REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1083/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Meczneru, odvjetniku iz Samobora, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 19. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i njegova punomoćnika, te zamjenice punomoćnika tuženika FS, odvjetničke vježbenice, dana 27. veljače 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna i da ne proizvodi pravne učinke odredba članka 6.1. i dio odredbe članka 11.1. Ugovora o kreditu br. 783401 potvrđenog i solemniziranog po Javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, poslovni broj OU-1160/2006, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika koji glasi:

„6.1.Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita

Jednokratno 1,10% (slovima: jednocijelihjedanposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (kn petsto) naplaćuje

se neposredno prije isplate kredita

11.1. Prijevremena otplata kredita

Prijevremena otplata kredita je moguća…. sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama Kreditora.“.

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, isplatiti tužitelju NS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 404,75 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na:

- 173,48 EUR od 9. kolovoza 2006.

- 231,27 EUR od 8. prosinca 2011. do isplate po stopi u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu 1.051,84 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 27. veljače 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 8. kolovoza 2006. kao korisnik kredita, sklopio s prednikom tuženika Volksbank d.d., kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu br. 783401 potvrđen i solemniziran po Javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba, poslovni broj OU-1160/2006. Vrijednost kredita izražena je u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.708,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, što je konkretno iznosilo 118.823,82 HRK, dok je čl. 5. Ugovora o kreditu određen rok otplate kredita od 84 mjeseci. Odredbom čl. 6.1. Ugovora o kreditu je ugovorena jednokratna naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita od 1,10% iznosa kredita, koja u konkretnom slučaju, obzirom na iznos kredita i tečaj CHF naspram hrvatske kune na dan isplate kredita je iznosila 173,48 EUR. Odredbom čl. 11.1. Ugovora o kreditu je ugovorena mogućnost prijevremene otplate kredita temeljem koje tuženik ima pravo naplatiti naknadu sukladno važećoj Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, što je tuženik i učinio te naplatio 231,27 EUR. Ističe da su navedene naknade ugovorene na netransparentan način, bez specifikacije stvarnih troškova i pruženih usluga. Tužitelj kao potrošač nikada nije zaprimio troškovnik koji bi opravdavao takvu naknadu ili koji bi mu dao bilo kakav temelj kao potrošaču, da prije ugovaranja, temeljem transparentnih informacija, sam procijeni je li mu povoljnije uzeti kredit upravo kod tuženika kao trgovca. Tuženik je navedene naknade obračunao tužitelju na način da mu je prilikom isplate kredita, 9. kolovoza 2006. ustegnuo 1.307,07 HRK/173,48 EUR, te mu je prilikom prijevremene otplate kredita naplatio 1.742.51 HRK/231,27 EUR. Kako su naveden odredbe nepoštene i ništetne, to tužitelj ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi ništetnom ugovornu odredbu čl. 6.1. i dio odredbe čl. 11.1. Ugovora o kreditu, kao i da mu tuženik plati ukupan iznos naplaćenih naknada u visini 404,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana njihova plaćanja do isplate, uz naknadu troška postupka od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Ističe prigovor zastare. Navodi da odredba o ulaznoj naknadi propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, odnosno naknada je izražena u točno naznačenom postotku od 1,10% na iznos kredita što čini tu odredbu lako uočljivom i razumljivom. Odredbe o naknadi za administraciju i obradu kredita iz Ugovora su jasne, uočljive i lako razumljive. Da su odredbe jasne i uočljive nije i ne može biti dvojbeno, budući da su iste sastavni dio Ugovora i u njemu su izričito navedene. Ističe da naknada za prijevremenu otplatu Ugovora o kreditu nije ništetna i nije neodrediva činidba budući je Ugovorom određeno kako se ta naknada određuje sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, koja Odluka je interni akt tuženika koji je dostupan svima. Osporava da bi tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu. Na pripremnom ročištu održanom 6. listopada 2025. čini neprijepornom visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o kreditu (stranica 5-9 spisa), prometna kartica po kreditu (stranica 13-18 spisa), izračun prijevremene otplate kredita (stranica 19 spisa), dopis od 13.12.2011.-povrat instrumenata osiguranja naplate (stranica 20 spisa), te saslušao tužitelja (stranica 39 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su 8. kolovoza 2006. pravni prednik tuženika Volksbank d.d. i tužitelj sklopili Ugovor o kreditu br. 783401, kojim je tužitelju kao korisniku kredita stavljen na raspolaganje kredit u visini 25.708,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize iz tečajne liste Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita,

- da je čl. 6 st. 1. tog Ugovora propisana naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,10% iznosa kredita, a minimalno 500,00 kuna,

- da je čl. 11. st. 1. Ugovora o kreditu propisano da se u slučaju prijevremene otplate kredita plaća naknada sukladno uvjetima iz Odluke o kamatama i naknadama kreditora,

- da je tužitelju naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva 9. kolovoza 2006. u visini173,48 EUR,

- da mu je 8. prosinca 2011. naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 231,27 EUR,

- visina tužbenog zahtjeva.

6. Prijeporno je:

- jesu li ugovorne odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,10% iznosa kredita (čl. 6. st.1. Ugovora o kreditu), kao i čl. 11. st. 1. Ugovora o kreditu kojom je propisano da se u slučaju prijevremene otplate kredita plaća naknada sukladno općim aktom kreditora, ništetne, te posljedično tomu,

- ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koji je naplaćeni na temelju tih odredbi o naknadama,

- je li tražbina tužitelja u zastari.

7. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), dalje u tekstu ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je podigao kredit kod pravnog prednika tuženika radi kupnje vozila. Sjeća se da mu je službenik banke rekao da treba platiti naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita da bi uopće dobio kredit. Pritom ga nije upoznao od čega se sastoji ta naknada i na što se ista odnosi. Kada je došao u mogućnost da ranije otplati kredit došao je kod pravnog prednika tuženika radi zatvaranja istog i rečeno mu je da mora platiti za prijevremenu otplatu kredita. To mu nije bilo jasno budući da je donio novce kojim zatvara kredit, zašto još mora i plaćati. No međutim, rečeno mu je da ne može zatvoriti kredit ukoliko ne plati naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Po zanimanju je autoelektričar i u vrijeme ugovaranja kredita nije bio vlasnik trgovačkog društva ili obrta, a vozilo koje je kupio je bilo za njegove osobne potrebe.

9. Sud prihvaća iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv, te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužitelj bio prosječan potrošač. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužitelju prijeporne ugovorne odredbe.

10. U čl. 81. stavak 1. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Sukladno 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

12. Uvidom u Ugovor o kreditu od 8. kolovoza 2006. utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom standardiziranom (tipskom) ugovoru, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke. Ugovor sadrži odredbu čl. 6.1. kojom je ugovorena naknada u visini 1,10% od iznosa kredita, maksimalno tisuću kuna i naplaćuje se prije korištenja kredita a najkasnije na dan isplate kredita. U čl. 11. st. 1. Ugovora o kreditu propisano da se u slučaju prijevremene otplate kredita plaća naknada sukladno općim aktom kreditora. Međutim, u Ugovoru, nije navedeno od čega se sastoje navedene naknade, na što se iste odnose, niti su definirani egzaktni parametri o načinu određivanja i izračunu visine te naknade. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom Ugovoru po prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama Ugovora. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužitelja kada navodi da mu tuženik nije objasnio tužitelju prijeporne ugovorne odredbe, kao i na što se iste odnose.

13. Tužena niti ne poriče činjenicu da se s tužiteljem o spornim odredbama Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, već drži da je tužitelj, ako je bilo ikakvih nejasnoća vezano uz predmetni ugovor ili bilo koju njegovu odredbu, imao mogućnost zatražiti zaposlenike tužene za pojašnjenje tih odredbi, te ističe da su mu sve informacije o pravima i obvezama iz Ugovora o kreditu bile dostupne i prije sklapanja ugovora te je u trenutku sklapanja ugovora bio u obvezi upotrijebiti dužnu pažnju i sam se informirati o svim uvjetima Ugovora.

14. Iz stipulacije spornih odredbi (čl. 6.1. i čl. 11. 1. Ugovora) koja su standardne, evidentno je da se o sadržaju spornih odredbi nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem niti je on obaviješten na koje pružene usluge banke i za koje nastale troškove se naknade odnose, a pri tome tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao suprotno da se s tužiteljem o spornim odredbama pregovaralo, niti je u tom pravcu predlagao dokaze, pa se stoga u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP-a radi o nepoštenim ugovornim odredbama koja su suprotne načelu savjesnosti i poštenja i koje stvaraju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja koji ima svojstvo potrošača.

15. Naime prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, a što proizlazi u ovom konkretnom predmetu iz zaključenog Ugovora o kreditu pa je stoga takova odredba ništetna ugovorna odredba.

16. Pri tome se napominje da su predmetne odredbe jasne i razumljive, međutim, ista su iz svih naprijed navedenih razloga nepoštene, te se ne mogu podvesti u smislu odredbe čl. 84. ZZP pod kategoriju predmeta ugovora i cijene u pogledu kojih nije dopušteno ocjenjivanje poštenosti tih ugovornih odredbi ako su iste jasne i razumljive.

17. Naglašava se da je Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

18. Pri tome, valja još dodati da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetnih naknada, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

19. Pri tome sama činjenica da je trošak obrade kredita, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita.

20. Kako među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen iznos naplaćenih naknada temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO.

21. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužitelju je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata na pojedine iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon dana kad su plaćeni (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate u visini određenoj 29. st. 2. i 8. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

22. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ovom odlukom utvrđena ništetnost prijeporne ugovorne odredbe, to će tek njezinom pravomoćnosti početi teći zastarni rok.

23. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.731,98 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine br. 138/23).

25. Tužitelju zastupanom po odvjetniku je priznat trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 6.10.2025., 19.1.2025. i 27.2.2026. (Tbr 9. toč. 1. i 3. OT 250 bodova), sastav podneska od 14.4.2026. (Tbr. 8. toč. 1. OT 100 bodova), odnosno ukupno 450 bodova ili 900,00 EUR. Tom iznosu je pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu 66,36 EUR i presudu 66,36 EUR, te trošak dolaska punomoćnika tužitelja iz Samobora u Zagreb i natrag, na dva ročišta (Tbr. 46. toč. 1 OT 19,12 EUR) tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.051,84 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

26. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 27. veljače 2026. do isplate.

27. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 27. veljače 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja uz rj za sp na tužbu i presudu

- pun. tuženika