REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-325/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Marije Jukić Jurišić, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati iznos od 2.190,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana podnošenja tužbe 17. veljače 2025. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 700,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.660,00 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 11. lipnja 2024. do dana isplate 8. siječnja 2025., sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.720,68 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. veljače 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 4. prosinca 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. Zagreb, Ravnice 48, u Pogonu proizvodnje čokoladnih masa, nugata i instanta prilikom pripreme stroja Konča 4 za čišćenje. Naime, tužitelj je metodom ručnog okretanja lopatica/peraja povlačio remen i tom prilikom mu je isti nehotično povukao mali prst prema remenici i prikliještio ga.

Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljala na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete.

S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 11. lipnja 2024., a tuženik mu je isplatio na ime naknade štete dana 8. siječnja 2025. iznos od 1.660,00 eura, a koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj se javio u Objedinjeni hitni bolnički prijam Kliničke bolnice Dubrava gdje su mu dijagnosticirali ozljedu: Mallet finger dig V maus dex. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom priklještenja prsta zadobio ozljedu V. prsta desne šake uslijed čega je trpio intenzivne bolove i strah. Tužitelju je prst imobiliziran Stackovom udlagom koju je morao nositi kroz 6 tjedana u kontinuitetu, te potom 2 tjedna prilikom spavanja, te je morao mirovati i držati ruku na povišenom, stavljati hladne obloge na bolno mjesto te uzimati analgetike. Nakon skidanja imobilizacije tužitelj je provodio vježbe i fizikalnu terapiju ali unatoč tome kod njega su zaostali bolni i ograničeni pokreti u MCP II uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Kako je tužitelju ozlijeđeni prst bio crven i blago otečen, a pokreti bolni i ograničeni produženo mu je nošenje imobilizacije za još 4 tjedna stalno, a zatim preko noći. Tužitelj je proveo više ciklusa fizikalne terapije, ali unatoč tome kod njega su zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnoj ruci kao i bol pri opterećenju i stisku šake uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tužitelju je tijekom liječenja i dugotrajnog bolovanja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova zbog mirovanja. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 21. siječnja 2026. potražuje iznos od 2.890,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, kao i iznos zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos od 1.660,00 eura, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetni događaj, no osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i potraživanu zakonsku zateznu kamatu.

Naime, nesporno je kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom u mirnom postupku, te je tuženik temeljem dostavljene medicinske dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH za dosuđivanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti, utvrdio visinu štete u ukupnom iznosu od 1.660,00 eura, koji iznos je u cijelosti isplatio. Utvrđeni i isplaćeni iznos od 1.660,00,00 eura odnosi se na neimovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti 1.360,00 eura te imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege 300,00 eura. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u vezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom naknade štete u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije pao ni u zakašnjenje.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, odštetni zahtjev od 11.06.2024., medicinsku dokumentaciju (str. 4-33 spisa), Policu br. [broj police], Analitiku štete imovinske odgovornosti, potvrde o izvršenom nalogu, Preglede štete po polici (str. 56-157 spisa), sudsku praksu (str. 163-175 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 24.09.2025. (str. 49-50 spisa) kao i dodatno pisano očitovanje od 12.01.2026. (str. 183 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Uvidom u Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] utvrđeno je da je agregatni limit Ugovora za odgovornost prema djelatnicima 79.633,69 eura.

Tuženik je u podnesku od 10. listopada 2025. istaknuo prigovor iscrpljenosti limita po polici, a u prilog kojih navoda je dostavio Analitiku šteta imovinske odgovornosti, Pregled šteta po polici i Potvrde o izvršenom nalogu šteta po polici te je predložio dokaz financijskim vještačenjem na okolnost da je polica iscrpljena.

8. Tužitelj je istaknuo da je tuženik u prekluziji za iznošenje prigovora iscrpljenosti limita, jer je isti podnio nakon zaključenja prethodnog postupka. Nastavno, smatra da tuženik limit nije smio potrošiti nakon podnošenja tužbe, već je njegov tužbeni zahtjev sukladno čl. 106. Zakona o osiguranju trebao unijeti u tehničku pričuvu.

9. Sukladno čl. 288. a st. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) propisano je da se materijalnopravni prigovori mogu isticati i nakon zaključenja prethodnog postupka, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice, niti se mogu predlagati novi dokazi, osim ako se radi o činjenicama i dokazima koje bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

10. Prigovor iscrpljenosti limita police je materijalnopravni prigovor kojeg je tuženik sukladno čl. 288.a st.6. ZPP-a mogao istaknuti i nakon zaključenja prethodnog postupka.

11. U vrijeme nastanka štetnog događaja poslodavac tužitelja KRAŠ PREHRAMBENA INDUSTRIJA d.d. bio je osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Prema odredbi čl. 964. st. 1. ZOO u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njezinu naknadu. U konkretnom predmetu dogodio se osigurani slučaj i tužitelj je kao oštećena osoba zahtijevao naknadu šte te. Agregatni limit predstavlja gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve ostvarene unutar jedne godine. U slučaju štete osiguratelj je u obvezi isplatiti naknadu ako se osigurani rizik ostvario za vrijeme trajanja osiguranja, a to se u konkretnom slučaju i dogodilo. Da bi se tuženik mogao opravdano pozivati na ispunjenje agregatnog limita, trebao je i morao nakon zaprimljene tužbe, nakon danog odgovora na tužbu, rezervirati utužena novčana sredstva za naknadu štete, u smislu čl. 106. Zakona o osiguranju ("Narodne novine" br. 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) i čl. 6. Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim propisima ("Narodne novine" br. 72/19., 151/22., 155/22.), a ne nakon podnošenja tužbe isplaćivati novčana sredstava osobama koje su kasnije u odnosu na tužitelja prijavile štetu, te nakon toga tvrditi da više nema obvezu naknade štete prema tužitelju.

12. Iz Pregleda šteta po polici proizlazi da je tuženik na temelju prijavljenih šteta koje su uslijedile nakon podnošenja ove tužbe 17.02.2025. odnosno nakon davanja odgovora na tužbu 05.03.2025. za vrijeme trajanja ovog postupka drugim oštećenicima isplatio dana 02.06.2025. iznos od 1.267,22 eura, 16.05.2025. iznos od 87,50 eura, 28.05.2025. iznos od 7.150,00 eura, 11.06.2025. iznos od 87,50 eura, 14.08.2025. iznos od 165,90 eura, 01.04.2025. iznos od 2.691,00 eura, 05.05.2025. iznos od 132,72 eura, 07.03.2025. iznos od 87,50 eura, 18.04.2025. iznos od 87,50 eura, 14.05.2025. iznos od 50,00 eura, 10.06.2025. iznos od 87,50 eura, 21.03.2025. iznos od 56,25 eur, 01.09.2025. iznos od 56,25 eur, 01.09.2025. iznos od 56,25 eur, 18.07.2025. iznos od 66,36 eura, 07.03.2025. iznos od 87,50 eura, 07.03.2025. iznos od 87,50 eura, 10.06.2025. iznos od 87,50 eura, 07.04.2025. iznos od 400,00 eura, 15.04.2025. iznos od 5.048,58 eura, 20.06.2025. iznos od 173,02 eura, 09.06.2025. iznos od 3.737,73 eura, 02.09.2025. iznos od 82,95 eura, 02.09.2025. iznos od 9,29 eura odnosno sveukupno iznos od 21.843,52 eura uslijed čega prigovor iscrpljenosti limita nije osnovan jer je tuženik prilikom navedenih isplata propustio uzeti u obzir i predmetno potraživanje (tako i ŽS u Varaždinu u odluci Gž R 108/25 od 24. rujna 2025.).

13. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od med icinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića.

14. U nalazu i mišljenju vještak navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja, te da je isti liječen konzervativno i da se držao uputa liječnika.

Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato.

Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti tj. trajne posljedice od 2% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog stanja nakon ozljede ekstenzorne tetive malog prsta dominantne šake - čekičasti prst, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu.

Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan, dok je tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, bio jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede, posebice za ishod liječenja i naknadnu radnu sposobnost oko 28 dana.

Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 8 dana, te manjeg intenziteta još oko 45 dana.

Tuđu pomoć i njegu je trebao po 1 sat dnevno kroz 80 dana (nošenje ortoze), dok je naruženje manjega stupnja obzirom da je "grbav prst" vidljiv drugim osobama. Stanje nakon ozljede je stabilizirano (konačno) bilo zadnjim pregledom fizijatra nakon fizikalne terapije, dakle iza 29. kolovoza 2024. godine.

15. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

16. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zah tjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

18. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1200,00 eura.

14. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 950,00 eura.

15. S obzirom na utvrđenu naruženost manjeg stupnja obzirom da je grbav prst vidljiv drugim osobama, sud je ocijenio da tužitelju s tog osnova pripada pravična novčana naknada u iznosu od 900,00 eura.

16. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 3.450,00 eura.

17. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 80 sati. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 eura po satu, a koji iznos ovaj sud smatra primjerenim kada tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani. Dakle, tužitelju je s tog osnova priznat iznos od 400,00 eura pri čemu među strankama nije bilo sporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

18. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 3.850,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 1.660,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužitelju, istom sveukupno pripada iznos od 2.190,00 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ocijenjen kao previsoko postavljen odnosno neosnovan.

19. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 17.02.2025. (datum podnošenje tužbe) pa do isplate sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim.

20. Budući da je tuženik tužitelju dana 08.01.2025. isplatio nesporni iznos naknade štete od 1.660,00 eura, valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 1.660,00 eura tekućih od 11.06.2024. kao dana podnošenja Odštetnog zahtjeva, pa do 08.01.2025. kao dana isplate.

21. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

23. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 75,77 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 24,23%.

Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 75,77% = 175,77% / 2 = 87,88%, a za tuženika: 0% + 24,23% = 24,23% / 2 = 12,11%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 75,77% uspjeha na strani tužitelja.

24. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

25. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 11.06.2024. (100 bodova po tbr. 32 OTH), tužbe od 17.02.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za pristup na ročište održano 04.06.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 24.10.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 12.01.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 21.01.2026. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 05.02.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 27.02.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), dakle ukupno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.500,00 eura, odnosno iznos od 1.136,55 eura za omjer uspjeha od 75,77%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.720,68 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 06.06.2025. budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka. Također mu nije priznat trošak za sastav podneska od 05.11.2025. budući je sadržaj istog mogao iznijeti u podnesku od 24.10.2025. za koji mu je priznat trošak.

26. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

Zagreb, 27. veljače 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku