REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž- 677/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od Mirne Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici u Puli, protiv tuženika EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Leu Perušku, odvjetniku u Puli, radi vraćanja nekretnine u posjed vlasniku i u pravnoj stvari pravnoj stvari protutužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Leu Perušku, odvjetniku u Puli, protiv protutuženika ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja EĆ protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-21/2023-31 od 6. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja te se, u pobijanom dijelu, u toč. I. izreke, odbijajućem dijelu toč. II. izreke te u toč. III. I IV izreke (u odluci o troškovima postupka) potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-21/2023-31 od 6. ožujka 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbe.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu odgovora na žalbu tuženika-protutužitelja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski je sud presudio:
" I. Nalaže se tuženiku ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preda u posjed nekretninu-stan na adresi [adresa] i to: k. č. [katastarska čestica] dvorište, površine 397 m2 i k. č. [katastarska čestica]/ZGR. kuća ([broj poduloška] - 3) površine 103 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]: Suvlasnički dio: 2/8 etažno vlasništvo (E-1) Posebni dio zgrade koji predstavlja stan "A" u prizemlju lijevo sa posebnim ulazom, sastoji se iz ulaznog hodnika, dnevnog boravka, niše za kuhanje, kupaonice i sobe, te spremišta u suterenu, a što je sve u planu označeno plavom bojom, sve u roku od 15 dana.
II. Djelomično se prihvaća protutužbeni zahtjev te se nalaže tužitelju-protutuženiku ČĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku- protutužitelju ŠĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.820,13 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. siječnja 2022. do isplate po kamatnoj stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu zatri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u iznosu od 10.000,00 eura zahtjev protutužitelja odbija.
III. Nalaže se tuženiku ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak ovoga postupka u iznosu od 4.051,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 6. ožujka 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja EĆ za naknadom troška ovoga postupa od 8.012,50 eura."
2. Protiv te presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik-protutužitelj, istu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik)navodi da on nije dao povoda tužbi, da on ne spori vlasništvo tužitelja, ali da je sam tužitelj tvrdio da je on odustao od ostvarenja predugovora i sklapanja Ugovora o prodaji pa da je onda tužitelj dao izravan povod sudskom postupku, da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio pogrešnom ocjenom provedenih dokaza, da je tužitelj stekao stan nasljeđivanjem i da ne zna ništa od ranije, da je označavajući vrijednost predmeta spora sa 33.180,00 eura, tužitelj potvrdio iskaz RĆ da je tuženik dao određeni iznos novca prednicima tužitelja, da je iskaz tog svjedoka vjerodostojan, da postojanje potvrde može i ne mora biti presudan, jer da u takvim dogovorima ljudi često idu na riječ, da su se stranke predugovora držale riječi, da je tuženik nakon saslušanja svjedoka DĆ predložio saslušanje svjedoka KĆ, a što da tuženiku nije bilo poznato prije zaključenja prethodnog postupka, da je tuženik držao u posjedu stan kako bi zaštitio svoja ulaganja jer da je tužitelj mogao uništiti dokaze prije provedbe vještačenja, da tužitelj nije htio ispuniti predugovor i da je time prevario tuženika, da te činjenice prvostupanjski sud nije uzeo u obzir, da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih da se ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva, da proturječi sama sebi i razlozima presude, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, da tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 11. prosinca 2023. i 2. veljače 2024., a koje da je trebalo priznati pa tuženik predlaže da se žalba uvaži, da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u cijelosti, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, a tuženik potražuje i trošak žalbe.
3. U odgovoru na tu žalbu tuženika, tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) , u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud pobijanu presudu donio nakon što je činjenično stanje ispravno utvrđeno, da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka, da je pravilna i odluka o troškovima postupka, pa tužitelj predlaže da se žalba tuženika odbije i potvrdi pobijana presuda, a tužitelj potražuje i trošak odgovora na žalbu tuženika.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju preda u posjed stan u [adresa], a pobliže opisanog u izreci pobijane presude, u sada pobijanom dijelu, odbijen je zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 10.000,00 eura, tuženiku je naloženo da tužitelju nadoknadi troškove postupka iznosu od 4.051 ,00 eura i pripadajuće zatezne kamate tekuće od 6. ožujka 2025. pa do isplate, a tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka je odbijen kao neosnovan.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.
7. Prije svega, a obzirom na činjenicu da tužitelj nije podnio žalbu protiv pobijane presude, ta presuda je (postala) pravomoćna u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da tuženiku isplati 4.820,13 eura i uz to pripadajuće zatezne kamate.
8. Nadalje, kako iz žalbe tuženika nije jasno u kojem dijelu se pobija predmetna presuda, to temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZPP se uzima da tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem on nije uspio u sporu, dakle, u toč. I. izreke, u odbijajućem dijelu toč. II. izreke te u toč. III. I IV. Izreke.
9. Dakle, u ovom stadiju postupka je sporno je li valjano tuženiku naloženo da tužitelju preda u posjed predmetni stan, je li valjano odbijen zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 10.000,00 eura i je li tuženiku trebalo dosuditi trošak za sastav podnesaka od 11. prosinca 2023. i 2. veljače 2024. (čl. 365. st. 2. ZPP).
10. Tužitelj je, nesporno, vlasnik predmetnog stana i kao takav ima pravo na posjed istoga (čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017. i 52/2025., dalje: ZVDSP).
10.1. Tom pravu tužitelja tuženik suprostavlja prigovor retencije (zadržanja) (24), a prvostupanjski sud, ispravno, taj prigovor tuženika otklanja kao neosnovan.
11. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje, a što aktualnom žalbom tuženik niti ne spori, da je predmetni stan u vrijeme izvršenih ulaganja 2018. godine bio u posjedu tuženika, da je tužitelj preuzeo posjed stana te da je tuženik ponovno početkom 2022. stupio u posjed predmetnog stana tako što je provalio u isti zbog čega da je tužitelj protiv tuženika podnio kaznenu prijavu (13-15), a predmetni stan da je, očito, još u posjedu tuženika.
12. U toj pravnoj situaciji, a tu je prvostupanjski sud ispravno primijenio materijalno pravo, tuženik nije savjesni posjednik i on nema pravo zadržanja, to pravo ima samo savjesni posjednik (čl. 73. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05).
13. Prema tome, prvostupanjski je sud kada je utvrdio da je tuženik u posjedu predmetnog stana došao na način da je isti provalio, pravilno utvrdio da tuženik nema "svojstvo" poštenog posjednika i da je njegovo pozivanje na pravo zadržanja neosnovano, pa je ispravno u tom dijelu udovoljio zahtjevu tužitelja kao vlasnika stana i žalba tuženika je onda u tom dijelu neosnovana.
14. Nadalje, prvostupanjski sud, ispravno, po ocjeni ovoga suda, utvrđuje da tužitelj nije dokazao da bi pravnim prednicima tužitelja temeljem Predugovora o kupoprodaji od 14. svibnja 2010. a koji je, naknadno, očito sporazumno raskinut, uplatio navedeni novčani iznos i koji bi mu onda pripali po osnovu stjecanja bez osnove.
15. Naime, ne samo da za takove isplate ne postoje pisani dokazi (potvrde o isplati i sl.) već sud prvog stupnja ispravno utvrđuje da je u poslovnim odnosima stranaka bila uobičajena pisana forma (sastav Predugovora (5-7), ovjera punomoći od 14. svibnja 2010. i 25. listopada 2017. i to kod javnog bilježnika (28-31) ) pa je ne samo logično i životno sačiniti potvrde o isplati već je, očito, pisana forma bila uobičajena i među strankama predmetnog predugovora pa bi, očito, u slučaju da je bilo kakovih isplata , po tom osnovu, bile sačinjene i odgovarajuće potvrde, isplatnice i sl., a kako to nije učinjeno ili barem nije dokazano to je onda prvostupanjski sud valjano utvrdio da tuženik nije, barem ne u pravnorelevantom stupnju, sa sigurnošću (čl. 221.a ZPP) dokazao tu spornu činjenicu, pa je o postojanju te činjenice zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja.
16. Tu pravnu ocjenu, po ocjeni i ovog suda, ne može valjano promijeniti niti iskaz svjedoka RĆ, inače prijatelja i poslovnog suradnika tuženika, koji iskazuje o isplati iznosa od 3.500,00 eura i 1.500,00 eura nekoj ženi 2018., očito, misleći da se radi o SĆ jer se tada, prema iskazu tog svjedoka, išlo ovjeravati kod javnog bilježnika pa bi očito da je ta isplata bila u svezi predmetnog predugovora to bilo konstatiralo i na valjani način kod sačinjenja tih isprava kod javnog bilježnika, a što nije.
16.1. Dodatno, taj svjedok iskazuje da poslovno surađuje sa tuženikom u taksi službi i građevini iz čega proizlazi da je tuženik osoba koja (učestalo) stupa u poslovne odnose, da, očito, nije neuka stranka, pa da mu je dodatno poznata potreba sastavljanja pisanih potvrda (pisane forme) kod gotovinskih isplata novca.
17. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda u kojem ne prihvaća iskaz svjedoka RĆ i tuženika o isplati novčanih iznosa pravnim prednicima tužitelja, pa je prvostupanjski sud, ispravno, u tom dijelu odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev, a žalba tuženika je neosnovana i u tom dijelu.
18. Konačno, prvostupanjski je sud pravilno odbio kao nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP) tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava uplatnice od 11. prosinca 2023. jer to je mogao učiniti i sam tuženik a uz tu uplatnicu tuženik nije dostavio nikakav dopis (77) pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
19. Isto tako, podnesak od 2. veljače 2024. nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP) jer saslušanje svjedoka KĆ predlagano na okolnosti koje nisu bile sporne, pa je to bio nepotreban podnesak.
20. Glede ostalih žalbenih navoda tuženika, valja navesti da prvostupanjski sud u parničnom postupku ne rješava sve odnose stranaka glede određenog ili više njihovih poslovnih odnosa.
21. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP).
21.1. Tako je i u predmetnom postupku prvostupanjski sud odlučivao, kod nesporne činjenice da je tužitelj vlasnik predmetnog stana i da ima pravo na njegov posjed, ima li tuženik neko valjano pravo koje to tužiteljevo pravo onemogućava i/ili samo odlaže, konkretno ima li tuženik pravo zadržanja istog (ius retentionis), o čemu je i, ispravno, odlučeno u toč. I. izreke.
21.2. Isto tako, odlučujući o zahtjevu iz protutužbe prvostupanjski je sud utvrdio da tuženik ima pravo na isplatu iznosa od 4.820,13 eura i pripadajući zateznih kamata, a na ime izvršenih radova, dok je odbio zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 10.000,00 eura po osnovu navodno izvršenih uplata tuženika-protutužitelja pravnim prednicima tužitelja.
22. Za odluku o tim zahtjevima nije bilo odlučno utvrđivati tko je, eventualno, odgovoran za neizvršenje predmetnog predugovora i ima li tuženik neko pravo po tom osnovu.
23. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. ZPP, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, u pobijanom dijelu potvrditi pobijanu presudu te donijeti odluku kao u izreci.
24. Odluka o trošku žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.
25. Trošak odgovora na žalbu tuženika, po ocjeni ovog suda, nije bio potreban, pa je o tom trošku tužitelja odlučeno kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 166. st.1. u svezi sa čl. 155. st. 1. ZPP.
U Puli, 27. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Mirna-Nada Terlević Sebastijan
