REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1589/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja Flo Drvo d.o.o., OIB: 03531411028, Babina Greda (Općina Babina Greda), Ulica Tečine 4, kojeg zastupa punomoćnik Rajko Marković, odvjetnik u ĐZŽ Odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Đ i partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 1.143.129,84 EUR, zaključio je glavnu raspravu 19. siječnja 2026. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika Rajka Markovića i tuženikovog punomoćnika Hrvoja Pelcla , te donio i objavio presudu 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.143.129,84 EUR po osnovi naknade štete iz štetnog događaja od 19. srpnja 2023. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 19. srpnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 68.379,95 EUR sa zateznim kamatama od 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 45.165,67 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 27. veljače 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 1.143.129,84 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U tužbi u bitnome navodi kako su tužitelj kao korisnik osiguranja i tuženik kao osiguratelj 31. kolovoza 2022. sklopili višegodišnji Ugovor o osiguranju imovine sa početkom od 30. kolovoza 2021. do 30. kolovoza 2026., broj police [broj police], čiji sastavni dio čine Uvjeti osiguranja KOMERICIJALNI ALL RISK- požar i pridruženi rizici [FAP-2-1.0], kojim je kao predmet osiguranja naznačen građevinski objekt postrojenja za sušenje drvene građe sa svom ugrađenom opremom, koja čini sastavni dio objekta (bez posebnog kontakta) i s cjelokupnim uređenjem lokacije u vrijednosti od 33.528.586 kn/ 4.450.008,10 EUR, kao i cjelokupna oprema prema poslovnim evidencijama tužitelja u vrijednosti od 1.104.742 kn/ 146.624,46 EUR zbog čega ukupna vrijednost osigurane imovine iznosi 34.633.328 kn, odnosno 4.450.008,10 EUR. Nadalje navodi kako je prilikom sklapanja Ugovora ugovoreno obročno plaćanje premije s dospijećem do 5-og u mjesecu počevši od 5. rujna 2022., kako je 16. studenoga 2022. tužitelj zaprimio Opomenu za plaćanje dužne i dospjele premije od strane tuženika, kako je 13. lipnja 2023. tužitelj podnio tuženiku zahtjev za raskidom Ugovora s 30. kolovozom 2023., kako je tuženik u svom odgovoru na zahtjev od 15. lipnja 2023. odbio tužitelja uz obrazloženje da je riječ o višegodišnjoj polici osiguranja za koju se ne može prihvatiti zahtjev za raskid te je pozvao tužitelja da podmiri dugovanje u iznosu od 18.652,35 EUR po osnovi dospjelih rata premije, jer će u protivnom Osiguratelj biti primoran njezinu naplatu ostvarivati sudskim putem, kako obzirom da se radilo o visokom iznosu osiguranja te kako bi zaštitio svoju imovinu, tužitelj ponovno šalje e-mail tuženiku 26. lipnja 2023. u kojem traži potvrdu kako je raskid Ugovora nastupio po samom zakonu iz razloga iz članka 937. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, ali da tuženik 5. srpnja 2023. navodi kako tužitelj pogrešno tumači odredbe Zakona o obveznim odnosima te kako ostaje pri svom odgovoru iz e - maila od 16. lipnja 2023. kako je Ugovor i dalje na snazi. Osim toga navodi kako nakon gore navedene korespondencije nije bilo nikakve daljnje komunikacije, već je tužitelj smatrao kako je Ugovor, sukladno tumačenju i inzistiranju tuženika i dalje na snazi, slijedom čega nije ugovorio osiguranje svoje imovine kod druge osiguravajuće kuće, da je posljedično tužitelj 22. rujna 2023. uplatio sve do toga dana dospjele iznose premije tuženiku, da je 19. srpnja 2023. u mjestu osiguranja, Babina Greda, nastupio je štetni događaj u vidu elementarne nepogode, da je 21. srpnja 2023. tužitelj prijavio štetu tuženiku te naknadno 25. srpnja 2023. poslao i dvije požurnice s pozivom da se obavi izvid štete, odnosno odobri početak radova sanacije, da se tuženik oglušio na prijavu štete tužitelja koji je, u skladu s odredbama Ugovora, započeo s radovima sanacije te o tome obavijestio tuženika. Tuženik je tek 15. prosinca 2023. odbio tužiteljev odštetni zahtjev kao pravno neosnovan iz razloga jer je Ugovor prestao po samom zakonu prije nastanka štetnog događaja sukladno odredbama članka 937. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima. Uslijed predmetnog štetnog događaja tužitelj je pretrpio znatnu materijalnu štetu, uključujući, ali ne ograničavajući se na: oštećenja proizvodne hale, oštećenja solarnih panela, dignut krov, oštećenje na velikim industrijskim vratima, oštećenje proizvodne sušare, odnosno veliki limeni paneli, srušeni dimnjaci na sušarama, pregorjeli elektromotori (28 komada) te električna oprema (3 komada), a tužitelju je nastala šteta i na novoj opremi koju je ugradio, a na koju ima pravo na isplatu osigurnine sukladno Ugovoru, odnosno odredbama Uvjeta osiguranja jer je 30. lipnja 2023. tužitelj na predmetu osiguranja ugradio novu opremu, fotonaponsku elektranu u vrijednosti od 556.742,31 EUR-a i dizalicu topline u vrijednosti od 12.637,86 EUR-a. Odredbama Uvjeta osiguranja na str. 17/26 propisano je da se i nova imovina smatra pokrivenom policom osiguranja ako: 1) njezina vrijednosti ne prelazi 15% iznosa osiguranja po predmetu pokrića i po mjestu osiguranja i 2) u roku od 3 mjeseca Osiguranik pisano prijavi takvu novostečenu opremu. Tužitelj je pisanim putem obavijestio tuženika o novo ugrađenoj opremi na mjestu osiguranja e-mailom od 28. rujna 2023., odnosno u roku od 3 mjeseca. Stoga, obzirom da vrijednost novo ugrađene opreme ne prelazi 15% iznosa osiguranja po predmetu pokrića i po mjestu osiguranja te da je tužitelj pisano prijavio tuženiku novo ugrađenu opremu unutar roka od 3 mjeseca, jasno je kako bi tužitelj imao pravo i na isplatu osigurnine u odnosu na novo ugrađenu opremu, odnosno kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete nastalu i na novo ugrađenoj opremi. Slijedom navedenog, ukupna šteta koja je štetnim događajem nastala tužitelju iznosi 1.143.129,84 EUR. Tuženik je odgovoran za nastanak štetnog događaja kada je obavijestio tužitelja kako je Ugovor kojim se obvezao na isplatu prilikom nastanka štetnog događaja i dalje na snazi da bi nakon nastanka štetnog događaja odbio odštetni zahtjev tužitelja iz razloga što Ugovor nije na snazi. Naime, tuženik je osiguravajuće društvo i upravo zbog svoje profesionalne djelatnosti kao osiguravajućeg društva dužan je postupati sa povećanom pažnjom u ispunjavanju svojih obveza iz zaključenih ugovora prema pravilima struke i običajima, tj. sa pažnjom dobrog stručnjaka. Postupanje tuženika, kojemu je ugovaranje osiguranja dio profesionalne djelatnosti, ne može se smatrati pažnjom dobrog stručnjaka, kada tuženik, nakon što je tužitelj zatražio potvrdu da je ugovor raskinut po samom zakonu, postupa na način da nije potvrdio raskid ugovora već i dalje inzistirao da je Ugovor na snazi te tražio uplatu premije da bi nakon nastanka štetnog događaja odbio odštetni zahtjev iz razloga zbog kojeg je ranije odbio tužiteljev zahtjev za raskidom Ugovora, zbog čega tuženik na taj način nije osigurao svoju imovinu kod drugog osiguravajućeg društva slijedom čega mu je nastala šteta. Da je tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja i da nije odbio tužitelja sa zahtjevom za raskid odnosno i dalje održavao na snazi Ugovor koji je raskinut po samom zakonu, tužitelj bi osigurao svoju imovinu te bi tužitelju bila isplaćena osigurnina zbog štetnog događaja. Slijedom svega naprijed navedenog, razvidno je kako postupanje tuženika nije bilo u skladu s odredbama članaka 8. i 10. Zakona o obveznim odnosima i da je, između ostalog, upravo takvim svojim postupanjem tuženik odgovoran za nastupanje štete tužitelju temeljem članka 1045. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je se osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije. Poziva se na odredbu članka 937. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima u bitnome navodeći kako je predmetni ugovor o osiguranju prestao po samom zakonu. Nadalje navodi kako je pozivanje tužitelja na prepiske stranaka (raskid ugovora / neprihvaćanje raskida), kao i tužiteljevo plaćanje premije nakon štetnog događaja, pravno irelevantno budući ni tužitelj ni tuženik nisu mogli svojim radnjama utjecati na egzistiranje predmetnog ugovora o osiguranju nakon činjenice da je tužitelj primio poziv na plaćanje premije i jasnog upozorenja kako će se u slučaju neplaćanja premije u roku od 30 dana od primitka obavijesti/poziva na plaćanje premije smatrati da je ugovor o osiguranju raskinut po Zakonu, radi čega kod činjenice da tužitelj nije u zakonskom roku postupio po pozivu tuženika za plaćanje premije jasno je da je ugovor o osiguranju prestao u skladu s odredbom članka 937. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje u bitnome navodi kako su pravno irelevantna tužiteljevo izjavljivanje da raskida ugovor i tuženikovo očitovanje na tužiteljevu izjavu o raskidu ugovora te da je plaćanje premije u ugovorenim rokovima bitan sastojak ugovora o osiguranju sve imajući na umu odredbe Uvjeta osiguranja koje su sastavni dio predmetnog ugovora (police) o osiguranju i koje propisuju isti način zakonskog prestanka ugovora o osiguranju2 kao što je propisan i odredbom članka 937. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima. Sve kasnije lamentacije stranaka su nezakonite i pravno relevantne budući nisu mogle ostvariti pravne učinke jer je predmetni ugovor o osiguranju prestao po samom zakonu 16. prosinca 2022. Shodno tome nije bilo zapreke da se tužitelj osigura, ukoliko je želio, kod bilo kojeg drugog osiguravajućeg društva jer je činjenica da se nije želio osigurati kod tuženika budući tuženiku nije plaćao premije osiguranja. Osim toga, nije jasno u čemu je tužitelj bio spriječen zaključiti s drugim osiguravajućim društvom policu osiguranja jer s jedne strane Zakon o obveznim odnosima ne sprječava osiguranje kod više osiguravajućih društava (pitanje višestrukog osiguranja postaje relevantno samo kod naplate štete i to za ta dva ili više osiguranja kod kojih je postojala polica osiguranja) dok s druge strane kako tužitelj nesporno nije tuženiku plaćao premiju osiguranja onda za njega nije postojao ni financijski teret osigurati se kod drugog osiguravajućeg društva i tom drugom osiguranju plaćati premije. Tužbeni zahtjev je neosnovan pozivom na odredbe Glave II. točka (10) podtočka 10.2. (str. 17) Uvjeta sve budući je u konkretnom slučaju došlo do prestanka osigurateljnog pokrića u trenutku štetnog događaja iz razloga jer je tužitelj nije plaćao premiju kako je ugovoreno. Tužitelj je propustio navesti postojanje dva Aneksa predmetne police osiguranja iz kojih je vidljivo da je polica osiguranja vinkulirana u korist ZAGREBAČKE BANKE d.d. i OTP BANKE d.d. radi čega tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati isplatu naknade štete. Tužitelj nije dokazao koji osigurani rizik se dogodio. Nije vidljivo koja se to „elementarna nepogoda“ dogodila a nije niti vidljivo da se radi o elementarnoj nepogodi koja bi bila osigurani rizik u smislu predmetnog ugovora o osiguranju odnosno u smislu Uvjeta osiguranja na koje se poziva sam tužitelj. Prigovorio je previsoko postavljenom tužbenom zahtjevu. S tim u svezi ističe kako je policom osiguranja limitirana odgovornost tuženika po štetnom događaju za pojedini osigurani rizik. Posebno se protivi dijelu zahtjeva za naknadu štete na „fotonaponskoj elektrani u vrijednosti od 556.742,31 EUR“ i „dizalici topline u vrijednosti 12.637,86 EUR“ detaljno obrazlažući razloge. Tužbeni zahtjev je neosnovan iz razloga jer tužitelj nije obavijestio tuženika o povećanju rizika osiguranja za navedene strojeve niti da namjerava iste ugraditi što je nesporno mogao prije štetnog događaja. Poziva se na odredbu članka 939. Zakona o obveznim odnosima i pripadajuće odredbe Uvjeta te prigovara kako se osigurnina (naknada štete) ima umanjiti u razmjeru između plaćenih premija i premija koje bi trebalo platiti prema povećanom riziku u odnosu na dodatni rizik nastao na „fotonaponskoj elektrani“ i „dizalici topline“. Troškovi zatraženi tužbom ne predstavljaju stvarnu štetu pri čemu je, sukladno Uvjetima osiguranja, štetu potrebno umanjiti i za amortizaciju odnosno istrošenost. Posebno ističe kako je neosnovano traženje naknade štete na „pregorjelim elektromotorima“ i „električnoj opremi“ jer ova šteta nije mogla nastati od osiguranog rizika. Tužbeni zahtjev je previsoko postavljen jer sukladno Uvjetima osiguranja i pravilnoj primjeni materijalnog prava tužitelj nema pravo tražiti naknadu štete u koju bi bio uključen porez na dodanu vrijednost. Istaknuo je prigovor podosiguranja budući je vrijednost svih osiguranih stvari/Građevine i ostalo, a za koje tužitelj potražuje naknadu štete (isplatu osigurnine), u trenutku štetnog događaja veća od svote odnosno iznosa osiguranja radi čega predlaže, u smislu Uvjeta osiguranja i odredbe čl. 960. ZOO, naknadu štete/osigurninu razmjerno smanjiti u omjeru koji postoji između osigurane sume i vrijednosti osigurane stvari u trenutku štetnog događaja. Prigovorio je početku tijeka zateznih kamata i njihovoj stopi.

U podnesku od 11. studenoga 2024. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja njegove protutražbine prema tužitelju u iznosu od 27.978,53 EUR, odnosno u iznosu od 38.255,31 EUR po osnovi neplaćene premije. Dodatno je predložio da se zatraženi iznos naknade štete umanji za ugovorenu franšizu.

3. U nastavku postupka tužitelj je u cijelosti osporio tuženikove tvrdnje iz odgovora na tužbu i podneska od 11. studenoga 2024. u bitnome dodajući kako je svojim e-mailovima od 15. lipnja 2023. i 5. srpnja 2023. tuženik održavao tužitelja u zabludi glede postojanja predmetnog ugovora o osiguranju. U odnosu na elementarnu nepogodu je obrazložio kako se radilo olujnom i orkanskom vjetru.

4. U nastavku postupka tuženik je u bitnome ostao kod tvrdnji iz odgovora na tužbu i prigovora radi prebijanja njegove protutražbine prema tužitelju u iznosu od 38.255,31 EUR po osnovi neplaćene premije.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: police osiguranja imovine broj 804379092 sa Specifikacijom predmeta osiguranja i opsega pokrića te KOMERCIJALNIM ALL RISK – požar i pridruženi rizici (FAP-2-1.0] (str. 8. – 39. spisa), tuženikovih Uvjeta za osiguranje od požara i elementarnih šteta i ostala osiguranja imovine (str. 40. – 132. spisa), e-mail korespondencije (str. 134. – 138. spisa), tužiteljeve prijave i zahtjeva za naknadu štete s preslikama fotografija (str. 139. – 157. spisa), tuženikovog dopisa od 15. prosinca 2023. (str. 158. spisa), troškovnika i računa (str. 159. – 201. spisa), tuženikove Obavijesti od 15. studenoga 2022. o dospijeću premije i opomene za plaćanje dužne i dospjele premije s preslikom povratnice (str. 220. - 221. spisa), tuženikovog dopisa od 24. siječnja 2024. s preslikom povratnice (str. 222. – 223. spisa), izvatka računa (str. 224. spisa), Aneksa polici (str. 225. – 226. spisa), tuženikovog ispisa izračuna (str. 253. – 256. spisa), Odluke o proglašenju prirodne nepogode nastalu uslijed olujnog i orkanskog vjetra (str. 262. spisa).

Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐZ, GZ i PZ.

Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka CZ jer je na ročištu održanom 7. listopada 2025. tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 1.143.129,84 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koja je tužitelju nastala u štetnom događaju (elementarnoj nepogodi) koji se dogodio 19. srpnja 2023. u Babinoj Gredi, za koju štetu je, prema tužiteljevoj tvrdnji, odgovoran tuženik jer, u bitnome, nije postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, niti je upotrijebio dužnu pažnju kada je odbio tužiteljev zahtjev za raskid Ugovora odnosno kada je i dalje održavao na snazi Ugovor koji je raskinut po samom zakonu zbog čega tužitelj nije osigurao svoju imovinu na temelju kojeg ugovora bi tužitelju bila isplaćena osigurnina zbog predmetnog štetnog događaja.

8. Nije sporna činjenica da su tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik te tuženik kao osiguratelj 31. kolovoza 2022. sklopili Ugovor o osiguranju imovine, s početkom osiguranja od 30. kolovoza 2021. od 24 sata i završetkom osiguranja do 30. kolovoza 2026. do 24 sata (dalje: Ugovor), za koji je izdana polica osiguranja imovine broj 804379092 (dalje: Polica), čiji sastavni dio su i Specifikacija predmeta osiguranja i opsega pokrića (dalje: Specifikacija) te KOMERCIJALNI ALL RISK – požar i pridruženi rizici (FAP-2-1.0]. Člankom 1. Specifikacije je ugovoreno da je predmet osiguranja građevinski objekt postrojenja za sušenje drvene građe sa svom ugrađenom opremom, koja čini sastavni dio objekta (bez posebnog kontakta) i s cjelokupnim uređenjem lokacije u vrijednosti od 33.528.586 kn / 4.450.008,10 EUR, kao i cjelokupna oprema (viličari, pumpna stanica, kontejneri za otpad i dr.) prema poslovnim evidencijama tužitelja u vrijednosti od 1.104.742 kn / 146.624,46 EUR, dakle, ukupne vrijednosti osigurane imovine u iznosu od 34.633.328 kn, odnosno 4.450.008,10 EUR. Kao mjesto osiguranja je ugovorena Babina Greda 32276, Ulica Tečine 4. Ugovoreno je da ukupna godišnja premija iznosi 210.804,24 kn / 27.978,53 EUR, da premija dospijeva na naplatu svake godine 30. kolovoza, da se premija plaća u ratama, s time da se za vrijeme od 30. kolovoza 2022. do 30. kolovoza 2023. svaka od dvanaest (12) rata plaća petog u mjesecu.

Nije sporna niti činjenica da su sastavni dio Ugovora i tuženikovi Uvjeti za osiguranje od požara i elementarnih šteta i ostala osiguranja imovine (dalje: Uvjeti). Nije sporna činjenica da se 19. srpnja 2023. u Babinoj Gredi dogodio štetni događaj – elementarna nepogoda.

Nije sporna činjenica da je 16. studenoga 2022. tužitelj primio tuženikovu Obavijest od 15. studenoga 2022. o dospijeću premije i opomenu za plaćanje dužne i dospjele premije po Ugovoru (dalje: Obavijest), a ta činjenica proizlazi i iz preslike povratnice (str. 221. spisa).

Nije sporna niti činjenica da je Obaviješću tuženik pozvao tužitelja na plaćanje dužne premije osiguranja u roku od 30 dana od dana primitka Obavijesti, uz upozorenje da ako u navedenom roku tužitelj ne plati dužnu premiju da se Ugovor raskida po samom zakonu, a ta činjenica proizlazi i iz Obavijesti.

Nije sporna niti činjenica da tužitelj nije platio dužnu premiju osiguranja u roku od 30 dana od primitka Obavijesti.

Nije sporna činjenica da je tužitelj platio premiju osiguranja 22. rujna 2023., dakle, više od devet (9) mjeseci nakon isteka roka od 30 dana iz Obavijesti i nakon nastanka predmetnog štetnog događaja.

Nije sporna niti činjenica da je tuženik vratio tužitelju uplaćeni iznos premije od 19.699,94 EUR.

Nije sporna činjenica da je Ugovor raskinut po sili zakona 16. prosinca 2022.

9. Odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja. Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom (članak 922. stavak 1. ZOO). Prema odredbi članka 949. stavka 1. ZOO-a, osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja.

10. Odredbama članka 937. ZOO-a propisane su posljedice neplaćanja premije. Tako je odredbom članka 937. stavka 2. ZOO-a propisano da ako je ugovoreno da se premija plaća nakon sklapanja ugovora, obveza osiguratelja da isplati osigurninu određenu ugovorom počinje od dana određenog u ugovoru kao dana početka osiguranja. Odredbom članka 937. stavka 3. ZOO-a je propisano da ako ugovaratelj osiguranja premiju koja je dospjela nakon sklapanja ugovora ne plati do dospjelosti, niti to učini koja druga zainteresirana osoba, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu nakon isteka roka od trideset dana otkad je ugovaratelju osiguranja uručeno preporučeno pismo osiguratelja s obaviješću o dospjelosti premije, ali s tim da taj rok ne može isteći prije nego što protekne trideset dana od dospjelosti premije. U svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dospjelosti (članak 937. stavak 4. ZOO). Identične odredbe kao odredbe članka 937. stavci 3. i 4. ZOO-a sadržane su i na str. 22/29 KOMERCIJALNI ALL RISK – požar i pridruženi rizici (FAP-2-1.0] i u Glavi II, točki (10), podtočki 10.1. Uvjeta, koji su sastavni dio Ugovora.

Iz citiranih odredaba članka 937. stavci 3. i 4. ZOO-a proizlazi da osiguratelj, nakon što ugovaratelj osiguranja dospije u zakašnjenje s obvezom plaćanja premije osiguranja, može (ima pravo) od ugovaratelja zahtijevati ispunjenje obveze preporučenim pismom s obaviješću o dospijeću premije. Ako osiguratelj pozove ugovaratelja na ispunjenje obveze pa ugovaratelj u roku od 30 dana od dana primitka preporučenog pisma ne ispuni svoju obvezu uplate dospjele premije osiguranja, ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu. U tom slučaju, nakon prestanka ugovora ugovaratelj osiguranja više ne bi bio u obvezi platiti tužitelju premije osiguranja koje bi prema ugovoru o osiguranju dospjele nakon proteka roka od 30 dana od dana primitka preporučene obavijesti osiguratelja o dospijeću premije osiguranja. No i dalje bi bio u obvezi prema osiguratelju isplatiti premije osiguranja dospjele prije prestanka ugovora. Međutim, ako osiguratelj nakon dospijeća premije osiguranja ne pozove ugovaratelja osiguranja na ispunjenje preuzete obveze iz ugovora o osiguranju preporučenim pismom s obaviješću o dospijeću premije (odnosno ne iskoristi tu mogućnost), tada neovisno od neispunjenja ugovorne obveze plaćanja premije osiguranja ugovor o osiguranju ne prestaje po samom zakonu prije isteka godine dana od dana dospijeća premije osiguranja, već prestaje po samom zakonu istekom godine dana od dospijeća premije osiguranja. I u tom slučaju, ugovaratelj osiguranja je dužan platiti premije dospjele prije nastupanja pravnih posljedica prestanka ugovora po sili zakona. Prema tome, nakon što ugovaratelj osiguranja dospije u zakašnjenje s obvezom plaćanja premije osiguranja, osiguratelj ima pravo izbora koju od navedene dvije mogućnosti će iskoristiti. Ovisno od njegovog izbora ovisi i vrijeme trajanja odnosno prestanka ugovora po samom zakonu (prestanak ugovora protekom roka od 30 dana nakon primitka preporučenog pisma ili prestanak ugovora istekom godine dana od dospijeća premije) (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž- 1759/2022-2 od 23. svibnja 2022.).

11. U konkretnom slučaju nije sporna činjenica da je 16. prosinca 2022. Ugovor raskinut po samom zakonu jer tuženik nije niti u roku od 30 dana od primitka tužiteljeve Obavijesti platio dužnu dospjelu premiju osiguranja, kao što je to propisano odredbom članka 937. stavka 3. ZOO-a, na što je tuženik izričito upozorio tužitelja u Obavijesti. Naime, u Obavijesti je tuženik jasno naveo kako se Ugovor raskida po samom zakonu ako tužitelj u roku od 30 dana ne plati dužnu premiju osiguranja.

Budući da je nesporno da je Ugovor raskinut po samom zakonu 16. prosinca 2022., na koju pravnu posljedicu je tuženik jasno upozorio tužitelja u Obavijesti, koju je tužitelj nesporno primio, prema stajalištu suda je pravno irelevantno tužiteljevo pozivanje na korespondenciju i komunikaciju stranaka koja je uslijedila nakon 16. prosinca 2022., dakle, nakon raskida Ugovora po samom zakonu, uključujući i tužiteljev zahtjev za raskid Ugovora od 13. lipnja 2023. (str. 134. spisa) te tuženikove odgovore od 15. lipnja 2023. (str. 135. spisa) i 5. srpnja 2023. (str. 137. spisa). To iz razloga što je raskidom po samom zakonu Ugovor prestao te su obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (članak 368. stavak 1. ZOO). Navedeno i iz razloga što niti Ugovorom niti bilo kojom odredbom ZOO -a, pa tako niti odredbama članka 937. ZOO-a, nije propisana niti mogućnost stranaka da nakon što je ugovor prestao po samom zakonu, svojim radnjama osnaže taj ugovor odnosno da ga održe na snazi. Osim toga, budući da je 16. prosinca 2022. Ugovor nesporno raskinut na temelju zakona, tužitelj nakon toga više nije mogao jednostrano raskinuti ugovor niti zahtijevati jednostrani raskid Ugovora jer je u tom trenutku, konkretno, 13. lipnja 2023. kada je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za jednostrani raskid Ugovora, Ugovor već prestao. Drugim riječima, ne može se raskinuti ugovor koji je već prestao i kojeg više nema.

S obzirom na navedeno sud nije posebno cijenio iskaz svjedoka ĐZ koji je komunicirao s tužiteljem putem e-mailova (str. 134. - 138 spisa) što je potvrdio i u svom iskazu jer su, kao što je to prethodno obrazloženi, svi ti e-mailovi uslijedili nakon što je Ugovor već raskinut po samom zakonu. Dodatno, iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi kako nije niti bio izravno uključen u postupak slanja Obavijesti. Iz navedenih razloga je pravno irelevantna i činjenica što je tužitelj platio premiju osiguranja 22. rujna 2023. jer je tužitelj to učinio tek više od devet (9) mjeseci nakon što je Ugovor raskinut po samom zakonu i nakon nastanka predmetnog štetnog događaja, dakle, nakon što su raskidom ugovora obje ugovorne strane oslobođene svojih obveza (osim obveze na naknadu štete), koji uplaćeni iznos premije je tuženik nesporno vratio tužitelju.

Raskidom Ugovora po samom zakonu, dakle, 16. prosinca 2022., nastupili su svi pravni učinci takvog raskida kao jednog od načina prestanka Ugovora. Stoga je, prema utvrđenju suda, tužitelj mogao i trebao, ako je smatrao potrebnim, sklopiti novi ugovor o osiguranju imovine bilo s tuženikom bilo s kojim drugim osiguravajućim društvom što je tužitelj propustio učiniti. Međutim, suprotno tužiteljevoj tvrdnji, navedeno nije posljedica tuženikovog ne postupanja u skladu s načelom savjesnosti i poštenja i upotrebe duže pažnje niti bilo koje druge tuženikove radnje i/ili propuštanja jer je u Obavijesti tuženik jasno upozorio tužitelja na pravne posljedice ne plaćanja dužne premije u određenom roku, odnosno da se Ugovor raskida po samom zakonu ako tužitelj ne plati dužnu premiju u roku od 30 dana od primitka Obavijesti, koji raskid je nastupio po samom zakonu 16. prosinca 2022. upravo zbog tužiteljevog ne plaćanja dužne premije u određenom roku. Nakon toga datuma, a budući da je navedenim raskidom Ugovor prestao, stranke više nisu mogle niti jednom svojom kasnijom radnjom osnažiti Ugovor jer to nije predviđeno niti jednom odredbom Ugovora niti bilo kojom odredbom ZOO-a ili kojeg drugog propisa.

Uzevši u obzir navedeno, a pogotovo sadržaj Obavijesti u kojoj je tužitelj jasno upozoren na pravne (zakonske) posljedice neplaćanja premije u određenom roku, sud je utvrdio neosnovanim i tužiteljeve tvrdnje kako je tuženik održavao tužitelja u zabludi glede postojanja Ugovora. To tim više što je sam tužitelj, odnosno njegov tadašnji član uprave – direktor PZ u e-mailu od 26. lipnja 2023. upućenom tuženiku (str. 136. spisa) u bitnome naveo: „…ovim putem ukazujem da je predmetni ugovor o osiguranju prestao po samom zakonu, jer su za to ispunjeni zakonski uvjeti iz odredbe članka 937. Zakona o obveznim odnosima (…) te da se ima smatrati da je ugovor o osiguranju prestao po samom zakonu nakon isteka 30 dana koji je rok odavno prošao i to temeljem čl. 937. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.“ Dakle, prije nastanka predmetnog štetnog događaja 19. srpnja 2023. sam tužitelj je potvrdio kako je Ugovor raskinut po samom zakonu.

Nadalje, zabluda, na koju se poziva tužitelj, je kao jedna od mana volje razlog za poništaj ugovora, a u slučaju poništaja ugovora i za naknadu štete, sve uz ispunjenje pretpostavki iz članka 280. ZOO-a. Međutim, u konkretnom slučaju je Ugovor raskinut po samom zakonu 16. prosinca 2022., a ne može se tražiti poništaj Ugovora koji je već prestao niti je tužitelj u konkretnom slučaju postavio takav tužbeni zahtjev (članak 2. stavak 1. ZPP).

12. Svjedok GZ je jasno iskazao kako nije bila direktno uključena u odnos između tužitelja i tuženika vezano uz predmetni ugovor te da sve što joj je poznato vezano uz navedeni pravni odnos joj je rekao gospodin PZ. Dakle, navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama pa sud na temelju tog iskaza nije niti mogao utvrditi te činjenice.

Svjedok PZ je iskazao kako ne zna ništa o ugovoru o osiguranju jer je to bilo prije puno vremena te da nije nikada komunicirao s tuženikom vezano za osiguranje. Osim toga iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi kako se ne sjeća točnih informacija i podataka. Dakle, niti navedeni svjedok nema neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama pa sud niti na temelju tog iskaza nije mogao utvrditi te činjenice.

13. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio kako šteta koja je tužitelju eventualno nastala u predmetom štetnom događaju nije posljedica tuženikove protupravne radnje i/ili propuštanja zbog čega je sud utvrdio tužbeni zahtjev neosnovnim. Stoga sud nije posebno utvrđivao osnovanost ostalih tvrdnji i prigovora jer nisu odlučni za odluku o tužbenom zahtjevu niti bi doveli do drugačije odluke po tužbenom zahtjevu. Slijedom navedenog sud je odbio i dokazne prijedloge za saslušanje svjedoka DZ i UZ radi utvrđivanja nastanka štetnog događaja i pretrpljene štete i za provođenje vještačenja po ovlaštenom vještaku radi utvrđivanja visine štete jer njihovo izvođenje nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica budući da je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim iz prethodno navedenih razloga pa činjenice koje se predlaže utvrditi navedenim dokazima nisu odlučne za odluku o tužbenom zahtjevu niti bi utvrđivanje tih činjenica dovelo do drugačije odluke suda o tužbenom zahtjevu. Iz navedenih razloga sud je odbio i dokazne prijedloga za saslušanje svjedoka ČZ radi utvrđivanja ukupne godišnje premije koja bi uključivala fotonaponsku elektranu i dizalicu topline te za provođenje financijskog odnosno kombiniranog vještačenja kao što je to tuženik predložio u odgovoru na tužbu.

14. Budući da je sud utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev zbog čega ga je odbio, sud nije odlučivao o tuženikovom prigovoru radi prebijanja jer tuženik nije istaknuo zahtjev za ostvarenje svoje tražbine u obliku samostalnog tužbenog zahtjeva, nego uvjetno, u svrhu prebijanja tuženikove protutražbine s tužiteljevom tražbinom ako se utvrdi postojanje tužiteljeve tražbine. Naime, prigovor radi prebijanja je nesamostalni prigovor ovisan o istaknutom tužbenom zahtjevu i sud o njemu odlučuje samo ako utvrdi tužbeni zahtjev osnovanim, što konkretno nije slučaj.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

16. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan proizlazi da je tuženik u cijelosti uspio u sporu zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.143.129,84 EUR, tuženiku su kao potrebni (članak 155. stavaka 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 13.600,99 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25; dalje: OT), sastavljanja obrazloženog podneska od 16. siječnja 2025. u zatraženom manjem iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 4. veljače 2025., 7. listopada 2025. i 19. siječnja 2026. u iznosu od 13.600,99 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), te na ročištu 15. svibnja 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja jer nisu pristupili svjedoci u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 5. OT), što ukupno iznosi 54.703,96 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 13.675,99 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 68.379,95 EUR.

Stoga tuženik ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 68.379,95 EUR.

Na te troškove tuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

17. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 11. studenoga 2024. s PDV-om jer s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP -a budući da je navode iz tog podneska tuženik mogao i trebao iznijeti u odgovoru na tužbu. Ročište od 15. svibnja 2025. je odgođeno prije početka raspravljanja jer nisu pristupili svjedoci pa za zastupanje na tom ročištu tuženik nema pravo na naknadu troška u preostalom zatraženom iznosu. Tuženik nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 13. listopada 2025. s PDV-om jer s obzirom na njegov sadržaj, taj podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a budući da se u tom podnesku tuženik očituje na iskaze svjedoka saslušane na ročištu održanom 7. listopada 2025. na kojem je bio pristupan tuženikov punomoćnik čime mu je omogućeno da se već na tom ročištu očituje i na iskaze svjedoka, te u tom podnesku tuženik u bitnome ponavlja već ranije iznesene tvrdnje. Stoga tuženik nema pravo na naknadu troškova u preostalom iznosu od 45.165,67 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

18. Uzevši u obzir navedeno o troškovima je odlučeno kao u točkama II. i III. izreke presude.

Zagreb, 27.veljače 2026.

Sudac

mr.sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.