REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Pn-39/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FJ (OIB [osobni identifikacijski broj] ) iz [adresa] kojeg zastupa pomoćnik Ivan Delipetar, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika Generali osiguranje d.d. ( OIB 10840749604 ) Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ljubičić odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Zvonimira Perkušića, odvjetnika u Imotskom, 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Generali osiguranju d.d. platiti tužitelju FJ iznos od 6.616,09 eura sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 108,03 eura počevši od 18. travnja 2018. ,

- na iznos od 185,80 eura počevši od 30. travnja 2018. eura, te

- na iznos od 6.322,26 eura počevši od 03. siječnja 2019., sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FJ u dijelu u kojem isti zahtijeva isplatu iznosa od 15.625,59 eura sa zateznom kamatom počevši od 17. travnja 2018. pa do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti zahtijeva isplatu zatezne kamate na iznos 108,03 eura za razdoblje od 17. travnja 2018. do 18. travnja 2018., na iznos od 185,80 eura za razdoblje od 17. travnja 2018. do 30. travnja 2018., te na iznos od 4.572,26 eura za razdoblje od 17. travnja 2018. do 03. siječnja 2019.

III/ Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 17. travnja 2018. kao vozač nastradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila u mjestu Grubine, te navodi da je nezgodu skrivio osiguranik prednika tuženika NJ.

1.1. Kako tvrdi da je u predmetnoj nezgodi pretrpio teške ozljede, ističe da mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje u vidu pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti, te duševnih boli zbog naruženosti, ali da je pretrpio i imovinsku štetu i to tako što mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, imovinsku štetu u vidu troškova liječenja, odlaska na liječenje i troškova koje je imao vezano za prijevoz vozila.

1.2. U skladu s tim, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a uzimajući u obzir nespornu uplatu od strane tuženika u iznosu od tadašnjih 42.351,30 kn (5.620,98 eura), tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 22.241,68 eura s pripadajućom zateznom kamatom, a od čega se 19.908,42 eura odnosi na neimovinsku štetu, a preostali iznos od 2.333,26 eura na imovinsku štetu s naslova troškova liječenja, troškova odlaska na liječenje kao i s naslova potrebe za tuđom pomoći i njegom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Međutim, osporava da je njegov osiguranik isključivo odgovoran za nastanaka štetnog događaja jer osporava da je bio isključivi krivac. Upravo stoga, ističe prigovor podijeljene odgovornosti i smatra da je isplatom iznosa od tadašnjih 40.500,00 kn u cijelosti naknadio štetu tužitelju pa osporava i posljedice kako ih opisuje tužitelj, a time i visinu tražbine.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku potvrde PP Imotski sa situacijskim planom (list 4 i 5 spisa ), presliku medicinske dokumentacije tužitelja (list 6-16, 20 – 22 spisa), presliku računa o plaćenoj vučnoj službi ( list 18 spisa ), presliku računa participaciji za bolničko liječenje ( list 19 spisa ), presliku fotografija oštećenja na vozilu (list 28-32 spisa), spis predmetne prometne nezgode Postaje granične policije Imotski (list 52-92 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NJ (list 94 i 95 spisa), dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nevenu Kralju (list 113-124 spisa), dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu Danči Tripalo (list 138-140 spisa) te psihijatru Nikoli Sikirici (list 252 spisa), a izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (list 95 i 96, te 188 spisa), te je izvršen uvid i u presliku policijskog spisa po kaznenoj prijavi podnijetoj protiv osiguranika tuženika.

4. Ovaj sud je presudom pod poslovnim brojem Pn-234/2019 od 19. prosinca 2024. već odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja na način da je isti djelomično prihvatio, ali je Županijski sud u Bjelovaru po žalbi stranaka ukinuo u cijelosti navedenu presudu. Naime, drugostupanjski sud je u bitnome ukazao da sud nije uzeo u obzir da je tužitelj predlagao na okolnost psihičkih posljedica po tužitelja i vještačenje po vještaku psihijatru, kao i da su nije dao jasne i neproturječne razloge o uzročnoj vezi između radnje tužitelja i nastale prometne nezgode. Osim toga, a glede žalbe tuženika, ukazao je da sud nije pravilno i potpuno utvrdio visinu štete prema Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/2020-5 od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., nadalje: Orijentacijski kriteriji)

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud je i nakon ponovnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Između strankama je nesporna činjenica nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, kao i da je tuženik tužitelj prije ovog postupka izvršio isplatu s naslova naknade štete, ali je između stranaka sporno je li postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u smislu podijeljene odgovornosti kao i jesu li kod tužitelja uopće nastupile posljedice koje bi opravdavale naknadu štete u iznosu kako to isti traži.

7. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke ŽJ utvrđeno je da se vozilo kojim je upravljao tužitelj (vozilo marke Audi) kritične zgode kretalo iza vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika (vozilo marke Opel Astra) a da je ispred vozila osiguranika tuženika bilo još niz vozila, te da se tužitelj odlučio na radnju pretjecanja kolone preko puno središnje linije, kao i da je vozilo tužitelja bilo neposredno prije primarnog sraza u potpunosti položeno u fazi pretjecanja kolone vozila ispred sebe, pa ga je osiguranik tuženika jasno mogao uočiti okretanjem preko lijevog ramena prije nego što se i sam odlučio za radnju pretjecanja zbog čega je i došlo do sudarnog kontakta i predmetne prometne nezgode.

8. U bitnome jednake činjenice utvrđene su i iz iskaza tužitelja i osiguranika tuženika, svjedoka NJ, dakle, sudionika nezgode, pa kako se navedeni iskazi nalaze u bitnome u sladu s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, ali i ostalom dokumentacijom koja prileži spisu (spis policije kao i spis povodom kaznene prijave protiv osiguranika tuženika), sud prihvaća njihove iskaze kao vjerodostojne. Jednako tako, i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Kralja sud prihvaća kao stručan i objektivan, s obzirom da odgovara iskazima neposrednih sudionika predmetne nezgode, kao i da sudu nudi niz detalja temeljem kojih je moguće utvrditi način na koji je došlo do predmetne nezgode.

9. Slijedom navedenog, a kako je razvidno da do nesreće uopće ne bi došlo da je osiguranik tuženika propustio vozilo kojim je upravljao tužitelj da dovrši radnju pretjecanja, pri čemu ga je provjerom prije nego što se sam odlučio na tu radnju mogao uočiti, razvidno je da je temeljni uzrok nezgode upravo u protupravnosti osiguranika tuženika a s obzirom da je time isti prekršio odredbu članka 43. stavak 1. i 2., kao i odredbu čl. 69. st. 1. i odredbu čl. 70. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine RH br. 59/96, 105/04, 142/06, 67/08 - dalje: ZSPC). Pri tome je za ukazati da je prema vlastitim navodima i osuđen u kaznenom postupku povodom kaznene prijave da je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nezgode u cestovnom prometu, pri čemu je kaznena prijava razvidna iz preslike kaznenog spisa koja se nalazi u prilogu ovog spisa. Međutim, isto tako razvidno je da unatoč tome ne bi došlo do nezgode da se tužitelj nije odlučio na pretjecanje kolone preko pune linije koja dijeli dvije prometne trake, čime je prekršio odredbu članka 70. ZSPC-a. Upravo zbog svega toga zaključak je ovog suda da u konkretnom slučaju postoji podijeljena odgovornost sudionika nezgode u skladu s odredbom članka 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) i to tužitelja u omjeru od 30%, a osiguranika tuženika u preostalih 70%. Naime, iako je tužitelj inicijalno svojim postupanjem prekršio prometno pravilo, njegovo postupanje ne bi dovelo do prometne nesreće da osiguranik tuženika nije i sam prekršio niz prometnih pravila te da ga je u tom smislu propustio da do kraja izvrši radnju pretjecanja.

9.1. Radi dodatnog pojašnjenja, a vezano za navode iz drugostupanjske odluke, valja reći da su oba vozila bila dio kolone iz koje je prvi radnju pretjecanja započeo upravo tužitelj svojim vozilom, a što je osiguranik tuženika mogao uočiti (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka), pa je stoga uočavanjem tužitelja mogao odgoditi radnju pretjecanja ili odustati od iste, pa do nezgode ne bi niti došlo. Upravo zbog toga je odgovornost osiguranika tuženika bitno veća u odnosu na odgovornost osiguranika tuženika, koja također postoji budući da je svojom radnjom ugrozio sigurnost ostalih sudionika u prometu kako je to pojašnjeno u točki 9. obrazloženja ove odluke, te je vrlo jasno i očito da se i njegova radnja itekako nalazi u uzročnoj vezi sa nastalom prometnom nezgodom.

9.2. Pri tome je važno istaknuti da sama činjenica da postupanje tužitelja nije dobilo epilog u vidu osuđujuće presude u kaznenom postupku, odnosno da takav postupak protiv njega nije niti pokrenut, za razliku od osiguranika tuženika koji je proglašen krivim (prema iskazu samog osiguranika tuženika), nije od utjecaja na naprijed navedeni stav s obzirom na to da je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti.

10. Slijedom navedenog, a kako je utvrđen omjer suodgovornosti za nastanak štetnog događaja, za ukazati je da je u ovom postupku izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedu Danči Tripalo, te vještaku psihijatru Nikoli Sikirici.

10.1. Tako je iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Danči Tripalo utvrđeno da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozlijede prijeloma čašice lijevog kuka, iščašenje lijevog kuka, te prijelom desnog nožnog zgloba, kao i da se nije odazvao na klinički pregled vještaka unatoč višekratnim pozivima, ali da pregled nije bio neophodan za davanje nalaza i mišljenja. Navedene ozlijede su prema mišljenju vještaka rezultirale ukupnim umanjenjem životnih aktivnosti za 26% u kojem će omjeru tužitelj morati ulagati pojačane napore kod svih težih tjelesnih radova, kod dužeg stajanja i hodanja, kod radova u čučećem položaju, te kod penjanja i spuštanja niz stepenice. Nadalje, a što se tiče jakih bolova, utvrđeno je da je tužitelj trpio te bolove u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 2 tjedna , te bolove slabog intenziteta u trajanju od daljnja 6 tjedana. Što se tiče naruženosti, ista je lakšeg stupnja i tipična je za ovakvu vrstu operacija. U odnosu na potrebu za tuđom pomoći i njegom, utvrđeno je da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna u razdoblju od 6 tjedana 3 sata dnevno, zatim 4 tjedna 2 sata dnevno te još 6 tjedana 1 sat dnevno, dakle, u ukupnom obimu od 224 sata.

10.2. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra Nikole Sikirice utvrđeno je da je tužitelj doživio primarni strah u trajanju od oko 1 minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 do 4 dana, nakon toga sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od tri tjedna, te konačno, sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 4-5 mjeseci. S obzirom na samo jedan nalaz psihijatra (od 29. kolovoza 2018.), te nedostajanje medicinske dokumentacije koja bi govorila o kontinuiranom psihijatrijskom liječenju, utvrđeno je iz ovog dokaza da nema osnova za zaključak da bi s psihijatrijskog gledišta bilo umanjenja životnih aktivnosti u vidu trajnih posljedica, već tek da bi tužitelj mogao povremeno trpjeti određene negativne emocionalne reakcije kao što su epizode blaže sniženog raspoloženja, tjeskobe i osjećaja vlastite inferiornosti.

10.3. Ovaj sud prihvaća nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka kao stručne i objektivne, a s obzirom da stranke nisu niti imale primjedbi na njihove nalaze, a vještaci su jasno, sažeto i argumentirano iskazali svoje mišljenje te vrlo razumljivo objasnili sudu posljedice koje je trpio odnosno trpi tužitelj.

11. Iz iskaza tužitelja, a u kontekstu naprijed navedenog, glede posljedica štetnog događaja po zdravlje tužitelja, sud je utvrdio da mu je zbog posljedica štetnog događaja lijeva noga nešto kraća od desne, a da osobito osjeća bolove kod promjene vremena i to najviše u predjelu lijevog kuka i desnog zgloba zbog čega stalno pije tablete za bolove. Također je utvrđeno da je tužitelj primjerice ranije vozio kamion i bager, a sada to ne može jer ne može sjediti duže na jednom mjestu i upravljati takvim vozilima.

11.1. Sud iskaz tužitelja prihvaća kao vjerodostojan budući da se isti u bitnome nalazi u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka te medicinskom dokumentacijom.

12. Temeljem odredbe članka 19. ZOO-a, a u vezi s člankom 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

12.1. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, te cilju kojem služi pravična novčana naknada, kao i dobi tužitelja (rođen **.**.1988.), a sve na osnovi odredbe članka 1100. ZOO-a, uzevši u obzir utvrđeno u prethodnim točkama obrazloženja, ovaj sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 16.000,00 eura, ali je taj iznos potrebno umanjiti za doprinos tužitelja od 30%, pa se dolazi do iznosa od 11.200,00 eura koji umanjen za nesporno isplaćenih 5.620,98 eura iznosi 5.579,02 eura koliko je tužitelju po ovoj osnovi i dosuđeno, dok je odbijen zahtjev istog u dijelu u kojem zahtijeva po ovoj osnovi daljnjih 13.575,40 eura, te je stoga odlučeno kao u izreci presude pod točkom I i II.

12.2. Prilikom ocjene visine neimovinske štete, sud je svakako uzeo u obzir Orijentacijske kriterije, ali ne kao strogu matematičku formulu već kao orijentir (kako i sam naziv kaže) kojeg je potrebno staviti u kontekst okolnosti svakog pojedinog slučaja odnosno oštećenika, što je u konkretnom slučaju i učinjeno, pa je tako sud uzeo u obzir upravo sve okolnosti naznačene u uputi drugostupanjskog suda iz točke 18. obrazloženja te odluke (životna dob oštećenika, zanimanje, navike..).

13. Na osnovi odredbe članka 1095. ZOO-a a u pogledu zahtjeva po osnovi potrebe za tuđom pomoći i njegom, ovaj sud smatra da je tužitelju primjerena novčana naknada za pomoć i njegu druge osobe i viša od 4,74 eura neto po satu koliko isti traži. Kako se radi o obimu od 224 sata tuđe pomoći i njege, sud smatra primjerenim iznos od 1.061,76 eura po ovoj osnovi, ali kada se taj iznos umanji za doprinos od 30% (318,52 eura) dolazi se do iznosa od 743,24 eura, pa je odlučeno u ovom dijelu kao pod točkom I i II . 14. Što se tiče troškova liječenja, sud je uvidom u račun za bolničko liječenje (list 19 spisa) te račun za vučnu službu (list 18 spisa) utvrdio da je tužitelj doista imao trošak bolničkog liječenja u iznosu od 2.000,00 kuna te trošak transporta oštećenog vozila u iznosu od 1.162,80 kuna što u eurima iznosi 419,77 eura, pa kada se taj iznos umanji za utvrđeni doprinos od 30% dolazi se do iznosa od 293,83 eura, pa je slijedom svega navedenog temeljem odredbe članka 1085. ZOO-a odlučeno kao u izreci pod točkom I .

15. U odnosu na preostali iznos troškova liječenja, valja reći da tužitelj isti nije dokazao u smislu da ga je stvarno imao sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, pa je slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom II.

16. U pogledu tvrdnji stranaka o izvršenoj uplati prije podnošenja tužbe, sud uzima kao relevantan navod samog tužitelja da mu je isplaćeno 42.351,30 kn (5.620,98 eura) s obzirom da je tuženik naveo i manji iznos tijekom postupka (40.500,00 kn).

17. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je prihvaćen u iznosu od 6.616,09, a odbijen u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva preostalih 15.625,59 eura te je odlučeno kao u izreci pod točkom I i II.

18. Početak tijeka zatezne kamate na iznos neimovinske štete dosuđen je tužitelju temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a, a u vezi odredbom čl. 29. st. 1. tog Zakona. Naime, navedenom odredbom članka 1103. ZOO-a je propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U ovom konkretnom slučaju, s obzirom na to kada je datirana pojedina medicinska dokumentacija razvidno je da tužitelju liječenje nije završilo danom štetnog događaja, a budući da upravo od tada tužitelj traži zateznu kamatu, u nedostatku drugih dokaza bi tužitelju zatezna kamata najranije mogla početi teći od podnošenja tužbe, dakle, od 4. siječnja 2019. pa do isplate dok je do tog datuma odbijen zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate.

19. Jednako vrijedi i za kamatu koja se odnosi na tuđu pomoć i njegu s obzirom da je tuđu pomoć i njegu tužitelj primao u razdoblju nakon toga dok je kamata za imovinsku štetu u vidu plaćanja računa dosuđena kada je tužitelju i nastala dakle počevši od 18. travnja 2018. za iznos od 108,03 eura (iznos troškova vuče vozila umanjen za utvrđeni doprinos) odnosno od 30. travnja 2018. na iznos od 185,80 eura (iznos plaćenog bolničkog liječenja umanjen za utvrđeni doprinos), a sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a sve iz razloga jer je tužitelju nastala šteta (umanjena imovina) kada je izvršio plaćanje.

20. S obzirom na približan uspjeh stranaka u sporu, a kada se uzme u obzir da je tužitelj uspio u osnovi sa 70% a u visini sa 29,74%, što mu daje uspjeh od 49,87% (99,74:2) sud je odlučio sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Vezano za trošak vještačenja u kontekstu stava da je isti trošak nužan (trošak bez kojeg stranka nije mogla dokazati činjenice koje iznosi u postupku), pa da bi se isti trebao „priznati“ u cijelosti neovisno o uspjehu u sporu, za ukazati je da ovaj sud nije tog stava. Naime, odredba čl. 154. ZPP-a koja regulira pitanje naknade troška parničnog postupka po kriteriju uspjeha u sporu ne čini razliku između vrste troškova (osim u dijelu koji se odnosi na trošak po načelu krivnje), dakle, ne čini razliku radi li se o trošku predujma za vještačenje, trošku sudske pristojbe koja je također morala biti plaćena ili, primjerice, troška zastupanja po odvjetniku, a niti drugačije proizlazi iz smisla te ili neke druge odredbe. Jasno je postavljen kriterij da rizik uspjeha u sporu snose obje stranke jednako u pogledu svih vrsta troškova jednako. U tom smislu, ukazuje se da ovaj sud niti nema dužnost imati jednak pravni stav o nekom pravnom pitanju kao drugostupanjski sud (tim više jer o ovom pitanju općenito sudska praksa viših sudova nema jedinstven stav), već je u smislu odredbe čl. 377. ZPP-a dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja mu je ukazano od strane drugostupanjskog suda, što je i učinjeno. Slijedom navedenog, u pogledu troška parničnog postupka, odlučeno je kao u izreci pod točkom III.

U Imotskom, 27. veljače 2026.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika