REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1185/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP – Toplinarstvo d.o.o. Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900 (Pogon Osijek, Ulica cara Hadrijana 7), kojeg zastupa punomoćnik Vjeran Blažek, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Gavrilović d.o.o. Petrinja, Gavrilovićev trg 1, OIB: 83570236060, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj: Povrv-53/2024-3 od 9. lipnja 2025., 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici, poslovni broj: Povrv-53/2024-3 od 9. lipnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Belme Benko, Hrvatska Kostajnica, Nine Marakovića 69, poslovni broj Ovrv 2799/2024 te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

I Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13,27 €, u roku od 8 (osam) dana.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj pobijajući istu u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i to odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 9., toč.11. i toč.14. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i obveže tuženika na naknadu prouzročenih troškova tužitelju, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom sucu istog suda. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22.; dalje u tekstu: OZ).

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 554,52 EUR riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13, 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

7.1. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti o žalbi tužitelja mora odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prvostupanjskog postupka i da se žalba ne može podnijeti zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi poziva žalitelj.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik kao vlasnik stana na adresi [adresa] u [adresa] (kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio br. 15), na ime dugovanja za isporučenu toplinsku energiju plati 554,52 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno dospjele iznose za razdoblje od travnja 2023. do veljače 2024.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su slijedeće činjenice;

- da je tuženik vlasnik stana na adresi [adresa] u [adresa] (kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio br. 15) koji je stan stekao u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3059/2012 rješenjem o dosudi Općinskog suda u Osijeku od 27. siječnja 2017.:

- da je u trenutku stjecanja navedene nekretnine na istoj već bilo upisano pravo plodouživanja, upotrebe i stanovanja od 10. veljače 2010. u korist OC iz [adresa];

- da je GC prijavljen kod tužitelja kao korisnik stana te da je kroz određeno vrijeme uredno podmirivao obveze po ispostavljenim računima;

- da je GC prestao podmirivati obveze po ispostavljenim računima radi čega su računi dostavljeni tuženiku kao vlasniku stana;

- da tužitelj ne raspolaže dokazom o promjeni korisnika;

- da tuženik nije bio u posjedu niti koristio tu nekretninu u razdoblju na koje se odnosi obveza plaćanja naknade.

10. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. U obrazloženju pobijane presude navodi da je prema čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09. , 143/12. i 152/14. – dalje ZVDSP) na koju se tužitelj poziva, propisano da ako je dužnik obveze iz stavka 2. toga Zakona (obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine-naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze, međutim, da iz navedene odredbe proizlazi da se radi o običnom jamstvu, a ne solidarnom kako je to propisano odredbom čl. 111. st. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj: 35/05., 41/08. i 78/15. – dalje: ZOO), pa da u konkretnom slučaju tužitelj ne može od tuženika (vlasnika stana) kao jamca potraživati naplatu za pruženu uslugu budući nije dokazao da su za to ispunjene pretpostavke iz čl. 111. st. 1. ZOO prema kojoj se od jamca može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu, jer tužitelj nije dokazao da je dostavio GC pisani poziv kojim je odredio rok za ispunjenje obveze, niti je dokazao da je predmetne račune dostavio GC i da ih je ovaj zaprimio, niti je dokazao pretpostavke iz čl. 111. st. 2. ZOO jer nije predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je očito kako se iz sredstava glavnog dužnika ne bi mogao naplatiti niti dokaze o eventualnoj promjeni glavnog dužnika. Pri tome prvostupanjski sud navodi kako po tužitelju predložene dokaze za saslušanje svjedoka, i to djelatnice tužitelja ĆC ˝na okolnost poslovnog odnosa s tuženikom˝ te predstavnika stanara FC na okolnost korištenja predmetne nekretnine, nije odredio, jer je obzirom izostanak pisanih dokaza oko promjene korisnika predmetnog prostora, ocijenio kako predloženi dokazni prijedlog nije potreban za utvrđenje relevantnih činjenica. Zaključno, navodi kako niti jednom odredbom Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (˝Narodne novine˝ broj: 35/14. i 129/15.) nije propisana solidarna odgovornost vlasnika stana za obveze kupca toplinske energije prema tužitelju, pa je posljedično tome u cijelosti ukinuo platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (čl. 451. st. 3. ZPP).

12. Ispitujući, pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

13. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi kao i razlozima presude, a odluka sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za presuđenje. Osim toga nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, a ovaj sud pazi po službenog dužnosti, jer sud nije odlučivao o zahtjevu o kojem već teče parnica, ili o kojem je već pravomoćno presuđeno ili o kojem je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe. Također, nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.14. ZPP na koju u žalbi ukazuje žalitelj, i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer su u ovom predmetu ne radi o postupku u kojem je prije podnošenja tužbe potrebno provesti postupak mirenja ili drukčijeg ostvarivanja prava.

14. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

15. Glede žalbenih navoda tužitelja kojima ističe da je sud ignorirao dokaze u spisu te da je onemogućio dokazivanje istine arbitrarnim odbijanjem dokaznih prijedloga za saslušanje predloženih svjedoka što upućuje na to da se tužitelj žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 8. ZPP i povrede iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 220. st.2. ZPP valja istaknuti da se presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog relativno bitne povrede parničnog postupka u smislu čl. 467. st.1. ZPP, a kako je već naprijed navedeno.

16. Nejasno je pozivanje tužitelja na povredu iz čl. 339. st.1. toč.5. ZPP jer je odredbom čl. 339. ZPP, a koji članak sadrži tri stavka, bez točaka, reguliran institut donošenje dopunske presude.

17. Nadalje, neosnovano tužitelj u žalbi pobija prvostupanjsku presudu zbog, kako i sam navodi „neistinitog i neprihvatljivog utvrđenja“ dakle, zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer ovaj sud, kao žalbeni, u postupku male vrijednosti nije ovlašten preispitivati u prvostupanjskom postupku utvrđene činjenice.

18. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik u ovom postupku nije pasivno legitimiran te je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, iako je isti valjalo odbiti iz drugih materijalnopravnih razloga.

19. Naime, kraj utvrđenih činjenica da je na predmetnom stanu u [adresa] (E-15), uknjižena služnost plodouživanja, uporabe i stanovanja za korist GC (Z-1285/2010 od 9. veljače 2010.) i prije nego je tuženik stekao vlasništvo stana u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3059/2012 na temelju rješenja o dosudi Općinskog suda u Osijeku od 27. siječnja 2017., to u konkretnom slučaju, ne postoji pravni temelj za primjenu odredbe čl. 84. st.3. ZVDSP na koju se poziva prvostupanjski sud kao i žalitelj.

20. Odredbom čl. 84. st. 2. ZVDSP propisano je da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako dužnik obveze iz stavka 2. toga Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

21. Međutim, pravni temelj korištenja predmetnog stana od strane GC nije obveznopravni odnos sa tuženikom, već ograničeno stvarno pravo –osobna služnost plodouživanja, pa se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZVDSP koje uređuju prava i obveze plodouživatelja.

22. Prema odredbi čl. 203. st.1. ZVDSP pravo plodouživanja je osobna služnost koja svojega nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo.

22.1. Prema odredbi čl. 205. st.1. ZVDSP plodouživateljev je sav prihod koji poslužna stvar daje bez umanjenja sućanstva, ali on snosi troškove i terete određene ovim Zakonom, a prema stavku 5. istog članka plodouživatelj snosi sve troškove za uporabu i iskorištavanje poslužne stvari, bez obzira na to kolik je prihod ostvaren.

23. Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da GC kao ploduživatelj koji ima ograničeno stvarno pravo koje ga ovlašćuje da koristi poslužnu stvar ujedno ima i obvezu snošenja troškova za uporabu i iskorištavanje poslužne stvari. Trošak toplinske energije predstavlja upravo trošak redovite uporabe i iskorištavanja stvari, koji nastaje kao posljedica faktičnog korištenja stana, te nije trošak koji proizlazi iz samog prava vlasništva.

24. Suprotno tumačenje, prema kojem bi vlasnik koji ne koristi stvar bio obvezan snositi troškove njezine svakodnevne uporabe, bilo bi protivno svrsi instituta plodouživanja i dovelo bi do narušavanja ravnoteže prava i obveza između vlasnika i plodouživatelja.

25. Stoga, kraj činjenice da je na predmetnom stanu osnovano pravo plodouživanja u korist GC te da tuženik predmetni stan u utuženom razdoblju nije koristio, pravilno je prihvaćen prigovor promašene pasivne legitimacije te je posljedično tomu pravilno tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

26. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 2. u vezi odredbe čl. 457. ZPP potvrditi pobijanu presudu u točki I izreke kao i odluku o troškovima sadržanu u točki I izreke presude koju žalitelj pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari.

27. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka budući sa žalbom nije uspio.

Pula - Pola, 27. veljače 2026.

S u d a c:

Biljana Pamić