REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Povrv-450/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja HERC TOURS d.o.o., Sesvete, Rimski put 26, OIB: 97552910640, kojeg zastupa punomoćnik Srećko Novak-Perjanec, odvjetnik u Sesvetama, protiv tuženika A plus IZGRADNJA d.o.o., Sesvete, Strojarska cesta 3, OIB: 37601869320, kojeg zastupa punomoćnik Korana Ferdelji, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 17.073,11 EUR, zaključio je glavnu raspravu 4. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika Srećka Novaka-Perjanca i tužiteljevog zastupnika po zakonu ZU te tuženikovog punomoćnika PU i tuženikovog zastupnika po zakonu JU, te donio i objavio presudu 27. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U cijelosti se održava na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar, Sesvete, Vladimira Ruždjaka 8, poslovni broj Ovrv-221/2025, UPP/OS-Ovrv-28/2025 od 26. veljače 2025. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 17.073,11 EUR sa zateznim kamatama od 7. listopada 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 780,91 EUR, sve u roku od osam (8) dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 500,00 EUR u roku od petnaest (15) dana.
III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR i sudskih pristojbi, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Na temelju tužiteljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, javni bilježnik Zinka Batušić-Šlogar, Sesvete, Vladimira Ruždjaka 8, je izdao rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-221/2025, UPP/OS-Ovrv-28/2025 od 26. veljače 2025.
2. Protiv tog rješenja tuženik je izjavio prigovor u kojemu je osporio osnovu i visinu sporne tražbine jer u svojim poslovnim knjigama nema dugovanja u odnosu na tužitelja.
3. Povodom tuženikovog prigovora, citirano rješenje o ovrsi je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-450/2025 od 25. travnja 2025. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.
4. U nastavku postupka tužitelj je osporio tuženikove tvrdnje iz prigovora te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva navodeći kako se tužbeni zahtjev odnosi na tražbinu iz ugovora o prijevozu, odnosno cijenu iz ugovora o prijevozu od 29. studenoga 2022. koji je tužitelj obavio za tuženika.
5. U nastavku postupka tuženik je na ročištu održanom 4. veljače 2026. naveo kako ne osporava postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem, ali tvrdi da je plaćeno sve što je trebalo biti plaćeno.
6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: tužiteljevog izvoda otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2024. (str. 7. spisa) i Ugovora o prijevozu od 29. studenoga 2022. (str. 44. spisa).
Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu ZU i tuženikovog zastupnika po zakonu JU.
7. U skladu s odredbom članka 299. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud nije uzeo u obzir isprave koje je tužitelj dostavio tek na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. veljače 2026. (tužiteljevu konto karticu, tri računa s putnim radnima listovima i kopije tahografskih listića), niti otkaz ugovora o prijevozu od 20. rujna 2023. dostavljen uz tužiteljev podnesak od 3. veljače 2026. To iz razloga što su te isprave dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu održanom 17. listopada 2025. što je protivno odredbama članka 299. stavcima 1. i 2. ZPP -a jer se u konkretnom slučaju ne radi o dokazima koje tužitelj nije mogao bez svoje krivnje dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka. Naime, tuženik je već u prigovoru osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva pa je tužitelj mogao i trebao navedene isprave dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka budući ad se radi o ispravama samog tužitelja, dok tužitelj nije tvrdio niti dokazao suprotno.
8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.
9. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 17.073,11 EUR po računima broj 1362, 123, 188, 245, 345, 753, 790, 803, 1230, 834 i 856, navedenim u tužiteljevom izvodu otvorenih stavki na dan 13. prosinca 2024. (str. 7. spisa), ispostavljenim po osnovi naknade za obavljeni prijevoz putnika na relaciji Sesvetski Kraljevec – Zagreb – Sesvetski Kraljevec u razdoblju od studenoga 2022. do kolovoza 2023.
10. Nakon što je u prigovoru protiv citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi tuženik osporio osnovu i visinu sporne tražbine jer u svojim poslovnim knjigama nema dugovanja u odnosu na tužitelja, tuženik je na ročištu održanom 4. veljače 2026. učinio nespornom činjenicu postojanja pravnog odnosa s tužiteljem osporavajući spornu tražbinu tvrdnjom da je plaćeno sve što je trebalo biti plaćeno.
11. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporna činjenica postojanja pravnog odnosa između stranaka na temelju Ugovora o prijevozu od 29. studenoga 2022. (dalje: Ugovor) sklopljenog između tuženika kao naručitelja i tužitelja kao prijevoznika. Člankom 1. Ugovora tužitelj kao prijevoznik se obvezao da će izvršiti prijevoz autobusom kapaciteta 19 + 1 sjedalo u korist tuženika kao naručitelja na relaciji: Sesvetski Kraljevec-Zagreb-Sesvetski Kraljevec, svaki radni dan u toku mjeseca. Člankom 3. Ugovora je ugovoreno da cijena prijevoza za autobus na navedenoj relaciji iznosi 1.000,00 kn + PDV / dan, dok se člankom 5. Ugovora tuženik kao naručitelj obvezao račun po obračunu radnih dana proteklog mjeseca platiti u roku od 15 dana od dana ispostave računa.
Nije sporna niti činjenica da je tužitelj kao prijevoznik uredno obavio ugovoreni prijevoz putnika na ugovorenoj relaciji Zagreb-Sesvetski Kraljevec-Zagreb u spornom razdoblju.
Navedene činjenice proizlaze i iz, u tom dijelu međusobno u bitnome suglasnih, iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu ZU i tuženikovog zastupnika po zakonu JU.
Nije sporna niti visina ugovorene naknade (cijene) prijevoza od 1.000,00 kn / 132,72 EUR uvećano za PDV po danu.
12. Sporna je činjenica je li tuženik platio sporne račune tužitelju, odnosno je li sporna tražbina prestala ispunjenjem.
13. U skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP -a u parničnom postupku svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije. U skladu s time, tuženik je bio dužan dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenice na koju se poziva - da je platio sporne račune tužitelju, odnosno da je sporna tražbina prestala ispunjenjem. Navedeno je, međutim, tuženik u konkretnom slučaju propustio učiniti.
14. Naime, iz iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu ZU u bitnome proizlazi kako sporna tražbina nije plaćena, dok iz iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu JU proizlazi kako su prema njegovim saznanjima svi računi prema tužitelju plaćeni. Dakle, iskazi tužiteljevog i tuženikovog zastupnika po zakonu su međusobno kontradiktorni u odnosu na odlučnu spornu činjenicu plaćanja spornih računa odnosno prestanka sporne tražbine ispunjenjem. Stoga na temelju tih iskaza sud nije mogao utvrditi navedenu odlučnu činjenicu plaćanja spornih računa odnosno prestanka sporne tražbine ispunjenjem.
15. Budući da tuženik, na kojemu je, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članak 219. stavka 1. ZPP-a, u konkretnom slučaju teret dokaza navedene odlučne sporne činjenice, nije predložio niti predočio nikakve druge dokaze, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a u vezi s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, utvrdio da sporni računi nisu plaćeni, odnosno da sporna tražbina nije prestala ispunjenjem (članci 160. i 161. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO)), dok tuženik nije tvrdio niti dokazao da bi sporna tražbina prestala na neki drugi zakonom određeni način.
16. Uzevši u obzir navedeno, a budući da je tužitelj kao prijevoznik uredno obavio ugovoreni prijevoz putnika na ugovorenoj relaciji za ugovorenu cijenu, sud je na temelju odredaba članka 661. i 664. ZOO-a, obvezao tuženika na isplatu ugovorene naknade za prijevoz po spornim računima u ukupnom iznosu od 17.073,11 EUR.
17. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-.a za odnose iz trgovačkih ugovora.
18. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.
19. Prema vrijednosti predmeta spora od 17.073,11 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavka 1. ZPP-a), priznati troškovi sastavljanja prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) te javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 155,91 EUR (Tbr. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 9/21)). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 780,91 EUR.
20. Slijedom navedenog, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog iz citiranog javnobilježničkog rješenja o ovrsi (točka I. izreke presude).
21. Tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati i troškovi zastupanja na ročištima 17. listopada 2025. i 4. veljače 2026. u zatraženom manjem iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 46. OT) ukupno iznosi 500,00 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 500,00 EUR.
22. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastavljanja podneska od 3. veljače 2026. s PDV-om u iznosu od 62,50 EUR jer, s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Tužitelj nema pravo niti na naknadu troškova sudskih pristojbi jer nije, u skladu s odredbama članka 164. stavcima 1. – 3. ZPP-a, određeno naveo parničnu radnju za koju zahtijeva naknadu sudskih pristojbi, niti iznos (visinu) sudskih pristojbi čiju naknadu zahtijeva. Zbog toga je u navedenom dijelu odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova kao neosnovan.
23. Slijedom navedenog o troškovima je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.
Zagreb, 27. veljače 2026.
Sudac
mr.sc. Ivana Koštarić Fegeš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
