REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-99/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Općine Viškovo, Viškovo, Vozišće 3, OIB: 28350474809, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2, OIB: 32420472134, zastupanog po službenoj osobi JT, uz sudjelovanje zainteresirane osobe TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Ediju Fumisu, odvjetniku u Rijeci, Verdieva 9, radi poreza na kuću za odmor, 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i nabavu, KLASA: UP/II-410-03/24-01/67, URBROJ: 2170-02-01/3-24-2 od 16. prosinca 2024.

II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.000,00 € (slovima: dvije tisuće eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, poništeno je rješenje Općine Viškovo, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410-04/24-01/107, URBROJ: 2170-35- 05/08-24-3 od 12. kolovoza 2024. (dalje: I° rješenje od 12. kolovoza 2024.) te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Prethodno citiranim (poništenim) prvostupanjskim rješenjem odbačena je, kao nepravodobna, žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja istog upravnog tijela, KLASA: UP/I-410-04/24-01/107, URBROJ: 2170-35-05/08-24-1 od 7. lipnja 2024. (dalje: porezno rješenje) kojim je tužiteljici za objekt na adresi [adresa], površine 80 m[2] , utvrđena obveza plaćanja poreza na kuće za odmor za 2024. u iznosu 128 €.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te u tužbi izlaže kako slijedi. U bitnom, smatra da je u provedenom žalbenom postupku pogrešno utvrđeno da dostava poreznog rješenja nije bila izvršena sukladno odredbi čl. 59. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22; dalje: OPZ). Ističe kako zainteresirana osoba u žalbi protiv poreznog rješenja nije spominjala neurednu dostavu niti osporavala datum uručenja spomenutog akta već je to istaknula tek u žalbi protiv rješenja od 12. kolovoza 2024. Tužitelj dalje navodi da je glede navoda tužiteljice o neurednoj dostavi pismena kontaktirao ovlaštenog pružatelja poštanskih usluga HP Hrvatska pošta d.o.o., s kojim ima zaključen Ugovor o pružanju poštanskih usluga, a koji da je odgovarajući na postavljeni upit dostavio presliku dostavne knjige iz koje je razvidno da je predmetna pošiljka uručena tužiteljici osobno dana 14. lipnja 2024 u 14,57 sati. Isto je utvrđeno i uvidom u vlastitu evidenciju - kroz sustav elektroničke prijamne knjige. Tužitelj ističe da dostavnicu predstavlja dokaza o izvršenoj dostavi te ima dokaznu snagu javne isprava pa da je stoga neosnovana tvrdnja tužiteljice o neurednoj dostavi, a koja (tvrdnja) je uslijedila tek nakon dostave rješenja o odbacivanju žalbe. Vezano za navode iz obrazloženja pobijanog rješenje da je porezna obveznica dokazala da nije ona potpisala dostavnicu već njezina majka, tužitelj postavlja pitanje kako je i na temelju kojih stručnih znanja tuženik utvrdio da je dostavnicu poreznog rješenja potpisala majka tužiteljice VT. Nastavno na prethodno, ukazuje da tuženik tu činjenicu nije mogao utvrditi bez grafološkog vještačenja, a koji dokaz nije izveden u žalbenom postupku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja. Ističe da je pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno sukladno odredbi čl. 117. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) jer je ocijenjeno da je za rješavanje upravne stvari potrebno neposredno postupanje prvostupanjskog tijela radi utvrđivanja pravilnosti dostave. Obrazlaže da se prilikom odlučivanja rukovodio odredbama o osobnoj dostavi iz članaka 85. i 93. ZUP- a te čl. 59. st. 3. OPZ-a, kojima je propisano da se dostava poreznog akta smatra izvršenom kad je uručena osobno osobi kojoj je namijenjena, što se potvrđuje vlastoručnim potpisom na dostavnici. Tuženik posebno napominje da je porezna obveznica osporila potpis na dostavnici, tvrdeći da je pismeno zaprimila njezina majka, a uvidom u spis i preslike osobnih iskaznica utvrđeno je da se potpis na dostavnici bitno razlikuje od potpisa žaliteljice. Ističe se da je teret dokazivanja uredne dostave na tužitelju (Općini Viškovo) sukladno člancima 77. i 88. OPZ-a, a tužitelj nije predočio dodatne dokaze poput svjedočenja dostavljača, dok su podaci iz sustava praćenja pošiljaka Hrvatske pošte d.d. u neskladu s datumom na dostavnici. Nastavno na prethodno tuženik navodi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svom rješenju posl.br. Usž-2337/21-2 zauzeo stav da ako nije moguće na nesumnjiv način utvrditi pravilnost dostave kako to nalažu odredbe ZUP-a, tada se isto ne može tumačiti na štetu prava stranaka koja im po zakonu pripadaju jer greške ili propusti javnopravnih tijela ne mogu ići na štetu istih. Osim toga, tuženik se pozivana i na presudu Upravnog suda u Zagrebu posl.br. Us I-2765/22-8 iz koje proizlazi kako sud nije izvodio dokaze grafološkog vještačenja obzirom da je utvrdio da se na prvi pogled potpis na dostavnici/povratnici bitno razlikuje od potpisa stranke iz spisa zbog čega je ocijenjeno da se radilo o neurednoj dostavi sukladno odredbama ZUP-a, a što je očito i u ovom upravnom predmetu.

4. Zainteresirana osoba u svojem odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi kako slijedi. Prvenstveno ističe prigovor aktivne legitimacije i nepostojanja pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe. Navodi kako jedinica lokalne samouprave, čiji je upravni odjel donio prvostupanjsko rješenje, nije ovlaštena pokretati upravni spor protiv drugostupanjske odluke kojom je to rješenje poništeno i vraćeno na ponovni postupak. Ističe da se osporenom odlukom ne dira u ikakvo pravo ili pravni interes tužitelja kao javnopravnog tijela, što potkrepljuje pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženim u brojnim odlukama (npr. Usž-1608/15-4, Usž-3758/16- 2, Usž-4987/2019-2 i dr.). Glede merituma, zainteresirana osoba osporava navode tužitelja o urednosti dostave poreznog rješenja (od 7. lipnja 2024.). Navodi kako je dostava izvršena suprotno odredbama ZUP-a i OPZ-a jer pismeno nije uručeno osobno njoj kao adresatu, već njezinoj majci, što je dokazano usporedbom potpisa na dostavnici i osobnim iskaznicama. Smatra da u nedostatku uredne osobne dostave rok za izjavljivanje žalbe nije mogao započeti teći, pa je tuženik ispravno postupio kada je poništio rješenje o odbacivanju žalbe.

5. U ovom sporu provedena je rasprava čime je strankama, u smislu odredbe čl. 6. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

7. Prije svega, a vezano za prigovor zainteresirane osobe kojim osporava aktivnu legitimaciji tužitelja valja navesti da ovlaštenje Općine Viškovo na podnošenje tužbe u ovom sporu proizlazi iz odredbe čl. 18. st. 1. ZUS-a u vezi čl. 1. st. 1., čl. 2. st. 1. tč. 1. te čl. 20. Zakona o lokalnim poreznima (NN br. NN br. 115/16, 101/17, 114/22, 114/23; dalje: ZLP), odnosno činjenice da porez na kuću za odmor predstavlja izvor financiranja jedinice lokalne samouprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Pravilno je u provedenom žalbenom postupku od strane tuženika utvrđeno da dostava poreznog rješenja zainteresiranoj osobi nije obavljena sukladno pravilima o osobnoj dostavi iz čl. 59. OPZ-a.

Naime, prema odredbi čl. 59. OPZ-a porezni akt kojim se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa ili kada od dana dostave poreznog akta počinje teći rok koji se ne može produžiti, dostavlja se prema mjestu dostave osobnom dostavom sudionicima poreznog postupka. Ako sudionik ima opunomoćenika, porezni akt dostavlja se samo opunomoćeniku (st. 1.). Osobnom dostavom iz st. 1. smatra se dostava koju dostavljač izvrši osobno osobi kojoj je porezni akt namijenjen. Dostavom poreznog akta opunomoćeniku smatra se da je dostava izvršena samom sudioniku (st .3.).

Usporedbom potpisa koji se nalaze na dostavnici – povratnici poreznog rješenja s potpisima koji se nalaze na osobnim iskaznicama TT i VT, razvidno je da se na dostavnici (povratnici) poreznog rješenja ne nalazi potpis porezne obveznice, ovdje zainteresirane osobe TT već njezine majke VT. Za utvrđenje čije se potpis nalazi na dostavnici nije bilo potrebe za angažiranje grafološkog vještaka obzirom da je razlika u potpisima porezne obveznice i njezine majke uočljiva već na prvi pogled.

10. Slijedom ovako izloženog stanja, stvari Sud konstatira da pobijanim aktom tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke presude) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

Zainteresiranoj osobi je priznat je trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini: sastav odgovora na tužbu te zastupanje na ročištu održanom 19. veljače 2026. (svaka radnja u pojedinačnom iznosu 1.000,00 € – temeljem Tbr. 27. tč. 1. i tč. 2. Tarife), odnosno sveukupno 2.000,00 €.

U Rijeci 27. veljače 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju Općini Viškovo, Viškovo, Vozišće 3

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za proračun, financije i nabavu, Rijeka, Slogin kula 2

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Ediju Fumisu, odvjetniku u Rijeci, Verdieva 9