Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-375/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Surjan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OD, radi kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja AD, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem K-872/2020 od 21. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja AD kao neosnovana i potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda, temeljem članka 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 145/13, 70/17 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi OD oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetu iz članka 149. stavak 2. u vezi stavkom 1. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 149. stavak 3. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, naloženo je privatnom tužitelju AD naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 eura (osamstoeura) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio privatni tužitelj AD, osobno i putem opunomoćenika Mihovila Jovića, odvjetnika iz Splita pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o oslobađajućoj presudi, te troškovima postupka, uz prijedlog da se uvaži pobijana presuda preinači, podredno pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, te će se u postupku razmatrati kao jedna žalba.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.

6. Žalba privatnog tužitelja AD nije osnovana.

7. Privatni tužitelj podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i to da je optuženi OD na Facebook stranici [obrt]" iznio tvrdnje navedene u privatnoj tužbi, jer to proizlazi i iz obrane optuženika OD u kojoj navodi da je on 2. lipnja 2020. napisao na facebook stranici sve ono što je navedeno u opisu privatne tužbe, tako da je neosnovan žalbeni navod privatnog tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

8. Privatni tužitelj se pored ostalog žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, međutim, žalitelj konkretno ne navodi koju povredu kaznenog zakona i koju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ima u vidu, niti je na bilo koji način argumentira. Ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja povreda predviđena u članku 476. ZKP/08.

9. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da navodi optuženog "Evo sad sam skužio da je naš javni bilježnik i meni naplatio lani 3.500,00 kuna umjesto 150 kn…aiiiii O, O i još mi rekao da mi može spustiti 200,00 kn ako ne trebam račun" i "eto ljudi moji, kad vam šjor O reče da trebate platiti 3.500,00 kuna na ostavini, nemojte zaboraviti da i Vi imate njega pravo pitati zašto toliko…Moj kolega naslijedio 2 stana u [adresa] i javni bilježnik mu naplatio 800,00 kuna nagrade…meni O za 1000 kvadrata srušenih zidova u [adresa] naplatio 3.400,00 kn.. i još mi izašao u susret ako mi ne treba račun da može 200,00 kn spustit." predstavljaju činjenične tvrdnje, te je jednako tako pravilno zaključeno da optuženi nije postupao s namjerom da iznošenja neistina, jer je prilikom iznošenja izjava bio uvjeren u njihovu istinitost, tako da nije ostvaren subjektivni element kaznenog djela klevete.

10. Međutim, neistinita tvrdnja predstavlja uvredu kada počinitelj ne zna da je neistinita i njegovo neznanje isključuje klevetu, ali ne i uvredu, ako se radi o vrijednosnim sudovima.

11. Naime, iz činjeničnog opisa privatne tužbe vidljivo je da su ostvareni elementi kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, budući navodi iz privatne tužbe: "ja znam toliko sirotinje po selima što se je zadužilo da bi njemu moglo platiti 3.500,00 kuna za ostavinu za mrvu sirotinje šta su naslijedili … to je najtragičniji dio ove priče, a nikog nije briga", zatim "ZD ma nek bude i A, nije to problem, samo nek ne bude lopov (kokošar) ka ćaća mu" i "te ste spremni prodati čast cijele svoje službe za 3.400,00 kuna nagrade koju vaš kolega nepravedno naplaćuje od svakog svog klijenta na isti način u svakom ostavinskom postupku pribavljajući sebi nepripadajuću zaradu (ili zdravorazumski rečeno- potkradajući ljude koristeći svoj status nedodirljivosti…)" predstavljaju negativne vrijednosne sudove, jer se radi o subjektivnoj ocjeni druge osobe.

12. Stoga, nije u pravu prvostupanjski sud kada je u točki 7. obrazloženja presude ustvrdio da nisu ostvarena subjektivna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, a niti obilježja kojeg drugog kaznenog djela, jer su ostvarena obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, čime je počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

13. Međutim, tu povredu kaznenog zakona žalitelj ne navodi u svojoj žalbi, a drugostupanjski sud, temeljem članka 476. stavak 2. ZKP/08 ispituje po službenoj dužnosti je li povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika, što u ovom predmetu nije slučaj, jer je donesena oslobađajuća presuda. Stoga žalba privatnog tužitelja zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

14. Kako je žalba privatnog tužitelja usmjerena i na odluku o troškovima kaznenog postupka, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odredio, temeljem članka 149. stavak 3. ZKP/08 da je privatni tužitelj obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 eura, budući je kazneni postupak završen presudom kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, a paušalni trošak je određen imajući u vidu broj radnji koje je sud poduzeo tijekom postupka, kao i trajanje i složenost postupka.

15. Slijedom navedenog na temelju članka 482. ZKP/08 valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Dubrovniku 27. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić