasa istog opsega koji sud utvrđuje izrekom presude, da sud nije utvrdio sadržaj služnosti kroz vrijeme dosjelosti, učestalost, svrhu prolaza, vrstu i težinu vozila i stvarno širinu puta u razdoblju dosjelosti; na nevjerodostojnost iskaza svjedokinje LU, na odredbu članka 229. stav 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlažu preinaku odluke, podredno ukinuti istu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuju trošak za sastav žalbe

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem postojanja služnosti kolnog puta širine tri metra, a koja služnost se izvršava na dijelu nekretnine tuženika označenog slovima B-H-G-F-E-D-C-B prema skici očevida i to u korist nekretnine tužitelja kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica], a na teret nekretnine tuženika kč. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni trpjeti uz uknjižbu prava stvarne služnosti.

6. Pobijanom odlukom usvojen je zahtjev tužitelja s obrazloženjem da je predmetne nekretnine kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] tužitelj kupio od LU; da je ista sa pok. suprugom koristila sporni služni put preko nekretnine tuženika od kad su oni kupili te nekretnine 80-tih godina prošlog stoljeća; da je od tada do podnošenja tužbe protekao rok od 20 godina iz čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; da iz iskaza tuženika i svjedoka ČU proizlazi da su si prednici stranaka međusobno uzajamno dozvoljavali korištenje spornog puta, odnosno dijela nekretnine prednika tužitelja za istovar porušenih stabala iz tuženikove susjedne šume; da tuženici nisu podnijeli prututužbeni zahtjev na utvrđenje njihove služnosti preko nekretnine tužitelja, da nije dokazano da bi prednici tužitelja nepošteno, zlouporabom povjerenja, potajno ili na zamolbu do opoziva koristili predmetno pravo stvarne služnosti preko nekretnine tuženika, da postojanje uzajamne služnosti pravnih prednika samo po sebi ne znači da bi služnost bila dana prednicima tužitelja samo po zamolbi i do opoziva, niti se to činjenično ističe u tom kontekstu.

6.1. Nadalje utvrđuje da je rampu postavio još prednik tužitelja EU, da je ista dovoljne širine za prolaz vozilom, da činjenica da su prednici tužitelja ranije tuženiku dozvoljavali izvlačenje drva iz šume na nekretninu prednika tužitelja ne povlači zaključak da je tužitelj nepošten u odnosu na pravo služnosti za korist svojih nekretnina; da nije dokazano da bi tužitelju bila prodana nekretnina koja bi bila opterećena pravom stvarne služnosti i da bi tužitelj za to znao. Odluku temelji na odredbi čl. 228. st. 2., čl. 229. st. 1. i čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017; dalje ZVDSP).

7. Ispitujući pobijanu odluku u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP na koju sadržajno ukazuju tuženici. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prvostupanjski sud je postupio u skladu s tom odredbom, proveo dokaze koje je ocijenio bitnima za donošenje odluke u konkretnom predmetu, analizirao je istaknute prigovore i utvrdio sve odlučne činjenice bitne za utvrđenja postojanja predmetne služnosti. Pritom je neposredno ocijenio izvedene dokaze, a pravilnost te ocjene žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ovome sudu.

8. Odredbom čl. 229. st. 1. i 2. ZVDSP propisano je da stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Stavkom 2. da ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

9. Pravilno je i po stavu ovoga suda prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti kolnog puta (čl. 190. st. 1. ZVDSP) i to širine 3,00 metra u dijelu kako je označeno na skici nalaza vještaka. Tuženi sada neosnovano tome prigovaraju jer u tijeku postupka nisu prigovarali u smislu te činjenice, odnosno da se služnost nije izvršavala na tako određenom i na uviđaju pokazanom putu, niti su u tom smislu osporavali nalaz vještaka, pa takav prigovor ne mogu sada iznositi u žalbi, čl. 352. st. 2. ZPP. U odgovoru na tužbu su ukazivali na povećanje opsega služnosti od strane tužitelja, ali je to bilo u smislu da je tužitelj bez suglasnosti i znanja tuženika provukao strujne kablove i vodovodne instalacije te nasipao put.

10. Tuženici u osnovi smatraju da nije bilo osnove za stjecanje predmetnog prava služnosti dosjelošću, a budući da se radilo o uzajamnoj služnosti, odnosno da se služnost nije izvršavala kao samostalno pravo tužitelja i prednika već kao dopuštenje unutar uzajamnog režima.

11. Međutim, a kako i navodi prvostupanjski sud, postojanje uzajamnih služnosti, odnosno i služnosti da se tuženici koriste nekretninama tužitelja radi istovara porušenih stabala iz svoje nekretnine, ne ukazuje na postojanje osnova iz čl. 229. st. 2. ZVDSP, odnosno da bi se radilo o služnostima do opoziva, odnosno zlouporabom povjerenja, a niti to tuženi činjenično ističu u postupku.

12. Naime, iz iskaza tuženih TU i ĐU ne može se izvesti zaključak o postojanju činjenica koje bi upućivale na navedeno jer isti iskazuju samo da imaju pravo na put do vikendice (tužitelja) jer drugačije nisu mogli s drvima van iz svoje šume, da je rampa postavljena od strane EU (suprug prodavateljice) u dogovoru sa ĐU, da su imali ključeve, a što glede rampe, ne i posjedovanja ključa za rampu i služnosti u korist nekretnine tuženika, iskazuje i svjedok LU (koja je nekretnine prodala tužitelju). Svjedok ČU iskazuje da su se na taj dio puta izvlačila drva iz šume, da je otac imao ključ rampe, da ne zna je li si njegov pok. otac prilikom prodaje nekretnine LU ostavio izlaz iz šume.

13. Iz takvih iskaza ne može se kao valjan izvesti zaključak da je služnost tužitelju, odnosno predniku istoga dana uz uvjet postojanja služnosti tuženika, odnosno uz postojanje te služnosti, na zamolbu do opoziva, odnosno da se radilo o zlouporabi povjerenja u izvršavanju služnosti. Stoga pogrešno tuženici u žalbi smatraju da je dovoljna činjenica samog postojanja „rampe i ključa“ i neosnovano ukazuju na bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda sadrži valjano obrazloženje o bitnim činjenicama i nema nedostataka, niti proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo odredbu čl. 229. st. 1. u vezi s odredbom čl. 228. st. 2., čl. 233. i čl. 190. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje kada je usvojio zahtjev tužitelja, pa je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

15. Ostali žalbeni navodi nisu od značaja.

16. Kako je žalba neosnovana odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP.

U Puli-Pola 27. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško