REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-897/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od suca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Iva Baica Skert, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Branka Baice i Ive Baice Skert u Šibeniku, protiv tuženice FRB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ulica 8. dalmatinske udarne brigade 42, koju zastupa punomoćnica Darija Silov, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darije Silov i Ivana Milina u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-527/2023-18 od 24. ožujka 2025., 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice preinačava se toč. I. presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-527/2023-18 od 24. ožujka 2025., tako da sada glasi:

„I. Nalaže se tuženici FRB, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 1.503,19 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. ožujka 2023. do isplate po stopi Europske središnje banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu, u pogledu više zatraženih zakonskih zateznih kamata na pojedinačne mjesečne iznose, odbija tužbeni zahtjev tužiteljice .“

II. U preostalom dijelu se odbija žalba tuženice te se potvrđuje toč. II. presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-527/2023-18 od 24. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.503,19 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na pojedinačno navedene iznose teku od njihova dospijeća (počevši od 10. srpnja 2020. do 11. ožujka 2022.) do isplate , sve u roku od 15 dana (toč. I.) te joj je naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.356,20 eura i pripadajuće zatezne kamate tekuće od 24. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana (toč. II.).

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužen ica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda postupka očituje se u povredi čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022, dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, obrazloženje je manjkavo i izostala je ocjena iskaza saslušanih stranaka. Smatra da su utvrđenja suda da je tuženica dužna naknaditi ½ dijela troškova koje je tužiteljica imala u postupku legalizacije za nekretnine u suvlasništvu parničnih stranaka, a koji postupak je sama tužiteljica inicirala, neosnovana, naročito u dijelu u kojem joj je naloženo isplatiti iznos zatezne kamate na iznos od 3.006,37 eura, dakle na cijeli iznos troškova. Tvrdi da tužena nije dužna platiti tužiteljici ½ dijela troškova, a pogotovo ne zakonsku zateznu kamatu na cijeli iznos troškova od dana kada ih je tužiteljica platila jer o njia nije bila obaviještena. Smatra da je sud pri meritornom odlučivanju pogrešno primijenio i materijalno pravo (odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakona o obveznim odnosima) kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Predlaže preinačiti presudu suda prvog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno ukinuti presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.503,19 eura sa zateznim kamatama koje na pojedinačno navedene iznose teku od 10. srpnja 2020. do 11. ožujka 2022. do isplate po propisanoj stopi, na ime ½ dijela troškova (od ukupno 3.006,38 eura) koje je tužiteljica imala u postupku legalizacije kuće s okućnicom u Rogoznici na adresi [adresa] u suvlasništvu parničnih stranaka, a koji postupak je proveden po prijedlogu tužiteljice.

5.1. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice utvrdivši da je tužiteljica, sukladno Zakonu (prema obrazloženju presude jasno je da je riječ o Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/2012., 143/2013., 65/2017., 14/2019., dalje ZOPSNIZ), provodeći postupak legalizacije nekretnina koje ima u suvlasništvu s tuženom u ½ dijela, postupila s pažnjom dobrog gospodarstvenika, odnosno dobrog domaćina jer je ishođenjem rješenja o izvedenom stanju za predmetne nekretnine , iako postupajući bez naloga tuženice, kao suvlasnice predmetnih nekretnina, obavila posao koji ne trpi odgađanja jer bi u protivnom nastala šteta. Ocjenjuje da je obavijestila tuženicu po dovršetku postupka i o računima za plaćanje troškova postupka legalizacije, specificiranima u toč. I. izreke pobijane presude, na ime njenog suvlasničkog dijela, a ona nije platila ½ dijela spomenutih troškova (razmjerno svom suvlasničkom dijelu) pa da tužiteljica osnovano traži od tuženice polovicu iznosa od 3.006,38 eura, odnosno 1.503,19 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno zatražene iznose troškova nastalih u postupku legalizacije i to od dana kada je tužiteljica platila pojedine račune u skladu s čl. 30. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. dalje: ZOO).

6. Takva odluka prvostupanjskog suda u pretežitom je dijelu pravilna i zakonita.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njoj su navedeni potrebni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni. Također, iako sud prvog stupnja izrijekom nije ocijenio iskaze parničnih stranaka, iz sadržaja obrazloženja proizlazi da djelomično prihvaća iskaze parničnih stranaka koji načelno i nisu proturječni, osim u dijelu pitanja obavještavanja tuženice o izvršenim troškovima. Naime, u pogledu sporne činjenice davanja suglasnosti za obavljanje poslova u vezi s legalizacijom i troškovima nastalima tijekom tog postupka iskazi se ne razlikuju, a nesporno je da se o izvedenom postupku legalizacije i o troškovima nastalima u tom postupku razgovaralo tek u jednom navratu (u prolazu), bez predaje ikakvih računa, jasnog i određenog preciziranja troškova. Tužiteljica, iako navodi kako je teti poslala trošak (očito račune), to ničim ne dokazuje, time ni činjenicu određenog, jasnog obavještavanja tuženice o nastalim troškovima i svojim zahtjevima u vezi s njim.

7.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nije sporno da su parnične stranke, svaka u ½ dijela, suvlasnice djelomično nezakonito izgrađene stambene građevine i pomoćnog objekta koji se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]; da je tužiteljica pokrenula postupak legalizacije dijela izgrađene stambene građevine i pomoćnog objekta i da je tužiteljica vezano uz taj postupak, koji je i dovršen, imala troškove u navedenom ukupnom iznosu, za koje u spisu prileže i dokazi o njihovom podmirenju (računi).

9. Sporno je i nadalje je li tuženica, kao suvlasnica sada legaliziranog dijela, u ½ dijela, a prethodno nezakonito izgrađenog dijela stambene građevine i pomoćnog objekta, dužna tužiteljici nadoknaditi ½ troškova koje je tužiteljica podmirila u postupku legalizacije, budući da tuženica taj postupak nije pokrenula, nije se suglasila s njenim pokretanjem ni bila upoznata s njim. Sporno je i pitanje tijeka zateznih kamata na ukupan iznos troškova koji je tužiteljica podmirila za legalizaciju predmetnih nekretnina.

10. Sud prvog stupnja je, nakon provedenog dokaznog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, utvrdio i sljedeće odlučne činjenice:

- da je predmetne nekretnine parničnih stranaka trebalo legalizirati jer je bez odgovarajućih dozvola nadograđen drugi kat i pomoćni objekt;

- da je po prijedlogu Triva architects d.o.o. koje je angažirala tužiteljica izdano rješenje o izvedenom stanju, doneseno po Upravnom odjelu za zaštitu okoliša, prostornog uređenja, gradnje i komunalne poslove, Klasa: Up/I-350-05/20/21 Urbroj: 2182-16- 03/6-22-12 od 29. ožujka 2022. iz kojeg proizlazi da se ozakonjuje završena slobodnostojeća manje zahtjevna stambena zgrada, površine 179,08 m2, koja se sastoji od prizemlja i dva kata u kojoj se nalazi šest stanova, izgrađena u Rogoznici na k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao i završena slobodnostojeća pomoćna zgrada u funkciji manje zahtjevne stambene zgrade, tlocrtne površine 10,02 m2 u naravi spremište, sve prikazano na geodetskom snimku izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađenom po ovlaštenom geodetu Triva Architects d.o.o. iz [adresa];

- da je rješenjem izdanim od Općine Rogoznica, Jedinstvenog upravnog odjela Klasa:

Up/I-363-05/22-01/26 Urbroj:2182-12-03/22-2 od 17. svibnja 2022. određena obveza plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 7.780,40 kuna za spomenute legalizirane građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je rješenjem izdanim od Hrvatskih voda Klasa: Up/I-325-10/22-01/0010531, Urbroj:374-3402-2-22-2 od 17. lipnja 2022. određena visina vodnog doprinosa u iznosu od 1.532,74 kuna za spomenute legalizirane građevine;

- da je rješenjem izdanim od Općine Rogoznica, Jedinstvenog upravnog odjela Klasa:

Up/I-350-07/22-01/6 Urbroj:2182-12-03/22-2 od 1. ožujka 2022. određena naknada za zadržavanje u prostoru nezakonito izgrađene zgrade na predmetnim nekretninama u iznosu od 1.083,53 kuna:

- da je tužiteljica izvršila plaćanja prema navedenim odlukama po dostavljenim računima;

- da iz Rješenja o uvjetima građenja koje rješenje je izdao Općinski sekretarijat za razvoj i korištenje prostora, referada za građevinarstvo Klasa: UPI-361.06/90-01/228, Urbroj:2182-09-06/90-3 od 5. rujna 1991., proizlazi da se gradio prvi kat na k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a u stvarnosti je nadograđen drugi kat i pomoćni objekt.

11. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz nespornih i dokazima utvrđenih odlučnih činjenica, a o njima je prvostupanjski sud iznio jasne razloge koje i ovaj sud prihvaća zbog njihove jasne argumentacije.

12. Postupajući na utvrđeni način tužiteljica je, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, postupala kao poslovođa bez naloga, sve prema odredbi čl. 1121. st. 1. do 1124. ZOO u vezi s čl. 39. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 94/2017. - službeni pročišćeni tekst, 152/2014., 81/2015. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV).

12.1. Odredbom čl. 1121. ZOO propisano je da se obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi, dok je odredbom čl. 1124. st.1 ZOO propisano da poslovođa bez naloga koji je postupio u svemu kako treba i radio ono što su okolnosti zahtijevale ima pravo zahtijevati od gospodara posla da ga oslobodi obveza što ih je zbog toga posla uzeo na sebe, da preuzme obveze iz poslova što ih je sklopio u njegovo ime, da mu naknadi sve nužne i korisne izdatke te da mu naknadi pretrpljenu štetu, čak i ako očekivani rezultat nije postignut.

12.2. Nadalje, odredbom čl. 89. ZV propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je odredbom čl. 39. st.2. ZV propisano kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga.

12.3. Odredbom čl. 18. ZOPSINZ-a propisano je da se rješenje o izvedenom stanju donosi za nezakonito izgrađenu zgradu koja se prema tom Zakonu može ozakoniti, ako su zahtjevu za donošenje rješenja priloženi dokumenti propisani tim Zakonom, ako je arhitektonska snimka, odnosno snimka izvedenog stanja u skladu s izvedenim stanjem zgrade, ako se ista podnosi uz zahtjev i ako je plaćena naknada za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, odnosno prvi obrok naknade u slučaju obročne otplate iste.

13. Dakle, imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, a suprotno navodima žaliteljice, tužiteljica je bila ovlaštena pokrenuti postupak legalizacije u odnosu na nadograđeni drugi kat i pomoćni objekt jer je jedino tako legalizaciju nadograđenog dijela kuće i pomoćnog objekta i bilo moguće provesti (tuženica nije željela pristupiti tom poslu, smatrajući da su sve građevine legalno izgrađene). Postupajući na taj način, bez suglasnosti druge suvlasnice, obavljala je i tuđi posao, onaj koji se odnosi na suvlasnički dio tuženice. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je provodeći spomenuti postupak legalizacije tužiteljica postupala s pažnjom dobrog domaćina jer se radilo o poslu koji nije trpio odgađanja, a u suprotnom bi suvlasnici mogli pretrpjeti i štetu (čl. 1121. ZOO). Naime, ZOPSNIZ je odredio krajnji rok do kojeg se mogao pokrenuti postupak legalizacije (30. lipnja 2018.), a po prijedlogu tužiteljice je zahtjev podnesen 29. lipnja 2018., dakle u krajnjem roku. Propuštanjem pokretanja postupka legalizacije bi izvjesno za suvlasnike nezakonito izgrađenih dijelova predstojala šteta (mogućnost da drugi kat kuće i pomoćni objekt budu uklonjeni).

14. Tužiteljica je dostavila u spis dokaze da je podmirila sve troškove koji su bili nužni za provedbu postupka legalizacije koji troškovi su ukupno iznosili 3.006,38 eura, radi čega tužiteljica ima pravo da joj tuženica navedene troškove naknadi u razmjernom dijelu njenog suvlasništva, ½ dijela, odnosno da isplati tužiteljici iznos od 1.503,19 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Međutim, osnovano tuženica ukazuje u svojoj žalbi da nije dužna platiti zatezne kamate na cijeli iznos troškova od 3.006,37 eura niti od dana kada je tužiteljica platila pojedine troškove u postupku legalizacije. Odlučivši tako, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo na utvrđeno odlučno činjenično stanje. Naime, tužiteljica, kako je već navedeno, nije dokazala da je tuženici dostavila račune za obavljene poslove legalizacije do dana podnošenja tužbe. Sam prijedlog tuženici, prilikom slučajnog susreta, da joj plati polovinu troškova, ne može imati značaj određenog traženja navedene isplate prema računima koji su dostavljeni u spis, sa zatraženim kamatama.

15.1. Slijedom navedenog, tužiteljica pravilnom primjenom materijalnog prava ima pravo tražiti zakonsku zateznu kamatu na ½ dijela plaćenih iznosa troškova i to od dana podnošenje tužbe odnosno od 24. ožujka 2023., kao dana od kojeg je tuženica došla u zakašnjenje jer ju je tek tada tužiteljica pozvala da ispuni obvezu, od kada je u zakašnjenju, sve prema odredbi čl. 29. ZOO-a. Stoga je u tom dijelu valjalo žalbu tuženice ocijeniti osnovanom, djelomično preinačiti presudu prvostupanjskog suda u dijelu visine i tijeka zateznih kamata i odlučiti na način da je na zatraženi iznos od 1.503,19 eura dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja tužbe.

16. Odluku o trošku tuženica ne pobija određenim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti pa je pobijanu presudu trebalo potvrditi i tom dijelu (čl. 365. st.2. ZPP).

17. Slijedom svega navedenog, djelomično je preinačena presuda prvostupanjskog suda (toč. I. ove presude), sve prema odredbi čl. 373. st.3. ZPP. U preostalom dijelu je žalba odbijena i potvrđena presuda (toč. II.), sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP.

U Puli 27. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić