REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1995/2020-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, OIB: 84924656517 iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, uz sudjelovanje Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862 iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 2. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika te u odsutnosti uredno pozvanog umješača, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice FG koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice isplatiti tužiteljici FG iznos 15.926,74 eur sa zateznom kamatom tekućom od 9. studenog 2019. do isplate u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice isplaćivati tužiteljici FG, na ime rente za trajno povećanje potrebe (tuđa pomoć i njega) iznos 159,27 eur mjesečno počev od 26. travnja 2018. pa nadalje i to tako da sve dospjele obroke plati odjednom zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana te se nalaže tuženiku Klinički Bolnički Centar Sestre Milosrdnice tužiteljici FG i ubuduće plaćati mjesečnu rentu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu 159,27 eura mjesečno, a koji iznos će dospijevati svakog desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec, a sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa desetog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa sve do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Klinički Bolnički Centar Sestre Milosrdnice, isplatiti tužiteljici FG parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim od tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana. "

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bolnički liječena kod tuženika, gdje joj je 18. prosinca 2017. obavljen zahvat artroskopije i parcijalne meniscektomije medijalnog meniska desnog koljena. S obzirom da su se tužiteljici i u predmetnom koljenu javili jaki bolovi, ista je krajem veljače 2018. otišla na pregled kod tuženika gdje se nakon hospitalizacije i mikrobiološke obrade kod tuženika utvrdilo da su bolovi, kao i otok desnog koljena posljedica upale koja je uzrokovana zlatnim stafilokokom. Navedena je bakterija unesena u koljenski zglob tužiteljice za vrijeme izvođenja operativnog zahvata kod tuženika, obzirom da operativno polje nije bilo adekvatno očišćeno odnosno sterilizirano. Kao posljedica navedene upale kod tužiteljice je nastao destruktivni osteoartritis koljena, slijedom čega je kod tužiteljice bilo potrebno ugraditi totalnu endoprotezu koljena te je ista ugrađena 16. travnja 2018. Kod tužiteljice je zbog upale koja se pojavila uslijed neprofesionalno obavljenog zahvata od 18. prosinca 2017. nastao destruktivni osteoartritis koljena, koji je uzrokovao potrebu za ugradnjom totalne endoproteze. Slijedom navedenog, a s obzirom da operativno polje nije bilo sterilizirani i očišćeno sukladno pravilima struke, jasno je kako liječnik tuženika koji je obavljao navedeni zahvat nije postupio pri ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom , prema pravilima struke i običaja, dakle pažnjom dobrog stručnjaka, kao što nalaže čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Kako je potreba ugradnje totalne endoproteze u desnom koljenu kod tužiteljice uzrokovana greškom liječnika tuženika koji je i obavljao predmetnu artroskopiju meniska, tako je i prema čl. 1061. ZOO-a tuženik obvezan na naknadu sve štete tužiteljici. Zvog navedenih ozljeda tužiteljica ima brojne fizičke i psihičke smetnje te teškoće u svakodnevnom osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju, a kod iste je zbog zadobivenih ozljeda ostalo naruženje koje je uočljivo trećima. S obzirom na težinu povreda tužiteljici je potrebna trajna tuđa pomoć i njega treće osobe, stoga ista potražuje rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu u visini od 20,00 kn za jedan sad tuđe pomoći. Tužiteljici je potrebna trajna tuđa pomoć po minimalno 2 sata dnevno, odnosno mjesečno 60 sati što iznosi minimalno 1.200,00 kn mjesečno. Trajnu tuđu pomoć tužiteljica potražuje od trenutka kada je prestala potreba za tuđom pomoći i njegom neposredno nakon primarnog liječenja, pa sve do kada za isto postoji potreba, no tužiteljica pridržava pravo da isti zahtjev uredi nakon provođenja medicinskog vještačenja. Razlogom navedenog štetnog događaja tužiteljica je pretrpjela neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, naruženja, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužiteljica će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega, a ista joj je potrebna trajno i nakon liječenja. Tužiteljici tvrdi da joj pripada pravična novčana naknada za nastalu neimovinsku štete zbog povrede prava osobnosti kao i naknada za nastalu imovinsku štetu i to za pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah, za smanjenje životne aktivnosti, za naruženje te za tuđu pomoć i njegu iznos 10.000,00 kn, odnosno sveukupno iznos 120.000,00 kn. S osnova trajne rente za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos 1.200,00 kn mjesečno. Navodi da se prije podnošenja predmetne tužbe i to 8. studenog 2019. sa svojim odštetnim zahtjevom obratila tuženiku radi pokušaja mirnog rješavanja spora, predočivši mu pri tom svu raspoloživu dokumentaciju iz koje je razvidan osnov i odgovornost za štetu te visina iste, no tuženik do danas istu štetu nije nadoknadio već je neosnovano otklonio svoju obvezu putem svog osiguratelja Croatia osiguranje d.d. pa joj pripada i zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 9. studenog 2019. do isplate. Zahtjevom iz tužbe predlaže obvezati tuženika na isplatu iznosa 120.000,00 kn sa zateznom kamatom od 9. studenog 2019. do isplate; obvezati tuženika na plaćanje rente za trajno povećanje potrebe (tuđa pomoć i njega) u iznosu 1.200,00 kn mjesečno počev od 26. travnja 2018. do isplate i to tako da sve dospjele obroke plati odjednom sa zateznom kamatom od desetog dana svakog mjesečnog iznosa za prethodni mjesec te mu se nalaže ubuduće plaćati mjesečnu rentu u iznosu od 1.200,00 kn sa zateznom kamatom od 10-og u mjesecu za prethodni te obvezati tuženika na isplatu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Dana 9. studenoga 2017. tužiteljica je pregledana kod tuženika. Tom prilikom utvrđeno je da tužiteljica ima znakove rupture unutrašnjeg meniska (menisci medialis). Također, u određenom položaju kod tužiteljice je dolazilo do blokade koljenskog zgloba, te su kod iste bile izrazito izražene krepitacije, koje su ukazivale na uznapredovale degenerativne promjene koljenskog zgloba, odnosno na gubitak hrskavice u koljenu „chondromatio IV st.“. S obzirom na dob tužiteljice i klinički nalaz desnog koljena, kod tužiteljice je postojala indikacija za operativni zahvat, no tužiteljica na isti nije bila voljna pristupiti. Stoga, tužiteljici je od strane liječnika tuženika predložen minimalno invazivni operativni zahvat artroskopije desnog koljena, kako bi se očistio menisk i ispralo koljeno. Također, tužiteljici je objašnjeno da će uz takvo liječenje i dalje imati problema zbog artroze, kako je nažalost i bilo. Naime, iz povijesti bolesti Specijalne bolnice za plućne bolesti od 20. studenoga 2017. razvidno je da tužiteljica ima dijagnozu Gonartroze desnog koljena (M17), da teško hoda, da kašlje i da ima bolove u prsima. Također, povijest bolesti od 18. prosinca 2017. opisuje rupturu meniska tužiteljice, uznapredovale degenerativne promjene (Gonarthrosis l. dex. Gravis), te chondromalaciju desnog koljena, također gravis, odnosno da je istrošena kompletna hrskavica IV stupnja i artroza IV+. Tuženik ističe da je operativni zahvat artroskopije desnog koljenskog zgloba obavljen od strane iskusnog liječnika, koji takve zahvate radi dugi niz godina (preko 30.) i o istome educira mlađe kolege. Sam zahvat učinjen je uz dvije incizije od 5 mm (dvije rupe po 5 mm), na način da je prilikom operativnog zahvata, koji je trajao 20 min, pravilno očišćen menisk i ispran desni koljenski zglob. Dana 27. prosinca 2017. tužiteljica se javila na kontrolni pregled kod tuženika zbog jakog otoka koljena, kojom prilikom su joj ordinirani hladni oblozi i preporučeno mirovanje. Dana 27. prosinca 2017. tužiteljici su vađene šavi sa dvije incizije, te su učinjeni laboratorijski nalazi, koji su pokazivali D-dimere 5.9., radi čega se sumnjalo na trombozu. Zbog dobi tužiteljice i njezinih problema sa zdravljem, osobito infiltracijom na plućima, tužiteljica je odmah hospitalizirana kod tuženika. UZV nalaz tužiteljice pokazao je DVT magistralnih vena desnog koljena, a laboratorijski nalazi da se radi o infektu-uzročnik Escherichia colli . Prema nalazu antibiograma ordinirana je antibiotska terapija. Na kontrolnom pregledu dana 6. siječnja 2018. ustanovljeno je da tužiteljica i dalje ima urinoinfekt, te je radi vrijednosti nalaza D-dimera, CRP-a i SE zaprimljena u hitnoj internističkoj ordinaciji, a potom i u hematološkoj ambulanti tuženika. Dana 19. siječnja 2019. kod tužiteljice su postavljene dijagnoze: Anaemia sec. i Thrombocitosis reactiva vrs i Urinfectio. Dana 16. veljače 2018. radi daljnjih bolova u desnom koljenu kod tužiteljice je učinjen RTG, koji je potvrdio uznapredovale degenerativne promjene, odnosno artrozu visokog stupnja IV+ s kompletno razorenom hrskavicom. Nakon tog pregleda, tužiteljica se više nije javljala na kontrolu kod tuženika, iako joj je ista bila preporučena od strane djelatnika tuženika. Tuženik ističe da bi do došlo do artroze („arthritis“), bez obzira da li je dobivena stečeno ili genetskom dispozicijom, potrebno je dulje vremena kako bi ista zahvatila organizam, a osobito je potrebno duže vrijeme kako bi ona uznapredovala i dosegla visok stupanj kao IV+. Prije predmetnog liječenja, tužiteljica je već liječena kod tuženika zbog ozljede zdjelice, i to u srpnju 2017. Iz nalaza tužiteljice od 19. srpnja 2017. razvidno je da je tužiteljica već tada imala uznapredovalu artrozu visokog stupnja. Artroza je toliko daleko zahvaćala da je tužiteljica imala signifikatnu resorpciju kosti. Artroza desnog koljenskog zgloba tužiteljice potvrđena je u već spomenutom nalazu Specijalne bolnice za plućne bolesti, ali i u nalazu radiologa tuženika od 16. veljače 2018. Prema laboratorijskom nalazu od 2. siječnja 2018. tužiteljica je imala urinoinfekt E. colli i dobivala je antibiotsku terapiju prema antibiogramu, ali s obzirom na to da propisana antibiotska terapija uvijek ne djeluje i proširi se na zglobove, u takvim slučajevima redovito se ponavljaju laboratorijski nalazi i kontroliraju pacijenti. Nažalost, tuženik nije imao priliku do kraja pratiti zdravstveno stanje tužiteljice, budući da je ista nakon 16. veljače 2018. napustila liječenje u njegovoj ustanovi. Tuženik ističe da je urinoinfekt problem kod svakog bolesnika, a osobito kod bolesnika koji imaju ugrađen umjetni zglob. U slučaju kroničnog stanja urinoinfekta takvo stanje završava s velikom komplikacijom, radi čega se mora vaditi proteza i ukočiti zglob. Takav slučaj dogodio se i kod tužiteljice. Naime, urinoinfekt se proširio u desni koljenski zglob, a napredovala artroza koljena dovela je do još većeg razdora koštanih struktura koljenskog zgloba tužiteljice. Tuženik ističe da je liječenje u njegovoj ustanovi obavljeno prema svim algoritmima medicinske struke. Predlaže odbiti zahtjev u cijelosti uz naknadu troška postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 7-41, 61-107 spisa), odštetni zahtjev tužiteljice i odgovor tuženika na isti (list 42-45 spisa), presliku police osiguranja broj [broj police osiguranja] sa privitkom i Uvjetima osiguranja (list 112-120 i 188-192, 194-204 spisa), nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. ŽG kao i usmeno obrazloženje istog (list 146-167 i 212-213 spisa), iskaz tužiteljice (list 229-230 spisa).

4. Temeljem tako provedenog postupka, cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio zahtjev neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete koji tužiteljica temelji na činjeničnim tvrdnjama iz kojih proizlazi da je zbog neprofesionalno obavljenog zahvata 18. prosinca 2017. kod tuženika, u koljenski zglob unesena bakterija zlatni stafilokok i to za vrijeme izvođenja operativnog zahvata jer operativno polje nije bilo adekvatno sterilizirano, a što je dovelo do upale i nastanka destruktivnog osteoartritisa koji je pak uzrokovao potrebu za ugradnjom totalne endoproteze.

6. Između stranka nije sporno da je tužiteljica 18. prosinca 2017. kod tuženika izvršila zahvat artroskopije i parcijalne meniscektomije medijalnog meniska desnog koljena.

7. Sporna je odgovornost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, a obzirom na tvrdnju tuženika da je zahvat kod tužiteljice 18. prosinca 2017. proveden prema pravilima struke.

8. Tijekom postupka Croatia osiguranje d.d. je podneskom od 23. listopada 2020. prijavio miješanje u ovoj pravnoj stvari na strani tuženika, a kao njegov osiguratelj temeljem police osiguranja broj [broj police osiguranja] sa privitkom u vrijeme nastanka štetnog događaja, a koje miješanje je sud prihvatio na temelju odredbe čl. 206. st.1. ZPP raspravnim rješenjem suda od 12. veljače 2024. (list 211 spisa).

9. Podneskom od 16. listopada 2024. (list 219-220 spisa), tužiteljica je po provedenom medicinskom vještačenju precizirala tužbeni zahtjev za isplatu neimovinske i imovinske štete.

10. Radi utvrđenja činjenice je li u liječenju tužiteljice odnosno pri zahvatu 18. prosinca 2017. bilo pogreški ili propusta kao i je li liječenje provedeno sukladno pravilima struke, provedeno je medicinsko vještačenje po dr. ŽG, spec. ortopedije i traumatolgije iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da prilikom operativnog zahvata 18. prosinca 2017. nije učinjena stručna pogreška te je zahvat izvršen po pravilima struke. Iz postojeće medicinske dokumentacije vidljivo je da je kod tužiteljice bilo prisutno stanje narušenog zdravlja poradi kojeg je i operirala koljeno – prisutne su bile degenerativne promjene u smislu osteoartritisa. Iz medicinske dokumentacije nije vidljivo koji stupanj osteoartritisa je bio prisutan – tužiteljica nije dostavila rtg dokumentaciju, iako je na isto bila uredno pozvana kada je pozvana na klinički pregled. Stupanj osteoartritisa ne može se zaključiti niti iz dokumentacije koja prati liječenje. Ipak, prilikom izvođenja operativnog zahvata došlo je do komplikacije u liječenju, odnosno do postoperativne infekcije uzrokovane Staphylococcusom aureusom i koagulaza negativnim Staphylococcusom. Bolnička infekcija česta je komplikacija svih vrsta operativnih zahvata pa tako i artroskopije koljena. Incidencija postoperativne infekcije nakon artroskopije koljena kreće se po recentnoj znanstvenoj literaturi između 0,1-1,8%. (F, EG, Ž M, E, N, M: Postoperative septic arthritis after arthroscopy: modern diagnostic and therapeutic concepts. Knee Surgery, Sports Traumatology, Arthroscopy (2021) 29:3149-3158). Slijedom gore iznesenoga postoji uzročno posljedična veza između komplikacija operativnog liječenja na dan 18. prosinca 2017. i operativnih zahvata izvršenih u periodu od 26. ožujka do 26. travnja 2018.. Uslijed komplikacije u liječenju kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti tjelesnog zdravlja. Zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano je danom izlaska sa stacionarne rehabilitacije 4. kolovoza 2018. godine. Nakon navedenog datuma nema više medicinske dokumentacije kojom bi bilo dokumentirano daljnje liječenje. Uslijed komplikacije u liječenju kod tužiteljice postojao je sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 6 dana ukupno (dva operativna zahvata), srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 60 dana ukupno. Uslijed komplikacije u liječenju tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih 120 dana ukupno. Bolovi koje tužiteljica i povrh uže specificiranih trpi uključeni su u ocjenu trajnih posljedica. Tuđa pomoć tijekom liječenja tužiteljici uslijed komplikacije u liječenju bila je potrebna u slijedećim periodima:

- od 3. siječnja do 23. veljače 2018. u opsegu od 2 sata dnevno;

- od 12. do 26. ožujka 2018. u opsegu od 2 sata dnevno;

- od 26. do 27. travnja 2018. u opsegu od 3 sata dnevno;

- od 11. svibnja do 17. srpnja 2018. u opsegu od 2 sata dnevno – radi se isključivo o tuđoj pomoći vezanoj za zahvat ugradnje totalne endoproteze koljena; tuđa pomoć vezana uz zahvat zamjene kuka uslijed pada isključena je iz ocjene tuđe pomoći: od 4. kolovoza 2018. te daljnjih 8 tjedana u opsegu od 1 sata dnevno - tuđa pomoć vezana za zahvat ugradnje totalne endoproteze koljena; tuđa pomoć vezana uz zahvat zamjene kuka uslijed pada isključena je iz ocjene tuđe pomoći. Kod tužiteljice je uslijed komplikacije u liječenju zaostalo umanjenje opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 35% od kojih je 30% pripisivo komplikaciji u liječenju dok je 5% pripisivo preegzistentnim tegobama. Uslijed komplikacije u liječenju prisutno je naruženje u srednjem stupnju.

11. Nalazu i mišljenju u cijelosti je prigovorila tužiteljica, u bitnom, sporeći da pri zahvatu nije počinjena stručna pogreška, već da bi se radilo o komplikaciji prilikom liječenja, a to obzirom na utvrđeno umanjenje životne aktivnosti. Smatra da vještak nije dovoljno uzeo u obzir i obrazložio činjenicu da operativno polje nije bilo sterilizirano i očišćeno sukladno pravilima struke, zbog čega je jasno kako liječnik tuženika koji je obavljao navedeni zahvat nije postupio pri ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom.

12. Sud je na ročištu za glavnu raspravu 22. svibnja 2025. usmeno saslušao vještaka liječnika dr. ŽG u skladu sa odredbom čl. 260. st.1. ZPP i koji u svom usmenom obrazloženju navodi da ostaje u cijelosti pri svemu što je napisao u vještvu. Kako je naveo, nije našao elemente kojima bi se moglo tvrditi da je zahvat učinjen nestručno te da je prilikom izvođenja istoga učinjena stručna pogreška. Međutim, kod tužiteljice je došlo do postoperativne infekcije uzrokovane izoliranom bakterijom iz punktata koljena. Navedeno se može smatrati komplikacijom u liječenju, a ne stručnom pogreškom jer, kao što je i naveo u vještvu, u svjetskoj literaturi su opisani slučajevi infekcija kod ovakvih zahvata, a čija koincidencija je čak i do 1,8% svih zahvata. Kako je komplikacija u liječenju dovela do značajnog oštećenja zgloba koljena vještak je ipak ocijenio neimovinsku štetu kao i trajne posljedice. Iste su i veće nego što bi bile kad bi se ugradila proteza koljena s urednom funkcijom. U ovom slučaju proteza koljena je ugrađena međutim, prisutna je značajna kontraktura koljena i to kontraktura u teškom stupnju. Prilikom pregleda nije našao znakove infekcije. Na upit pun. tužitelja koji je uzročnik izravno odgovoran za nastanak postoperativne infekcije koljena, vještak je naveo da je uzročnik infekcije naveden u medicinskoj dokumentaciji iz koje se vidi da je iz punktata koljena izoliran zlatni stafilokok i koagulaza negativni stafilokok. Na daljnji upit da li je zlatni stafilokok normalni stanovnik površine kože vještak je odgovorio da nije. Na daljnji upit da li je zlatni stafilokok izravno unesen s površine kože prilikom operativnog zahvata vještak navodi da putevi kojima infekcija nastaje nakon operacije još uvijek im nisu poznati tako da ne može se tvrditi decidirano da je bakterija unesena izravnim putem greškom kirurga. Da li je točno da, ako je operativno polje u skladu s pravilima struke dobro oprano i dezinficirano, u tom slučaju ne bi smjelo doći do sekundarne infekcije zlatni stafilokok, vještak navodi da bez obzira na način pripreme operativnog polja, a u ovom slučaju smatra da je bio adekvatan niti jedan od poznatih metoda preoperativne pripreme pacijenta te pripreme operativnog polja ne sprječava infekciju u 100% slučajeva odnosno niti jedan pripravak ne ubija sve poznate bakterije, viruse, gljivice i ostale mikroorganizme. Na upit da li smatra da je u konkretnom slučaju operativno polje ispravno tretirano, a obzirom da je unesen zlatni stafilokok vještak navodi da smatra da je ispravno pripremljeno operativno polje. Na daljnji upit u slučaju da nije došlo do infekcije zlatnim stafilokokom da li bi došlo do nastanka destruktivnog osteoartritisa vještak navodi kako je i u vještvu napisao, stupanje osteoartritisa tužiteljice nije mogao dobro utvrditi prije operacije. No činjenica je da je već prilikom prijema na operativni zahvat utvrđeno da je kod tužiteljice bila prisutna teška gonartroza odnosno osteoartritis desnog koljena, a što znači da su degenerativni procesi značajno uznapredovali bili i prije zahvata. Tako da ako je suditi po ovome što je naveo, uz napomenu da tužiteljica na pregled nije donijela RTG dokumentaciju smatra da bi tužiteljica prije ili kasnije bila kandidat za zamjenu koljena. Na daljnji upit da li ovaj slučaj koji se dogodio smatra zanemarivom i izuzetno rijetkom pojavom odgovara da nije na njemu kao vještaku da smatra i iznosi svoje mišljenje glede pitanja koje mu je postavljeno već da kao vještak ocijeni činjenice, a što je i učinio. Osobno, kao liječnik, smatra da ni jedna komplikacija pa makar bila i najmanja nije zanemariva. Na daljnji upit zašto smatra da se radilo o komplikaciji, a ne o grešci odgovara da smatra da su djelatnici Klinike za traumatologiju dovoljno educirani i verzirani u svim vrstama operativnih zahvata pa tako i u artoskopiji koju je tužiteljica imala te ne vidi razloga zašto operativno polje ne bi bilo adekvatno pripremljeno. Da je tako postotak infekcija bio bi kud i kamo veći.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te usmeno obrazloženje na glavnoj raspravi budući da je sačinjeno stručno i detaljno obrazloženo u skladu sa dakle pravilima struke i na temelju relevnatne med. dokumentacije. Iz opisanog nalaza i mišljenja sud je mogao nedvojbeno zaključivati o tome da je pri operativnom zahvatu tužiteljice 18. prosinca 2017. nije počinjena stručne pogreška te je zahvat izvršen po pravilima struke. Ipak prilikom izvođenja istog došlo je do komplikacije u liječenju odnosno do postoperativne infekcije uzrokovane Staphylococcusom aureusom i koagulaza negativnim Staphylococcusom. Bolnička infekcija česta je komplikacija svih vrsta operativnih zahvata pa tako i artroskopije koljena. U usmenom obrazloženju vještak je obrazložio da ne može decidirano tvrditi da je u konkretnom slučaju bakterija unesena izravnim putem greškom kirurga te iako je u konkretnom slučaju operativno polje bilo adekvatno pripremljeno, ističe da niti jedna od poznatih metoda preoperativne pripreme pacijenata te pripreme operativnog polja ne sprječava infekciju u 100% slučajeva odnosno niti jedan pripravak ne ubija sve poznate bakterije, viruse, gljivice i ostale mikroorganizme. U konkretnom slučaju, operativno polje je bilo ispravno pripremljeno.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika kao i njegovo usmeno obrazloženje u vezi nepostojanja stručne pogreške pri zahvatu 18. porisnca 2017., a čime je isti u tom dijelu jasan, potpun i neproturječan i po ocjeni suda nisu ispunjeni uvjeti za obnovom medicinskog vješatačenja kako to predlaže tužiteljica i koji prijedlog sud nije prihvatio niti izveo (čl. 261. st. 3. ZPP), a kojem prijedlogu su se tuženik i umješač usprotivili.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da, nakon što joj je izveden operativni zahvat kod tuženika, došlo je do komplikacija zbog čega joj je i prijetilo da će ostati bez noge nakon čega je otišla u Lovran gdje su sanirali tegobe koje je imala i spasili nogu. Po izlasku iz bolnice bila joj je potrebna pomoć i njega koju su joj pružali sinovi i ista se sastojala u pomoći "u svemu", dakle u pomoći pri kuhanju, nabavci namirnica, pri vršenju higijene, odvoženje liječniku i sl. Napominje da njoj prije zahvata u bolnici tuženika nije dana informacija o mogućim komplikacijama uslijed operativnog zahvata. Navodi da joj nitko u bolnici nije spomenuo da bi se dogodila neka greška u operaciji niti joj je rečeno da joj je prilikom operacije unijeta bakterija. Iskazuje da joj je dr. T rekao da laže kada je rekla da ju koljeno boli. Napominje da ju je boljelo koljeno nakon operacije kod tuženika zbog čega je pila analgetike. Nakon operacije u Lovranu njoj se stanje poboljšalo pa je tako mogla samostalno hodati uz pomoć hodalice, kuhati i sl. Po njezinom mišljenju operacija u bolnici tuženika nije dobro prošla, a stanje se poboljšalo nakon operacije u Lovranu. Posljedica operacije je i skraćenje njezine noge tako da ne može normalno hodati dan danas. Ostao joj je ožiljak na nozi. Prije operacije tužiteljica je mogla normalno hodati. Danas bez hodalice ne može normalno hodati. Utvrđuje se da sud vrši uvid u naruženje tužiteljice, a radi se o vidljivom ožiljku po operaciji dužine cca 20 cm koji se nalazi preko koljena i promijenjene je boje u odnosu na ostali dio kože. Utvrđeno je da je tužiteljica pristupila u sudnicu uz pomoć hodalice teško se krećući. Navodi da prije operacije nije imala nikakve tegobe s koljenom i da je bila dobrog zdravlja. Od strane CSS-a ne prima nikakvu naknadu po osnovi tuđe pomoći i njege. Nije podnijela zahtjev niti za inkluzivni dodatak.

16. U skladu sa odredbom čl. 22. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 150/08., 71/10., 139/10., 22/11., 84/11., 12/12., 35/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/12., 82/13. i 22/14.) koji je bio na snazi u vrijeme zahvata tužiteljice 18. prosinca 2017., svaka osoba u ostvarenju zdravstvene zaštite ima pravo, među ostalim, na zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja, slobodan izbor između više mogućih oblika medicinskih intervencija koje mu ponudi doktor medicine, osim u slučaju neodgodive intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje osobe ili izazvalo trajna oštećenja, točno informiranje i pouku o svim pitanjima koja se tiču njezina zdravlja, te prihvaćanje ili odbijanje kirurške i druge medicinske intervencije na tijelu ako je pri svijesti i sposobna je za rasuđivanje.

17. Na odgovornost za štete u medicini primjenjuju se opći propisi o odgovornosti za štetu. Stoga se za odgovornost za štetu zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavki odgovornosti za štetu. Za štetu se ne odgovara samo zato što je šteta nastala, već zato što su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Odgovornost za štetu nastaje ako je šteta posljedica postupaka liječnika koji nisu u skladu s pravilima medicinske struke ili je šteta posljedica propusta u vezi s dužnom pažnjom. Opći propisi o odgovornosti za štetu također se primjenjuju i prilikom popravljanja štete.

18. Za odluku o odgovornosti tuženika odlučno je pitanje je li u konkretnom slučaju postupao kako je trebalo i je li eventualni propust uzrok pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice ili su pak u pitanju moguće poslijeoperacijske komplikacije.

19. Za propuste u radu s pacijentima tuženik odgovara po principu pretpostavljene krivnje (čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO), prema kojem se može osloboditi odgovornosti ukoliko dokaže da je u danim okolnostima postupao kako je trebalo.

20. Prema utvrđenju ovoga suda, tuženik je dokazao da je u svemu postupio na način koji je propisan pravilima liječničke struke te da, u konkretnom slučaju, do štete nije došlo zbog stručne greške liječnika koji su provodili liječenje.

21. Naime, tuženik odgovara za liječničku pogrešku, koja predstavlja postupanje suprotno pravilima i metodama, odnosno standardima rada zdravstvene struke i/ili znanstvenim saznanjima kojim se ugrožava život i zdravlje ljudi, kao i nepoštivanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke. Nepovoljan tijek i rezultat liječenja, do čega je došlo u konkretnom slučaju, očito nije došlo zbog pogreške liječnika tuženika, već zbog komplikacije koja se dogodila u postupku liječenja (postoperativna infekcija uzrokovana tzv. zlatnim stafilokokom).

22. Komplikacija predstavlja neželjeni rezultat medicinskog postupka koji nastaje unatoč medicinski ispravno i pravodobno izvedenom postupku ili postupcima koji su izvedeni pravilnom uporabom ispravne opreme i sredstava, uz optimalnu organizaciju rada. Radi se o situaciji kad korisnik zdravstvene usluge trpi neželjene posljedice za svoj život i zdravlje koje nisu nastale zbog povrede pravila i metoda, odnosno standarda rada zdravstvene ustanove ili/i znanstvenih saznanja liječnika, tj. nije riječ o liječničkoj pogreški odnosno pogreški drugih zdravstvenih radnika. Za dio tih rizika nakon liječničkog zahvata ne postoji odštetna odgovornost liječnika ako su oni poduzeli sve sukladno pravilima struke kako bi je pokušali sanirati. Naime, kao što je razvidno iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka – u svjetskoj literaturi su opisani slučajevi infekcija kod ovakvih zahvata čija je koincidencija čak i do 1,8% svih zahvata. Do daljnjeg razvoja bolesti odnosno komplikacija je kod tužiteljice došlo unatoč medicinski ispravnom postupku jer je riječ o riziku koji sa sobom nosi svaki medicinski zahvat, ali koji se ne može dovesti u uzročnu vezu s pogreškom u liječenju. Komplikacija do koje je došlo nakon operativnog zahvata, unatoč tome što tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je predmetna bakterija unesena u koljenski zglob za vrijeme izvođenja zahvata jer operativno polje nije bilo adekvatno sterilizirano, kraj prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dakle, nije rezultat nehata, nemara ili neznanja, odnosno propusta djelatnika tuženika, pri čemu je operativno polje kritične zgode bilo adekvatno pripremljeno, slijedom čega na strani tuženika ne postoji krivnja za nastalu štetu tužiteljici.

23. Dakle, kako u konkretnom slučaju nije utvrđena odgovornost tuženika, to nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu koju tužiteljica nedvojbeno trpi, a kako bi to proizlazilo i iz njenog iskaza.

24. S obzirom da je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim u osnovi, odlučeno je kao u izreci te sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje vještaka liječnika u dijelu u kojem opisuje zdravstveno stanje tužiteljice i posljedice komplikacija po izvršenom zahvatu odnosno u dijelu u kojem opisuje postojanje straha, boli, smanjenje životne aktivnosti, naruženje i potrebu za tuđom pomoći njegom.

25. Budući da iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije platio sudske pristojbe, to mu iste nisu niti suđene primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužiteljice

- tuženik

- umješač