Poslovni broj: P-1321/2021-54
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja 1. NČ iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] oboje zastupani po punomoćniku Sandru Lukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika NČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju, nakon glavne i javne rasprave održane dana 31. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, javno objavivši 27. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je Aneks ugovora o darovanju ovjeren kod Javne bilježnice Vere Lovrić Lečić dana 17.04.2019., pod posl.br: OV-1836/2019., ništetan, te da ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje zemljišnoknjižnog stanja izvršenog temeljem rješenja poslovni broj Z-11410/2019 donesenog po osnovi aneks ugovora o darovanju od 17.04.2019. i ugovora o darovanju 10.04.2015. godine te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama opisanim kao: kč. br: [katastarska čestica], u naravi KUĆA, GARAŽA I DVORIŠTE ukupne površine od 326 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 324752, Srdočitako da se izvrši brisanje prava vlasništva za korist tuženika NČ, [adresa], ul.[adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/1 dijela, uz istovremeniupis prava vlasništva na toj nekretnini na ime i za korist ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/1 dijela
III. Utvrđuje se kako kč. br: [katastarska čestica], u naravi KUĆA, GARAŽA I DVORIŠTE ukupne površine od 326 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u cijelosti čini ostavinsku masu iza pok. ŠČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
IV. Odbijaju se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„ Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine od 10.04.2015., ovjeren kod Javne bilježnice Žakline Marinković pod posl.br: OV-678/2015., ništetan, te da ne proizvodi pravne učinke.
V. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 3.604,63 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. veljače 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tuženi obijanju.
Obrazloženje
Tužitelji u tužbi navode kako su parnične stranke su zakonski nasljednici iza ostaviteljice pok. ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a u tijeku je ostavinska rasprava. Tuženik i pok. ŠČ su 10.04.2015. g. sklopili Ugovor o darovanju u kojem tuženik kao obdarenik stječe nekretninu. Međutim, uknjižba temeljem toga ugovora nije provedena. Tuženik i pok. ŠČ su sklopili Aneks ugovora o darovanju nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci kao kč. br: [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], nakon čega je provedena uknjižba prava vlasništva u korist tuženika. Ove činjenice također ne bi trebale biti sporne među strankama. Darovateljica - pok. ŠČ nije bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme sklapanja Ugovora i Aneksa jer se bezuspješno liječila od demencije u specijalističkoj psihijatrijskoj ordinaciji OČ, dr. med. Spec. Tužitelji smatraju kako njihova pok. baka ŠČ, odnosno majka tuženika u trenutku potpisa Ugovora i Aneksa nije bila sposobna za rasuđivanje, te stoga taj ugovor i aneks ne proizvode pravne učinke jer su ništetni. Stoga predlažu donošenje presude kojom je utvrđuju ništetnim Ugovor o darovanju nekretnine od 10.04.2015., ovjeren kod Javne bilježnice Žakline Marinković pod posl.br: OV-678/2015.i Aneks ugovora o darovanju ovjeren kod Javne bilježnice Vere Lovrić Lečić dana 17.04.2019., pod posl.br: OV-1836/2019., zatim da se naloži se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje zemljišnoknjižnog stanja izvršenog temeljem rješenja poslovni broj Z-11410/2019 donesenog po osnovi aneks ugovora o darovanju od 17.04.2019 i ugovora o darovanju 10.04.2015. godine te se nalaže uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama opisanim kao: kč.br:
5/243, u naravi KUĆA, GARAŽA I DVORIŠTE ukupne površine od 326 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] tako da se izvrši brisanje prava vlasništva za korist tuženika NČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/1 dijela, uz istovremeni upis prava vlasništva na toj nekretnini na ime i za korist ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/1 dijela te da se utvrdi kako kč. br: [katastarska čestica], u naravi KUĆA, GARAŽA I DVORIŠTE ukupne površine od 326 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u cijelosti čini ostavinsku masu iza pok. ŠČ OIB: [osobni identifikacijski broj], sve uz naknadu parničnog troška.
Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba preuranjena te ju treba odbaciti. Naime, tužitelji su pokrenuli predmetni parnični postupak temeljem rješenja naslovnog suda posl.br. O-1868/20 od 15.07.2021. kojim su upućeni na pokretanje ovog postupka i to u roku od 30 dana od pravomoćnosti predmetnog rješenja. Budući da je nasljednik, ovdje tuženik, protiv navedenog rješenja ostavinskog suda podnio žalbu dana 15.07.2021., rješenje kojim su tužitelji upućeni na parnicu nije moglo postati pravomoćno. Opreza radi, ističe se i da je tužba u cijelosti neosnovana s obzirom da je pok. ŠČ bila u potpunosti sposobna za rasuđivanje, kako u trenutku zaključenja pobijanog darovnog ugovora, tako i u trenutku zaključenja pobijanog aneksa, a i na dan svoje smrti.
Sud je proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to ugovor o darovanju od 10.04.2015., aneks ugovora o darovanju od 17.04.2019., medicinsku dokumentaciju iza pok. ŠČ, saslušane su parnične stranke i svjedoci, IČ, ĐČ, EČ i ĆČ, te su provedena medicinska vještačenja po stalim sudskim vještacima psihijatrijske struke TČ i Elizabeti Dadić-Hero.
Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud drži tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.
Uvidom u ugovor o darovanju zaključen 10. travnja 2015 između sada poik. ŠČ i tuženika NČ utvrđeno je da je predmet ugovora o darovanju prema čl. 1 nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se u naravi sastoji stana koji se nalazi u prizemlju obiteljske kuće u [adresa], površine 81 m2, podrum površine 9 m 2, garaže i spremišta, pola krova, prostor ispod balkona južna strana, vrt dvorište i prilaz-ulaz kući.
Uvidom u aneks ugovora o darovanju zaključena 17.04.2019. između sada pok ŠČ kao darovatelja i tuženika kao obdarenika da se istim mijenja čl. 1 ugovora o darovanju zaključen 10. travnja 2015 na način da su stranke pogrešno navele nekretninu u čl. 1 te da ista sada ispravo glasi nekretnina k. č. br. [katastarska čestica]/, kuća, garaža i dvorište površine 326 m,2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ,istim ugovor osnovano je provo osobne služnosti prava polodouživanja na navedenoj nekretnini u korist ŠČ. Na ugovoru su potpisi ovjereni kod javnog bilježnika Vere Lovorić Lečić pod brojem Ov-1826/3019
Iz iskaza 1. tužitelja proizlazi kako je njegov otac N preminuo 2011. Baka ŠČ je nakon njegove smrti bila dosta loše, njegova mama ju je znala voditi kod doktora. Što su godine više prolazile baka se sve više počela gubiti, više je pričala o svojoj mladosti, o prijateljima iz Slavonije koje nisu poznavali, tvrdila je da su bili u Rijeci a oni tu nisu bili.Često je znala miješati njega i brata ŠČ, zamijenila bi imena.Osim mame baku su doktoru vodili stric H i njegova supruga. Baka je pričala neke stvari koje nisu međusobno povezane niti su se dogodile. Na adresi [adresa] nalazi se obiteljska kuća sa dva stana, u gornjem stanu živjeli su mama, tata, brat on i baka, a u donjem stanu stric, strina i njihova kći. Što se tiče tog gornjeg stana uvijek se govorilo da je to od njegovog tate. Na taj gornji stan trebalo se dignuti još potkrovlje koje bi bilo pogodno za stanovanje no potom se otac razbolio pa se to nikada nije realiziralo. U gornjem stanu sada nitko ne živi, stan je prazan, a u donjem stanu živi stric sa svojom obitelji. ĐČ je njegova majka. Bilo je govora da se baka smjesti u dom, noni je ostao upaljen štednjak te se zapalio jedan kuhinjski element, nakon toga su brat i majka razgovarali sa stricem i strinom da se baku smjesti u dom ali stric nije bio za to i da mu to financijske mogućnosti ne dozvoljavaju. Ne zna točno koje godine je to bilo. Na upit je li baka čula neke glasove, navodi da je jednom prilikom rekla da u susjedstvu čuje neki pir ali toga nije bilo. Nakon tatine smrti su primjetili da se bakino mentalno stanje mijenja, no oni nisu zbog toga pred CZZS pokretali postupak radi lišenja poslovne sposobnosti bake. Baka je primala mirovinu, ne zna kolika je bila visina iste, Koliko mu je poznato baka je plaćala utrošenu vodu za cijelu nekretninu, ne zna za ostatak mirovine, na što je trošila. On je sa bakom ŠČ živio još neke 3 g. nakon što je tata N preminuo nakon toga se odselio na adresu [adresa], nije mogao trpiti napade i prijetnje strica. Brat i mama su neko vrijeme ostali živjeti u tom stanu s bakom, nakon nekog vrmena i majka je otišla jer se morala brinuti o svojoj majci, baka nije imala mobitel, samo kućni telefon. Nije mu poznato je li baka 2015., 2018. potpisala nekakav ugovor s HT-om. U tom stanu na adresi M. [adresa] imali su MAX ADSL uslugu, taj ugovor je glasio na nonu. Sjeća se da je jednom prilikom baka htjela potpisati ugovor s Optima telekomom no tu je došlo do nekih problema, bilo je to u periodu kada je živio gore. Dok su živjeli u stanu s bakom na adresi [adresa] račune za telefon i internetske usluge plaćali su oni. Nakon što smo se odselili pitali su nonu što će s tim uslugama, rekla da je da želi da ostane tel i tv, internet je ostao jer je bio u tom zajedničkom paketu. Iz stana su otišli zbog tih konstantnih prijetnji svađi i deranja od strane strica. Razlog svađa je bio oko drva, naime čovjek koji je prevozio drva je slučajno zakačio trešnju i tu se stric počeo derati, nešto je počeo i njegovoj majci govoriti da će se s njom posebno obračunati. Uvijek se naručivala ista količina drva, ne zna tko ih je naručio. Ne zna je li nakon 2015. baka znala ići kod doktora, ne zna je li baka sama išla u dućan, znala ga je nazvati da joj podigne lijekove i da joj donese nešto iz dućana i ja bi joj to podigao. Kod kuće su imali digitalni sat, vjeruje da je znala na sat, misli da je razumjela koncept vremena. Nije mu poznato je li baka u periodu nakon 2015. potpisivala neke ugovore i vodila npr. dnevnik. Baka je znala zaboraviti gdje je stavila novac ili dokumente.
2. tužitelj HČ pridružuje se iskazu svog brata u cijelosti. Prvi iz toga stana na adresi M. [adresa] se odselio brat H zbog tih prijetnji i svađa. Nakon toga odselila se njihova majka a on je ostao s bakom živjeti do nekih godinu dana prije njezine smrti. Baka se gubila, čula je svadbe kojih nije bilo, znala se dizati u 3 ujutro da je već vrijeme za ustati se, znala je ostaviti vodu otvorenu u wc-u, ostao bi joj i štednjak otvoren, mijenjala je mene i brata H ili pak tatu i strica. Dok su svi zajedno živjeli na adres Š o bakinom zdravstvneom stanju su se brinuli otac i majka, nakon očeve smrti majka a nakon toga stric i strina jer iako je živio s bakom tada nije vozio. Iako je baka bila neposobna za rasuđivanje, morao je otići iz stana zbog učestalih napada, više ga je napadala strina, ona se derala, to su čuli susjedi, čak je policija bila 2-3 puta. Baku nisu imali gdje povesti jer se mama već brinula o svojoj mami, čak se razmišljalo da bi mama sa svojom mamom došla živjeti na adresu [adresa] pa da se brine i o svekrvi i o svojoj majci ali radi strica i strine se to nije dogodilo. Od početka stric i strina nisu voljeli njegovu majku niti baku po majci. Nije mu jasno zašto nisu pokretani postupci radi oduzimanja poslovne sposobnosti naše bake ŠČ. Koliko je njemu poznato u periodu dok je živio s bakom, baka nije potpisivala neke druge ugovore osim ovog spornog Ugovora o darovanju i aneksa istog, a što se tiče ugovora za telefon, tv i net, to je ugovor koji je još postojao za vrijeme života oca Vlade. Telefonski priključak glasio je na nonu i ona je jedino bila ovlaštena produljiti taj ugovor. Noni je poštar nosio mirovinu na kućnu adresu.
Tuženik se odrekao svog saslušanja.
Iz iskaza svjedokinje ĐČ majke tužitelja proizlazi kako je u kući na adresi [adresa] živjela od 1989. kada se udala za N danas pok. s i tamo je živjela sve do 2013. Živjeli su na gornjem katu te kuće suprug, ona , njihova djeca i suprugova majka. Što se tiče navoda u osnovnim podacima da je u zavadi sa šogorom navodi da je uvijek u toj kući bila svađa, ne zna zbog čega možda zato što je šogor nešto slabiji na živce. Bilo je i verbalnih i fizičkih napada čak i dok je pok. suprug bio živ, u vrijeme kada je bio ozbiljno bolestan, kada je imao metastaze na kostima. Nakon što je suprug preminuo 2011. te svađe su se nastavile, eskalirale, postale još i gore. Čak je morala intervenirati i policija. Sve što su joj htjeli napraviti oni nisu dozvoljavali, a može reći da je od šogora čak i šogorica bila gora, šogorica se zove ŽČ. Jedva je to mogla izdržati, njena majka je slomila kuk, morala se brinuti o njoj pa je otišla iz te kuće, a sa bakom je ostao sin HČ, on se o njoj brinuo. HČ je tada imao 25 godina. Bio je s njom da ona ne bude sama. Ona je nastavila dolaziti u posjete kod svekrve. No, napadi su se i dalje nastavili, jednom prilikom kada su baki došla drva, čovjek je došao sa kamionom i kada je istovario drva vozač je zapeo s kamionom za jednu granu trešnje na što je šogor reagirao, njoj je prijetio i zbog tog događaja je i policija bila. Dok su živjeli s bakom oni su snosili sve troškove režije osim vode. Baka je plaćala za cijelu kuću jer je bilo jedno brojilo, a svoju penziju je imala za sebe. Dok je suprug bio živ on joj je plaćao izlete na koje je išla. Što se tiče ugovora o HT-u te troškove su plaćali to su napravili još do je suprug bio živ da on može gledati MaxTv jer je bio jako bolestan. Pok. svekrva još od 2005. 2006. posjećivala psihijatra, najprije u Riječku bolnicu, a kasnije kod dr. OČ. Imala je depresiju, pila je lijekove. naime te 2005. joj je dijagnosticirana depresija, a kasnije je počela demencija i to je rapidno propadalo to nam je rekla dr. OČ da rapidno napreduje demencija. Često je znala pričati o nekim ljudima iz Slavonije koje ona nije poznavala, pa je pitala kako ih ne poznaješ, pa je jednom rekla da joj donesem kuglice za bor iz garaže jer da je čula da kada se kuglice stave pod jastuk da se bolje sprava, zatim je rekla da je kod susjeda bilo vjenčanje da ih je čula da je bila muzika, a nitko se u susjedstvu nije vjenčao, pa je znala 1000 puta zvati kada koji lijek mora popiti. U početku ju je ona a vodila kod dr. OČ a negdje od 2018. tuženik i njegova obitelj su se počeli više brinuti o majci pa su je oni vodili liječniku. Ona joj je znala podizati lijekove u ljekarni i sin i nositi kod nje.
Nakon što se 2013 odselila iz te kuće, navodi da dosta često 2-3 puta tjedno dolazila kod svekrve. Obavljala je nabavku namirnica pa joj to donosila, a do 2018. je dolazila po nju za Božić i Uskrs da provede s njima u stanu u kojem je živjela s majkom da nije sama. Pok. svekrva je znala brkati imena. Svekrva je ostavila i štednjak upaljen, dobro da se cijela kuća nije zapalila, znala je vodu ostaviti otvorenu, čak se i hodniku znala pomokriti, mislila je da je WC to joj je rekao sin HČ koji je s njom živio. Na daljnji upit jesu li pok. svekrvu pokušali smjestit i u neku ustanovu navodi da su 2018. sin i ona razgovarali sa tuženikovom ženom ŽČ jer tuženik uopće nije htio razgovarati, o tome da se baku smjesti u nekakvu ustanovu ili da se angažira nekakva žena koja bi se o njoj brinula, no ŽČ je rekla da oni nisu u mogućnosti to financijski nositi, a ona je mislila da se to snosi po pola pola, no nisu na to pristali, no kasnije je baka ipak smještena u ustanovu par mjeseci prije smrti, a preminula je u svibnju 2020., nisu niti znali da je baka u ustanovi to su saznali od njezinog doktora. Baka je bila smještena u KBC na odjelu za Pulmologiju to je bilo 2019. u zimi i nakon što je otpuštena nije znala gdje je, mislila sam da je možda i u Hospiciju, kasnije je od doktora saznala da smještena u nekoj ustanovi u Gorskom kotaru. Kada ju je e posjetila na Odjelu za pulmologiju svekrva ju nije prepoznala čak je rekla da ju je posjetio O, a O je pokojan, a vjerojatno je mislila na svoga sina H. Ugovor za MaxTV i internet je glasio na svekrvu. Telefonski priključak za tu kuću je glasio na nonu jer je nona vlasnica kuće, kasnije su šogor i šogorica za svoj telefonski priključak prenijeli na ŽČ, oni su ostavili na nonu. Prema T mobile su se slali zahtjevi. Sve te zahtjeve je morala potpisati svekrva. Ona joj je objašnjavala što potpisuje ali mislii da bi ona bilo što potpisala jer nije shvaćala. Moj [adresa elektroničke pošte], taj mail mi je napravila BČ i to kada su kupili novi kompjutor. Nona je pila puno lijekova i to lijekove za srce i za svoje psihičke probleme. Nona je bila pokretna od kada ona odselila pa nadalje, no nona je znala odlutati, evo susjed mi rekao da je njemu kucala na vrata u 2 ujutro a i HČ je tada živio s njom pa zna zbog toga.. Puno puta joj je u padelicama nosila hranu koju bi njezina mama skuhala, u to vrijeme je u HT radila od 9 do 17,00 ili od 10,00 do 18,00 sati. HČ se odselio iz noninog stana 2018. nakon toga je nona živjela sama. Nona je bila uredna dok je bila normalna, a kasnije više nije, ne može se sjetiti od kada to nije bila normalna. Od kada je sin N, preminuo 2011. njeno stanje se promijenio postala je dementna i može reći da već od tada nije bila normala, smrt sina ju je jako pogodila. Nona je počela nositi pelene ne zna koje godine to sve piše u zdrav. kartonu, ona joj je pelene mijenjala. Nona je bolovala od inkontinencije još dok su zajedno živjeli, ali ih u početku nije htjela nositi. Što se tiče štednjaka, HČ je tu večer spavao kod cure nona je bila sama. Ujutro kada je došao vidio je što se dogodilo i onda ju nazvao i došla je u stan i vidjela da je sve to izgorjelo, skoro se kuća zapalila. Nona je govorila da je HČ ostavio štednjak, a njega tada nije bilo. On niti to popodne nije bio kod kuće. Tada je bio u dobi od 25 godina, radio je i poslije posla je išao kod cure. On je živio kod none a dva puta mjesečno bi prespavao kod cure. Prije smrti baka je bila u bolnici zbog problema sa plućima. To je saznala sve od obiteljskog liječnika dr. I. Od njega je saznala i da je baka u nekoj ustanovi u Gorskom kotaru. S njim je često kontaktirala zbog lijekova koje je baka pila. Ugovori sa HT su sklapani 2015., 2018., i 2007. tada je suprug još bio živ. Glede ugovora s HT-.om iz 0215 i 2018 navodi kako ih je baka potpisala , pa neće valjda falsificirati njen potpis, ona joj je objasnila što potpisuje , ne zna koliko je razumjela pa i oni su sa nesposobnom osobom zaključili Anex ugovora.
Iz iskaza svjedoka BČ proizlazi kako od rođenja 1985. živi u kući na adresi [adresa] i to u prizemlju sa svojim roditeljima. Na katu te kuće do negdje 2011. 2012. živjeli su nona, pok. stric, njegova supruga i HČ i H njihovi sinovi. Stric je preminuo u 9.2011. Još neko kratko vrijeme nakon smrti strica u tom gornjem stanu su živjeli H, HČ i strina. Nakon godinu dana od stričeve smrti strina, H i HČ su se odselili. Poznato joj je da su se odselili na adresu [adresa], kod Snježanine mame. Nakon što su se odselili iz tog gornjeg stana nona se o sebi sama brinula, sama je raspolagala svojom mirovinom, plaćala je sve sama, kuhala je sama, tuširala se, lijepo je izgledala, uvijek je bila dotjerana, išla je na frizure. Poštar joj je nosio mirovinu na kućnu adresu i ona je kod svakog primitka mirovine morala potpisati da ju je primila. Sama se naručivala kod doktora, sama je odlazila po lijekove, znala je točno koja je njezina terapija, čitala je čak i nus pojave za te lijekove. Nije joj poznato, a nakon što se iz gornjeg stana iselili teta i bratići da bi u stanu kod none došlo do zapaljenja štednjaka, nije joj poznato niti to da bi nona ostavila vodu otvorenu, to bi se primijetilo po pojačanoj potrošnji vode. Nije primijetila da nona brka imena. Bila je u svakodnevnom kontaktu sa svojom nonom. Tamo živim viđala ju je svaki dan. Sa bratićima se nikada nije svađala, oni kada su se odselili su prekinuli svaku komunikaciju s njima. nona sama išla u dućan u manjim količinama, a ako bi trebalo nabaviti veću špežu (namirnica) to bi napravili njeni roditelji. Nona je znala samostalno ići do grada. Samostalno je išla kod liječnika. Možda bi je ponekad neko odvezao ako bi zatražila. Nije joj poznato je li ĐČ znala odvesti baku kod liječnika, nema saznanja da bi moja baka patila od demencije. Nije bila upoznata s lijekovima koje je moja baka uzimala. Nona se mogla samostalno brinuti o sebi sve dok nije otišla u bolnicu u 12.2019. zbog plućne embolije. Tada je liječnik savjetovao da je smjestimo u dom. Ne zna je li liječnik dolazio u kućni posjet mojoj baki. Baka je znala koje lijekove pije, redovito je liječnika kontaktirala, znala je njegov broj napamet. Baka se družila s drugim ljudima, išla bi na frizure kod pok. Đ, kada bi došli neki prijatelji ona bi došla kod njih, došla bi te ljude pozdraviti. Mi smo se s bakom svaki dan viđali, ona je dolazila kod njih. Stric N je pokopan na Zametu u grobnici koju je kupio njezin otac. Ta grobnica je kupljena nakon što je preminuo djed H. Grobnica je kupljena novčanim sredstvima njenog oca u toj grobnicu su pokapani djed H, baka ŠČ, stric N i njezin brat E koji je preminuo kao novorođenče. Nona je išla na groblje redovito. Njezina majka u vrtu ima kale pa bi nona pitala njezinu mamu ŽČ da li joj može dati kale da bi išla na groblje. Znam da je nona išla psihijatru to je bilo kada je stric N preminuo, ona je tražila utjehu, a nije htjela s nikim iz obitelji o tome pričati. Smrt sina je za nju bio šok. Nona je prije smrti bila smještena u Domu u Lokvama, to je bila par mjeseci od prosinca 2019. do smrti dakle u svibnju 2020. Njeni roditelji su posjećivali baku u tom domu jednom do dva puta tjedno a u kontaktu su bili svakodnevno. Nona se nije žalila na taj dom, roditelji su rekli da je uredna, čista i da je dobre volje tamo. Nona kada se obraćala njoj ili mojim roditeljima uvijek ih je zazivala imenom, nije se znalo desiti da zaboravlja njihova imena. Koliko je njoj poznato tužitelji nisu dolazili posjetiti baku u dom, niti pitati za nju. Dok je baka živjela u kući tužitelji su jako rijetko dolazili u posjet baki i ti posjeti su bili vrlo kratki. Što se tiče ugovora o darovanju njoj n poznato da je on zaključen 2015. da je baka izrazila želju da ta nekretnina pripadne njenom ocu jer da tužitelji kod nje ne dolaze niti se o njoj brinu.
Iz iskaza svjedoka EČ proizlazi da je pok. ŠČ poznavala jer je ista bila smještena u Dom u Lokvama "Vedri dani" gdje radi kao njegovateljica. Baka je došla iz bolnice iz odjela Pulmologije kod u dom ili 4. ili 7.12.2019. Baka je prva dva dana ležala a poslije su ju polako počeli dizati, bila je čiste savjesti, znala je koju terapiju pije, čak ju je jednom podsjetila da joj nisam dala antibiotik. Bila je vedra, pjevala je, pričala pričice o svom životu. Posjećivali su je sin i nevjesta sve dok nije izdana zabrana zbog Covid 19. Oni su je zvali svaki dan, prepoznala ih je i preko telefona i kada su osobno dolazili kod nje. Sina i nevjestu nije poznavala prije, upoznala sam ih kada su dopeljali baku prilikom sklapanja ugovora. Imala je pravo vršenja uvida u zdravstveni karton pacijenta, a iz bolnice smo primili i otpusno pismo koje stave zajedno s ostalom dokumentacijom, a zdrav. karton bude kod sektorske liječnice. Nema saznanja da bi pok. ŠČ bolovala od demencije. Koliko se mogu sjetiti pok. ŠČ je uzimala Praxiten koji smiruje, Riset koji smiruje za spavanje, za želudac Zaracept te antibiotik koji je pila jedno mjesec dana. Koliko je meni poznato pok. ŠČ nije uzimala Xanax, nije niti uzimala Asentru, nije uzimala niti Zoloft. Ima srednju stručnu spremu, završen tečaj za stenodaktilografikinju i tečaj za njegovateljicu. Tečaj za njegovateljicu je završila ovu godinu. U vrijeme kada je ŠČ bila korisnica našeg doma ja nisam bila ovlaštena njegovateljica. Njegovateljica je 18 godina. U domu imaju štićenike koji su dementni. Sa ovoliko godina iskustva može prepoznati pacijenta koji boluje od demencije, to su pacijenti koji nisu u sadašnjosti oni su u prošlosti, oni ne znaju niti da moraju ići na WC, ne znaju niti što jedu. Liječnik ordinira terapiju i u dogovoru s liječnikom se takva terapija pacijentu daje. Pok. ŠČ nije primala terapiju za pacijente s demencijom. Baka je znala gdje je smještena, ona je jednom prilikom pitala gdje je, rekla baka u domu ste u Lokvama, a ona je rekla Lokve Gorski kotar. Baka je znala na sat znala je što jede, kada su je zvali na telefon ona je rekla da joj donesu nešto za pojesti npr. pohano meso. Baka je znala sve kolegice koje rade tamo, nikad ju s nikom nije zamijenila. Baka se lijepo slagala i s ostalim korisnicama doma. U sobi su je bila sa još dvije korisnice, jednom prilikom su sve tri zajedno zapjevale. Baka nije pričala o svojim unucima. Koliko je njoj poznato unuci je nisu posjećivali niti bi mi to druge kolegice rekle. Baka je umrla u domu, bakine boljke bile više fizičke.
Iz iskaza svjedoka ĆČ, izvanbračni partner BČ, proizlazi kako je poznavao sam pok. ŠČ, Sanjinu baku. Krajem 2015. počeo je dolaziti u Sanjinu kuću tako je dolazio na nedjeljne ručkove ponekad preko tjedna nešto i donijeti pa je susreo Sanjinu baku. S njom je i popričao, znala je da je Sanjin dečko, pitala ga je baka od kuda sam. Čak su kroz te razgovore saznali da je Sanjina baka zajedno radila sa mamom od njegove krštene kume. Kroz te razgovore je shvatio da je baka prisebna, čak ju pitao treba li joj donijeti drva u kuću ona je rekla ne, ne da će ona to sama. Baka je cijelo vrijeme živjela sama od kada je počeo tamo dolaziti. Osim bake nije vidio da netko dolazi u gornji stan. Ne poznaje H i ŠČ sinove od ĐČ. Vidio je da su došli dati saučešće nakon što je baka preminula. Nije mu poznato u kakvom su odnosu ĐČ, H i HČ s jedne strane te roditelji njegove djevojke s druge strane. Osobno nikada nije m bio u tom stanu gdje je baka živjela. Nije mu poznato zdravstveno stanje pok. ŠČ, ŠČ je bila pokretna, ali kako su godine prolazile rjeđe se spuštala dolje. Ne zna je li sama znala ići do grada ili liječnika. Pok. baka ga nikad nije s nikim zamijenila, kad bi je sreo uvijek bi popričali. Baka nije izgledala zapušteno, jedino kako je vrijeme prolazilo tako je teže hodala, no sama je nosila cjepanice u svoj stan, nije stekao dojam kroz razgovore da baka ne bi bila prisebna.
Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke TČ proizlazi kako je ŠČ bila je rođena **.**.1933., a umrla je **.**.2020. Preminula jer u dobi od 86 godina (u 86-oj godini života imenovana je zaključila ugovor o darovanju od 10. travnja 2015. (starost 81 godina) i anex ugovora o darovanju od 17. travnja 2019. starost 86 godina). Visoka životna dob (u kojoj je bila pok. u vrijeme zaključenja ugovora i anexa ugovora o darovanju) sama po sebi, ne kompromitira sposobnost za rasuđivanje. Naime, u kliničkoj praksi viđamo osobe koje su starije od 90 godina života sa očuvanom sposobnosti rasuđivanja. Spisu prileži medicinska dokumentacija i to: nalazi psihijatra i zdravstveni karton za pok. Iz dokumentacije (list 149) je razvidno da je pok. bila u psihijatrijskom tretmanu prije više godina (30 godina i kasnije), ali nije poznato iz kojih se razloga liječila. Psihijatrijska dokumentacija koja je priložena datira iz vremena nakon potpisivanja ugovora o darovanju (nakon 10. travnja 2015.). Dana 29.06.2015.g. (list 149) dolazi na psihijatrijski pregled, a u nalazu se evidentiraju reaktivne i organske psihičke smetnje anksiozno depresivnog karaktera, s čim u svezi se preporuči diferentna terapija (antidepresiv, anksiolitik). Nakon toga, u istoj godini, pok. je bila na psihijatrijskim kontrolama 3 puta (list 148,147, 146). U nalazima se evidentiraju smetnje raspoloženja (sniženo raspoloženje, emocionalna labilnost, bezvoljnost) i smetnje pamćenja (zaboravnost), te je preporučeno psihologijsko testiranje radi procjene kognitivnih sposobnosti. U nalazu od 23.12.2015.g. (list 146) zabilježeno je da nije uzimala preporučene medikamente (isto evidentirano u kartonu dana 15.12.2015.) Iz zdravstvenog kartona vidljivo je: Dana 08.09.2015.g. liječnik obiteljske medicine u zdravstvenom kartonu je evidentirao: na poziv odlazi se u kućnu posjetu. Kod dolaska pacijentica pokretna, svjesna, orijentirana, kardiopulmonalno kompenzirana (iz opaske liječnika nije jasan razlog kućne posjete). Dana 14.10.2015. – potvrda – pelene u spoju s gaćicama; Dana 15.12.2015. dolazi snaha koja je ukinula propisanu terapiju od strane psihijatra jer da joj loše čini? U 2016.g. pok. je bila na psihijatrijskom pregledu 2 puta (list 15, 144). U ovim se nalazima evidentiraju izraženije smetnje i pogoršanje psihičkog stanja (smetnje spavanja, vrtoglavice, zanošenje u hodu i padovi, dezorijentacija, slabo pamćenje), radi kojih se u nalazu od 20.06.2016.g. (list 15) preporuča uključiti Centar za socijalnu skrb radi oduzimanja poslovne sposobnosti. U nalazu od 25.08.2016.g. evidentiran je nalaz psihologa koji potvrđuje organsku psihičku disfunkciju, te je indicirano oduzimanje poslovne sposobnosti. Tijekom 2017.g. pok. nije bila na psihijatrijskim kontrolama, ali prema podacima u zdravstvenom kartonu bili su redovito propisivani lijekovi iz skupine psihofarmaka (antidepresiv, anksiolitik). Zadnji psihijatrijski nalaz datira sa 20.12.2018.g. (list 13) u kojem je jasno evidentiran dementni razvoj, dezorijentacija, zaboravnost, nesigurnost, paranoja prema obitelji, nesanica, progresija bolesti. Preporučeno je javiti se na CZSS, a u slučaju pogoršanja hospitalizacija. U priležećoj medicinskoj dokumentaciji evidentirane su dijagnoze iz spektra Organskih i simptomatskih duševnih poremećaja i to: - Organski afektivni poremećaj F 06.3 i - Organski poremećaj s emocionalnom labilnošću F 06.6 Obje navedene dijagnoze/poremećaja dovode u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. ŠČ u vrijeme sklapanja spornih ugovora. Dok u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju od dana 10. travnja 2015.g i prije toga nema evidentiranih psihijatrijskih intervencija/nalaza, osim redovitog propisivanja lijekova (Calixta, Xanax, Praxiten, Eglonyl), u psihijatrijskoj dokumentaciji nakon 29.06.2015.g. do 20.12.2018.g. evidentiraju se psihičke smetnje i njihova progresija iz osnova dementnog razvoja. Od 2016.g. dalje psihijatar preporuča uključiti Centar za socijalnu skrb, a 25.08.2016.g. indicira oduzimanje poslovne sposobnosti
Vještak daje zaključno mišljenje na temelju medicinske dokumentacije u spisu može se zaključiti da je pok. ŠČ u vrijeme zaključivanja Ugovora o darovanju od dana 10. travnja 2015.g. bila sposobna za rasuđivanje odnosno mogla je shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice. U vrijeme zaključivanja anexa ugovora o darovanju od **.**.2019. pok. ŠČ nije bila sposobna za rasuđivanje odnosno nije mogla shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice.
Tužitelji ne ističu prigovor na nalaz i mišljenje vještaka već ga prihvaćaju u cijelosti.
Tuženik ističe prigovore, navodi kako vještak uopće nije u obzir iskaze saslušanih svjedoka JČ, BČ iz čijih iskaza da proizlazi kako je pok. ŠČ i kod zaključenja aneksa i poslije zaključenja istog bila dobrog zdravstvenog stanja, prepoznavala svoju obitelj i njegovateljicu, bila je prostorno i vremenski orijentirana, znala što jede uzimala terapiju. Nemoguće je da je nekoliko mjeseci ranije navodno bila nesposoban za rasuđivanje a potom postala odjednom potpuno svjesna i bistra i to bez uzimanja lijekova i terapija. Predlaže da se vještak na isto očituje.
U svom usmenom očitovanju navodi kako za vremenski period za koju je zatražena procjena psih. stanja pok. ŠČ, u spisu ima dovoljno i previše dokumentacije, osobito nalaza psihijatra. U ovim nalazima se može pratiti progresija pogoršanja psih. stanja od pok. ŠČ. Iskaze svjedoka nije detaljno analizirala jer obzirom da postoji med. dok. koja je hijerarhijski ispred iskaza svjedoka koji prema njenom iskustvu mogu biti subjektivno i interesno motivirani, imala je dovoljno medicinskih dokaza za izračun mišljenja i zaključaka. Komentirajući nalaz od 20. prosinca 2018. tuženik zaključuje da simptomi u nalazu ne znače da je ista bila nesposobna vladati svojom voljom, što je točno, ali njezini simptomi znače da treba lišenje poslovne sposobnosti što je psih. procijenio i preporučio. Tuženik se bez osnovnih znanja upušta u komentiranje liječenje demencije, navodeći spektar lijekova koji se koristi pri čemu mora naglasiti da svi pacijenti koji boluju od demencije ne primaju i ne liječe se antidementivima koje je tuženik ovdje naveo. Postoji stroga indikacija i klinički slučajevi u kojim se ova terapija daje, ali nije pravilo uvođenja ove terapije. Naime, ovi lijekovi ne mogu izliječiti demenciju, eventualno što mogu usporiti progresiju bolesti. Nadalje, u odnosu na 17. travanj 2019. gdje tuženik navodi da nije mogla iz samo medicinske dokumentacije Zaključiti o nesposobnosti ŠČ, za rasuđivanje u trenutku potpisivanja anex ugovora, odgovaram da je medicinska dokumentacija jedina objektivna i neutralna dokumentacija u spisu. Nije točno da nitko od njoj bliskih osoba nije imao saznanja da bi ona patila od demencije niti imala simptome demencije, jer iz dijela med. dok. vidljivo da je pokojna. na kontrole psihijatru odlazila sa sinom i snahom. Osoba u početnom stadiju demencije može biti i sposobna za rasuđivanje. U srednjem i umjerenom stupnju osoba nije sposobna za rasuđivanje. osobe automatizmom potpisuju prijem mirovine, odn. da je to rutinska aktivnost u određenom periodu iz prošlosti i nije nužno da svaka od njih razumije to. Osoba koja boluje od demencije može potpisati ugovor sa tele operaterom, ali da li razumije to je pitanje, misli da ne shvaća što potpisuje. Takva osoba može u dućan ići kupovati osnovne namirnice odgovaram da da, to su naučene radnje kao i kod frizera kod kojeg uvijek ide. Glede iskaza njegovateljice na temu da je iz razgovora prepoznavala tu osobu i dr. osobe u domu, da je bila uvijek dobre volje, da je znala gdje je, da je znala na sat, što jede itd., odgovara da su to proste i jednostavne dnevne aktivnosti u kojima nije nužno vidljivo da osoba ima problema sa demencijom. Riset je lijek koji je antipsihotik, koji upravo utječe na simptome psihoze, paranoje što su sve simptomi, koji označavaju da je osoba izvan realiteta. Ovaj i slični lijekovi nisu obavezna i standardna terapija kod dementnih osoba. Standardna terapija ovisi o simptomima, lijek praxiten ili za spavanje, strahove, dnevne nemire ili su lijekovi iz reda hipnotika koji su samo za spavanje, moguće da su antidepresivi ukoliko osoba ima izražene smetnje raspoloženja, a ciljanja terapija bila bi Antidementiv. Praxiten ima sedativno djelovanje, umiruje. Riset je lijek za psihotične simptome, npr. paranoju koji je kod pok. uveden 20.12.2018. po nalazu psih. na listu 13. U istom nalazu se jasno evidentira da je pok. bila paranoirnog stava prema obitelji, dok ovaj simptom i ovo stanje u ranijem nalazu nije zabilježen. Razlozi za lišenje poslovne sposobnosti nisu lijekovi koje osoba uzima, nego njegova funkcionalnost u njegovom životu, pa njegovi lijekovi bili ograničavajući npr. za vozačku sposobnost. Nije obveza liječnika koji smatra da je pacijent nesposoban za rasuđivanje obavijestiti Centar za socijalnu skrb. Osoba koja radi u staračkom domu ne mora prepoznati da korisnik boluje od demencije. Svaka osoba kojoj je dijagnostici aktivni organski poremećaj FO6.3 nije nesposoban za rasuđivanje, isti je odg. I za dijagnozu poremećaj s emocionalnom labilnošću F06.6. Kod starih osoba česta pojava za razvijanje paranoidnih osjećaja prema okolini, navodim da je relativno često.
Nakon usmenog očitovanja vještakinje TČ tuženik prigovara i nadalje na nalaz i mišljenje smatrajuću kako vještak uopće nije uzela u obzir iskaze svjedoka, da bi na saslušanju rekla kako ih hijerarhijski smatra relevantnim, kao manje bitni dokazi, predlaže novo vještačenja.
Sud je usvoji dokazni prijedlog tuženika te proveo dokaz novim medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke Elizabeti Dadić- Hero.
Vještak Elizabeta Dadić Hero u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi kako u vještačenjima koja se odnose na procjenu sposobnosti za rasuđivanje u vrijeme sačinjavanja pravnoga akta, najvrijednije su nam informacije koje potječu od specijaliste psihijatrijske struke. Prema vrijednosti izvora informacija slijedi podaci koji se mogu dobiti od drugih liječnika, ostalih medicinskih djelatnika, zatim od pravnika, i na koncu od svjedoka laika. Spisu prileži osobni zdravstveni karton pok. ŠČ ( list 17-59 i 85-134) a koji datira od 16.01.2015.-05.12.2019. iz kojeg se dozna o dinamici prepisivanja lijekova. Prije navedenog datuma nema saznanja o korištenju psihijatrijskih lijekova osim što je spec. psihijatar u svom nalazu od 29.06.2015.( list 149) zabilježio „ Navodi da je liječena ambulantno pri našoj Ustanovi pred 30 godina te poslije kod dr. Ć pri KBC Rijeka….“. Lijekovi su joj prepisivani redovito i to antidepresiv Zoloft, Asentra, anksiolitik protiv tjeskobe i napetosti Xanax te hipnotik odnosno anksiolitik Praxiten, Oksazepam. Od 20.12.2018. godine prepisuje se i antipsihotik Risset radi kliničke slike opisana u psihijatrijskom pregledu „…paranoidnog stava prema obitelji, noću ne spava…“ ( list 13 i 140) Činjenica je da se pok. ŠČ sporadično liječila kod psihijatra ( dr. OČ), te je učinila kontrolne preglede 29.06.2015 ( list 149), 04.08.2015. ( list 148), 19.11.2015. ( list 147), 23.12.2015 ( list 146), 20.06.2016. ( list 15, 135 i 145), 25.08.2016. ( list 144) i 20.12.2018. ( list 13 i 140). Pok. ŠČ liječena je pod dijagnozom F06.3 Organski poremećaj raspoloženja, odnosno F06.6 Organski emocionalni poremećaj. Prvo javljanje psihijatru ( list 149) bilo je 29.06.2015. radi „…reaktivnim i organskim psihičkim smetnjama anksiozno depresivnog karaktera…“. U nalazu od 23.12.2015. ( list 146) zatraži se psihologijsko testiranje kao i u nalazu od 20.06.2016. ( list 145). Dakle, pok. nije učinila preporučenu psihološku obradu. Ista je tražena radi „…uočava se dementni razvoj-slabo pamćenje, konfuzna, dezorijentirana, molim učiniti psihologijsko testiranje“. U istom nalazu sugerirana je i procjena poslovne sposobnosti pri nadležnom Centru za socijalnu skrb ali i u nalazima od 25.08.2016. ( list 144) kada je pok. „..smetnje spavanja, vrtoglavice sa zanašanjem u hodu ( nedavno pala i natukla rebra) zaboravna, promjenjivog raspoloženja..“ i nalazu od 20.12.2018.g ( list 13 i 140). Iz gore navedenog razvidno je da je od 20.06.2016. kod pok. dijagnosticiran dementni razvoj, a traženje procjene poslovne sposobnosti ukazuje na činjenicu da je postojala mogućnost da nema kapaciteta da štiti svoja prava i interese. U spisu se ne nalazi podatak da je preporučena procjena poslovne sposobnosti za života pok. ŠČ i učinjena. Simptomi i znakovi koji upućuju na demenciju razvijaju se postupno tijekom više mjeseci odnosno godina, a što se iz praćenja/analize medicinske dokumentacije za pok. ŠČ uoči. Dakle, prvi put se opisuje dementni razvoj (ali ne i postavljen kao dijagnostički entitet) 20.06.2016. Izrijekom dijagnosticirana Demencija F00 je u Otpusnom pismu Klinike za internu medicinu KBC Rijeka kada je pok. ŠČ bila hospitalizirana od 20.11.2019.- 04.12.2019., a radi razvijene demencije nije se mogao uspostaviti adekvatan kontakt s bolesnicom, što je sve zabilježeno i u navedenom Otpusnom pismu ( list 141). Za naglasiti je da je radi tjelesnog i psihičkog stanja postavljena i dijagnoza Z51.5 Palijativna skrb. U konačnom zaključku vještakinja navodi kako u vrijeme potpisivanja Ugovora o darovanju od **.**.2015. pok. ŠČ bila je sposobna za rasuđivanje, odnosno mogla je shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice. 2.U vrijeme zaključenja anexa ugovora o darovanju od **.**.2019. pok. ŠČ nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno nije shvaćala značenje svog očitovanja i njegove posljedice.
Tužitelji nisu istakli primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te ga u cijelosti prihvaćaju.
Tuženik i na ovaj nalaz i mišljenje iznosi primjedbe , navodeći kako je nejasno kako je vještak došao do zaključka da je pok. ŠČ bila nesposobna za rasuđivanje, vještak da ignorira dokumentaciju u periodu između 20.06.2016 i prosinca 2019. Iz koje dokumenti da proizlazi kako pok. MČ nije bila dijagnosticirana demencija , nadalje da nisu uzeti u obzir iskazi dva ključna svjedoka BČ i EČ koji iskazuju kakvo je bilo stanje pok. ŠČ . Predlaže vještaka pozvati na očitovanje.
U svom pisanom očitovanju vještak Dadić-Hero navodi ako činjenica koja proizlazi iz medicinske dokumentacije.Prvo bilježenje psihičkih smetnji je 29.06.2015. gdje u nalazu psihijatra stoji „…reaktivnim i organskim psihičkim smetnjama anksiozno depresivnog karaktera…“. -nije učinjena psihološka obrada kako je zatraženo u nalazima od 23.12.2015. ( list 146) i 20.06.2016. ( list 145), a sve iz razloga „…uočava se dementni razvoj-slabo pamćenje, konfuzna,dezorijentirana, molim učiniti psihologijsko testiranje“. Navedeno testiranje je bilo NUŽNO da bi se objektivizirao i definirao stupanj demencije. Nejasan je razlog zašto unatoč u dva navrata savjeta i preporuke psihijatra nije učinjeno. Radi dementnog razvoja 25.08.2016. ( list 144) od strane psihijatra zatraži se pokretanje postupka poslovne sposobnosti pri nadležnom Centru za socijalnu skrb-savjet i preporuka nije učinjena ( po dosadašnjim saznanjima iz spisa). Antipsihotik Risset prepiše se prvi put 20.12.2018. Navedeni lijek se daje kod halucinacija, te psihomotornog nemira, a isti je u kontinuitetu prepisivan sve do 07.11.2019. Dementne osobe imaju nemir, halucinacije radi čega je lijek Risset je lijek izbora. Od 26.10.2016. prepisivana doznaka za pelene-dakle pok. ŠČ više nije mogla kontrolirati stolicu i mokrenje. Iste su joj prepisivane do 11.2019. Razvojem demencije u srednjoj/kasnoj fazi osobe ne mogu kontrolirati stolicu i mokrenje Liječenjem na Klinici za internu medicinu dijagnosticirana F00 Demencija, F06.9 Psihoorganski sindrom, Z51.5 Palijativna skrb. U navedenoj hospitalizaciji bilježi se „neorijentirana u vremenu i prostoru“, dok specifične psihičke procjene internist/pulmolog nije činio jer nema znanja ni vještine. U spisu naslova bilo je dovoljno medicinske dokumentacije, te se može pratiti kronološki tijek razvoja demencije i bilo je dovoljno argumenata za sačinjavanje nalaza i mišljenja. Svjedoci u postupku a na koje se poziva u podnesku su laici. Ispred njihovom mišljenja ( koje često može biti subjektivno) po hijerarhiji je medicinska dokumentacija. Na koncu ustraje u cijelosti kod ranijeg nalaza i mišljenja
Tuženi je predložio usmeno saslušanje vještakinje Elizabete Dadić-Hero.
Na ročištu održanom 31. listopada 2025. vještak Dadić-Hero navodi kako je iz medicinske dokumentacije iz koje je razvidno da je još 2016. odnosno 20.06.2016. tražena procjena poslovne sposobnosti kao i psihologijsko testiranje na koje nije otišla. Poslovna sposobnost i njezina procjena indicirana je uvijek od strane psihijatra kada tijekom pregleda shvati da osoba ne može štiti svoja prava i interese. U kasnijim nalazima preporučivano navedeno, a isto nije učinjeno. Što je razlog da nije učinila procjenu poslovne sposobnosti i psihologijsku obradu ne može utvrditi. U nalazu od 20.06.2016. list 145 u nalazu psihijatra stoji "uočava se dementni razvoj- slabo pamćenje, konfuzna, dezorijentirana..." ,25.08.2016. (list 144) stoji "u prilogu nalaz koji potvrđuje organsku cerebralnu disfunkciju indicirano oduzimanje poslovne sposobnosti" nakon čega pokojna VČ nije odlazila redovito kod psihijatra iako su joj propisivani lijekovi, a znajući da je u otpusnom pismu od 20.11.2019. do 04.12.2019. tada dijagnosticirana demencija i Z515 palijativna skrb što znači da se radi o osobi koja je pred smrt odnosno umirućoj osobi. Demencija sama po sebi ima svoj tijek sa ranim, srednjim i kasnim simptomima što traje u principu nekoliko godina, za većinu od 3-5 godina. Liječnik koji je pok. HČ pogledao u lipnju 2016. postavio je dijagnozu organski afektivni poremećaj, te je uputio psihologu uz preporuku oduzimanja poslovne sposobnosti a što njezina obitelj nije učinila. dakle, psihijatar da bi postavio navedenu dijagnozu odnosno istu promijenio želio je imati psihologijsko testiranje koje njezina obitelj iz njima znanog razloga nije učinila, a na ponovno inzistiranje u kolovozu 2016. pok. prestane dolaziti psihijatru. Vještak navodi kako je psihijatar u nalazu od 20.06.2016. opisao demenciju, a nije postavio dijagnozu demencije jer je za to trebalo obaviti psihologijsko testiranje koje njezina obitelj nije učinila. Psiholog dio dijagnostičkog tima i uobičajeno je kako je psihijatar preporučio da se napravi psihologijska obrada s kojom bi se objektivizirao nivo demencije. U ranoj fazi demencije uz procjenu toga dana možda je moguće da je osoba sposobna za rasuđivanje. Naglašava kada ste vi dezorijentirani s nemogućnošću pamćenja i konfuzna nemoguće je da je takva osoba sposobna za rasuđivanje. Takva osoba sa navedenim simptomima po kriterijima bi bila srednja faza prema kasnoj fazi demencije. U odnosu na razlika između dijagnoze koju je postavio liječnik u lipnju 2016. organski afektivni poremećaj i dijagnoze demencije odgovara da je organski afektivni poremećaj često je uvod u demenciju kada osoba postaje sniženog raspoloženja, povučena, nemotivirana i bezvolja, a to su sve karakteristike organskog afektivnog poremećaja, nakon čega bolest se pojačava i počinju se javljati simptomi demencije. U psihijatriji se ne može generalizirati i tu se ograđujem iako je mišljenja da bi dobar dio osoba s dijagnozom organski afektivni poremećaj mogao uz raniju procjenu biti mogao biti sposoban za rasuđivanje. No, u psihijatriji je uvijek individualna procjena jer na osobu imate različite vanjske čimbenike, odgojne čimbenike, proživljeni stres i sl. što utječe na karakter i intelektualni kapacitet svakoga od nas. Svaka dementna osoba je dezorijentirana, konfuzna, ne može memorirati, ne može reproducirati, a u zadnjoj fazi demencije osobe ne govore, nisu pokretne, ne mogu gutati, pa prema tome uzeći sve u obzir, a naravno kriterije i pravilo struke sve osobe s demencijom poslovno su nesposobne, posebice u srednjoj i kasnijoj fazi a za istaći je da je pok. HČ 2019. bila u kasnoj fazi. Članovi obitelji dovode pacijenta uz napomenu da zaboravlja, da se ne može orijentirati po stanu, da stalno nešto traži, da ne može imenovati ukućane i onda zatraže psihijatrijsku pomoć. Prosječnom, liječniku je lako dijagnosticirati demenciju odgovaram da jako jednostavno. Liječnik psihijatar koji je pregledao pok. HČ nije bez psihologijskog testiranja n htio postaviti dijagnozu demencije ali ju je u nalazu opisao na razumljiv način svim psihijatrima i liječnicima obiteljske medicine. Iz ranije dva citirana nalaza liječnik je zabilježio da je obitelj dobila upute o daljnjim pretragama koje nije učinila što dovodi u pitanje njihovu suradljivost u liječenju pok. VČ. Dio lijekova koje je dobivala pok. HČ daje se i u demenciji a specifične lijekove antidementive koji su skupi morate opravdati psihologijskim testiranjem i dijagnozom da bi osoba mogla dobivati antidementive. Tako pokojna nakon kolovoza 2016. nije se vratila psihijatru i nije učinila psihološko testiranje istoj se nisu mogli ordinirati, prepisati "pravi" lijekovi za demenciju. KČ nije dobivala lijekove za demenciju jer nije dolazila kod psihijatra. Pok. HČ je bila u umirućem stanju u studenom 2019. i tada a dijagnosticirana službeno demencija i to kasnog stadija i to najtežeg oblika jer joj je dodijeljena šifra palijativne skrbi. Osoba koja nije poslovno sposobna uz pretpostavku da je razlog oduzimanja poslovne sposobnosti bila demencija, ne razumije što potpisuje poštaru. Takvim osobama je narušena grafomotorika pa je i potpis različit u odnosu na ranije. Ne može može vezano uz ugovore koji prileže spisu i to iz 2015. i 2019. procjenjivati potpis pok. VČ. Te procjene jedino raditi vještak grafolog. Ne može procjenjivati niti psihomotoriku ova dva dokumenta, treba mi osobna iskaznica pok. VČ s njezinim potpisom. Pregledala je kopije navedenih ugovora naglašava da je na potpisu uočena narušena grafomotorika.
Sud je nalaz i mišljenje vještaka TČ i vještaka Elizabete Dadić- Hero prihvatio kao objektivne te izrađene sukladno pravilima struke. Vještakinje su jasno i decidirano odgovorile na sve primjedbe tuženika, detaljno obrazlažući zašto smatraju da je pok. ŠČ bila nesposobna za rasuđivanja na dan sklapanja Aneksa ugovor o darovanju 17. travnja 2019 i zašto svoje nalaze ne mogu temeljiti na subjektivnim iskazima svjedoka već isključivo na medicinskoj dokumentaciji koja po hijerarhiji ima veću dokaznu snagu.
Tužitelji ovom tužbom traže utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju koji je zaključen 10- travnja 2015, Aneks ugovora o darovanju koi je zaključena 17.04.2019 oba između tuženika kao obdarenika i njihove pok. bake ŠČ kao darovateljice navodeći kako je pok. ŠČ u vrijeme zaključenja ugovora i aneksa istog bila poslovno nesposobna te slijedom takvog utvrđenja da se naloži zemljišno knjižnom odjelu ovoga suda uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije proveden ugovora o darovanju i aneksa istog. Traži i utvrđenje da je nekretnina koja je bila predmetom ugovora o darovanju i aneksa istog u cijelosti čini ostavinsku masu iza pok. ŠČ.
Iz nalaza i mišljenja stalnih sudski vještakinja psihijatrijske struke prof.dr. sc. TČ i prof. dr. sc. NČK jasno proizlazi kako je pok. ŠČ u vijem zaključenja ugovora o darovanju 10.- travnja 2015., bila sposobna za rasuđivanje te shvaćala značenje pravnog posla kojeg zaključuje, dok u vrijeme zaključenja aneksa ugovoru o darovanju 17. travnja 2019. nije bila sposobna za rasuđivanje i nije mogla shvatiti značenje pravnog posla kojeg zaključuje. Naime obje vještakinje suglasno navode kako se kod pok. UČ prvi zaci demencije javljaju 2016. koje u svom nalazu evidentira liječenih psihijatra dana 20.06.2016. -list 15 spisa, naime sam liječnik dr. OČ spec. psihijatar navodi kako se kod ŠČ uočava dementni razvoj, ima slabo pamćenje, konfuzna, dezorijentirana, preporuka uključiti CZSS radi oduzimanja poslovne sposobnosti, kontrola s nalazom psihologa, dolazi u pratnji sina H i nevjeste. Nadalje u nalazu od 25.08.2016. evidentiran je nalaz psihologa koji potvrđuje organsku psihičku disfunkciju te je indicirano oduzimanje poslovne sposobnosti. No ništa se ne poduzima, niti pok. ide na psihijatrije kontrole, a u zadnjem psihijatrijskom nalazu od 20.12.2018.-list 13 spisa jasno je evidentiran dementni razvoj, dezorijentacija, zaboravljivost nesigurnost, paranoja prema obitelji, nesanica progresija bolesti. U medicinskoj dokumentaciji evidentirane su dijagnoze iz spektra organskih i simptomatskih duševnih poremećaja F 06.3-organski afektivni poremećaj i F 06.6 organski poremećaj s emocionalnom labilnošću a obje te dijagnoze dovode u pitanje sposobnost za rasuđivanje pok. ŠČ u vrijeme zaključenja Aneksa ugovora o darovanju. Iz medicinske dokumentacije razvidna je progresija bolesti kod pok. ŠČ iz osnovnog dementnog stanja nakon 29.06.2015 pa nadalje do izrazito uznapredovale demencije do 20.12.2018., a potom tijekom 2019 daljnjeg pogoršanja njezinog stanja u odnosu na demencije na način bila pok. ŠČ bila u umirućem stanju u studenom 2019. i tada je dijagnosticirana službeno demencija i to kasnog stadija i to najtežeg oblika jer joj je dodijeljena šifra palijativne skrbi. To što joj ranije nije službeno dijagnosticirana demencija ne znači da pok. ŠČ nije imala demenciju, naime vještaci su jasno naveli da od kraja 2015 pa nadalje je iz medicinske dokumentacije -list 13 i 15 spisa jasno razvidan razvoj demencije i njezini stadiji u smislu progresije navedene bolesti jer kod demencije nema poboljšanja zdravstvenog stanja. Za pok,. ŠČ je još 2016 bila preporuka liječnika psihijatra da njezini ukućani, jer je na preglede dolazila sa sinom H i snahom, koji su primijetili pogoršanje zdravstvenog stanja, uključe CZSS radi pokretanja postupka lišenja poslovne sposobnosti no to nisu učini iz samo njim. Nadalje sin H i nevjesta iz samo njima znanih razloga, niti su redovito s pok. ŠČ odlazili na kontrole liječniku psihijatru. Nadalje 20.12.2018. kada je kod pok. ŠČ već bio evidentan dementni razvoj, sin H i snaha je preporučeno oduzimanje poslovne sposobnosti za pok. ŠČ i javljanje CZSS no ni tada to nisu učinili. Stoga je iz sve materijale dokumentacije jasno kako vještaci navode da pok. ŠČ u vrijeme zaključena Aneks ugovora o darovanju 17.04.2019. nije bila sposobna za rasuđivanja, jer iako kod nje tada nije još službeno dijagnosticirana demencija, kod pok. ŠČ dementni razvoji je bio evidentiran u medicinskoj dokumentaciji i to još 2016., a potvrđen nalazom od 20.12.2018. kada je ponovno ukućanima sinu Hovdje tuženiku i snahi preporučeno oduzimanje poslovne sposobnosti pok. ŠČ.
Iskazi svjedoka BČ i EČ na koje se tuženik poziva su subjektivni, na njima vještaci ne mogu temeljiti svoje nalaze. Navodi svjedoka BČ kako pok. ŠČ nije bila dementna, da je svima znala ime, nije brkala imena , da je znala na sat, išla frizeru, išla u dućan te navod svjedokinje FČ njegovateljice u Domu Vedri dani u Lokvama gdje je pok. ŠČ bila smještena da je pok. znala koju terapiju pije, da je bila vesela pričala razne pričice iz života, da je znala na sat što jede, da je prepoznala tko ju zove preko telefona, da nije primala terapiju za demenciju u cijelosti su obeskrijepljeni nalazima specijalista psihijatra u spisu, te nalazima i mišljenjima vještaka psihijatra koji su vještačili u postupku. Naime tuženik a otac svjedokinje BČ je još od 2016. bio upoznat sa razvojem demencije kod majke pok. ŠČ i preporukom liječnice psihijatrice dr. OČ da se za pok. ŠČ pokrene postupka lišenja poslovne sposobnosti zbog razvoja demencije, no takvu uputu je ignorirao, kao i ponovno uputu liječnice dr. OČ od 20.12.2018. da se pok. ŠČ liši poslovne sposobnosti, dakle jasno je da je tuženik, njegova supruge , a time i njihova kći BČ koja živi u zajedničkom kućanstvu bili upoznati s time da se kod pok. ŠČ razvija demencija , pa iskaz svjedokinje BČ ovaj ud cijeni kao neistinit prilagođen uspjehu tuženika u ovom postupku. U odnosu na iskaz svjedokinje EČ njegovateljice ona je pomoćno osoblje osoba sa stručnim medicinskim znanjem, a radnje koje njegovateljica opisuje su proste i jednostavne dnevne aktivnosti u kojima nije nužno vidljivo da osoba ima problema s demencijom. Valja napomenuti da je pok. ŠČ godinama propisivan lijek Riset koji je antipsihotik koji liječi simptome psihoze i paranoje koji označavaju da je osoba izvan realitete. Pok. ŠČ nije pila lijekove za demenciju jer joj je ona tek službeno dijagnosticirana krajem njenog života, da su njezini ukućani još 2016 kada je bila preporuka liječnice psihijatrice dr. OČ da se napravi daljnja obrada stanja pokojne radi dijagnosticiranja demencije te uključi CZSS radi oduzimanja poslovne sposobnosti, a što ukućani-tuženik nije učinio velika je vjerojatnost a s obzirom da je došlo do progresije-vidljivo iz nalaza od 20.12.2018. da bi joj ranije ista bila dijagnosticirana i tada propisani adekvatni lijekovi za demenciju.
Iskazi 1. i 2. tužitelja te ĐČ njihove majke o uočavanju dementnog razvoja kod pok ŠČ u suglasju je s medicinskom dokumentacijom i provedenim vještačenjima u spisu, pa njihove iskaze sud cijeni istinitim i logičnim.
Glede navode tuženika da je pok. ŠČ nakon 2015. potpisivala razne ugovore s telekom operaterima i sl. koju dokumentaciju je uložio u spis nakon zaključenja prethodnog postupka koju sud iz navedenog neće uzeti u obzir jer ju je mogao dostaviti u do zaključenja istog, a ničim nije dokazao da sto nije mogao na vrijeme učiniti., no sud će se neovisno o tome i na njih osvrnuti te navesti da potpis na istima od strane pok. ŠČ nikako ne dokazuje da je pokojna bila svjesna što potpisuje, tužena je tako potpisala i sporni aneks ali nije shvaćala značenje istog. Stoga tom dokumentacijom tuženik ne dokazuje da je pok. ŠČ i nakon 2015. bila sposobna za rasuđivanje.
Slijedom navedenog iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi kako je pok. ŠČ je u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju 10.04.2015. bila sposobna za rasuđivanje pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti te odlučiti kao u točki IV izreke odluke, dok u vrijeme zaključenja aneksa ugovora o darovanju od 17. 04.2019. nije bila sposobna za rasuđivanje pa je pozivom na odredbu čl. 322 ZOO-a navedeni Anesk ugovora ništetan stoga je odlučeno kao u točki I izreke odluke.
Kao posljedica ništetnosti navedenog aneksa, ukazuje se nevaljani upis u zemljišnim knjigama koji je proveden temeljem ništetnog pravnog posla stoga je zemljišno knjižnom odjelu ovoga suda valjalo naložiti brisanja provedeno temeljem takvog upisa ( uključivo i glavnog ugovora od 10.04.2015, jer se upis temelji i na tom ugovoru), i naložiti uspostava prijašnjeg stanja sve prema čl. 129 Zakona o zemljišnim knjigama pa je odlučeno kao u točki II izreke odluke.
Valja navesti kako upis u zemljišnim knjigama prema ugovoru o darovanju od 10.04.2015. nije provediv, naime nekretnina koja je predmetom darovanja k. č. br. [katastarska čestica] kuća, garaža i dvorište upisna u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi kuća sa prizemljem i katom, nije etažirana-list 4 spisa, a predmet osnovnog ugovora o darovanju iz 2015. je bio stan u prizemlju , garaža i spremište, pola krova, prostor ispod balkona vrt sve pobliže opisno u čl. 1 ugovora, dok je predmet spornog aneksa cijela nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] kuća, garaža i dvorište upisna u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] .čl. 1 aneksa dakle 1. i 2. etaža slijedom čega je bio dopušten upis. Dakle nema govora da je u oba ugovoru predmet darovanja bio istovjetan.
Osnovan je i zahtjev tužitelja da se utvrdi da predmetna nekretnina .č.br. 5/243 kuća, garaža i dvorište upisna u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti sada čini ostavinsku masu iza pok. ŠČ sve po čl. 187 ZPP-a jer isti imaju pravni interes za takvo utvrđenje. Ništetnošću aneksa ugovora o darovanju od 17. travnja 2019. navedena nekretnina se vraća u ostavinsku masu o čemu će se raspravljati u ostavinskom postupku iza pok. ŠČ posl.br. O-1868/2020 koji je u prekidu po rješenju suda od 15. srpnja 2021 do pravomoćnog okončanja ovog postupka pa je odlučeno kao u toč. III izreke presude.
U odnosu na preuranjenost tužbe, točno je da su tužitelji podnijeli ovu tužbu dana 03. kolovoza 2021. prije nego je rješenje po prekidu postalo pravomoćno, pravomoćnost utvrđena 06.12.2022. donošenjem drugostupanjske odluke Gž- 3140/202 1od 6.12.2022., no to nije razloga za odbacivanje iste pa je sud nastavio s postupanjem po istoj.
Tuženik je u na pripremnom ročištu predlagao i saslušanje svjedoka ČČ, ŽČ, javnog bilježnika Žakline Marinković i prisjednika PČ no na ročištu za zaključenje glavne rasprave nije ustrajao kod tih dokaznih prijedloga već predložio zaključenje.
Neovisno o tome sud smatra da su navedeni svjedoci suvišni jer je iz provedenih vještačenja dovoljno utvrđeno činjenično stanje ,a iskazi navedenih svjedoka ne bi bili od utjecaja na donošenje odluke.
Ostali navodi parničnih stranaka i ostali dokazi nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
Odluka o parničnim troškovima tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a jer nisu uspjeli samo s manjim dijelom tužbenog zahtjeva pa je tuženima zastupanima po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr 8 toč.1) , za sastav podneska od 21.09.2021, 18.12.2023. i 02.02.2024. svaki u visini od po 100 bodova (Tbr. 8 toč.1), za zastupanje na ročištima održanima, 19.04.2023., 22.09.2023., 04.12.2023., 29.02.2024., 25.11.2024., 14.02.2025 i 31.10.2025. svako u visini od po 100 bodova (Tbr. 9 toč.1). vrijednost boda 2,00 EUR , uvećano za 10% za zastupanje dviju osoba, sve uz priznanje 25% PDV-a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika što iznosi 3.025,00 EUR .
Tužiteljima je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu 26,54 EUR u visini od EUR i na presudu u visini od 53,09 EUR, te provedeno medicinsko vještačenje u visini od 500 EUR što sveukupno iznosi 3.604,63 EUR.
Na dosuđeni iznos parničnih troškova temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a valjalo je tužitelju priznati i zakonske zatezne kamate od presuđenja pa do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke presude.
U Rijeci 27. veljače 2026.
S U D A C
Katarina Bajčić Ivančević
PRAVNI LIJEK:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna primjerka, a po žalbi rješava nadležni Županijski sud u RH.
DNA:
- pun tužitelja
- pun tuženika
