Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-378/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DK, zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-354/20-34 od 26. travnja 2023. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-354/20-34 od 26. travnja 2023. godine okrivljenik DK oslobođen je optužbe zbog učina kaznenog djela protiv imovine – iznude u pokušaju iz čl. 243. st. 4. KZ u vezi čl. 34. KZ.

1. 1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se usvoji žalba i ukine prvostupanjska presuda te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega, neosnovana je žalba okrivljenog zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi u bitnome jasni i neproturječni. Ni ispitivanjem presude po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP ovaj sud nije utvrdio postojanje povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., 5., 6., 9., do 11. ZKP, odnosno da bi na štetu okrivljenika bio povrijeđen kazneni zakon.

7. Iznijeti žalbeni razlozi zbog žalbenog osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP svode se zapravo na prigovore ocjeni sadržaja iskaza svjedoka. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Neosnovano se državni odvjetnik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Prije svega je za reći kako se čitava inkriminacija u bitnome temelji na iskazu oštećenog VK. Međutim, državni odvjetnik ispušta iz vida kako je riječ o iskazu koji je u bitnim segmentima konfuzan, nekonzistentan i neutemeljen na materijalnim dokazima. Prije svega ovaj svjedok ispitan na raspravi ne potvrđuje svoj iskaz koji je dao pred državnim odvjetnikom, pa se tako ne može sjetiti da je okrivljenik od njega uopće tražio novac, a tek kada mu se predočava raniji iskaz, potvrđuje kako mu je okrivljenik tražio 10.000 kuna duga koji je navodno njegov kum HK imao prema okrivljeniku. Nadalje, oštećenik tvrdi da ga je okrivljenik više puta udarao u predjelu glave i očiju, ali ne navodi koje bi ozljede tada zadobio, tek nakon posebnih upita suca navodi da je zadobio podljeve na očima te da mu je jedno oko bilo malo krvavo. Ovo je opet u nesuglasju s njegom izjavom na raspravi da je liječniku otišao tri četiri tjedna nakon ovog događaja jer mu je sve bilo u redu sa zdravljem. Događaj iz TC ... koji je oštećenik opisao nije potkrepljen video nadzorom jer nije utvrđeno da bi se okrivljenik uopće približio oštećeniku. Događaj ispred kafića oštećenikovog oca također ničim nije potkrepljen, niti je kod okrivljenika pronađeno oružje kojim je navodno prijetio.

9. Dug HK je prema njegovom iskazu i iskazu GK vraćen najmanje godinu dana prije ovog događaja, tako da ni HK koji je bliski prijatelj i kum oštećenika ne potvrđuje njegovu verziju događaja. Upravo suprotno i sam HK tvrdi da on ne može znati što je istina jer je o svemu doznao iz telefonskih razgovora s oštećenikom. Svjedok D koji je prema državnom odvjetniku potvrdio iskaz oštećenika zapravo navodi kako se sjeća da je oštećenik bio istučen, da mu je rekao da ga je napao redar, ne sjeća se da bi spominjao ime okrivljenika, niti ozljeda koje je oštećenik tada zadobio, pa nakon podsjećanja navodi kako je moguće da je oštećenik imao ozlijede na licu. Međutim, niti sam oštećenik se svojih ozljeda ne sjeća, povodom njih je otišao na hitni prijem KBC Zagreb tek dva mjeseca kasnije (24. 11. 2017. godine) kada mu je utvrđena fraktura krova desnog maksilarnog sinusa, koja je mogla nastati bilo kad u periodu od ta dva mjeseca. Prema optužbi ključni svjedok okrivljenikov otac ĆK ne potkrepljuje iskaz oštećenika u cijelosti. Naime, ovaj svjedok sva svoja saznanja crpi uglavnom iz prepričavanja svog sina VK. Istina, on je vidio oštećenika sutradan i tvrdio je kako je ovaj bio "plav" ne opisujući kakve bi to ozlijede bile ni na kojem predjelu tijela.

10. S pravom državni odvjetnik tvrdi kako su svjedočki iskazi svjedoka V i PK neuvjerljivi, međutim iz tih iskaza proizlazi kako oni zapravo i nemaju nikakvih saznanja o samom događaju jer nisu bili prisutni u prostoriji WC-a u kojem se inkriminirani događaj prema riječima okrivljenika i oštećenika zbio. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako nema dokaza da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo jer nema dokaza o konkretnim ozljedama koje je oštećenik tom prilikom zadobio, dug koji je okrivljenik od njega tada navodno tražio davno prije je vraćen, oštećenik je na liječnički pregled otišao dva mjeseca nakon navodnog događa, a kaznenu prijavu podnio je nakon tek tog pregleda tako da ovdje ne postoji niti zatvoreni krug indicija iz kojeg bi se moglo zaključiti o postojanju iznude, odnosno pokušaja tog kaznenog djela.

11. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje žalitelja.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 27. veljače 2026. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Ivan Marković