REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

P-125/2026-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. u Rijeci, N. Tesle 9/V-VI, protiv tuženika TITAN CONSTRUCTA d.o.o. Zagreb, Zeleni trg 6 a, OIB: 89116114911, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. Split, Lovretska 25, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 26. siječnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Jože Rotima iz Zagreb, poslovni broj Ovrv-274/17-2 od 1. veljače 2017. i sudi:

Utvrđuje se da tužitelj GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, kao predstečajni vjerovnik ima prema tuženiku TITAN CONSTRUCTA d.o.o. Zagreb, Zeleni trg 6 a, OIB: 89116114911 (broj predstečajnog postupka St-1027/2019 kod Trgovačkog suda u Zagrebu), osnovanu tražbinu u iznosu 14.723,78 eura (četrnaest tisuća sedamsto dvadeset i tri eura i sedamdeset i osam centi).

II. Nalaže se tuženiku TITAN CONSTRUCTA d.o.o. Zagreb, Zeleni trg 6 a, OIB: 89116114911, isplatiti tužitelju GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, troškove parničnog postupka u iznosu od 4.087,92 eura (četiri tisuće osamdeset i sedam eura i devedeset i dva centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-274/2017-2 od 1. veljače 2017. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju ukupan iznos od 10.708,01 eura/80.679,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačno određene iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Navedenim rješenjem tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 371,89 eura/2.802,00 kn te predvidivi trošak postupka u iznosu od 87,93 eura/662,50 kn.

2. Protiv ovog rješenja tuženik je podnio prigovor pobijajući navedeno rješenje u cijelosti. Naveo je kako nije u obvezi prema tužitelju pa je zato osporio osnovu i visinu utužene tražbine. Ukazivao je na formalne nedostatke u ispostavljenim računima. Predložio je da sud stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi, ukine provedene radnje i postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-777/2017 od 15. ožujka 2017. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Isti sud se rješenjem poslovni broj Povrv-777/2017 od 26. veljače 2018. oglasio mjesno nenadležnim te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupljen Trgovačkom sudu u Rijeci. Predmetno rješenje o nenadležnosti postalo je pravomoćno donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2886/2018-2 od 11. svibnja 2018. kojom je odbijena tuženikova žalba protiv rješenja kojim se sud u Zagrebu oglasio mjesno nenadležnim.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je podneskom od 29. travnja 2019. pojasnio pravnu i činjeničnu osnovu svoje tražbine. Naveo je kako je u ovom slučaju tuženik kao izvođač radova pokrenuo postupak radi naplate svojeg računa te se naplatio u cijelosti jer prigovor investitora (ovdje tužitelja) protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nije bio pravovremen. To je postupak koji se vodio kod ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-220/16. Dakle, tuženik je svoju fakturu po osnovi izvedenih radova naplatio bez umanjenja te tražbine po osnovi tužiteljevih prigovora. Naime, tužitelj ima tražbinu prema tuženiku po osnovi ugovorne kazne i neizvršenja dijela ugovorenih radova što je predmet ovog postupka. Tužitelj je pojasnio kako su on i tuženik sklopili pravne poslove u kojima je tužitelj bio investitor, a tuženik izvođač građevinskih radova na sportskoj dvorani Osnovne škole „Brajda“ i sportskoj dvorani Osnovne škole „Srdoči“. Temeljem ovih Ugovora tuženik je trebao izvesti radove u roku određenom glavnim Ugovorom. Dodatkom II i Dodatkom IV je produžen rok za izvođenje radova u školi „Brajda“ do 17. ožujka 2015., ali uz sljedeću odredbu: "Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će prilikom primopredaje i konačnog obračuna radova nadzorni inženjer utvrditi iz dokumentacije koja se vodi na gradilištu stvarnu spriječenost izvođača za izvođenje radova kao i opravdanost produljenja istih te u skladu s navedenim utvrditi možebitne penale". Ugovorne strane su ugovorile ugovornu kaznu u iznosu od 2 promila od ukupne vrijednosti radova za svaki dan zakašnjenja, a do maksimalno 5%. Završetak izvođenja radova stranke su ugovorile kao dan uspješno izvedene primopredaje izvršenih radova (čl. 4. st. 3. Ugovora). Primopredaja radova je formalno izvršena 1. travnja 2015., a stvarna je izvršena 23. travnja 2015., predajom ključeva. Tada je, 1. travnja 2015., nadzorni inženjer u ime investitora obračunao ugovornu kaznu u trajanju od 36 dana. Taj isti iznos ugovorne kazne je utvrđen i u zapisniku o okončanom obračunu izvedenih radova od 23. travnja 2015. kada je tuženik uručio ključeve sportske dvorane tužitelju i time stvarno napravio primopredaju. Tužitelj je 12. svibnja 2015. izdao račun za tu ugovornu kaznu, a to je račun broj 1032-172000-15 na iznos od 39.965,45 kuna koji je predmet ovog postupka. Tužitelj je taj račun kao i izjavu o prijeboju poslao tuženiku koji je isti vratio, ne priznajući potraživanje tužitelja po osnovi ove ugovorne kazne. Tuženik je svoje potraživanje koje je imao prema tužitelju u cijelosti naplatio u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Povrv-220/16, pri čemu svoju tražbinu nije umanjio za tražbinu iz tužiteljeve izjave o prijeboju. Dakle, navedeno predstavlja potraživanje tužitelja iz osnove Ugovora koji se odnosi na Osnovnu školu „Brajda“. Tužitelj u ovom postupku potražuje i iznos od 27.025,85 kn/3.586,95 eura na ime ugovorne kazne s osnove Ugovora koji se odnosi na Osnovnu školu „Srdoči“. Naime, u zapisniku o okončanom obračunu koji je sastavljen 29. lipnja 2015. navedeno je tuženikovo zakašnjenje od 6 dana. Rok za izvođenje radova na ovoj školi produžen do 15. svibnja2015., a primopredaja radova izvršena je 22. svibnja 2015., dok je ugovorna kazna ugovorena na isti način kao i za školu „Brajda“. Za ovo potraživanje tužitelj je izdao račun broj 1821-172000-15 od 9. srpnja 2015. Tužitelj u ovom sporu potražuje i iznos od 1.816,60 eura/13.687,20 kuna po osnovi neizvršenih radova odnosno troškova koje je tužitelj imao za dovršetak radova koje tuženik nije izveo (odvoz građevinskog materijala s gradilišta), a za koje je izdan utuženi račun broj 1880- 172000-15 od 21. srpnja 2015. godine. Tužitelj je i ove račune kao i izjavu o prijeboju poslao tuženiku, međutim, tuženik je račune i izjavu vratio, ne priznajući ovo potraživanje tužitelja te je tuženik svoju tražbinu po osnovi neizvedenih radova u cijelosti naplatio u ovršnom postupku (kako je ranije navedeno). Tužitelj je predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev.

5. Na pripremnom ročištu održanom 10. lipnja 2019. sud je prekinuo postupak u ovoj pravnoj stvari jer je nad tuženikom otvoren predstečajni postupak.

6. Podneskom od 21. lipnja 2022. tužitelj je predložio nastavak ovog postupka ističući kako je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1027/2019 od 14. lipnja 2022. u predstečajnom postupku nad tuženikom osporena tražbina tužitelja te je tuženik upućen pokrenuti (nastaviti) ovu parnicu. Navedenim podneskom tužitelj je postavio deklaratorni tužbeni zahtjev tražeći da se utvrdi osnovanom njegova tražbina u visini od 110.936,29 kuna/14.723,78 eura. Podneskom od 20. travnja 2023. tužitelj je dostavio rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu u predstečajnom postupku nad tuženikom (poslovni broj St-701/2023) od 17. ožujka 2023. kojim je potvrđen predstečajni sporazum, a koji ne obuhvaća tužiteljevu tražbinu s obzirom na to da je ista osporena, slijedom čega je sud rješenjem poslovni broj P-558/2018-14 od 18. svibnja 2023. nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari.

7. U podnesku od 21. prosinca 2023. tuženik je osporio tako postavljeni tužbeni zahtjev. Naveo je kako je tužiteljeva tražbina osporena u iznosu od 14.723,78 eura/ 110.936,29 kn, međutim, u slučaju otklanjanja osporavanja, tražbina će biti namirena na način kako je to predviđeno predstečajnim sporazumom za sve vjerovnike (polovica tražbine se otpušta, a druga polovica će se otplatiti nakon isteka počeka od 12 mjeseci na 60 jednakih mjesečnih anuiteta, bez kamata). Zato, kada bi u ovom postupku tužitelj i uspio s osnovom potraživanja, visina i dospijeće tražbine mogu biti utvrđeni jedino sukladno rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu St-701/2023 od 17. ožujka 2023. Tuženik je istaknuo i prigovor pravomoćno presuđene stvari. Naveo je kako je tužitelj svoju tražbinu po osnovi ugovorne kazne naplatio jer je uskratio navedeni iznos isplatom prema tužitelju. Dakle, tužitelj je tuženiku na ime naknade za izvedene radove platio iznos umanjen za visinu ugovorne kazne pa tuženik nema dugovanja prema tužitelju. Naime, izjava o prijeboju je način prestanka tražbine iz ugovora pa su tako obveze prestale nakon tužiteljeve izjave o prijeboju. U odnosu na prigovor pravomoćno presuđene stvari ukazivao je na postupak koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-220/16. U odnosu na tražbinu po osnovi ugovorne kazne tuženik je istu dodatno osporio ističući kako je Posebnim uzancama o građenju (čl. 43 st. 2.) navedeno da manji nedostaci na radovima ili neispunjenje neznatnog dijela ugovora koji ne sprječavaju naručitelja ili korisnika u nesmetanoj uporabi istih, ne mogu se smatrati zakašnjenjem ispunjenja ugovornih obveza i razlogom za zahtijevanje ugovorne kazne. Zato potraživanja na koja se tužitelj poziva u pogledu neizvršenja dijela ugovorenih radova od strane tuženika nisu osnovana, a osobito uzimajući u obzir kompleksnost radova, uvjete rada te nedostatke na koje se tužitelj poziva te zato jer je primopredaja obavljena sukladno ugovornim i zakonskim obvezama.

8. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao kod navoda iz tužbe. Isticao je kako je ovaj postupak pokrenuo prije pokretanja postupka predstečaja i prije potvrde predstečajnog sporazuma. U vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu u ovom predmetu kao i u vrijeme kada je pokrenut predstečajni postupak nad tuženikom, na snazi je bio Stečajni zakon („Narodne novine“ broj 71/2015, 104/17). Tužitelj se pozvao na odredbe čl. 48., 50., 269. i 270. tog zakona iz kojih proizlazi njegovo pravo postaviti tužbeni zahtjev upravo onako kako ga je postavio.

9. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao kod navoda iz podneska od 21. prosinca 2023.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu te u spis ovog suda poslovni broj Povrv-220/2016. Proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka KD i AD te je provedeno vještačenje po vještaku građevinske struke dipl. ing. KDO i po vještaku ekonomske struke dipl. oec. Luciji Crljenko Perković.

11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Predmet ovog spora je tužiteljeva tražbina po osnovi ugovorne kazne za zakašnjenje tuženika u izvođenju radova na objektu – sportskoj dvorani Osnovne škole „Brajda“ za ukupno 36 dana zakašnjenja u visini od 39.965,45 kn (5.304,33 eura) u odnosu na koju je tužitelj izdao račun broj 1032-172000-15. Predmet spora je i ugovorna kazna za zakašnjenje tuženika u izvođenju radova na sportskoj dvorani Osnovne škole „Srdoči“ za ukupno 6 dana zakašnjenja u visini od 27.025,85 kn (3.586,95 eura), u odnosu na koju je tužitelj izdao račun broj 1821-172000-15. Tužitelj u ovom postupku također potražuje i iznos od 13.687,20 kn (1.816,60 eura) na ime troškova koje je imao za dovršetak radova koje tuženik nije izveo, a što je obračunao računom broj 1880-172000-15.

13. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o javnim radovima od 1. rujna 2014. i 26. rujna 2014. (stranica 86 do 98 spisa i stranica 136 do 148 spisa). Prema navedenim Ugovorima tuženik se kao izvođač obvezao izvršiti sanaciju sportske dvorane Osnovne škole „Brajda“ i Osnovne škole „Srdoči“ za tužitelja kao naručitelja radova. Nesporno je da su radovi okončani. Među strankama je sporno, je li tuženik bez opravdanog razloga prekoračio rok izvođenja radova i jesu li rokovi izvođenja radova bili produženi bez opravdanog razloga i ako jesu, koliko, te pripada li posljedično tome tužitelju pravo na isplatu ugovorne kazne. Sporno je, ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati trošak odvoza materijala s gradilišta u visini od 1.816,60 eura, a koje troškove je tužitelj pretrpio uslijed neispunjenja ugovora od strane tuženika. Nadalje, sporno je, je li tužitelj namirio svoju tražbinu prema tuženiku izjavama o prijeboju broj 81-2015 i 116-2015 i uskratom naplate (dijela) tuženikove tražbine prema tužitelju iz postupka Povrv-220/16. Sporna su i određena procesna pitanja – radi li se o pravomoćno presuđenoj stvari (res iudicata) te može li tužitelj osnovano potraživati ovdje utuženu tražbinu, a s obzirom na odredbe Stečajnog zakona.

14. Neosnovan je tuženikov prigovor pravomoćno presuđene stvari. Naime, uvidom u spis ovog suda poslovni broj Povrv-220/2016 utvrđeno je da je predmet tog postupka bila isplata iznosa od 80.679,50 kn (10.708,01 eura) po osnovi izvedenih radova koje je tuženik izveo za tužitelja prema Ugovorima o javnim radovima od 1. rujna 2014. i 26. rujna 2014. Taj postupak započeo je ovdje tuženikovim prijedlogom za ovrhu radi naplate navedenog iznosa te je uslijed nepravovremenosti ovdje tužiteljevog prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Vesne Švegović poslovni broj Ovrv-1648/15 od 28. prosinca 2015. navedeno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno. Prema tome, predmet postupka Povrv-220/2016 nije bila tražbina ovdje tužitelja po osnovi ugovorne kazne za tuženikovo kašnjenje u radovima, niti je predmet tog postupka bio trošak odvoza materijala s gradilište što tužitelj potražuje u ovom postupku. Zato je tuženikov prigovor pravomoćno presuđene stvari neosnovan.

15. Tužitelj je ovaj postupak pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika mr. sc. Joze Rotima iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-274/17-2 od 1. veljače 2017. Nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi od strane tuženika, postupak je nastavljen u parnici. U međuvremenu nastupio je prekid ovog postupka jer je nad tuženikom rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1027/2019 od 29. svibnja 2019. otvoren predstečajni postupak. U predstečajnom postupku nad tuženikom, tužitelj je prijavio tražbinu koja je predmet ovog postupka (uvećanu za kamate do dana otvaranja predstečajnog postupka) te je njegova tražbina u tom postupku osporena. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1027/2019 od 14. lipnja 2022. vidljivo je da je tužiteljeva tražbina osporena u cijelosti zbog vođenja ovog parničnog postupka te je tužitelj upućen nastaviti pokrenutu parnicu u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma, odnosno u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka (stranica 176 do 209 spisa). Dana 17. ožujka 2023. Trgovački sud u Zagrebu donio je u predstečajnom postupku nad tuženikom rješenje kojim je potvrđen predstečajni sporazum (stranica 228 do 308 spisa) te je predmetno rješenje postalo pravomoćno 4. travnja 2023. (kako to proizlazi iz aplikacije e-spis). Prema odredbi čl. 68. st. 3. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15, 104/17; dalje: SZ) koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme pokretanja predstečajnog postupka nad tuženikom, prekinuti postupak nastavit će se na prijedlog vjerovnika nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma – u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene. Kako je tužitelj podnio prijedlog za nastavak parnice 21. lipnja 2022. (stranica 173 spisa) i uredio tužbu sukladno odredbama SZ-a (čl. 270. SZ-a), on je na vrijeme podnio prijedlog za nastavak parnice i uredio tužbu sukladno odredbama SZ-a. Odredba čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 36/22) na koju se tuženik posredno pozivao tijekom postupka (kojom je propisan način namirenja tražbine vjerovnika u skladu s potvrđenim planom restrukturiranja) ne primjenjuje se u ovom postupku jer je ta odredba stupila na snagu 31. ožujka 2022. te se ne primjenjuje na stečajne i predstečajne postupka u tijeku pa tako ni na predstečajni postupak nad tuženikom koji je pokrenut 29. svibnja 2019. (čl. 115. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona – „Narodne novine“ broj 36/2022). Zato su tuženikovi navodi koji se tiču sadržaja tužiteljevog tužbenog zahtjeva neosnovani.

16. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik kasnio u izvođenju radova u odnosu na oba objekta. Naime, radove na sanaciji sportske dvorane Osnovne škole „Brajda“ tuženik je bio dužan završiti do 17. ožujka 2015. sukladno Dodatku IV Ugovoru o javnim radovima (stranica 109 i 110 spisa). Dodatkom II Ugovora (stranica 103 spisa) stranke su ugovorile da će prilikom primopredaje i konačnog obračuna radova nadzorni inženjer iz dokumentacije koja se vodi na gradilištu utvrditi stvarnu spriječenost izvođača za izvođenje radova kao i opravdanost produljenja istih (koji rokovi za izvođenje radova su Dodacima Ugovora više puta produljivani) te u skladu s navedenim utvrditi možebitne penale. Osnovnim Ugovorom stranke su ugovorile da se pod završetkom izvođenja radova smatra dan uspješno izvršene primopredaje radova (čl. 4. st. 3. ). Primopredaja radova izvršena je 1. travnja 2015. kada je izvođač predao naručitelju 1 ključ od sportske dvorane, a ostao je dužan ostaviti još dva ključa u najkraćem roku (prema zaključku iz zapisnika o konačnoj primopredaji izvedenih radova na sanaciji sportske dvorane Osnovne škole „Brajda“, stranica 68 do 73 spisa). Ovim zapisnikom utvrđeno je da je u razdoblju od 31. siječnja 2015. do 1. travnja 2015. rok izvođenja radova produljen za 36 dana krivnjom izvođača. Nadalje, iz zapisnika o okončanom obračunu izvedenih radova od 23. travnja 2015. također proizlazi da je prekoračenje roka u periodu od 31. siječnja 2015. do 1. travnja 2015. uzrokovano krivnjom izvođača u trajanju od 36 dana.

17. U odnosu na radove na sanaciji Sportske dvorane Osnovne škole „Srdoči“ konačni rok za izvođenje radova bio je 15. svibnja 2015., a kako to proizlazi iz završnog izvješća glavnog nadzornog inženjera o izvedbi građevine (stranica 111 do 114 spisa), a radovi su završeni 21. svibnja 2015. (kako to proizlazi iz zapisnika o okončanom obračunu i pregledu otklanjanja utvrđenih nedostataka na stranici 115 do 118 spisa). Iz zapisnika o okončanom obračunu (stranica 115 do 118 spisa) proizlazi da je došlo do kašnjenja u izvođenju radova na Sportskoj dvorani Osnovne škole „Srdoči“ u trajanju od 6 dana (stranica 117 spisa).

18. Tuženik nije osporavao ugovoren rok izvođenja radova, produljenje rokova izvođenja radova i vrijeme završetka radova (primopredaju) na oba objekta. On je osporavao da su razlozi za zakašnjenje i produljenje rokova u izvođenju radova bili na njegovoj strani. Međutim, drugačiji zaključak proizlazi iz provedenih dokaza. Naime, osim iz prethodno navedenih isprava (iz točke 16. i 17. obrazloženja) i iz iskaza saslušanih svjedoka te iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Samaržije -Hranilovića proizlazi da je došlo do neopravdanog kašnjenja u izvođenju radova na strani tuženika. U tom smislu ukazuje se na iskaz svjedoka KD koja je bila glavni nadzorni inženjer radova na objektu Sportske dvorane Osnovne škole „Brajda“ i koja je isticala kako se sjeća da je tuženik kasnio, da nije bilo radnika koji bi mogli obavljati posao, da je bilo puno dana kada nikoga nije bilo na gradilištu iako su bili ispunjeni uvjeti za izvođenje radova. Na isti način svjedočio je i svjedok AD, glavni nadzorni inženjer na objektu Sportske dvorane Osnovne škole „Srdoči“, a njihovi iskazi podudarni su ispravama u spisu (zapisnicima o konačnoj primopredaji izvedenih radova i o okončanom obračunu) pa ih je sud prihvatio kao vjerodostojne.

19. U odnosu na broj dana zakašnjenja ističe se da su doista rokovi okončanja radova bili produženi u više navrata u odnosu na oba objekta sukladno zahtjevu izvođača i to zbog pronalaženja novih tehničkih rješenja, nepredviđenih radova ili nepogodnih vremenskih prilika – kako je to navedeno u Dodatku II Ugovora koji se odnosi na školu „Brajda“ ili zbog potrebe izvođenja dodatnih neugovorenih radova – Dodatak III ili bez navođenja posebnih razloga, također na zahtjev izvođača – Dodatak IV). Na isti način produžen je rok okončanja radova koji se odnose na školu „Srdoči“ (a kako proizlazi iz Dodatka Ugovoru o javnim radovima na stranici 149 spisa te iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku od 9. travnja 2015. (stranica 135 spisa). Međutim, neovisno o produljenju rokova izvođenja radova, u odnosu na oba objekta stranke su ugovorile da će prilikom primopredaje i konačnog obračuna radova nadzorni inženjer iz dokumentacije koja se vodi na gradilištu utvrditi stvarnu spriječenost izvođača za izvođenje radova kao i opravdanost produljenja istih te u skladu s navedenim utvrditi možebitne penale (čl. 2. Dodatka II. Ugovoru o javnim radovima za Osnovnu školu „Brajda“ – stranica 103 spisa i čl. 3. Dodatka Ugovoru o javnim radovima za Osnovnu školu „Srdoči“ – stranica 149 spisa). Prema tome, neovisno o tome što je tuženiku produljen rok izvođenja radova u odnosu na oba Ugovora, one su opravdanost produljenja na strani izvođača ostavile za konačni obračun, sporazumjevši se o tome da će tuženik platiti penale, ne samo u slučaju prekoračenja roka dovršetka radova već i u slučaju da za produljenje rokova nisu postojali opravdani razlozi na strani tuženika. Zato, a sukladno odredbama Ugovora, tužitelj ima pravo na ugovornu kaznu i za dane zakašnjenja tuženika u izvođenju radova (za dane preko konačnog roka izvođenja radova) i za dane kada je rok izvođenja radova neopravdano produljen.

20. U odnosu na izvođenje radova na Sportskoj dvorani Osnovne škole „Brajda“ ističe se da je tužitelj obračunao penale za ukupno 36 dana zakašnjenja. Neopravdane dane zakašnjenja obračunao je nadzorni inženjer i to za razdoblje od 31. siječnja 2015. kada je sklopljen Dodatak II Ugovoru do 1. travnja 2015. kada je izvršena primopredaja radova (stranica 70 i 76 spisa). Razdoblje od 31. siječnja 2015. do 1. travnja 2015. obuhvaća ukupno 59 dana (28 + 31). Prema nalazu i mišljenju vještaka Samaržije - Hranilovića, u tom razdoblju bilo je ukupno 10 dana s nepovoljnim vremenskim uvjetima (kada tuženik opravdano nije mogao raditi), a što je vještak utvrdio uvidom u građevinski dnevnik. Vještak je nadalje zaključio kako je nadzorni inženjer procijenio da je za izvođenje vantroškovničkih (dodatnih) radova u tom razdoblju bilo potrebno 12 dana. Izvođenje vantroškovničkih radova u trajanju od 12 dana u tom razdoblju nije osporavao tuženik, a navedeno proizlazi i iz zapisnika o konačnoj primopredaji izvedenih radova te iz zapisnika o konačnom obračunu. Tuženik nije osporavao ni broj dana s nepovoljnim vremenskim uvjetima (10). Prema tome, a kako je Dodatkom II Ugovora produljen rok izvođenja radova do zaključno 2. ožujka 2015., s obzirom na nepovoljne vremenske uvjete, a potom je Dodatkom III utvrđeno da su nastale okolnosti zbog kojih je potrebno izvoditi dodatne neugovorene radove pa je Dodatkom IV Ugovora produljen rok za dovršetak radova do zaključno 17. ožujka 2015. te uvažavajući okolnost prema kojoj su radovi dovršeni 1. travnja 2015. kada je potpisan primopredajni zapisnik, ovaj sud je utvrdio da je u tom razdoblju došlo do neopravdanog prekoračenja roka izvođenja radova u trajanju od 15 dana (od 17. ožujka 2015. kao dana konačnog roka za izvođenje radova do 1. travnja 2015. kao dana primopredaje radove) te do neopravdanog produljenja rokova u izvođenju radova u trajanju od daljnjih 12 dana (promatrano razdoblje od ukupno 59 dana – 10 dana s nepovoljnim uvjetima za rad – 12 dana vantroškovničkih radova

– 15 dana neopravdanog prekoračenja roka). Drugim riječima, iz navedenog proizlazi da bi tužitelj ima pravo na ugovornu kaznu za ukupno 37 dana jer iz dokaznog postupka proizlazi da je od ukupno 59 dana unutar kojih je tužitelj obračunao ugovornu kaznu (od 31. siječnja 2015. do 1. travnja 2015. za ukupno 36 dana), tuženik prekoračio rok izvođenja radova za 15 dana (od 17. ožujka do 1. travnja) i neopravdano tražio produljenje roka za daljnjih 12 dana, a s obzirom na to da ti dani nisu bili ni dani potrebni za vantroškovničke radove (12 dana) niti dani s nepovoljnim uvjetima za rad (10 dana). Tuženik tijekom postupka nije isticao druge eventualne opravdane razloge produljenja roka izvođenja radova i za tih 12 dana, niti takvi opravdani razlozi proizlaze iz dokaza provedenih u postupku pa je sud utvrdio da nije postojala opravdanost produljenja roka (i) za te dane. Prema tome, tužitelj bi imao pravo na ugovornu kaznu za zakašnjenje i neopravdano produljenje roka za Sportsku dvoranu „Brajda“ za ukupno 37 dana. Tužitelj je tražio naknadu za ukupno 36 dana te mu po toj osnovi pripada pravo na ugovornu kaznu u visini od 2 promila od ukupne vrijednosti radova za svaki dan zakašnjenja, a do maksimalno 5 % (čl. 9. st .1. Ugovora). Kako je po okončanoj situaciji vrijednost izvedenih radova iznosila 799.308,94 kn (nesporno), tužitelj ima pravo na ugovornu kaznu u visini od 5% ukupne vrijednosti radova, odnosno 39.965,45 kn/5.304,33 eura jer bi obračunom za svaki dan zakašnjenja u visini od 2 promila od ukupne vrijednosti izvedenih radova, zahtjev po osnovi ugovorne kazne premašio ograničenje od 5% iz čl. 9. st. 1. Ugovora. Tužiteljevo pravo na tražbinu po osnovi ugovorne kazne proizlazi iz citiranih odredbi Ugovora te odredbe čl. 350. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO).

21. U odnosu na izvođenje radova na Sportskoj dvorani Osnovne škole „Srdoči“ napominje se da iz isprava u spisu (Dodaci Ugovoru o javnim radovima na stranicama 149 do 153 spisa) proizlazi da je rok dovršetka radova u više navrata produžen te su radovi trebali biti dovršeni najkasnije do 15. svibnja 2015. (dopis tužitelja na stranici 135 spisa). Iz završnog izvješća glavnog inženjera o izvedbi građevine te iz zapisnika o okončanom obračunu i pregledu otklanjanja utvrđenih nedostataka na sanaciji Sportske dvorane Osnovne škole „Srdoči“, proizlazi da su radovi završeni 21. svibnja 2015. kada je izvršena uspješna primopredaja. Iz navedenog zapisnika proizlazi da je nadzorni inženjer AD utvrdio osnovu za obračun ugovorne kazne na temelju dokumentacije koja se vodila na gradilištu i ostale pisane dokumentacije za ukupno 6 dana kašnjenja (od 15. svibnja kada su radovi trebali biti izvršeni do 21. svibnja 2015. kada su okončani). Od svojih navoda o neopravdanom kašnjenju tuženika nadzorni inženjer kao svjedok u ovom postupku nije odstupio (nedostatak ljudi i neopravdano zakašnjenje je bila posljedica tuženikove neorganiziranosti, kako je iskazao na ročištu održanom 12. travnja 2024.). Navedeno je potvrdio i vještak Samaržija - Hranilović u svom nalazu i mišljenju. Ovdje se dodaje da, iako je tuženik u zapisniku o okončanom obračunu i pregledu otklanjanja utvrđenih nedostataka iznio primjedbu na takav obračun penala navodeći da je kašnjenje uzrokovano zbog kašnjenja plaćanja naručitelja pa da zato nije mogao nabaviti materijal na vrijeme te zbog nepotpune projektne dokumentacije, izmjene projekta i povećanih količina radova (stranica 118 spisa), on u ovom parničnom postupku nije isticao opravdane razloge kašnjenja, niti ih je dokazivao i u tom kontekstu nije ni osporavao nalaz i mišljenje vještaka Samaržije - Hranilovića i zaključke o neopravdanom kašnjenju koji proizlaze iz svih provedenih dokaza. Slijedom navedenog, a kako je odredbom čl. 9. st. 1. Ugovora o javnim radovima (stranica 136 do 148 spisa) propisano da se izvođač obvezuje platiti naručitelju ugovornu kaznu od 2 promila od ukupne vrijednosti izvedenih radova za svaki dan zakašnjenja, a najviše 5% ukupne cijene izvedenih radova te uvažavajući (nespornu) okolnost prema kojoj je ukupna vrijednost radova iznosila 2.252.237,63 kn (stranica 117 spisa), tužitelj ima pravo potraživati od tuženika ugovornu kaznu za prekoračenje roka dovršetka radova na školi „Srdoči“ u visini od 3.587/08 eura/27.026,85 kn (2.252.237,63 X 0,002 X 6 dana).

22. U odnosu na tužiteljevu tražbinu po osnovi ugovorne kazne dodaje se i da je bez utjecaja na odluku iz izreke tuženikovo pozivanje na odredbu čl. 43. Posebnih uzanci o građenju prema kojoj se ne može zahtijevati ugovorna kazna u slučaju manjih nedostataka na radovima ili neispunjenja neznatnog dijela ugovora koji ne sprječavaju naručitelja ili korisnika u nesmetanoj uporabi istih, jer je tužitelj u ovom postupku zatražio ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, a ne zbog neispunjenja ili djelomičnog ispunjenja obveze.

23. U odnosu na tužiteljev zahtjev u visini od 13.687,20 kn (1.816,60 eura) na ime troškova koje je imao za dovršetak radova koje tuženik nije izveo, a koji obuhvaćaju trošak odvoza otpadnog materijala s gradilišta, ističe se da iz provedenih dokaza proizlazi da je obveza tuženika bila odvesti otpadni materijal s gradilišta. Navedeno proizlazi prije svega iz Zapisnika o okončanom obračunu i pregledu otklanjanja utvrđenih nedostataka (stranica 3 Zapisnika) u kojem je navedeno da je obveza tuženika bila zbrinjavanje građevinskog otpada sukladno točki 4. Glavnog projekta – Tehnički uvjeti gradnje i način zbrinjavanja građevinskog otpada sa sanacijom okoliša te iz ugovorene stavke troškovnika radova (utovar i odvoz sve šute, demontiranog materijala i sl. na mjesni odbor). Navedeno proizlazi i iz dopisa tužitelja upućenih tuženiku sa pripadajućim fotografijama (stranica 122, 123, 125 spisa), dopisa projektanta (stranica 124 spisa), dopisa nadzornog inženjera (stranica 126 spisa) te dopisa koordinatora za zaštitu na radu tijekom izvođenja radova (stranica 129 spisa). O obvezi odvoženja otpadnog materijala s gradilišta koju tuženik nije izvršio iskazivao je i svjedok AD. S druge strane, tuženik je tijekom postupka isticao kako odvoz materijala nije bio ugovoren, međutim, takvom tvrdnjom, tuženik se ne može uspješno suprotstaviti ostalim provedenim dokazima, prije svega ispravama u spisu iz kojih proizlazi suprotno. Da je takva obveza tuženika bila ugovorena proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještak Samaržije - Hranilovića i njegovog pojašnjenja na ročištu održanom 25. lipnja 2025. kada je jasno naveo da je stavka odvoza otpada (materijala) s gradilišta bila ugovorena troškovnikom gdje se opisuje odvoz sve šute, demontiranog materijala i sl. na mjesni deponij. Radi odvoza otpada s gradilišta Osnovne škole „Srdoči“ tužitelj je u konačnici angažirao Komunalno društvo Čistoća d.o.o. sukladno narudžbenici na strani 159 spisa te je Komunalno društvo odvezlo otpad i ispostavilo tužitelju račun (stranica 157 spisa) u visini od 21.608,17 kn s PDV- om, odnosno 17.287,00 kn bez PDV-a. Radi se o odvozu otpada u količini od 80 m3 (kako proizlazi iz računa na stranici 157 spisa – 10m3 X 8 odvoza), što znači da je cijena usluge KD Čistoća d.o.o. 216,09 kn/m3 (17.287 : 80). Kako su stranke ugovorile cijenu od 45,00 kn/m3 (što je potvrdio i vještak), tužitelj je zatražio razliku između cijene koju je ugovorio s tuženikom i one koju je platio KD Čistoći d.o.o. (216,09 – 45,00) u iznosu od 1.816,60 eura/13.687,20 kn (171,09 kn X 80 m3). Tužitelj ima pravo od tuženika potraživati navedene troškove koji za tužitelja predstavljaju štetu zbog neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika (čl. 342. st. 2. ZOO-a).

24. U odnosu na tražbinu tužitelja po svim osnovama dodatno se napominje se da je sud utvrdio postojanje te tražbine na temelju svih provedenih dokaza koji su međusobno sukladni i iz kojih proizlazi isti zaključak o odlučnim činjenicama. Dodaje se i da je nalaz i mišljenje vještaka Samaržije - Hranilovića sud ocijenio jasnim i vjerodostojnim jer je nalaz sačinjen na temelju relevantne dokumentacije (građevinskog dnevnika i dokumentacije iz sudskog spisa). Pri tom se ovdje napominje da okolnost prema kojoj je vještak dao svoje mišljenje o načinu ugovaranja penala među strankama i značenju takvog sporazuma, nije utjecala na vjerodostojnost vještačenja u preostalom dijelu u kojem je vještak dao svoje stručno mišljenje o tuženikovom zakašnjenju. Navode vještaka vezane uz pravno tumačenje ugovornog odnosa među strankama sud nije uzeo u obzir što nije umanjilo vjerodostojnost vještačenja u pogledu činjenica koje je vještak utvrdio.

25. Tužitelj je u predstečajnom postupku nad tuženikom prijavio tražbinu po navedena tri računa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom do dana otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom (29. svibnja 2015.) sukladno odredbama čl. 73. i 74. SZ-a. Tuženik nije osporavao tužiteljev obračun kamata, slijedom čega je sud prihvatio taj obračun kao nesporan.

26. U odnosu na tuženikove navode prema kojima je tužiteljeva tražbina prestala jer je tužitelj svoju tražbinu namirio u cijelosti, uskraćujući tuženiku u ovršnom postupku kojeg je tuženik pokrenuo nakon donošenja rješenja o ovrsi u predmetu Povrv- 220/16 naplatu tražbine koja je predmet ovog postupka, napominje se da su ti tuženikovi navodi neosnovani. Radi utvrđenja navedene činjenice sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku ekonomske struke, Luciji Crljenko Perković iz čijeg nalaza (i isprava u spisu) proizlazi da je tužitelj dostavio tuženiku izjave o prijeboju broj 81-2015 za Osnovnu školu „Brajda“ i izjavu o prijeboju broj 116-2015 za Osnovnu školu „ K“, prebijajući tim izjavama svoju tražbinu prema tužitelju u ukupnom iznosu od 80.679,50 kn radi koje je pokrenut ovaj postupak s tuženikovom tražbinom prema tužitelju iz postupka Povrv-220/2016 u istom iznosu. Prema nalazu vještaka, tuženik navedene isprave (izjave o prijeboju) nije proveo u svojim poslovnim knjigama već je navedeni iznos i dalje vodio kao nepodmireno potraživanje po okončanoj situaciji na dan 31. prosinca 2015. Tuženik je protiv ovdje tužitelja pokrenuo ovršni postupak radi naplate novčanog iznosa od 80.679,50 kn (koji je ranije obuhvaćen izjavom o prijeboju) te je u svojim poslovnim knjigama predmetno potraživanje prema tužitelju zatvorio na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-1648/15 od 27. rujna 2016., a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Prema tome, tužiteljeva tražbina koja je predmet ovog postupka nije naplaćena jer tuženik nije priznao izjavljeni prijeboj te je tuženik naplatio svoju tražbinu prema tužitelju u cjelokupnom iznosu, a ne u iznosu umanjenom za prebijenu tražbinu. Dakle, tuženik je svoju tražbinu prema tužitelju u cijelosti naplatio ovrhom, ne priznajući tužiteljeve izjave o prijeboju. Činjenica prema kojoj je vještakinja navela da je tužitelj uskratio isplatu dijela tražbine tuženiku izvršivši jednostranu kompenzaciju svojih potraživanja prema tuženiku putem izjava u prijeboju ne znači da je do te uskrate stvarno došlo, a što proizlazi i iz daljnjeg obrazloženja vještaka prema kojem je tuženik u cijelosti naplatio iznos ovrhom te da je tužitelj izjave o prijeboju unio u svoje poslovne knjige, dok tuženik nije. Iz navedenog proizlazi da je kompenzacija provedena u poslovnim knjigama tužitelja, ali ne i faktično. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Crljenko Perković, cijeneći ga stručnim, jasnim, logičnim i utemeljenim na relevantnim ispravama. Prema tome, iz navedenog ovaj sud zaključuje kako tužiteljeva tražbina prema tuženiku nije prestala prijebojem jer je tuženik, ne prihvaćajući tužiteljev prijeboj, svoju tražbinu prema tužitelju u cijelosti naplatio.

27. Slijedom navedenog, ovaj sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 342. st. 2. i čl. 350. ZOO-a te je presudio kao u izreci. Platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut je jer je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev s odredbama SZ-a (čl. 452. st. 1. ZPP-a).

28. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od po 200,00 eura za pristup ročištima od 22. ožujka 2019., 12. travnja 2024., 25. lipnja 2025., 26. siječnja 2026. (Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa) te za sastav podnesaka od 29. travnja 2019., 4. siječnja 2024., 4. travnja 2025. (očitovanje na nalaz vještaka građevinske struke) i 24. listopada 2025. (očitovanje na nalaz vještaka ekonomske struke) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 100,00 eura za pristup ročištu od 10. lipnja 2019. (Tbr. 9. t. 2. Tarife), iznos od 200,00 eura za sastav podneska od 21. lipnja 2022. (Tbr. 8. t. 2. Tarife), iznos od po 50,00 eura za sastav podnesaka od 28. studenoga 2022., 20. travnja 2023. i 29. lipnja 2025. (Tbr. 8. t. 4. Tarife), pripadajući PDV u visini od 512,50 eura (Tbr. 42. Tarife), iznos od 1.000,00 eura na ime uplaćenih troškova vještačenja (čl. 155. st. 1. ZPP-a), 371,89 eura koliko mu je odmjereno rješenjem o ovrsi sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku i Tbr. 11. t. 1. Tarife te iznos od 153,53 eura na ime sudske pristojbe na presudu (Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi – „Narodne novine“ broj 37/23), odnosno ukupno 4.087,92 eura. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Ema Brdovčak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.