Poslovni broj Pn.67/2021-51

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužitelja IV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., OIB 00862047577, Vladimira Nazora 19, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik u Varaždinu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Adriatic osiguranja d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Maja Vojnić, odvjetnica iz Dubrovnika, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 19. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika i umješača, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 5.271,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022.g. određuje u visini stope određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. u visini stope određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. nadalje po stopi koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neimovinske štete u iznosu od 37,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 445,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 797,09 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.058,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2026.g. do isplate po stopi koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se na ostale odnose određuje za svako polugodište primjenom referentne stope uvećane za tri posto, i u kojima se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik investitor građevinskih radova izgradnje kanalizacijskog podsustava [adresa] po građevinskoj dozvoli Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika Klasa: UP/I-361-03/14-01/11 od 25. veljače 2016. godine. Navedena činjenica je istaknuta na ploči kojom se označava gradilište sukladno Pravilniku o sadržaju i izgledu ploče kojom se označava gradilište. Tužiteljica je vlasnica obiteljske kuće zemljišnoknjižne oznake kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa]. Radovi obuhvaćeni dozvolom izvode se uz tužiteljičinu nekretninu. Naime, građevinski radovi se izvode na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neposredno uz tužiteljičinu nekretninu kč. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Izvođači radova nisu stanovnicima uz nekretnine na kojima se izvode radove osigurali nesmetan i siguran prilaz svojim kućama. Prilaz kući je bio moguć jedino preko rovova i iskopanog zemljišta, a stanovnicima nisu omogućeni izlasci iz kuća preko drvenih konstrukcija ili na drugi siguran način.

1.2. Zbog neosiguravanja sigurnog prilaza kućama, tužiteljica je dana 1. ožujka 2021.g. prilikom prilaženja ulaznim vratima svoje kuće upala u iskopani jarak dubine 1,80 m – 2,00 m. Na njeno dozivanje tužiteljicu su iz jarka izvukle djelatnice Dječjeg vrtića Mokošica, koji se nalazi neposredno uz spornu česticu, i radnici Texo Molior d.o.o. te pozvali Hitnu pomoć. Tužiteljica je u štetnom događaju zadobila prijelom lijevih vratnih toraktalnih kralješaka 6, 7 i 8, prijelom prsne kosti te 6, 7. i 8. lijevog rebra. Liječena je u Općoj bolnici Dubrovnik od 1. do 5. ožujka 2021. g. , a liječenje je potom nastavljeno kod kuće i završeno u lipnju 2021. godine.

1.3. U štetnom događaju od 1.3.2021. je tužiteljici narušeno tjelesno i duševno zdravlje, te smatra da je tuženik kao naručitelj predmetnih radova odgovara za štetu koja joj je nastala. Stoga podnosi zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed fizičke boli, straha i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, u iznosu od 40.000,00 kn.

1.4. Tužiteljica je tijekom 2 mjeseca bila u pelenama jer se nije mogla samostalno kretati po kući, te je trebala pomoć i njegu, koju joj je pružala kći. Imajući u vidu trajanje tuđe pomoći i njege, rukovodeći se najmanjom satnicom studentskog centra od 20,00 kn po satu, tužiteljica po osnovi imovinske štete zahtijeva naknadu štete u iznosu od 9.360,00 kn.

1.5. Tužiteljica se dopisom od 22. srpnja 2021. g. obratila tuženiku Vodovod Dubrovnik sa zahtjevom za mirno rješenje spora, na koji tuženik nije odgovorio, te je stoga ustala sa gornjim zahtjevom i traži od suda da donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na plaćanje troškova postupka.

1.6. Sukladno promjeni službene valute u RH, tužiteljica je na ročištu dana 27. studenog 2023, odnosno 7. veljače 2024., označila iznose ranije tražene u kunama sada u eurima na način da potražuje iznos od 5.308,91 EUR na ime neimovinske i iznos od 1.242,29 EUR na ime imovinske štete, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je naznačeno u tužbi.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te ističe kako ne postoji njegova odgovornost za navodno nastalu štetu tužiteljici. Navodi da je točno da je tuženik investitor građevinskih radova izgradnje kanalizacijskog podsustava [adresa] po građevinskoj dozvoli Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika Klasa: UP/I-361-03114-01/11 od 25. veljače 2016. godine, kao i da se u povodu spomenutog događaja, tužiteljica prethodno obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadom štete. U svezi izvođenja poviše navedenih građevinskih radova, tuženik je kao investitor, sklopio Sporazum br. 11851/19 - IZGRADNJA SUSTAVA VODOOPSKRBE I ODVODNJE U MOKOŠICI, ŠTIKOVICI I MALOM ZATONU sa izvođačima radova i to trgovačkim društvima TEXO MOLIOR d.o.o., Put od Cavtata 41, 20 210 Cavtat i MEDIUS d.o.o., Put za Petraču 16, Petrača, 20 207 Mlini, a s čim je tužitelj također upoznat s obzirom da predmetni podaci proizlazi iz ploče na ko ju se tužitelj poziva u historijatu tužbe, a tužitelju je predmetno nesporno dano na znanje tijekom prethodnog pokušaja mirnog rješenja spora. U Općim i Posebnim uvjetima, koji predstavljaju dio Sporazuma (odredba čl.17.1.) izvođač je dužan nadoknaditi i osloboditi od odgovornosti naručitelja za, među ostalim, tjelesne povrede bilo koje osobe, a koja nastane izvedbom i dovršenjem radova. Nakon što je zaprimio imovinskopravni zahtjev tuženik je o istom obavijestio izvođače radova, da bi izvođač radova punomoćniku tužiteljice, sve putem tuženika, dostavio policu osiguranja od odgovornosti vezano za izvođenje radova po Sporazumu, te je uputio da sva eventualna prava ostvaruje putem osiguravajućeg društva. S obzirom na pokretanje ovog spora očito je da ugovoreni osiguravatelj utvrdio da ne postoji odgovornost izvođača radova za navodno nastalu štetu tužiteljici, te otklonio zahtjev za naknadom štete, a u izostanku bilo kakve njegove odgovornosti nema ni one naručitelja radova.

2.2. Ocjenjuje da par nejasnih fotografija ne potvrđuje navode tužiteljice da izvođač radova nije stanovnicima osigurali nesmetan i siguran prilaz njihovim kućama, te da iz tih fotografija uopće ne bi bilo vidljivo da se radi o radovima koji su se izvodili od strane izvođača radova po nalogu tuženika kao investitora, niti da bi se radilo o radovima koji se izvode po građevinskoj dozvoli Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika Klasa: UP/I-361-03114- 01/11 od 25. veljače 2016. godine, ni da bi do štetnog događaja došlo upravo na predmetnoj lokaciji. Radovi se po citiranoj dozvoli izvode od 2020., dakle puno ranije od navodnog štetnog događaja, te je za vrijeme trajanja radova gradilište cijelo vrijeme osigurano na jednak način, a tužiteljica u tom razdoblju nije imala nikakvih problema sa pristupom do svoje kuće. Osim toga radovi se izvode u cijeloj ulici na jednak način i nitko drugi od stanovnika nije imao bilo kakve prigovore u vezi sa pristupom ili sigurnosti radova. Tuženik zaključuje da je, ukoliko je i došlo do pada tužiteljice u iskopani jarak, to bio izolirani slučaj koji nije povezan sa mjerama opreza na gradilištu, već isključivo sa osobom tužiteljice i njenim osobnim doprinosom nastanku štetnog događaja.

2.3. Naglašava da dostavljena medicinska dokumentacija ničim ne potvrđuje niti dokazuje da je do štetnih posljedica došlo upravo i isključivo u sklopu i zbog navodnog štetnog događaja, jer tužiteljica tvrdi da je došlo do poprilično ozbiljne i teške tjelesne ozljede, pa je životno nelogično da takve ozljede ne bi bile prepoznate prilikom samog hitnog medicinskog zbrinjavanja na dan samog događaja, kao i da bi uslijed istih tužiteljica u bolnici provela tek tri puna dana. Iz nalaza tužiteljice vidljivo je da je potvrđen nalaz kalcificiranog menageoma, što upućuje da je tužiteljica od prije imala problema sa torakalnim kralješcima, a koji su u vrijeme prijema tužiteljice na hitnu bili u stanju kalcifikacije odnosno zarastanja, slijedom čega sigurno nisu zadobiveni dana 1. ožujka 2021., a i na kasnijoj kontroli vidljiva je zastarjela ozljeda rebara i kralježaka, dakle ne svježa ozljeda, a posebno ne prijelom istih dijelova.

2.4. Osim navedenog nema osnove da se izvođenje radova po građevinskoj dozvoli Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika Klasa: UP/I-361-03114-01/11 od 25. veljače 2016. godine smatra opasnom djelatnošću, a predmetni radovi temeljem dostavljene medicinske dokumentacije nisu predstavljali uzrok navodne štete koja bi nastala tužiteljici, a iz iste

– suprotno navodima tužiteljice proizlazi i da ona više ne trpi bolove i da je liječenje završeno. Stoga smatra da su tužiteljičine tvrdnje o nastanku i uzroku štete netočne, one o duljini trajanja bolova, te narušavanju fizičkog i duševnog zdravlja, paušalne i iskonstruirane za potrebe postupka, a posebno se osporavaju navodi o imovinskoj šteti tj. potrebi tuđe pomoći i njege, stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i naložiti joj snošenje troškova postupka.

3. Rješenjem suda od dana 27. studenog 2023. dopušteno je u ovoj parnici sudjelovanje Adriatic osiguranje d.d. kao umješača na strani tuženika. Umješač se pridružio navodima iz odgovora na tužbu tuženika.

4.1. Tijekom postupka pročitane su i pregledane isprave i to zahtjev za naknadu neimovinske štete od 21. srpnja 2021. (stranica 7-8 spisa), fotografije (stranica 9-11 spisa), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 12 spisa), neslužbeni izvod iz katastarskog plana (stranica 13-14 spisa), otpusno pismo od 5. ožujka 2021. (stranica 15 spisa), povijest bolesti od 19. ožujka 2021. (stranica 16 spisa), nalaz od 15. travnja 2021. (stranica 17 spisa), nalaz od 23. travnja 2021. (stranica 18 spisa), nalaz od 1. lipnja 2021. (stranica 19 spisa), nalaz radiologa od 4. lipnja 2021. (stranica 20 spisa), uputnica (stranica 21 spisa), nalaz od 16. lipnja 2021. (stranica 22 spisa), nalaz od 16. lipnja 2021. (stranica 23 spisa), uputnica (stranica 24 spisa), nalaz od 21. lipnja 2021. (stranica 25 spisa), sporazum br. 11851/19 sklopljen između tuženika i zajednice ponuditelja dana 5. prosinca 2019. (stranica 33-34), policu osiguranja građevinskih objekata u izgradnji br. 89068800003034 (stranica 35 -36 spisa), saslušani su svjedoci IVD (iskaz stranica 64 spisa), ŽV (iskaz stranica 65-66 spisa), ZV (iskaz stranica 85 spisa), ŽVD (iskaz stranica 86 spisa), KV (iskaz stranica 87 spisa), ČV (stranica 245-246 spisa), saslušana je tužiteljica (iskaz stranica 256-258 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Veliboru Puzoviću (nalaz i mišljenje stranica 223-228 spisa, iskaz 253-254 spisa).

4.2. Obzirom su odlučne sporne činjenice utvrđene temeljem navedenih dokaza, ocijenjeno je da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka. Sud nije provodio po umješaču predložena vještačenja po vještaku za zaštitu na radu i vještaku za graditeljstvo, a na okolnost nastanka štetnog događaja jer ne vidi da bi se po vještacima navedenih struka , pogotovo sa vremenskim odmakom od nastanka događaja, utvrdile činjenice bitne za ovaj postupak. Osim navedenog sud nije smatrao potrebnim pribavljati od Općinskog državnog odvjetništva ili nadležne Policijske uprave spise formirane po prijavi štetnog događaja jer se ovdje ne radi o vrsti postupka za kojeg je pretpostavka vođenje drugog postupka u kojem je utvrđenja krivnja nekog od sudionika događaja. Tužiteljica je odustala od prijedloga za saslušanjem svjedokinje ZVD.

4.3. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28 /13 i 70/19; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužiteljice djelomično osnovani.

5. Predmet postupka u ovoj pravnoj stvari je naknada neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete u vidu troška tuđe pomoći i njege, u vezi događaja dana 1. ožujka 2021.g.

6.1. Između stranaka nije sporno da je tuženik naručitelj/investitor radova sukladno građevinskoj dozvoli Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Dubrovnika Klasa: UP/I-361-03114-01/11 od 25. veljače 2016. godine, te da su se radovi među ostalim provodili i u ulici Put na more u Staroj Mokošici, gdje živi tužiteljica.

6.2. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za eventualnu štetu, time i pasivna legitimacija u ovom postupku, nastanak samog štetnog događaja, uzročno posljedična veza između ponašanja tuženika i nastanka štetnog događaja, uzročno posljedična veza između nastanka štetnog događaja i posljedica na tužiteljicu, obujam tih posljedica i visina postavljenog zahtjeva za naknadu.

7.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine ¨ broj 5/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Čl. 19. ZOO-a određuje da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, a pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

7.2. Čl. 1046 ZOO definira štetu kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (čl. 1063 ZOO-a). Temeljem čl. 1064 ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova (čl. 1108 ZOO-a).

8.1. Tuženik u postupku navodi da njegova odgovornost za eventualnu štetu ne postoji, a to stoga jer je kao investitor s izvođačima radova sklopio sporazum po kojem je izvođač radova dužan nadoknaditi eventualnu štetu koja bi nastala trećim osobama u vezi sa izvođenjem radova. Točno jest da bi odgovornost izvođača i naručitelja bila solidarna prema odredbi čl. 207. ZOO-a, pa prema čl. 414. st. 1. ZOO-a tužiteljica može zahtijevati naknadu štete od bilo kojeg solidarnog dužnika. Dakle, za ishod spora nije odlučno odgovara li još neka osoba za štetu kao solidarni dužnik. Naime, oštećenik može podnijeti tužbu protiv svih solidarnih dužnika odjednom ili svakog posebno i protiv svakog od njih ishoditi pravomoćnu presudu o naknadi cjelokupne štete ili zahtijevati od svakog samo dio štete, s time da se može namiriti samo od jednog od njih (čl. 414. st . 1. ZOO-a). Njihov međusobni dogovor o uređivanju odnosa obvezuje isključivo njih, ne i ovdje tužiteljicu, tako da postojanje ugovora koji je tuženik sklopio sa izvođačem radova ne derogira tužiteljičino pravo da u parnici označi tuženika sukladno gore citiranim odredbama, a tuženik kasnije može regresno na temelju sklopljenog ugovora ostvariti svoja prava sukladno istom.

8.2. Osim toga tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su se radovi po izdanoj građevinskoj dozvoli počeli izvoditi 2020., dosta prije štetnog događaja, a da iz dostavljenih fotografija nije vidljivo da bi se radilo baš o radovima koje je izvodio izvođač radova po nalogu ovdje tuženika, po predmetnoj dozvoli n iti da bi se radilo o baš toj lokaciji, te ističe da nije bilo drugih takvih događaja niti je tužiteljica ranije imala problema sa pristupom, pa smatra da nastanak ovog događaja treba pripisati isključivo osobi tužiteljice. Iz slike koju dostavlja tužiteljica proizlazi da se radovi izvode po predmetnoj građevinskoj dozvoli, a dostavljena polica osiguranja koja je sklopljena s umješačem na razdoblje od 3. ožujka 2020. do 10. listopada 2022. za osiguranje šteta vezano za izvođenje radova potvrđuje da su se radovi izvodili i u vrijeme nastanka štetnog događaja 1. ožujka 2021. S obzirom da je tuženik putem izvođača radova koje je angažirao vršio iskop u naseljenom mjestu gdje je realno za očekivati da mještani koriste za kretanje, bez da je osigurao siguran pristup kućama u ulici u kojoj se radovi izvode i/ili alternativni pristup, sud smatra da se kod predmetne rupe radi o opasnoj stvari. Ne predstavlja svaka rupa sama po sebi opasnu stvar, ali u konkretnoj situaciji pozicija rupe, njene dimenzije i nedostatak adekvatne zaštite i prostora u kojem bi se moglo nesmetano kretati daju joj takav karakter. Opasna stvar je ona čiji položaj ili uporaba, čije svojstvo ili samo postojanje predstavljaju određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana ili upotrebljavana sa posebnom pažnjom. Svi saslušani svjedoci iskazuju o radovima koji su bili u tijeku u ulici u kojoj se nalazi kuća tužiteljice u vrijeme kada je ona pala u rupu, te da je ta rupa bila kao ona na slikama koje su dostavljene uz tužbu, ali se nalazila u neposrednoj blizini, na potezu od vrata (koja su na slici) prema parkingu i glavnoj cesti. Svjedokinje koje rade u vrtiću koji je na drugoj strani ulice od kuće tužiteljice navode da su vrata vrtića koja vode u tu ulicu bila zaključana i da se u vrtić ulazilo na drugi ulaz jer je sigurno prolaženje predmetnom ulicom bilo nemoguće. Svjedok ČV iskazuje da je ulica uska, te da je ostao samo prolaz širine od oko 20 cm. On potvrđuje da su se radovi odvijali u predmetnoj ulici, koja je po njegovom mišljenju bila najproblematičnija od onih u kojima su radili, i to u razdoblju od I (3. veljače) do negdje 4. kolovoza. Jedino on spominje zaštitnu ogradu koja bi bila postavljena u ulici i radnike koji su tamo stajali, te navodi da je tužiteljica zanemarila upozorenja i preskočila ogradu, zbog čega je upala u rupu. Kasnije se ispravlja pa kaže da je tužiteljica pomakla ogradu jer nije baš toliko vitalna da je preskoči. Osim toga navodi da se prethodno iskopana rupa zatrpavala i onda se iskopavala slijedeća duž ulice, po njemu su dimenzije iskopa manje nego što ostali opisuju, a iskazuje da bi on i druga muška osoba bili ti koji su tužiteljicu izvukli iz rupe, te da je ona stajala nakon izlaska do dolaska hitne. Time se njegov iskaz bitno razlikuje od drugih, a iskazi ostalih svjedoka su međusobno suglasni, te mu sud u pogledu opisa samog događaja ne poklanja povjerenje, pogotovo što je on kao djelatnik izvođača radova zainteresiran za uspjeh tuženika u ovom sporu. Sud vjeruje da je ograda postojala negdje u ulici Put na more, ali nije predstavljala konkretnu zaštitu postavljenu da bi se preveniralo nezgode vezano baš za konkretnu rupu. Osim toga svjedok je jednako kao i drugi opisao kako je ulica izgledala zbog iskopa, ali na pitanje o alternativnom pristupu tužiteljice kući u kojoj živi navodi da on misli da je postojao alternativni prilaz, međutim nije u mogućnosti konkretnije iskazivati ni o tome ni o prohodnosti ulice Put na more. Svjedokinja ŽVD, koja nema nikakvog interesa u ovom postupku, vrlo jasno i uvjerljivo iskazuje o stanju u predmetnoj ulici opisujući da je bila raskopana, da nisu bili postavljeni nikakvi nogostupi ili druga sredstva kojima bi se komunikacija u ulici omogućila, te da nije postojao alternativni put, kao i da su prolaznici zbog odrona uskog dijela ulice koji nije bio raskopan praktički svakim prolazom riskirali. Slijedom svega navedenog sud smatra da tuženik (preko osoba s kojima je u poslovnom odnosu i koji su izvodili radove za njega) nije osigurao primjerenu zaštitu, odnosno osigurao siguran i nesmetan prolaz stanarima ulice dok su se radovi odvijali, te da nije postupao sa pretpostavkom da nemaju alternativni ulaz, ne obrnuto, te s obzirom na opis dijela puta koliki je ostavljen za prolaz (po iskazima svjedokinje ZV, svjedoka UV i tužiteljice, to bi bilo oko 20 cm) da uzrok nastanka štetnog događaja nije u osobi tužiteljice. To što se nisu dogodile druge nezgode je puka sreća, a ne dokaz da je tužiteljica sama kriva, a nedostatak drugih nezgoda je vjerojatnije posljedica toga da su druge osobe imale alternativni prolaz, a ne uložene pažnje od strane tuženika.

8.2. Slijedom izloženog, pitanje odgovornosti za nastali štetni događaj u konkretnom slučaju ocijeniti u skladu s odredbama koje reguliraju pitanje odgovornosti za štetu od opasne stvari (objektivna odgovornost) i okolnostima koje dovode do eventualnog (potpunog ili djelomičnog) oslobođenja od odgovornosti imatelja takve opasne stvari, a što on mora dokazati. Šteta koja je predmet tužbenog zahtjeva nastala je kao posljedica pada tužiteljice u nezaštićenu rupu u ulici u kojoj nije bilo ostavljeno dovoljno mjesta za normalno komuniciranje, niti su postavljena ikakva pomoćna sredstva kojima bi se moglo proći ili barem zaštita od pada. Mogućnost da se dogodi neka nezgoda nije bila malo vjerojatna ni nepredvidiva. Kada je u pitanju odgovornost po načelu uzročnosti oštećenik je dužan dokazati da se šteta dogodila u vezi sa opasnom djelatnošću odnosno opasnom stvari. Sud smatra da je tužiteljica dokazala da je povrijeđena padom u rupu koja je napravljena u sklopu radova koje je provodio tuženik kao investitor i da joj je zbog toga narušeno zdravlje. Time je dokazala sve elemente potrebne za uspostavljanje odgovornosti tuženika, dok se prema odredbi čl. 1063. ZOO uzročna veza predmnijeva. U toj je situaciji teret dokaza da se šteta nije dogodila u vezi s opasnom stvari na štetniku, a tuženik predloženim dokazima ovu predmnijevu nije uspio oboriti.

9.1. Iz iskaza tužiteljice, pregledane liječničke dokumentacije te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. med. Velibora Puzovića, specijalista sudske medicine, proizlazi da je tužiteljica uslijed štetnog događaja (pada) zadobila prijelom lijevog poprečnog nastavka 6., 7, i 8. prsnog kralješka, prijelom 5., 6., i 7. rebra bez pomaka i manji izljev u lijevoj strani prsišta. Vještak smatra da su ozljede u uzročno-posljedičnoj vezi sa događajem. Po događaju tužiteljica je hospitalizirana na Odjelu za traumatologiju OB Dubrovnik, nije bilo potrebe za operativnim zahvatom, liječenje se provodi konzervativno, peti dan je otpuštena na mirovanje i kućnu njegu, uz upute o vježbanju disanja i provođenje fizikalne terapije. Tijekom obrade otkriven je i kalcificirani meningeom u području prsne kralježnice. Oni najčešće rastu sporo i mogu postati poprilično veliki prije nego izazovu simptome, većina ih ne zahtjeva medicinsku intervenciju, ali se način tretiranja istih određuje prema individualnim karakteristikama pacijenta kao što su simptomi, veličina tumora i postojeće zdravstveno stanje. Kod pacijentice sa ozljedama kakve ima ovdje tužiteljica simptomi poput boli, ograničene pokretljivosti i potrebe za tuđom pomoći su povezane sa tim ozljedama, a ne sa prisutnošću meningeoma, koji je po medicinskoj dokumentaciji malih dimenzija i otkriven slučajno pregledom. Oftalmološki problemi nisu povezani sa štetnim događajem, direktno ni degenerativne promjene slabinske kralježnice, ali je događaj mogao pogoršati tegobe sa slabinskom kralježnicom. Liječenje i tijek dijagnostike su prošli na uobičajen način, a liječenje je dovršeno uz zaostale trajne posljedice. Vještak smatra da je tužiteljica osjećala bolove jakog intenziteta koji su trajali 3 -5 dana, srednjeg intenziteta koji su trajali 8-10 dana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 3-4 tjedna. Bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera ulaze u smanjenje životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta primarnog karaktera trajao je koliko i štetni događaj. Zabrinutost za ishod liječenja, koja ima karakter sekundarnog straha, je bila jakog intenziteta 3-5 dana, srednjeg intenziteta 1-2 tjedna, a slabog intenziteta oko mjesec dana. Nakon dovršetka liječenja zaostale su trajne posljedice stanja nakon serijskog prijeloma tri poprečna nastavka prsne kralježnice i stanja nakon serijskog prijeloma tri lijeva rebra, povremenih bolova, te kod tužiteljice postoji smanjenje životne aktivnosti od 13 (trinaest) posto. Kod iste ne postoji naruženost vezana za ozljeđivanje u predmetnom događaju. Vještak dalje navodi da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega tjedan dana po osam sati dnevno, zatim tijekom sljedeća tri tjedna po četiri sata dnevno, te tijekom sljedeća dva tjedna po dva sata dnevno. Ta pomoć se s vremenom smanjivala i prilagođavala, a bila je neophodna zbog prilagodbe na novonastalu situaciju i radi smanjene pokretljivosti što je rezultiralo potrebom za podrškom u svakodnevnim aktivnostima. Pomoć se sastojala u svakodnevnim situacijama kao što je pomaganje pri kretanju po kući i izvan nje, obavljanju osobne higijene, oblačenju, nabavci, pripremi i posluživanju hrane, održavanju prostora u kojem tužiteljica boravi. Temeljem zadobivenih ozljeda i tijeka liječenja tužiteljica je u razdoblju oko tri mjeseca bila nesposobna za obavljanje svojih uobičajenih aktivnosti koje su uključivale duže hodanje, saginjanje i obavljanje fizičkih aktivnosti, prvih mjesec dana u potpunosti, a naredna dva mjeseca djelomično.

9.2. Tuženik prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka medicinske struke jer smatra da iz navedenog nije vidljivo na koji način je vještak utvrdio smanjenje životne aktivnosti u procijenjenom postotku, pogotovo uzevši u obzir životnu dob tužiteljice, te činjenicu da je iz zdravstvenog kartona tužiteljice vidljivo da je još 2008. bila upućena radiologu, ortopedu i fizijatru radi degenerativnih promjena slabinske kralježnice.

9.3. Umješač također prigovara na način da se pridružuje prigovorima tuženika u vezi sa procijenjenim postotkom smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, jer drži da povremeni bolovi ne mogu predstavljati smanjenje životne aktivnosti od čak 13 posto. Time smatra da je nalaz i mišljenje vještaka proturječan medicinskoj dokumentaciji u spisu i objektivnom činjeničnom stanju koje proizlazi iz navedene dokumentacije, te da se bazira isključivo na iskazu tužiteljice koja je zainteresirana za ishod postupka. Zaključuje da tužiteljica nije imala prijelom trupa kralježaka, da su prijelomi rebara bili bez pomaka, da ista nije nosila imobilizaciju, da od samog događaja dalje nije imala nikakvih tegoba niti se ikom na njih žalila, nije provela fizikalnu terapiju niti je otišla na kontrolu fizijatra. Zaključuje da je stav vještaka suprotan stavovima današnje stručne znanosti koja pojedinačne ozljede koje ima tužiteljica ocjenjuje do 5 posto, a procjena ukupnog smanjenja životne aktivnosti nije zbroj pojedinačnih postotaka, te da nije bilo nikakvih razloga za procjenu veću od ustaljene prakse.

9.4. Prigovori tuženika i umješača su po ocjeni ovog suda neutemeljeni jer je vještak specijalist sudske medicine osoba koja ima stručna znanja kao liječnik pregledati medicinsku dokumentaciju, te u vezi s osobnim pregledom tužitelja, tumačiti liječničke nalaze i otpusna pisma liječnika specijalista koji su liječili tužitelja, a potom na temelju iste neosporne dokumentacije, dati nalaz i mišljenje u kojem je isti nabrojio i pojasnio evidentirane ozljede. Vještak specijalist sudske medicine, sukladno svom stručnom znanju, iskustvu i pravilima struke daje procjenu, a koja je kao takva ipak procjena a ne egzaktni podatak, o trajanju bolova, straha i smanjenja životne aktivnosti, to stoga što su strah i bolovi, logično ovisni o nizu subjektivnih elemenata na strani samog pacijenta, njegove dobi i zdravstvenog stanja, pa je logično da se trajanje i intenzitet ist-ih, temeljem okvirnih podataka o samoj ozljedi i liječenju, određuje u rasponu koji je uobičajen za iste okolnosti. Naime, ne postoji instrument niti evidencija trajanja bolova i straha, niti intenziteta istih, pa da bi se vještak iste odredio određenim danom i stupnjem intenziteta na način da bi taj isti podatak predstavljao nepobitnu činjenicu. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti, vještak je potpuno, jasno i logično obrazložio

-svoje mišljenje, a uzimajući u obzir da ne postoje unificirana pravila struke o postotku utvrđivanja iste, dapače u praksi se primjenjuje više priručnika radi procjene iste, dok je u sasvim logično i u skladu s pravilima struke, da se ne radi o matematičkom izračunu u kojem se isključivo zbrajaju pojedine stavke, već se procjena i mišljenje daje u ukupnosti utjecaja ozljeda i stanja ozlijeđenog, u vezi s pojedinim aspektima smanjenja životne aktivnosti. Vještak je jasno naveo kojim se podatcima služio (Sudska medicina – deontologija i Orijentacijske tablice hrvatskog liječničkog zbora) i to podatcima koji se odnose na serijske prijelome rebara i serijske prijelome poprečnih nastavaka. Otklonio je prigovore da u obzir nije uzeo dob tužiteljice i njeno medicinsko stanje prije nezgode, gdje je naveo da je tužiteljica prije ovog događaja imala problema sa slabinskim dijelom kralježnice (a koje nije uzeo u obzir prilikom ocjene smanjenja životne aktivnosti) dok je u nezgodi zadobila ozljede prsnog dijela. Glavna posljedica takve ozljede su respiratorni problemi, koje je utvrdio pregledom i zbog navedenih je smanjenje životne aktivnosti procijenjeno na 13 posto, te da je taj postotak vezan samo uz te probleme, a da je uzeo u obzir i druge razloge koji su postojali od ranije taj bi postotak bio veći. Vještak je naveo da bi se posljedice na tužiteljicu ogledale u zatezanju u prsnom području, nelagodi prilikom promjene vremena, pojava boli kod pojedinih položaja sjedanja ili ležanja, bol prilikom premještanja tijela iz jednog u drugi položaj te kod obavljanja kućanskih poslovna, sve praćeno otežanim disanjem. Smatra da bi tužiteljica, s obzirom na svoju dob, mogla radi drugih stanja imati neke od ovih posljedica, ali ne sve i ne u opsegu u kojem ih trpi. Fizikalna terapija bi pomogla kod kontrole posljedica, navodi da mu nisu dostavljeni nalazi koji bi potvrđivali da je tužiteljica istu provodila, a po njenom iskazu išla je na terapije u privatnoj ustanovi. Smatra da je proveo sve radnje da bi u potpunosti mogao dati svoje mišljenje i da nije bilo potrebno dalje primjenjivati druge pretrage koje bi potvrdile njegove nalaze, a koji su realni i očekivani i u skladu sa stručnim podatcima. Kod procjene jačine i trajanja bolova pojašnjava da je trajanje perioda u kojem je bila prisutna jaka bol odredio po danima u kojima je osoba pretežiti dio dana trpjela jake bolove, odnosi se na period cijeljenja, te ne postoje egzaktne tablice koje određuju trajanje bolova.

9.5. Vještak je, po ocjeni ovog suda, pravilno i logično postupio primjenjujući svoje stručno znanje i iskustvo, nakon uvida u dostupnu dokumentaciju i pregleda tužiteljice, a sukladno parametrima iz stručne literature, uzimajući u obzir životnu dob tužiteljice i njeno zdravstveno stanje kakvo je bilo prije ozljeđivanja, odredio postotak smanjenja životne aktivnosti kod iste. Prigovori umješača vezano za provođenje fizikalne terapije i respiratorne probleme su paušalni i ničim potkrijepljeni, jer medicinska dokumentacija koja prileži u spisu datira iz vremena podnošenja tužbe, a ovdje se govori o tretiranju kasnijih posljedica. To što tužiteljica nije provodila fizikalnu terapiju na način na koji to umješač očekuje ne znači nužno da je nije provodila, a i provođenje terapije bi pomoglo u prevladavanju posljedice, ali ne bi utjecalo na nalaz i mišljenje vještaka. Respiratorni problemi koji se navode nisu sami po sebi direktna posljedica štetnog događaja, već manifestacija drugih posljedica koje je vještak utvrdio i dostatno pojasnio. Sud ne vidi na koji način bi vještak specijalist torakalne kirurgije o tome stručnije ili preciznije mogao dati mišljenje, jer kako tužiteljica osnovano ističe nesporno je da ona nije imala kirurški zahvat.

9.6. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je pala u rov iskopan za potrebe polaganja cijevi za vodu i kanalizaciju jer je cijela ulica bila raskopana i kao prolaz do njene kuće ostao je samo uski prilaz, a nigdje oko njega nije bilo nikakve zaštite ni rukohva ta. Na dan kada je imala nezgodu dio prolaza pod njenom nogom se odlomio i ona je pala sa visine otprilike 2 metra, na leđa. U prvom trenutku se uplašila da neće ostati živa. Nakon toga uslijedio je još veći strah, onaj da će ostati paralizirana. Navodi da je bol bila neopisiva, da je boljelo cijelo tijelo, a najviše u leđima gdje je udarila i u prsima gdje je imala osjećaj da se nešto prelomilo i probada je (uspoređuje osjećaj sa polomljenim drvenim daskama koje joj probijaju prsa). Izvući je iz rupe pomog le su tete iz obližnjeg vrtića, i dvije muške osobe, a kada su je izvadili ona nije mogla sjesti pa su je polegli na strunjaču koja je donesena iz vrtića. Smatra da je možda imala i potres mozga jer je trpjela bol u glavi, te da je imala i ozljedu noge, ali sve ovo se događalo u vrijeme najstrožih mjera u pandemiji, te drži da je prerano puštena iz bolnice da bi se kapaciteti oslobodili jer je samo mali dio bolnice primao druge pacijente osim onih sa Covidom, a da ozljede koje su liječnici smatrali da su manje hitne i ugrožavajuće nisu ni tretirane. Prijevoz iz bolnice morali su organizirati njena kći i zet, doma su je donijeli u vreći i polegli u krevet, odakle se nije mogla ustati slijedeća dva i pol mjeseca. Kći i zet su se preselili kod nje da bi kći vodila brigu o njoj jer u to vrijeme nije bilo moguće naći i angažirati adekvatnu pomoć, a njoj je trebala stalna skrb. U to vrijeme nosila je pelene i stalno trpjela bol. Bol trpi i sada, njena su pluća oštećena od puknuća rebara, morala je prilagoditi svoje navike i život novom stanju. Nakon ozljede je u stalnoj napetosti jer nije sigurna hoće li se ujutro moći ustati, za sve joj je potrebno planiranje i mora vježbati kako bi ostala pokretna. Osim toga sada joj je neprestano potrebna pomoć drugih, svakodnevne stvari koje je mogla sama raditi više ne može kao npr. kupnja namirnica, kućanski poslovi ili sagnuti se. Ima problem sa hodanjem i na kratke relacije, sa disanjem, sa kontrolom nogu, drži pojas za leđa koji joj pomaže u funkcioniranju. Kćeri pruženu njegu nije platila, one su u dobrim i prisnim odnosima, te se oni u obitelji brinu jedni za druge. Navodi da prije ovog događaja nije imala problema sa leđima, nogama i nije išla na fizikalne terapije.

9.7. Slijedom navedenog, tužiteljica kao osoba koja je doživjela težu ozljedu zbog koje je pretrpjela znatne fizičke bolove i strah, kako ih po intenzitetu i trajanju određuje vještak, te zbog koje ozljede joj je trajno smanjenja životna aktivnost za 13 %, sukladno čl. 1100. ZOO-a, kao osoba koja je u visokoj životnoj dobi doživjela ozljede koje u bitnom mijenjaju njen svakodnevni život, navike i sposobnosti, ima pravo, a tuženik obvezu, na naknadu štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Prilikom odluke o visini navedene naknade sud se vodio Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koje je Vrhovni sud RH donio na sjednicama Građanskog odjela suda 29. studenog 2002. i 5. ožujka i 15. lipnja 2020., ali imajući na umu da oni ne predstavljaju matematičku formulu već da je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, a kako je ranije i navedeno (pri čemu su okolnosti trajanja i jačine fizičkih i duševnih bolova i straha najvažnije, ali ne i jedine važne za odluku). Sud je u obzir uzeo da se prilikom nastanka štetnog događaja tužiteljica prepala za svoj život, da zbog specifičnih okolnosti vezanih za pandemiju Covid-19 njeno liječenje nije bilo provedeno u potpunosti na način na koji bi se odvijalo u normalnim okolnostima i da joj sve mogućnosti kojima se može omogućiti i olakšati oporavak nisu bile dostupne što je kod nje izazivalo strah i neizvjesnost vezano za ishod situacije, kao i neugodnosti vezano za oporavak kod kuće i posljedice koje je događaj ostavio na njeno zdravlje i pokretljivost u smislu ograničenja koja do tada nije imala i pitanje je da li bi ih imala uopće ali sigurno ne u takvoj mjeri.

9.8. Vodeći računa o svim navedenim okolnostima, ocjena je ovog suda da tužitelju pripada pravo na naknadu pretrpljene neimovinske štete, odnosno pravična novčana naknada u iznosu od u iznosu od 5.271,74 EUR

10. Odredbom članka 1103. ZOO-a je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Prema logici stvari i sudskoj praksi, dospjelost tražbine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, određuje se prema trenutku završetka liječenja jer prije tog trenutka nije moguća niti ocjena težine povrede pa time niti štete odnosno pravične naknade koja se određuje zbog iste, uvažavajući propisane kvalifikatorne okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom određivanja. Tužiteljica je u tužbi tijek zateznih kamata naznačila od slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, a sud smatra da je tijek zateznih kamata pravilno naznačen i pa je sukladno citiranoj zakonskoj odredbi tako i određen.

11.1. U odnosu na tuđu pomoć i njegu (kao imovinsku štetu) tužiteljici je, a kako to proizlazi iz njenog iskaza, nalaza i mišljenja vještaka i iskaza svjedoka ZV i ĐV, nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega, to zbog najprije slabe pokretnosti tužiteljice, potrebe za pomoći tužiteljici pri obavljanju svakodnevnih djelatnosti (higijene, jela, pomicanja, toaleta), nakon toga pomoć pri kretanju i podizanju, obavljanju kućnih poslova, nabavci namirnica. Sudski vještak se se u svom nalazu i mišljenju detaljno očitovao o potrebnom broju sati i razlozima koji opravdavaju baš takve potrebe, koji nalaz je utemeljen na medicinskoj dokumentaciji, pregledu tužiteljica, dugogodišnjoj praksi u sudskim vještačenjima i struci, te na pravilima i uzancama vezanima za provođenje ovakvih vještačenja. Stoga je procjena vještaka prihvaćena od strane suda kao jasna, razumljiva, potkrijep ljena dokumentacijom i objektivna, te je sud odluku donio sukladno istoj. Prigovori umješača u kojima navodi da tužiteljica nije trebala tuđu pomoć i njegu u tolikoj mjeri jer bi takvu pomoć trebala osoba koja je nepokretna ili u invalidskim kolicima su paušalni i ničim potkrijepljeni, baziraju se isključivo na njihovom stavu i dojmu, kao i tumačenju sudske prakse.

11.2. U odnosu na cijenu sata pružene tuđe pomoći njege, ukazuje se da je prema iskazu tužiteljice, istu pružala njena kći, a da se navedena cijena sukladno važećoj sudskoj praksi određuje prema cijeni sata rada nekvalificiranog radnika, obzirom za pružanje takve njege nisu potrebna posebna stručna znanja niti stručne kvalifikacije. Činjenica da je navedenu pomoć i njegu pružao član kućanstva, a ne treća osoba, nije odlučna jer takvu vrstu pomoći i njege član kućanstva nije dužan pružati punoljetnom i poslovno sposobnom članu kućanstva, pa činjenica da je istu pružao ne umanjuje činjenicu da je ista bila potrebna i da predstavlja štetu za tužitelja jer je njegov član kućanstva za navedeno imao pravo na naknadu i to od tužitelja, a koji po toj osnovi ima pravo zahtijevati plaćanje iste nenovčane imovinske štete.

11.3. Tužiteljica je u tužbi predložila da se kao cijena sata uzme najmanja satnica Studentskog centra koja je iznosila 20,00 kuna (sada 2,65 EUR). Na navedeni iznos nije bilo prigovora niti je predložen drugačiji način utvrđivanja cijene sata, stoga je sud istu uzeo kao mjerodavnu.

11.4. Stoga, temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a tužiteljici po ovom osnovu pripada iznos od 445,20 EUR, dok je sa viškom zahtjeva do zatraženog iznosa tužiteljicu trebalo odbiti.

12. Na navedeni iznos određene su kamate sukladno odredbi čl. 1086 ZOO-a koje teku od donošenja ove presude, jer je tek donošenjem ove presude ista dospjela na naplatu,

13. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude, dakle naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.271,74 EUR na ime neimovinske štete zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 22. srpnja 2021. do isplate, te iznos od 445,20 EUR na ime naknade imovinske štete sa kamatama od 27. veljače 2026. do isplate, a u preostalom dijelu odbiti za iznos od 37,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2021.g. na ime neimovinske štete i iznos od 797,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na ime imovinske štete.

14.1. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP - a.

14.2. Kao potreban trošak tužiteljice za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. Tarife) u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 27. studenog 2023., 7. veljače 2024., 16. listopada 2024., 22. svibnja 2025., 14. listopada 2025. i 17. prosinca 2025. u iznosu od po 100 bodova (Tbr.9. t. 1 Tarife), ukupno 700 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 1.400,00 EUR, te uvećano za PDV od 25 %, ukupno iznosi 1.750,00 EUR-a, kao i troška sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 100,00 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu 600 EUR. Kako je tužitelj u postupku uspio u cijelosti u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva (50% od ukupnog) i 99% u odnosu na visinu u odnosu na neimovinsku štetu ( 25 posto od ukupnog), te 36% u odnosu na imovinsku štetu (9 posto od ukupnog) uzima se da je tužiteljica uspjela u 84% ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva, te joj u tom postotku pripada i naknada troškova. Stoga je tužiteljici ukupno priznat iznos od 2.058,00 EUR (2.450x0,84).

14.3. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Dubrovniku 27. veljače 2026.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćnik tužiteljice, uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu

2. punomoćnica tuženika

3. punomoćnica umješača