Poslovni broj: UsI-1867/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) EN iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 4) PN iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, sa sjedištem u [adresa], uz radi poništenja rješenja, nakon javne i usmene rasprave zaključene 27. siječnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja pod 1) uz opunomoćenika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Klasa: UP/II-943-3/23-01/10, Urbroj: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 3. travnja 2024., kao i rješenja Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko - pravne poslove, Klasa: UP/I-943-04/22-01/89, Urbroj: 2117-11/9-23-13 od 11. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-943-3/23-01/10, Urbroj: 514-04- 02-01-01/08-24-02 od 3. travnja 2024., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-943-04/22-01/89, Urbroj: 2117-11/9- 23-13 od 11. siječnja 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja kao sljednika ŽN i BN za utvrđivanje i određivanje naknade za nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Tužitelji u pravodobnoj tužbi kojom osporavaju rješenje tuženika zbog pogrešno i nedovoljno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenjenog materijalnog prava i povreda pravila upravnog postupka u bitnome navode kako je upravni postupak pokrenut zahtjevom prednika tužitelja od 14. kolovoza 1969. za isplatom naknade obzirom im je, bez provođenja postupka eksproprijacije i donošenja rješenja o deposesiji oduzeto zemljište na kojem su imali pravo korištenja, za potrebe izgradnje, odnosno proširenja puta Korčula-Račišće, a što da je opravdano zahtjevom „Zbora birača“. Ističu da je njihovim prednicima već na isti način, bez provođenja postupka eksproprijacije oduzeto drugo zemljište, te je rješenje o navedenoj eksproprijaciji doneseno tek sedam godina nakon stvarnog oduzimanja. U tužbi se navodi kako su se njihovi prednici obratili Općini Korčula sa zahtjevom za isplatu naknade nakon što u više od godinu dana nije pokrenut nikakav postupak, s Općinom su vodili pregovore o naknadi, a nakon što nije postignut dogovor, pokrenuli su i parnični postupak pred Općinskim sudom u Korčuli, gdje je i održano ročište dana 16. svibnja 1969. na kojem se tuženik usprotivio tužbi, navodeći kako je trebalo pokrenuti upravni postupak za, a koji navod su prednici tužitelja opovrgli navodeći kako im je zemljište oduzeto bez provođenja postupka i donošenja rješenja o eksproprijaciji. Na ročištu od 7. kolovoza 1969. određeno je da će se zastati sa sudskim postupkom, obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karakter. Prednici tužitelja su ci pokrenuli postupak pred nadležnim tijelom državne uprave sedam dana nakon održavanja ročišta i to upravo prema odredbama novog Zakona o eksproprijaciji i određivanju naknade i Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera. Međutim spis je arhiviran, bez da je o zahtjevu odlučeno. Spis Općinskog suda u Korčuli P-104/1969 je stoga bio u zastoju desetljećima i nije bio riješen upravo iz razloga što o zahtjevu predlagatelja postavljenom Općini Korčula nikada nije odlučeno. Parnični spis je kasnije i arhiviran i uništen. Tužitelji navode kako su ovu kronologiju isticali i u tužbi povodom koje je formiran spis UsIizv-38/20 a koju je sud i uvažio te je poništio prethodno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te predmet vratio na ponovni postupak, a u kojem postupku, ističu tužitelji nije postupljeno po uputi suda. Naime u toj presudi je naloženo prvostupanjskom tijelu da odluči o zahtjevu prednika tužitelja od 14. kolovoza 1969, pri čemu je dužno primijeniti odredbe propisa koji su bilo na snazi na taj dan uz izvođenje svih relevantnih dokaza. Međutim prvostupanjsko tijelo nije izvelo niti jedan relevantan dokaz , niti je postupak pravilno i zakonito proveden. Ističu kako se tuženik poziva na odredbu čl. 54. st.1 Zakona o općem upravnom postupku Narodne novine 53/1991., 103/1996.) te navodi kako se zbog smrti osoba koje su pokrenule upravni postupak i nije moglo odlučiti o njihovom zahtjevu jer iste nemaju stranačku sposobnost, a što je netočno obzirom da se prema odredbi citiranog članka upravni postupak može nastaviti ukoliko to priroda upravne stvari dopušta, u konkretnom slučaju nije bilo prepreke da nasljednici nastave postupak. Stoga je nejasno zašto se nije moglo odlučiti o zahtjevu preminulih osoba kad one imaju nasljednike koji bi trebali preuzeti postupak. Stoga u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije odlučilo o zahtjevu podnositelja podnesenom 14. kolovoza 1969. jer donesenim rješenjima odlučuju i nepostojećem zahtjevu tužitelja te razmatraju sve moguće činjenice osim onih relevantnih za rješavanje ove upravne stvari, a sve to suprotno jasnoj uputi suda iz presude UsIizv-38/20. Predlažu poništiti osporeno kao i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja, te je predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

5. U sporu su održana ročišta glavne rasprave dana 20. studenog 2025. i 27. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/2024 - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je ista održana u njegovoj odsutnosti.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu, priloge priložene uz tužbu, osporeno rješenje, odgovor na tužbu tuženika te je od Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli zatražio dostavu spisa P-104/69. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza stranačkim saslušanjem tužitelja držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

9. Prvostupanjsko rješenje, Klasa: UP/I-943-04/22-01/89, Urbroj: 2117-11/9-23- 13 od 11. siječnja 2023. doneseno je u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu Č38/2020 kojom je poništeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-942-01/20-01/201, Urbroj: 514-05-02-01-02/15-20-03 od 11. studenog 2020., te rješenje Dubrovačko- neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove, Klasa: UP/I-943-04/20-01/140, Urbroj: 2117/1-09-20-5 od 19. svibnja 2020., te predmet vraćen na ponovni postupak. Prema navedenoj presudu, u ponovnom postupku valjalo je utvrditi predstavlja li podnesak tužitelja zaprimljen kod prvostupanjskog tijela 4. ožujka 2019., novi zahtjev za određivanje naknade za faktički oduzetu nekretninu ili je riječ o zahtjevu za dovršenjem već započetog pravnog postupka pokrenutog 1969. godine od strane prednika tužitelja. Nadalje, u postupku je valjalo utvrditi da li je u postupku zavedenim pod poslovnim brojem O.K. 1779/69 i arhivskim znakom 43-0 donesena odluka povodom zahtjeva predlagatelja od 14. kolovoza 1969 pri čemu je prvostupanjsko tijelo dužno primijeniti one propise koji su bili na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga, pri čemu će tijelo paziti na svoju stvarnu nadležnost te potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje.

10. Uvidom u spis utvrđeno je kako je u ponovnom postupku, sukladno navedenoj uputi Upravnog suda u Splitu, od Državnog arhiva u Dubrovniku pribav ljena preslika imovinsko-pravnog spisa 03-1225/1-1967 u kojem spisu je zahtjev ŽN, KN i TN od 28. ožujka 1967. za isplatu naknade za oduzeto zemljište preko kojeg je izgrađen put Korčula-Račišće pod prijetnjom tužbe ukoliko se vlasnicima zemljišta ne isplati naknada. Nadalje, spisu prileži očitovanje Skupštine Općine Korčula, Odsjeka za financije, Imovinsko-pravne referade, Broj:

03-1225/2-1967 od 17. travnja 1967. naslovljeno na ŽN, u kojem je navedeno kako pri tom tijelu ne postoji nikakav spis koji bi se odnosio na izgradnju ceste Korčula -Račišće, pa nije niti moguće zaključiti nagodbu o naknadi koju predlažu ŽN i ostali. U podnesku je, nadalje, navedeno da to tijelo ima saznanja da se probijanje navedene ceste izvršilo na zahtjev Zbora birača, te kako je od Javnog pravobranilaštva navedeno tijelo došlo do saznanja da u konkretnom slučaju ne postoji vlasnička tužba, kao ni tužba za smetanje posjeda. .

11. Nadalje, Državni arhiv je u spis predmeta dostavio i presliku arhivskog gradiva odloženog pod arhivskim znakom 43-0, koji sadrži ovjerenu presliku zahtjeva ŽN i dr., za utvrđivanje i isplatu naknade za zaposjednuto nacionalizirano zemljište u k. o. [katastarska općina], na dijelovima koje je u površini od 288 m na čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 310 rn[2] na čest. zem. [katastarska čestica], u površini od 308 m na čest. zem. [katastarska čestica] i u površini od 240 rn[2] na čest. zem. [katastarska čestica], na kojima je proširen i 1 . svibnja 1965. godine pušten u promet put Korčula — Račišće, a koji zahtjev je zaprimljen pri ranijoj Skupštini općine Korčula pod poslovnim brojem. 02-1779/69, a kojem ne prileži i rješenje kojim bi bilo odlučeno o navedenom zahtjevu predlagatelja.

12. Prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku provelo usmenu raspravu dana 28. rujna 2022. na kojoj j na nedvojben način, a sve u skladu s uputom Upravnog suda u Splitu, utvrđeno da se u konkretnom slučaju radi o traženju stranaka da se donese odluka povodom postavljenog zahtjeva ŽN, BN, JN i LN od 14. kolovoza 1969.

13. Nakon tako provedenog postupka prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje Klasa: UP/I-943-04/22-01/89 Urbroj: 2117-11/9-23-13 od 11. siječnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja kao sljednika ŽN i BN za određivanjem naknade za oduzeto zemljište u odnosu na nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], iz razloga što je u postupku na nedvojben način utvrđeno kako u odnosu na naznačene nekretnine nikada nije doneseno pravomoćno rješenje o oduzimanju istih iz posjeda ranijih vlasnika, odnosno korisnika, a nekretnine da su stvarno oduzete i privedene namjeni, uslijed čega da nema mjesta određivanju naknade za tu imovinu u upravnom postupku.

14. Navedeno rješenje potvrđeno je ovdje osporenim rješenjem tuženika UP/II- 943-3/23-01/10, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 3. travnja 2024. s obrazloženjem da da u konkretnoj situaciji u kojoj je zemljište faktički oduzeto, ali bez donošenja akta o deposedaciji, odnosno eksproprijaciji nema pravne osnove za određivanjem naknade za to zemljište u upravnom postupku.

15. S navedenim obrazloženjem suglasan je i ovaj sud, te obrazloženje tuženika u cijelosti prihvaća kao ispravno i zakonito.

16. Naime, u vrijeme podnošenja zahtjeva za isplatu za oduzeto zemljište, 14. kolovoza 1969. , kako to pravilno utvrđuju prvostupanjsko tijelo i tuženik, na snazi je bio Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera, (Službeni list SFRJ broj:5/68), te Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera objavljen u Narodnim novinama broj: 30/68, koji je člankom 1. propisao kako prijašnjim vlasnicima građevinskog zemljišta pripada pravična naknada po odredbama u to vrijeme važećeg Zakon o eksproprijaciji, te kako prijašnji vlasnici neizgrađenog građevinskog zemljišta ima pravo koristiti to zemljište do dana kada ga je, na osnovu odluke nadležnog organa, dužan predati korisniku. Iz navedenih odredbi proizlazi da su prijašnji vlasnici zemljišta prenesenih u društveno vlasništvo, kao pošteni i zakoniti posjednici tih zemljišta uživali posjedovnu zaštitu, te su se nacionaliziranim zemljištima mogli koristiti sve do donošenja rješenja općinskog narodnog odbora na predaju u posjed zemljišta općini ili drugom korisniku odnosno do donošenja akta o deposedaciji, radi izvođenja građevinskih ili drugih radova kojima se zemljište privodi namijenjenoj svrsi, uza koje im u tom slučaju pripada naknada određenja prema odredbama Zakona o eksproprijaciji.

17. Postupak deposedacije koji su provodila upravna tijela, bio je uređeni upravni postupak te se naknada u tom postupku mogla utvrditi jedino nakon donošenja rješenja o deposedaciji, što znači da se bez akta o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjih vlasnika nije moglo pristupiti određivanju naknade. Nakon provedenog upravnog postupka i donošenja akta o deposedaciji, općini ili drugom korisniku utvrđuje se obveza naknade koja obveza proizlazi iz samog zakona i nije prepuštena na volju općini ili drugom korisniju već se radi o kogentno j normi koja nalaže organu uprave da provede postupak za utvrđivanja nakane za deposedirano zemljište. Posljedično, to znači da se naknada utvrđuje samo u onim slučajevima kada je deposedacija izvršena na temelju valjane pravne osnove.

18. Kako u konkretnom slučaju, među strankama ovog spora nije sporno da u odnosu na zemljište za koje se traži isplata naknade prema zahtjevu prednika tužitelja iz 1969., nikada nije proveden postupak eksproprijacije, odnosno deposedacije, pa je stoga pravilan stav prvostupanjskog tijela i tuženika da se za tako faktički oduzeto građevinsko zemljište naknada ne može odrediti u upravnom postupku.

19. U odnosu na navode tužitelj o tome da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi Upravnog suda u Splitu, ističe se kako su takvi navodi u cijelosti neosnovani . Naime, suprotno navodima tužitelja, prvostupanjsko, prvostupanjsko upravno tijelo pribavilo svu relevantnu dokumentaciju koja se odnosi na zahtjev prednika tužitelja za određivanjem naknade iz 1969. godine, te je od tužitelja zatražilo očitovanje o tome što oni svojim zahtjevom iz 2019. traže, te je sukladno tome i donijelo odluku. Pritom su neosnovani navodi tužitelja da je u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo protivno odluci Upravnog suda, odlučivalo o njihovom zahtjevu, a ne o zahtjevu ŽN i BN iz kolovoza 1969. Naime, prvostupanjsko tijelo je kako to proizlazi iz spisa predmeta, odlučilo o izvornom zahtjevu odbivši ga, pri čemu je pravilno navedeno da se odbija zahtjev tužitelja, obzirom da su izvorni predlagatelji, kako to pravilno navodi tuženik, preminuli te u odnosu na iste nije bilo moguće donijeti rješenje, već je rješenje pravilnom primjenom Zakona o općem upravnom postupku doneseno u odnosu na tužitelje kao nasljednike predlagatelja. Pritom pravilno tuženik navodi kako je u konkretnom slučaju zahtjev valjalo odbaciti, a ne odbiti kako je to napravilo prvostupanjsko tijelo, ali time što je zahtjev odbijen, umjesto odbačen, po ocjeni ovog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

20. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti tužbu i riješiti kao u izreci.

sud cijeni osporeno rješenje, kao i prvostupanjsko rješenja zakonitima, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

21. Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to je i njihov zahtjev za naknadom troška valjalo odbiti kao neosnovan.

U Splitu 27. veljače 2026. godine

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa uprave i digitalne transformacije, [adresa], uz zapisnik od 16. travnja 2019,

- u spis.