Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-517/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji ovog suda Dragici Samardžić, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica- specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari MN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik OD Klaić & Klaić, Kutina protiv 1.tuženika DN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. i 2.tužene NN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj broj Pn-59/2023-30 od 10. siječnja 2025., 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj broj Pn-59/2023-30 od 10. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. i toč. III. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno isplate, na ime naknade štete, iznos od 690,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. srpnja 2023. ( toč. I. izreke ) dok je pod toč. II. izreke tužitelj odbijen za više traženi iznos od 160,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Pod toč. III. izreke riješeno je da tuženici naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.037,84 eura. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

2. Protiv citirane presude, u dijelu pod toč. I. i III. izreke, žale se tuženici ne ističući izrijekom žalbene razloge iz odredbe članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete proizašle iz štetnog događaja od 16. srpnja 2017. za koju su, prema navodima tužbe, isključivo odgovorni tuženici. Tužitelj od tuženika potražuje solidarnu isplatu na ime povrede osobnosti u iznos od 850,00 eura sa pripadajućim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate.

6. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, ističe se da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP-a), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. st. 2. u vezi s člankom 467. st. 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti u postupku u sporovima male vrijednosti.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je 16. srpnja 2017. oko 13,10 sati u [adresa], u [adresa], došlo do međusobnog sukoba tužitelja i tuženika u kojem su tužitelju nanesene tjelesne ozlijede,

- da prema presudi Općinskog suda u Sisku broj K-417/2017. od 13. svibnja 2022. proizlazi da su DN i NN oglašeni krivima što su 16. srpnja 2017. oko 13,10 sati u [adresa], u [adresa], ispred kbr. 54, u namjeri da ga tjelesno ozljede, fizički napali na tužitelja MN udarajući ga rukama po tijelu tijekom kojeg napada je 2.tužena NN koristila plastičnu dršku nalik na palicu dužine cca 60 cm, promjera cca 4 cm, nanijeviši pri tome tužitelju tjelesne ozljede natučenja palca desne ruke, ogrebotinu i natučenje prsnog koša,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke dr. Tomislava Dujmenovića proizlazi da je tužitelj zadobio ozljede u vidu otvorene rane koljena, kontuzije ramena i nadlaktice i kontuzije prstiju. Kao posljedicu zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio bolove srednjeg intenziteta tri dana i slabog intenziteta 15 dana. Osim toga tužitelj je trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta 5 dana i sekundarni strah slabog intenziteta 20 dana.

9. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da nije bilo doprinosa tužitelja nastanku štete te da mu je, s obzirom na intenzitet i trajanje posljedica štetnog događaja, povrijeđeno pravo osobnosti i da mu u smislu odredbi članka 1100. i 1107. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) pripada novčana naknada u iznosu od 690,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe. Za više je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

10. Prema ocjeni ovog žalbenog suda, prvostupanjski je sud pri utvrđenju visine pravične novčane naknade pravilno ocijenio stupanj i težinu povrede tužiteljeve osobnosti, te je pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o tužbenom zahtjevu.

11. U žalbi tuženici ponavljaju činjenične navode koji se tiču okolnosti koje su dovele do štetnog događaja i iznose različita utvrđenja i zaključke od onih koje je donio i valjano obrazložio prvostupanjski sud. Ističu da se nalaze u izuzetno teškoj financijskoj situaciji i će iznos štete na koji su obvezani ozbiljno ugroziti njihovu egzistenciju.

12. Žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Tuženici, naime upiru na žalbeni razlog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji nije dopušten u sporu male vrijednosti, kakav je ovaj, sve u smislu članka 467. stavka 1. ZPP-a. Stoga žalbeni navodi tuženika koji se odnose na taj žalbeni razlog nisu niti razmatrani. U sporovima male vrijednosti isključivo prvostupanjski sud utvrđuje činjenično stanje te je za drugostupanjski sud činjenično stanje uvijek „pravilno utvrđeno“, to jest drugostupanjski sud, i kada ima sumnji u tom pogledu, ipak mora polaziti od činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud (Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4778/2008 od 1. ožujka 2012.).

13. Ovaj žalbeni sud u potpunosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda i razloge pobijane presude te žalitelje, zbog nepotrebnog ponavljanja, upućuje na isto. Naime, nanošenje drugome tjelesne ozljede u izravnom fizičkom napadu predstavlja povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje i ne smije se tolerirati. Zbog toga je sud s pravom ocijenio da tuženik je dužan naknaditi tužitelju štetu koju on trpi zbog predmetnog štetnog događaja. Pravična novčana naknada u konkretnom slučaju nema samo satisfakcijsku i kompenzacijsku funkciju, već također i prevencijsku funkciju.

14. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita i valjano obrazložena, sve sukladno odredbama članaka 154. i 155. ZPP-a.

15. Slijedom svega navedenog, budući da žalbeni razlozi nisu ostvareni, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.

U Splitu 27. veljače 2026.

SUTKINJA

Dragica Samardžić