REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-896/2023-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Siniši Marinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćnici dipl. iur. ĐŽ, zaposlenici, protiv I-tuženika VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženice LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vidi Steiner, odvjetnici iz Zagreba, Sv. Matej 81, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja zaposlenice OŽ, dipl. iur., i punomoćnice II-tuženice odvjetnice Vide Steiner, te u odsutnosti I-tuženika, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su ništetni Ugovori o radu koje je sklopio prvotuženik VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s drugotuženom LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s početkom rada dana 04.10.2016. godine,

Nalaže se prvotuženiku VŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotuženoj LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, Margaretska 3, nastale troškove ovog postupka u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“, kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju isplatiti II. tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je I-tuženik je s II-tuženicom (razdvojen postupak u odnosu na III-VII tuženika raspravnim rješenjem od 04.11.2025., str. 158-159 spisa) sklopio ugovore o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio je tužitelja dopisom od 02.03.2023. KLASA: 140-01/21-41/87, da je I-tuženik u određenim razdobljima prijavio u osiguranje i odjavio veći broj radnika te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade) te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. I-tuženik je izvršio prijavu i odjavu u radni odnos za II- tuženicu LŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u razdoblju od 04.10.2016. do 04.10.2016. (1 dan), Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje proveo je kontrolu i nadzor za I- tuženikom KLASA: 140-01/21-41/87 od 02.03.2023. kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika VŽ. Kontrola je izvršena uvidom u prijavno-odjavnu evidenciju Zavoda i u dostupne podatke sustava Regosa. Uvidom u evidenciju Zavoda vidljivo je da je obveznik u kontroliranom razdoblju imao prijavljeno 8 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Regosa, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD prijava za kontrolirano razdoblje i, stoga je svima radnicima upitan staž osiguranja. I-tuženik je sklopio ugovore o radu čija je svrha bila da II-tuženica ostvari pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). Svi radnici su po prestanku radnog odnosa stekli status osigurane osobe kao osiguranici koji su se javili Zavodu u roku od 30 dana po prestanku radnog odnosa a sve temeljem radnog odnosa kod I- tuženika (status nezaposlene osobe). II-tuženica je u spornim razdobljima koristila sva prava iz zdravstvenog osiguranja te je tužitelju nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj. II-tuženica LŽ je u razdoblju od 04.10.2026. do 27.03.2023. ostvarila trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 102,58 eur / 772,92 kn.

Članak 122. st. 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN, 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Članak 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanje poslova prema sklopljenom ugovoru. Životno je nelogično da je I-tuženik zaposlio u radni odnos toliki broj ljudi na kratak vremenski period, a da nije izvršavao zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazaca itd. Stoga se nedvojbeno može zaključiti da se radi o simulaciji Ugovora o radu kao i da je isti sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno kako bi tuženi odjavom iz radnog odnosa stekli status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja kao nezaposlene osobe kao i prava koja im pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe. Za takav pravni odnos koji je nastao na temelju ništetnog pravnog posla smatra se da uopće nije ni nastao, tj. ne postoji.

Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe, te slijedom gore navedenoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

2. II-tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na II-tuženicu, jer je isti neosnovan. Navodi tužitelja o tome da je II-tuženica s namjerom ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja s I-tuženikom sklopila ugovor o radu u trajanju od 1 (jednog) dana je netočan.

Naime, II-tuženica ne poznaje, niti ima saznanja tko je I-tuženik, niti je ikada s njime vodila bilo kakav razgovor o zapošljavanju, niti je ikada s njime sklopila ugovor o radu, stoga nema niti ugovora koji bi se trebao utvrditi ništetnim. II-tuženica nije izvršila prijavu HZZO-u u roku 30 dana kao nezaposlena osoba, niti je po toj osnovi potom ostvarivala neka prava, jer za isto nije niti znala. U odnosu na trošak u iznosu od 104,58 eura koje tužitelj navodi da je II-tuženica ostvarila na teret tužitelja, II- tuženica predlaže da se tužitelj očituje kada je taj trošak nastao i s koje osnove, odnosno za koje usluge.

Nadalje, II-tuženica ističe i prigovor dvostruke litispendencije jer tužitelj navodi da je navedeni trošak učinjen u razdoblju od 04.10.2026. (vjerojatno se misli na 2016.) do 27.03.2023., a tužitelj je pokrenuo još jedan postupak protiv tužene koji se vodi pred ovim sudom pod posl.br. Pr-1134/2023, koja tužba je ranije dostavljena, u kojem navodi utrošena sredstva HZZO-a u istom razdoblju u iznosu od 78,57 eura, tako da je II-tuženici u potpunosti nejasno o čemu se radi. U odnosu na preostale tuženike, II- tuženica nema nikakvih saznanja, niti zna tko su oni niti jesu li i što radili kod I-tuženika. Obzirom da ugovor o radu koji tužitelj želi utvrditi ništetnim niti ne postoji, smatra da je tužbeni zahtjev u odnosu na nju bespredmetan i neosnovan te predlaže isti odbaciti, odnosno odbiti, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka koje tužitelj potražuje, jer na njih nema pravo.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ispise iz službene evidencije tužitelja, Regos od 08.05.2023., dopis HZMO-a od 02.03.2023., popis troškova tuženika (str. 5-108 spisa) i sudsku praksu (str. 147-150 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Iz dopisa Regosa, Sektor osiguranika i registra upućenom tužitelju dana 08. svibnja 2023. proizlazi da I. tuženik nije predao JOPPD obrasce a ne postoje niti podaci o uplaćenim doprinosima slijedom čega je za zaključiti da I. tuženik za II. tuženika niti u relevantnom razdoblju nije uplatio doprinose za obvezna osiguranja, porez na dohodak i prirez. Nadalje, vidljivo je da je II. tuženiku uspostavljena prijava na osiguranje od strane I. tuženika 04. listopada 2016. te da je razdoblje osiguranja završilo istog dana.

7. Člankom 10. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu. Člankom 14. st. 1. ZR-a propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu (čl. 14. st. 2. ZR-a). Imajući u vidu: - da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a ne prijavom na HZMO: - da I. tuženik i II. tužena nisu sklopili ugovor o radu u pisanom obliku: - da II. tuženik osporava da je s I. tuženom zasnovao radni odnos; - da tužitelj nije dokazao da je II. tužena za I. tuženika u relevantnom razdoblju obavljala poslove iz ugovora o radu te da joj je I. tuženik za iste poslove isplatio plaću za zaključiti je da I. tuženik i II. tužena nisu sklopili Ugovor o radu. Budući da I. tuženik i II. tužena nisu sklopili Ugovor o radu, niti su zasnovali radni odnos, nije bilo uvjeta za ispitivanje ništetnosti ugovora koji nije sklopljen.

8. Također valja reći kako se postavljeni tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim i iz razloga što je tužitelj tvrdio da je ugovor o radu prividan (cilj sklapanja nije rad već ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja), a time i ništetan. Odredbom čl. 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dakle posljedica prividnog ugovora u smislu citirane zakonske odredbe nije njegova ništetnost, nego nepostojanje pravnog učinka iz razloga što se radi o pravno nepostojećem ugovoru, koji iz tog razloga ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva kako to zahtijeva čl. 322. st. 1. ZOO-a. Zbog navedenoga, ne može se utvrditi da je ništetan ugovor iz razloga zbog kojih tužitelj tvrdi da je prividan. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Naime, temeljem provedenih dokaza ne može se zaključiti da postoje razlozi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a zbog kojih bi sud mogao utvrditi da su navedeni ugovori o radu između tuženika ništavi. Isto tako, tužitelj nije dokazao da bi eventualno sklapanja ugovora o radu, neovisno o trajanju, bilo suprotno moralu društva ili Ustavu Republike Hrvatske. Tužitelj samo polazi od pretpostavke da su ugovori sklopljeni radi ostvarivanja prava iz zdravstvenog osiguranja, ali navedeno nije dokazao u ovom postupku. Stoga je kao neosnovan valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Pri tome je za naglasiti kako je neosnovan prigovor litispendencije budući je u predmetu Pr- 1134/2023 utuženo različito razdoblje.

9. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP -a. Prilikom dosuđivanja naknade troška II. tuženoj sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, troškovniku II. tužene te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

II. tuženoj su priznati troškovi odgovora na tužbu u visini od 25 bodova (Tbr. 8/1OT) te trošak zastupanja na ročištima 04.11.2025. i 02.02.2026. u visini od 25 bodova po ročištu (Tbr. 9/1 OTH) što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura i uvećano za trošak PDV-a, sveukupno iznosi 187,50 eura a koji iznos je dosuđen II. tuženoj sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

Zagreb, 27. veljače 2026.

Sudac:

Siniša Marinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- tužitelju

- I-tuženiku

- pun. II-tuženice