Poslovni broj: P-469/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Bartolić, odvjetnik u Zaprešiću, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, nakon održane glavne rasprave zaključene 21.01.2026., dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha koja se vodi pred FINA-om temeljem ovršne isprave zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Zorki Čavajdi iz Zagreba, OV-8780/2010 od 13. svibnja 2010. godine. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak prema odluci suda, sve u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju NT da tuženiku B2 Kapital d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.250,00 EUR, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog za određivanje privremene mjere.

Obrazloženje

1. Tužbom od 15.05.2025. tužitelj NT zatražio je da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se provodi na njegovim novčanim sredstvima po računima temeljem Zadužnice OV-8780/2010 od 13.05.2010., navodeći da je nastupila zastara tražbine i osporavajući postojanje dugovanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da zastara nije nastupila.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to dopis od 31.01.2013. (str. 6-7 spisa), Zadužnica od 12.05.2010. (str. 8-12 spisa), dopis od 11.05.2013. (str. 14 spisa), Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje (str. 15-18 spisa), zaključak posl. br. Ovr-751/2025-4 od 13.05.2025. (str. 20-22 spisa), dopis od 18.07.2023. (str. 32-33 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu od 18.07.2023. (str. 32-33 spisa), Ugovor o kreditu od 12.05.2010. (str. 35-38 spisa), Ugovor o kupoprodaji plasmana od 08.06.2015. (str. 39-50 spisa), dopis od 17.04.2013. (str. 59 spisa), Specifikacija izvršenja osnove za plaćanje od 16.04.2025. (str. 63, 68 spisa) te je izvršen uvid u spis Ovr-751/2025.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet parnice je proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate koji se provodi na novčanim sredstvima po računima tužitelja.

6. Uvidom u spis predmeta posl. br. Ovr-751/2025 utvrđeno je da je tužitelj zaključkom ovršnog suda od 13.05.2025. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, slijedom čega je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka.

7. Dopuštenost pljenidbe i prijenosa razmotrena je isključivo u okviru razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017; 131/2020, 114/2022 dalje: OZ), povodom kojeg je tužitelj zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje parničnog postupka.

8. Tužitelj tvrdi da je nastupila zastara naplate tražbine po Zadužnici OV- 8780/2010 od 13.05.2010. kao ovršnoj ispravi.

9. Iz Ugovora o kreditu od 12.05.2010. (str. 35-38 spisa) proizlazi da je tužitelj kod Privredne banke Zagreb d.d. podigao kredit u iznosu 99.891,93 HRK, kojeg se obvezao otplatiti sa redovnom kamatom u anuitetima kroz 120 mjeseci, uz izdavanje zadužnice kao sredstva osiguranja.

10. Iz Zadužnice OV-8780/2010 od 13.05.2010. (str. 8-12 spisa), koja nije javnobilježnički potvrđena nego se na njoj nalazi samo ovjeren potpis tužitelja kao dužnika, proizlazi da je tužitelj Privrednoj banci Zagreb d.d. dao suglasnost da se radi naplate potraživanja iz Ugovora o kreditu od 12.05.2010. u iznosu 99.891,93 HRK sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka zaplijene svi njegovi računi te da se zaplijenjena sredstva isplaćuju banci.

11. Iz dopisa od 17.04.2013. (str. 59 spisa) proizlazi da je Privredna banka Zagreb d.d. tužitelju otkazala navedeni kredit zbog neurednog plaćanja, s time da je u trenutku otkazivanja dugovanje iznosilo 93.924,65 HRK.

12. Iz dopisa od 11.05.2013. (str. 14-15 spisa) proizlazi da je Privredna banka Zagreb d.d. nakon otkaza kredita Zadužnicu OV-8780/2010 od 13.05.2010. predala Financijskoj agenciji, i to 20.05.2013., radi provedbe prisilne naplate potraživanja u iznosu 91.807,54 HRK sa zateznim kamatama.

13. Iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje 16.04.2025. (str. 68 spisa) proizlazi da se Zadužnica OV-8780/10, koja je zaprimljena na naplatu 20.05.2013., prestala izvršavati na temelju čl. 12. ZPONS.

14. Iz Ugovora o kupoprodaji plasmana od 08.06.2015. (str. 39-50 spisa) proizlazi da je Privredna banka Zagreb d.d. potraživanje iz Ugovora o kreditu od 12.05.2010. prema ovdje tužitelju cedirala na B2 Kapital d.o.o. (ovdje tuženika).

15. Iz Zahtjeva za izravnu naplatu od 18.07.2023. (str. 53-55 spisa) proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj temeljem Zadužnice OV-8780/2010 od 13.05.2010. pokrenuo novi postupak izravne naplate protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, a iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje (str. 15-18 spisa) proizlazi da je Financijska agencija taj zahtjev zaprimila 21.07.2023.

16. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da je tužitelj izdao zadužnicu Privrednoj banci Zagreb d.d. radi osiguranja povrata kredita, da kredit nije uredno vraćao pa mu ga je banka otkazala i podnijela zadužnicu na naplatu, nakon čega je banka svoje potraživanje prema tužitelju iz tog kredita prenijela cesijom na B2 Kapital d.o.o. (ovdje tuženika) kao novog vjerovnika, koji je 21.07.2023. pokrenuo novi postupak izravne naplate.

17. U skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 19.11.2018. na tražbinu iz zadužnice na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren (zadužnice izdane prije 01.01.2011.) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO.

18. Slijedom navedenoga, budući da je na predmetnoj zadužnici potpis tužitelja kao dužnika samo ovjeren, onda se na nju primjenjuje petogodišnji zastarni rok.

19. Predmetna zadužnica je izdana 13.05.2010. (datirana sa 12.05.2010.), a kredit je otkazan 17.04.2013., slijedom čega u trenutku pokretanja prvog postupka prisilne naplate temeljem te zadužnice, i to 20.05.2013. kada ju je raniji vjerovnik Privredna banka Zagreb d.d. predao na naplatu, nije bila nastupila zastara.

20. Iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje od 16.04.2025. (str. 68 spisa) proizlazi da je predmetna Zadužnica stajala na naplati od 20.05.2013. te da se prestala izvršavati na temelju čl. 12. ZPONS, što znači 04.08.2018. jer je upravo tada stupio na snagu čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 68/2018; dalje: ZPONS).

21. Po čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (st. 1.) te počinje iznova teći tek kada je spor okončan ili završen na drugi način (st. 3.), a po čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova te se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

22. Budući da je dakle raniji vjerovnik prvi postupak prisilne naplate temeljem predmetne zadužnice pokrenuo 20.05.2013., time je u skladu sa čl. 241. ZOO došlo do prekida zastarijevanja tražbine iz ovršne isprave te je novi petogodišnji rok zastare iznova počeo teći tek okončanjem tog postupka prisilne naplate (čl. 245. st. 5. u vezi st. 4. ZOO), što znači 04.08.2018. kada je predmetna zadužnica isknjižena iz očevidnika u skladu sa čl. 12. ZPONS.

23. Od kada je zastara počela ponovno teći (04.08.2018.) pa do 21.07.2023. kada je tuženik kao novi vjerovnik pokrenuo novi postupak izravne naplate nije protekao petogodišnji zastarni rok. Stoga u konkretnom slučaju nije nastupila zastara naplate tražbine iz predmetne zadužnice.

24. S tim u vezi valja istaknuti da isknjižavanje predmetne zadužnice iz redoslijeda naplate prema čl. 12. ZPONS ne predstavlja niti jednu od situacija iz čl. 242. ZOO kojim je propisano da nije došlo do prekida zastare ako vjerovnik odustane od zahtjeva odnosno ako njegov zahtjev bude odbijen ili odbačen, odnosno ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Naime, isknjižavanje po čl. 12. ZPONS znači da se ovršna isprava prestala izvršavati zbog nemogućnosti naplate kroz razdoblje od tri godine, a ne zbog toga što bi bilo utvrđeno da je vjerovnikov zahtjev nedopušten ili neosnovan, odnosno da bi vjerovnik svojevoljno odustao od naplate.

25. Slijedom navedenoga, budući da do trenutka pokretanja novog postupka izravne naplate (21.07.2023.) nije protekao petogodišnji zastarni rok za tražbinu iz predmetne zadužnice (jer je još 20.05.2013. prvim postupkom prisilne naplate došlo do prekida zastare, a ona je 04.08.2018. počela teći iznova), to nije ostvaren razlog nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

26. U pogledu preostalih navoda iz tužbe, koji se svode na osporavanje dugovanja (da je nejasno postoji li dugovanje i po kojoj osnovi, da nije dostavljen dokaz o raskidu poslovnog odnosa i ugovora, da nije dostavljen dokaz o postojanju duga, izvod iz poslovne evidencije, ni otplatni plan sa svim uplatama) valja istaknuti da tužitelj te tvrdnje nije isticao u ovršnom postupku Ovr-751/2025, niti je povodom takvih žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ upućen na pokretanje parnice, pa stoga svoj zahtjev za nedopuštenost pljenidbe i prijenosa u ovoj parnici ne može temeljiti na toj činjeničnoj osnovi (Rev-610/2023 od 19.12.2023.). Naime tužitelj je u prijedlogu za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa isticao samo prigovor zastare i samo je zbog toga razloga upućen na parnicu, zbog čega je sud samo o tom razlogu nedopuštenosti i odlučivao. Posljedično sud nije prihvatio tužiteljeve dokazne prijedloge za provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja i za pribavu dokaza da mu je otkaz ugovora o kreditu poslan i da ga je on zaprimio. N ije prihvaćen ni dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja kao stranke jer je takav dokazni prijedlog irelevantan za odlučivanje o prigovoru zastare.

27. Slijedom navedenoga, pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji se provodi na novčanim sredstvima po računima tužitelja nisu nedopušteni iz razloga zbog kojeg je tužitelj upućen na parnicu, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

28. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tužitelj na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 22.915,05 EUR (naznačena u tužbi), a tuženika je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu je u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu i zastupanje na ročištu od 21.01.2026. po 625,00 EUR, ukupno 1.250,00 EUR (sa uračunatim PDV), pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

29. Tužitelj je u tužbi predložio i određivanje privremene mjere kojom bi se odgodila provedba izravne naplate temeljem predmetne zadužnice, međutim takav zahtjev je nedopušten jer se u ovršni postupak izravne naplate ne može intervenirati privremenom mjerom, već samo onim pravnim sredstvima koja su za to predviđena odredbama OZ, i to prijedlogom za odgodu prijenosa i prijedlogom za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa. Stoga je prijedlog za određivanje privremene mjere valjalo odbaciti i odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Damir Bartolić;

2. odvjetnik Zvonimir Buterin.