REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-367/2022-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Čopor, odvjetnici iz Varaždina, Ulica Stanka Vraza 7, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba, Smičiklasova 18, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Tvrtka Dobrinića, odvjetnika, te zamjenice punomoćnice tuženika BŽ, odvjetničke vježbenice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 27. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Ul. grada Vukovara 41, 10000 Zagreb OIB: 85584865987 Podružnica Zagrebačke ceste, isplatiti tužitelju RŽ [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.449,22 EUR bruto na ime neisplaćenih mjesečnih plaća i to svake mjesečne plaće, sve u bruto iznosima specificirano kako slijedi:

- iznos od 63,46 eura s zateznim kamatama od 7.7.2017.,

- iznos od 220,10 eura s zateznim kamatama od 7.8.2017.,

- iznos od 189,14 eura s zateznim kamatama od 7.9.2017.,

- iznos od 182,98 eura s zateznim kamatama od 6.10.2017.,

- iznos od 168,04 eura s zateznim kamatama od 8.11.2017.,

- iznos od 144,75 eura s zateznim kamatama od 8.12.2017.,

- iznos od 73,24 eura s zateznim kamatama od 8.1.2018.,

- iznos od 188,22 eura s zateznim kamatama od 7.2.2018.,

- iznos od 168,91 eura s zateznim kamatama od 7.3.2018.,

- iznos od 136,55 eura s zateznim kamatama od 9.4.2018.,

- iznos od 138,86 eura s zateznim kamatama od 8.5.2018.,

- iznos od 193,59 eura s zateznim kamatama od 8.6.2018.,

- iznos od 112,16 eura s zateznim kamatama od 6.7.2018.,

- iznos od 136,22 eura s zateznim kamatama od 7.8.2018.,

- iznos od 221,12 eura s zateznim kamatama od 7.9.2018.,

- iznos od 179,41 eura s zateznim kamatama od 5.10.2018.,

- iznos od 154,74 eura s zateznim kamatama od 9.11.2018.,

- iznos od 198,10 eura s zateznim kamatama od 7.12.2018.,

- iznos od 194,00 eura s zateznim kamatama od 8.1.2019.,

- iznos od 198,29 eura s zateznim kamatama od 7.2.2019.,

- iznos od 177,63 eura s zateznim kamatama od 7.3.2019.,

- iznos od 193,75 eura s zateznim kamatama od 5.4.2019.,

- iznos od 141,45 eura s zateznim kamatama od 8.5.2019.,

- iznos od 167,35 eura s zateznim kamatama od 7.6.2019.,

- iznos od 189,47 eura s zateznim kamatama od 5.7.2019.,

- iznos od 201,48 eura s zateznim kamatama od 8.8.2019.,

- iznos od 197,68 eura s zateznim kamatama od 6.9.2019.,

- iznos od 123,01 eura s zateznim kamatama od 7.10.2019.,

- iznos od 142,48 eura s zateznim kamatama od 8.11.2019.,

- iznos od 207,73 eura s zateznim kamatama od 6.12.2019.,

- iznos od 116,74 eura s zateznim kamatama od 9.1.2020.,

- iznos od 227,47 eura s zateznim kamatama od 7.2.2020.,

- iznos od 191,96 eura s zateznim kamatama od 6.3.2020.,

- iznos od 223,28 eura s zateznim kamatama od 10.4.2020.,

- iznos od 207,33 eura s zateznim kamatama od 8.5.2020.,

- iznos od 126,04 eura s zateznim kamatama od 10.6.2020.,

- iznos od 197,16 eura s zateznim kamatama od 9.7.2020.,

- iznos od 206,69 eura s zateznim kamatama od 10.8.2020.,

- iznos od 107,57 eura s zateznim kamatama od 10.9.2020.,

- iznos od 208,42 eura s zateznim kamatama od 9.10.2020.,

- iznos od 238,44 eura s zateznim kamatama od 10.11.2020.,

- iznos od 208,81 eura s zateznim kamatama od 10.12.2020.,

- iznos od 13,93 eura s zateznim kamatama od 8.1.2021.,

- iznos od 166,69 eura s zateznim kamatama od 10.2.2021.,

- iznos od 192,71 eura s zateznim kamatama od 10.3.2021.,

- iznos od 218,66 eura s zateznim kamatama od 9.4.2021.,

- iznos od 211,80 eura s zateznim kamatama od 10.5.2021.,

- iznos od 105,81 eura s zateznim kamatama od 10.6.2021.,

- iznos od 224,54 eura s zateznim kamatama od 9.7.2021.,

- iznos od 214,15 eura s zateznim kamatama od 10.8.2021.,

- iznos od 110,08 eura s zateznim kamatama od 10.9.2021.,

- iznos od 207,58 eura s zateznim kamatama od 9.10.2021.,

- iznos od 191,16 eura s zateznim kamatama od 10.11.2021.,

- iznos od 219,25 eura s zateznim kamatama od 10.12.2021.,

- iznos od 109,04 eura s zateznim kamatama od 8.1.2022.,

sve sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 9.449,22 EUR u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Ul. grada Vukovara 41, 10000 Zagreb OIB: 85584865987 Podružnica Zagrebačke ceste, isplatiti tužitelju RŽ [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu parničnog troška ovog postupka u iznosu od 2.706,81 eura s zateznim kamatama od 27. veljače 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura s zateznim kamatama od 27. veljače 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj IŽ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 17. veljače 2022. navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački holding d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik), na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. listopada 2022. na radnom mjestu "portir – čuvar". Tužitelja je tuženik tijekom 2004. uputio na dodatno stručno osposobljavanje kako bi stekao licencu za obavljanje poslova zaštitara. Tužitelj je obavio potrebno stručno osposobljavanje te je MUP RH izdao za tužitelja rješenje kojim se dopušta obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara. Nadalje, tuženik je donio odluku o ustroju unutarnje čuvarske službe te Pravilnik o radu unutarnje čuvarske službe od 25. ožujka 2004. kao i Pravilnik o razvrstavanju radnih mjesta unutarnje čuvarske službe iz ožujka 2011. Također, MUP RH je svojim rješenjem od 21. srpnja 2004. odobrio početak rada unutarnjoj čuvarskoj službi tuženika. Prema odredbi čl. 23. Zakona o privatnoj zaštiti propisano je da je za obavljanje poslova zaštitara nužno da osoba ima položen stručni ispit te završeno srednje obrazovanje u najmanje trogodišnjem trajanju (SSS). Dakle, za obavljanje poslova zaštitara zahtijeva se srednja stručna sprema koju tužitelj posjeduje, a sve kako bi osoba imala licencu za obavljanje tih poslova. Tužitelj, dalje ističe da je prema odredbi čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba te u čl. 61. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika propisano da se radna mjesta razvrstavaju u pet grupa složenosti, te je za drugu grupu složenosti propisan koeficijent od najmanje 1,81, a ta grupa odnosi se na poslove za koje se zahtijeva srednja stručna sprema. Kako je prethodno navedeno za dopuštenje obavljanja poslova zaštitara je nužan preduvjet srednja stručna sprema, te je stoga tuženik obvezan tužitelju isplaćivati plaću prema koeficijentu od najmanje 1,81. Tužitelj u stvarnosti obavlja poslove zaštitara koji zahtijevaju srednju stručnu spremu, međutim unatoč tome tuženik je tužitelju obračunavao plaću prema koeficijentu 1,5, koji je predviđen za NKV radnika. Primjenom odredaba Temeljnog kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora tužitelju je trebalo priznati koeficijent od najmanje 1,81. Budući da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću prema koeficijentu 1,5, a ne prema koeficijentu koji proizlazi iz povoljnijih odredaba Temeljnog kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora u visini od 1,81, tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu potražuje razliku plaću u ukupnom iznosu od 9.449,22 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je to navedeno pod točkom I/ izrijeke.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da je s tužiteljem zaključio ugovor o radu za obavljanje posla radnog mjesta "portir – čuvar". Prema odredbi čl. 7. Ugovora o radu ugovoreno je da će za obavljanje tih poslova tuženik tužitelju isplaćivati plaću koja je utvrđena odredbama važećeg Kolektivnog ugovora, Pravilnika o plaćama i koeficijenta složenosti radnog mjesta u visini od 1,50 te dodatka od 10% zbog otežanih uvjeta rada. Kod tuženika je na snazi i Pravilnik o plaćama i materijalnim pravima radnika sa prilogom koji čini Popis radnih mjesta s koeficijentima složenosti. Upravo iz navedenog Pravilnika proizlazi da je za radno mjesto "zaštitar – čuvar" predviđen koeficijent složenosti od 1,50. Tuženik je tužitelju u utuženom razdoblju plaću obračunavao i isplaćivao prema navedenom koeficijentu, čime je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju. Dakle, tuženik je prilikom obračuna i isplate plaće koristio ispravan koeficijent koji je propisan za radno mjesto zaštitar – čuvar. Prema odredbi čl. 90. st. 1 Zakona o radu određeno je kako je poslodavac dužan radniku isplatiti plaću koja je između ostalog utvrđena Pravilnikom o radu, odnosno Ugovorom o radu. Prema odredbi čl. 90. st. 3 Zakona o radu propisano je da ako plaća nije određena Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu, odnosno ako Ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih se plaća može odrediti, poslodavac je dužan isplatiti primjerenu plaću. U ovom slučaju visina plaće tužitelja određena je Ugovorom o radu i Pravilnikom tuženika, te stoga nema mjesta isplati primjerene plaće niti primjeni odredbe čl. 90. st. 3 Zakona o radu.

3. Očitujući se nastavno na tužbu tuženik je tijekom postupka istaknuo da se visina plaće radnika ne određuje prema stručnoj spremi osobe koja posao obavlja, već je bitna složenost poslova radnog mjesta. Tuženik ističe da radno mjesto "portira – čuvara" obuhvaća manje složene poslove i zadatke, odnosno podrazumijeva rad za koja su dovoljna pisana uputstva. Stoga nije relevantno koju stručnu spremu posjeduje osoba koja obavlja posao "portira – čuvara" već je relevantan sadržaj posla i složenost posla, a koji poslovi prema sadržaju ne spadaju u II grupu složenosti poslova iz čl. 61. Kolektivnog ugovora. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid isplatne liste (str. 7- 139 spisa), u ugovor o radu tužitelja i tuženika (str. 141-143 spisa), u rješenje MUP RH (str. 144 spisa), u radne naloge (str. 145-147 spisa), u izjavu o prijevozu (str. 148 spisa), u svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti (str. 149-150 spisa), u presliku zaštitarske iskaznice (str. 151-152 spisa), u Pravilnik o razvrstavanju radnih mjesta unutarnje čuvarske službe (str. 155-159, 322-324 spisa), u Pravilnik o radu unutarnje čuvarske službe (str. 160-163, 316-320 spisa), u rješenje o unutarnjoj čuvarskoj službi (str. 164 spisa), u odluku o ustroju unutarnje čuvarske službe (str. 165 spisa), u izvadak iz Kolektivnog ugovora i Temeljnog kolektivnog ugovora (str. 168-170 spisa), u popis radnika čuvarske službe (str.173-174 spisa), u Pravilnik o plaćama i materijalnim pravima radnika podružnice Zagrebačke ceste (str. 182-194 spisa), u svjedodžbu o završnom ispitu (str. 219-221 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. o čemu spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 411-422 spisa), saslušan je svjedok LŽ (str. 367-368 spisa), te tužitelj IŽ kao parnična stranka (str. 348 spisa).

5. Sud je na temelju izvedenih dokaza i na temelju rezultata cijelog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz sljedećih razloga.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu "portir – čuvar", te da mu je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao plaću prema koeficijentu 1,50, prema odredbi čl. 7. Ugovora o radu. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu plaće prema koeficijentu 1,81 koji je predviđen za II grupu složenosti poslova prema odredbi čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora, odnosno čl. 61. Kolektivnog ugovora, a sve uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj u stvarnosti obavljao poslove zaštitara za obavljanje kojih poslova je nužna srednja stručna sprema te isti prema složenosti spadaju u II grupu složenosti poslova.

7. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2002. utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom zasnovao ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta "portir čuvar". Sukladno odredbi čl. 7. Ugovora o radu tuženik se obvezao tužitelju isplaćivati osnovnu plaću prema koeficijentu 1,50, te dodatak od 10% zbog otežanih uvjeta rada.

8. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz obračunskih lista koje prileže spisu da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivao plaću prema koeficijentu 1,50.

9. Spisu prileži rješenje MUP RH PU Zagrebačka od 8. ožujka 2004. prema kojem se dopušta tužitelju obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara.

10. Spisu također prileže radni nalozi koji su izdani od strane tuženika, a iz kojih proizlazi da je tužitelj naveden kao zaštitar, te je prema rasporedu određen za rad na određenoj lokaciji i u određenim smjenama.

11. Spisu također prileži izjava tužitelja o prijevozu kojeg koristi prilikom dolaska na posao i odlaska s posla, a iz kojeg je vidljivo da je tužitelj zaposlen u radnoj jedinici interne kontrole kao zaštitar.

12. Nadalje, spisu prileži i uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja kojim se utvrđuje da je tužitelj zdravstveno sposoban obavljati poslove zaštitara.

13. Tužitelj je u spis dostavio i presliku službene zaštitarske iskaznice, iz koje proizlazi da je izdana od strane MUP RH, te ujedno svjedodžbu o završenom ispitu iz koje proizlazi da tužitelj ima završenu srednju stručnu spremu.

14. Tuženik je Odlukom o ustroju unutarnje službe od 25. ožujka 2024. ustrojio unutarnju čuvarsku službu sukladno čl. 52. Zakona o privatnoj zaštiti.

15. Prema rješenju MUP RH PU Zagrebačka od 21. srpnja 2004. unutarnjoj čuvarskoj službi tuženika odobren je početak rada.

16. Sukladno odredbi čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. propisano je da se sva radna mjesta razvrstavaju u deset grupa složenosti poslova i zadaća. Za grupu IV. KV, SSS, koja obuhvaća poslove upisivanja brojčanih podataka u računalo ili obradu teksta, knjiženje financijskih i drugih brojčanih podataka, vođenje operativnih poslova u prometu, obavljanje službeničkih dužnosti, prodaju karata, zaštitu od požara i pružanje usluga, propisan je koeficijent složenosti 1,81-2,10.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 61. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019. propisano je da se sva radna mjesta na koja se primjenjuje Kolektivni ugovor razvrstavaju u pet grupa složenosti s koeficijentima složenosti poslova i dodacima za otežane uvjete rada. Za II. grupu složenosti KV, SSS, koja podrazumijeva srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova: upisivanje brojčanih podataka u računalo ili obrade teksta, knjiženje financijskih i drugih brojčanih podataka, znanja i vještine u rukovanju strojevima, opremom, raznim alatima, propisan je koeficijent složenosti 1,81-2,40.

18. Sukladno odredbi čl. 5. Pravilnika o radu unutarnje čuvarske službe od 25. ožujka 2004. zakonske ovlasti čuvara i zaštitara su provjera identiteta osoba, davanje upozorenja i zapovjedi, pregled osoba, predmeta i vozila, osiguranje mjesta događaja i postupanje po zapovjedi policijskog službenika, dok su ovlasti zaštitara pored navedenih i privremeno ograničenje slobode kretanja i upotreba tjelesne snage.

19. Spisu prileži Pravilnik o razvrstavanju radnih mjesta unutarnje čuvarske službe iz ožujka 2011., prema kojem su u toj službi razvrstana radna mjesta zaštitara, čuvara, zaštitara – tehničara, zaštitara – kontrolora, te zaštitara – voditelja smjene. Iz navedenog Pravilnika je vidljivo da je tužitelj Ugovor o radu zaključio prije donošenja navedenog Pravilnika za radno mjesto portira – čuvara, koje radno mjesto kao takvo nije razvrstano prema Pravilniku o razvrstavanju radnih mjesta unutarnje čuvarske službe. Tužiteljev ugovor o radu nije usklađen nakon 2011., već je tužitelj čitavo vrijeme zaposlen na radnom mjestu portira – čuvara, koje radno mjesto nije usklađeno sa Pravilnikom tuženika koji je tuženik donio u ožujku 2011..

20. Spisu također prileži popis radnika na poslovima tjelesno – tehničke zaštite, koji popis je izdao tuženik 2007.. Na tom popisu navodi se ime i prezime tužitelja uz naznaku da je isti zaštitar.

21. Tuženik je u spis dostavio Pravilnik o II izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i materijalnim pravima radnika podružnice Zagrebačke ceste iz lipnja 2016., prema kojem se radno mjesto zaštitara – čuvara razvrstava u opću službu te mu se dodjeljuje koeficijent složenosti od 1,50 uz uvećanje od 10% za posebne uvjete rada.

22. U odnosu na sadržaj poslova kojeg je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

23. Iz iskaza svjedoka LŽ proizlazi da je isti radio kao voditelj čuvarsko vatrogasno odjela kod tuženika. Zna da je tužitelj radio kao zaštitar, kao i I ČŽ, EŽ i GŽ. Svjedok zna da je tuženik 2004. osnovao čuvarsku službu jer je bilo situacija nekontroliranih ulazaka u firmu i otuđenja stvari. Tužitelj je nosio odoru unutarnje čuvarske službe. Neki su bili portiri, a razlikovali su se po tome jer su oni mogli samo identificirati osobu, dok su zaštitari obavljali i druge poslove, mogli su nositi oružje, odlazili su na vježbe gađanja, imali su zadatak obilaziti krug firme, kontrolirati stvari i vozila, te pregledavati osobe, što se sve portiri nisu mogli. Otkada je podružnica Zagrebačke ceste ušla u sastav tuženika zaštitari su odlazili raditi i u druge podružnice te su uočili da kolege na istom radnom mjestu imaju koeficijent 2,0 ili 2,1. Prilikom osnivanja unutarnje čuvarske službe zaštitari su morali imati završenu srednju stručnu spremu, to je bio uvjet. Unutarnju čuvarsku službu nije bilo moguće osnovati bez licenciranih zaštitara, što je išlo preko MUP-a. Razlika zaštitara i čuvara je to što zaštitar ima veće dužnosti, odnosno obveze, mora zaustaviti osobu i spriječiti je fizičkom snagom, što čuvar ne smije. Zaštitari iduće češće na liječničke preglede, svakih 3 godine, za razliku od čuvara koji idu svakih 5 godina. Portiri nisu imali nikakva posebna zaduženja, samo su popisivali vozila. Nisu imali obvezu obilaska kruga poslodavca, a kada je svjedok došao na poziciju voditelja postojala je takva obveza, imali su tzv. "čekere" iz kojih se vidi koje su lokacije obišli. Svjedok je izdavao radne naloge u kojima je pisalo da se mora obilaziti prostor podružnice, pisalo je i to da je tužitelj zaštitar te njegov broj iskaznice, što sve treba pisati na radnom nalogu ako policija dođe u kontrolu. Za čuvare je pisalo u radnim nalozima radno mjesto čuvara. Tužitelj je čitavo utuženo razdoblje bio u podružnici Zagrebačke ceste, a mogao ih je bilo tko rasporediti i u drugu podružnicu, jer su bili djelatnici Holdinga.

24. Tužitelje u svom iskazu navodi da je prema Ugovoru o radu zaposlen na radnom mjestu portira – čuvara, međutim tužitelj je 2002. završio tečaj za zaštitara, osposobljavanje se provodilo u policiji, teorijsko i praktično, te im je izdana licenca za zaštitara. Za zaštitara se tražila najmanje srednja stručna sprema koju tužitelj ima. Tužitelj od 2002. obavlja zaštitarske poslove, koji se razlikuju od posla portira – čuvara. Naime portir upućuje stranke na određeno mjesto i najavljuje, dok su zaštitari provjeravali dokumente, obilazili krug firme, imali su kontrolne točke koje su bili dužni obići u određenom vremenu, pružali su zaštitu osoba i imovine. Trebali su ići na periodičke zdravstvene preglede i kontrolu sposobnosti, što su i činili. Njihov zadatak također je bio pregled dokumenata i stranaka te kontrola torbi. U jednom trenutku dobili su nalog od Uprave da se pregledavaju torbe djelatnika, da se vidi jesu li što uzeli. Sve to nisu radili portiri. Tužitelju je isplaćivana plaća prema koeficijentu 1,50, iako je imao SSS. U jednom periodu tužitelj je bio upućen u objekte Vodoopskrbe i odvodnje, tamo je radio zajedno s kolegom zaštitarom kojem je isplaćivana plaća prema koeficijentu 2,1, a čitavo vrijeme radili su isti posao. Tužitelj ističe da ga je tuženik uputio na osposobljavanje za zaštitara, uvjet je bila najmanje srednja stručna sprema. Zaštitarska služba osnovana je kod tuženika, djelatnici su dobili licence i morali su nositi iskaznice. Uz zaštitare bilo je i čuvara, koji nisu imali ovlasti zaštitara. Nisu imali pravo na upotrebu sile, za što su zaštitari bili osposobljeni. Čuvar nije bio ovlašten za upotrebu sile ni u kojem slučaju. Tužitelj ističe da nisu nosili vatreno oružje, jer tuženik za to nije imao posebne uvjete, tužitelj je bio osposobljen za rukovanje vatrenim oružjem.

25. Sud je ocijenio iskaz svjedoka i tužitelja istinitim jer su u bitnome podudarni jedan drugome te dokazima koje prileže spisu. Iz iskaza svjedoka i tužitelja suglasno proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju sadržajno obavljao poslove zaštitara, da je postojala razlika između poslova zaštitara i poslova portira – čuvara, da su zaštitari imali i veće ovlasti i veća zaduženja, a da je uvjet za osposobljavanje za zaštitara bila srednja stručna sprema. Iz iskaza suglasno proizlazi da su zaštitari u okviru svojih poslova imali zadatak obilaziti krug firme, da su vršili pregled osoba i dokumenata, da su kontrolirali torbe djelatnika, da su imali pravo na upotrebu sile za što su bili osposobljeni, a što sve nije spadalo u poslove portira – čuvara. Zaštitari su ujedno bili osposobljeni za rukovanje vatrenim oružjem, te su bili u obvezi obavljati redovite zdravstvene preglede i kontrolu sposobnosti, što su i činili.

26. S obzirom na sadržaj posla kako isti proizlazi iz iskaza svjedoka i tužitelja, sud je zaključio da je tužitelj sadržajno obavljao poslove zaštitara, a koji poslovi spadaju u II grupu složenosti poslova prema odredbi čl. 61. Kolektivnog ugovora, odnosno IV grupi složenosti poslova prema odredbi čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora, a što znači da se radi o poslovima koji uključuju zaštitu od požara i pružanje usluga, odnosno da se radi o srednje složenim poslovima i zadacima na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova, te za koje je potrebno znanje i vještina u rukovanju strojevima, opremom, raznim alatima.

27. Prema odredbi čl. 20. st. 1 t 3 Zakona o privatnoj zaštiti (Narodne novine broj: 68/03) dopuštenje za obavljanje poslova čuvara može se izdati osobi koja ima najmanje srednju stručnu spremu. Nadalje, prema odredbi čl. 23. st 1 istog Zakona dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara može se izdati osobi koja osim srednje stručne spreme ispunjava i dodatne uvjete iz tog članka. Prema rješenju MUP RH PU Zagrebačka od 08. ožujka 2004. je utvrđeno da je tužitelju izdano dopuštenje za obavljanje poslova zaštitara, a na temelju odredbe čl. 25. Zakona o privatnoj zaštiti. Iz dokaza koji su izvedeni u ovom predmetu, osobito iskaza svjedoka i tužitelja, te radnih naloga i popisa osoba koje obavljaju poslove zaštitara kod tuženika, sud je zaključio da tužitelj u utuženom razdoblju suštinski obavljao poslove zaštitara sukladno izdanom odobrenju MUP RH PU Zagrebačka, a koje odobrenje je moguće izdati samo osobi koja ima najmanje srednju stručnu spremu. Iako je tužitelj prema Ugovoru o radu zasnovao radni odnos za radno mjesto portira – čuvara, za koje tužitelju pripada pravo na plaću prema koeficijentu 1,50, sadržajno je došlo do promjene u obavljanju posla od strane tužitelja te tužitelj, počevši od 2004. pa nadalje, obavlja poslove zaštitara, za koje poslove je osposobljen i za koje posjeduje traženu srednju stručnu spremu. Ranije navedeno da postoji razlika u sadržaju posla između posla portira – čuvara i zaštitara.

28. Prema odredbi čl. 9. st. 3 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR) ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

29. Pravo tužitelja na isplatu plaće regulirano je odredbom čl. 7. Ugovora o radu, odnosno Pravilnikom o plaćama i materijalnim pravima radnika podružnice Zagrebačke ceste, međutim tuženik kao poslodavac je u Ugovoru o radu i navedenom Pravilniku plaću tužitelja odredio u iznosu koji je niži od plaće koja bi tužitelju pripala da se na plaću tužitelja primijeni odredba čl. 61. Kolektivnog ugovora odnosno 71. Temeljnog kolektivnog ugovora. Upravo s obzirom na odredbu čl. 9. st. 3 ZR-a na plaću tužitelja imaju se izravno primijeniti navedene odredbe Kolektivnog ugovora, odnosno Temeljnog kolektivnog ugovora te se plaća tužitelja određuje prema koeficijentu 1,81 koji sadržajno odgovara za poslove i stručnu spremu koje je tužitelj sadržajno obavljao u utuženom razdoblju.

30. U pravu je tuženik kada ističe da se plaća ne određuje prema stručnoj spremi koju radnik posjeduje, već prema poslu kojeg obavlja, međutim u ovom slučaju je utvrđeno da je tužitelj obavljao sadržajno složenije poslove u odnosu na one za koje ima zaključen Ugovor o radu, odnosno poslove zaštitara za koje je potrebna najmanje srednja stručna sprema i koji spadaju u II grupu složenosti poslova prema čl. 61. Kolektivnog ugovora, odnosno IV grupu složenosti poslova prema odredbi čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora.

31. Budući da je za obavljanje poslova iz II grupe složenosti, odnosno IV grupe složenosti predviđen koeficijent od najmanje 1,81, sud je utvrdio da tužitelj ima pravo na razliku plaće između plaće koja je tužitelju isplaćivana i one koja bi mu pripala da je tuženik primijenio koeficijent od 1,81.

32. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je izračunom financijskog vještaka, na čiji izračun niti jedna stranka nije imala primjedbi, te je stoga sud vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim i na temelju istog je utvrdio visinu potraživanja tužitelja. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da razlika plaće tužitelja ako bi se primijenio koeficijent od 1,81 iznosi ukupno 9.449,22 eura.

33. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u skladu s izračunom sudskog vještaka, koji zahtjev je valjalo u cijelosti prihvatiti te donijeti presudu kao pod točkom I izrijeke.

34. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, stoga je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate u visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja je propisana za ostale odnose. Dospijeće tražbine tužitelja određeno je sukladno odredbi čl. 92 st. 3 ZR-a.

35. Odluka suda o parničnim troškovima donesena je temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina parničnih troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

36. Trošak tužitelja odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 15.03.2022, 16.10.2023., 21.10.2024. i 08.05.2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 21.05.2025. iznos od 100,00 eura (Tbr. 8/3), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što sveukupno iznosi 1.900,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 475,00 eura na ime 25% PDV (Tbr. 46) te iznos od 331,81 eura za izvedeno financijsko vještačenje, što sveukupno iznosi 2.706,81 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

37. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška koji se odnosi na sastav podneska od 21. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV, budući da je riječ o više od četiri obrazložena podneska u tijeku prvostupanjskog postupka, te stoga tužitelju pripada pravo na nagradu prema Tbr. 8/3 Tarife u visini od 50% nagrade iz Tbr. 7/1 Tarife. Isto tako tužitelju nije priznat zahtjev koji se odnosi na zastupanje na ročištu od 17. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, budući da je uvidom u spis utvrđeno da je to ročište odgođeno zbog bolesti suca, te isto nije održano.

38. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3 ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 15 dana računajući od dana objave ove presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku