REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1535/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužiteljice MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika OBNOVI SVOJ DOM d.o.o. iz Zagreba, Cebini 37, OIB: 80600045933, zastupan po punomoćniku Branku Škarici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri iz Zagreba, radi otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 4. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. srpnja 2025. koju je tuženik uručio tužiteljici i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Radni odnos tužiteljice i tuženika prestaje s danom 27. veljače 2026.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade plaće iznos od 9.750,00 eur sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 1.625,00 eur od 16.8.2025. pa do isplate

- na iznos od 1.625,00 eur od 16.9.2025. pa do isplate

- na iznos od 1.625,00 eur od 16.10.2025. pa do isplate

- na iznos od 1.625,00 eur od 16.11.2025. pa do isplate

- na iznos od 1.625,00 eur od 16.12.2025. pa do isplate

- na iznos od 1.625,00 eur od 16.1.2026. pa do isplate

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu naknade plaće iz točke III. izreke.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom naknade plaće:

- u iznosu od 1.625,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2026.

- u iznosu od 1.625,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2026.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora iznos od 6.500,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 750,00 eur sa zatraženim kamatama.

IX. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom dana 7. lipnja 2025. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova na radnom mjestu prodajnog predstavnika (dalje u tekstu: Ugovor o radu). Člankom 7. Ugovora o radu ugovorili su osnovnu neto plaću u iznosu od 1.300,00 eur, s dodacima na plaću. Kao kvalificirani i predani radnik s dugogodišnjim iskustvom prionula je poslu te se s uspjehom zalagala radi izvršavanja radnih obaveza. U samo nekoliko dana nakon započinjanja s radom kod tuženika dogovorila je značajne poslove u ime i za račun tuženika, koje drugi radnici zaposleni kod tuženika nisu uspjeli ostvariti niti u znatno duljem razdoblju. Međutim, unatoč uspješnom i predanom radu, tuženik joj je uručio Odluku o otkazu od 1. srpnja 2025. koju pobija u cijelosti. U konkretnom slučaju, ne egzistiraju razlozi za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, jer nije prestala potreba za obavljanjem poslova njezinog radnog mjesta zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Osporava i da bi postojali razlozi za redovito, ili izvanredno otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Odredbom članka 120. Zakona o radu izričito je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz te da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Ona je samohrana majka dvoje djece te ju je iznenadni i neopravdani otkaz Ugovora o radu izrazito pogodio, jer joj je od izrazite važnosti biti u radnom odnosu kako bi mogla skrbiti o svojoj djeci i osigurati sebi i svojoj djeci egzistenciju. Kraj navedenog, tuženik ju je odjavio 30. lipnja 2025., odnosno prije nego što joj je uručena Odluka o otkazu 1. srpnja 2025. Ako su postojali opravdani razlozi radi otkazivanja ugovora o radu tuženik ih je bio dužan navesti u Odluci o otkazu, a što nije učinio. Također, budući da je u Odluci o otkazu navedeno da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, tuženik je bio dužan navesti kriterije koji su bili odlučujući prilikom odabira radnika kojima je otkazan ugovor o radu, a što nije učinio. Sve i kada bi se radilo o otkazu koji je uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a što ona izričito osporava i što ne proizlazi iz Odluke o otkazu, tuženik je u tom slučaju imao dužnost prethodno ju pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa, i omogućiti joj iznošenje obrane. Iz svega navedenog proizlazi da je Odluka o otkazu nedopuštena, slijedom čega konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom do 25. studenog 2025. i na ročištu 4. veljače 2026. predlaže sudu utvrditi da je Odluka o otkazu nedopuštena, odrediti sudski raskid s danom donošenja prvostupanjske presude, naložiti tuženiku za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa do određivanja sudskog raskida naknaditi joj plaću u iznosu od 1.625,00 eur bruto za svaki mjesec sa zateznim kamatama tekućim od 16-tog u mjesecu za protekli mjesec te joj naknaditi štetu u iznosu od 6.500,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno ističe da je tužba nepravovremena. Ističe da je pogrešno u Odluci o otkazu navedeno da se radi o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, jer je na temelju svih činjenica i okolnosti koje su prethodile samom raskidu radnog odnosa razvidno da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sve sukladno načelu falsa nominatio non nocet. Također, nije sporno da postoji zakonska obveza poslodavca da obrazloži odluku o otkazu ugovora o radu. Međutim, osporava se da je izostalo obrazloženje odluke, a to stoga što je u Odluci o otkazu navedeno da je tužiteljica potpisom Ugovora o radu prihvatila svoje radne obveze propisane čl. 2. Ugovora o radu iz čega slijedi da je došlo do kršenja preuzetih obveza. Tužiteljica je o razlozima odluke upoznata usmeno. Stoga je pri sastavljanju odluke osoba koja je u njegovo ime sastavila spornu odluku, a u nedostatku pravnog znanja, pošla od pretpostavke da je u odluci dovoljno uputiti na obveze iz radnih odnosa koje je tužiteljica opetovano kršila. Također, tužiteljica ga je sama, nakon što je suočena s činjenicom da će doći do otkazivanja Ugovora o radu zbog teškog kršenja obveza iz istog, molila da u odluci ne navodi izvanredan otkaz ugovora o radu kako ne bi imala negativne posljedica na daljnje mogućnosti zaposlenja i evidentiran izvanredni otkaz na HZMO-u. Člankom 2. Ugovora o radu određene su obveze radnika te se u tom dijelu navodi da su obveze radnika, između ostalih, pregovaranje s kupcima, izrada ugovora i praćenje realizacije ugovora, suradnja s drugim odjelima i predstavljanje tuženika na tržištu. Tužiteljica je teško prekršila obvezu iz radnog odnosa time što je osim njegovih proizvoda klijentima nudila i proizvode bivšeg poslodavca. Nadalje, tužiteljica je protivno izričitim uputama sačinjavala pisane ponude na običnom A4 papiru, na krajnje neadekvatan način, narušavajući tako njegov ugled i dovodeći u opasnost nastanak daljnje reputacijske štete i povredu njegovog dobrog glasa na tržištu. Također, tužiteljica je upozorena na pogreške koje je napravila u izračunu ponuda te da je nužno da klijent potpiše ponudu, međutim ista je ponude sastavljala i unosila u sustav bez potpisa klijenta. Iz opisanog ponašanja tužiteljice vidljivo je da tužiteljica nije poštivala njegova ustaljena poslovna pravila. Nije sporno da je tužiteljica ostvarila određene solidne rezultate rada, međutim isti ne odstupaju značajno od rezultata drugih zaposlenika. Tužiteljica, osim što je narušila odnose u radnom okruženju, kršila je obvezu suradnje s drugim odjelima te poduzimala radnje samoinicijativno i suprotno njegovoj proceduri čime je narušavala njegov ugled i remetila redovan tijek poslovanja. Tužiteljica je prekršila obveze iz radnog odnosa, zbog čega je on trajno izgubio povjerenje u nju, pa nastavak njihovog radnog odnosa nije moguć. Tužiteljici je omogućeno usmeno iznošenje obrane 24. lipnja 2025. godine na sastanku s BĆ kao njegovom predstavnicom. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu, Odluku o otkazu, Platnu listu, Zahtjev za zaštitu prava od 7. srpnja 2025., Prijavnicu, Potvrdu HZMO-a, sudsku praksu, dokumentaciju te su saslušane tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika.

4.Na ročištu 4. veljače 2026. sukladno čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) dopuštena je preinaka tužbe radi svrsishodnosti za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Na ročištu 4. veljače 2026. odbijen je prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka ŠĆ, ZĆ, RĆ, HĆ, GĆ, IĆ, KĆ, CĆ, OĆ, EĆ, ŽĆ, LĆ i UĆ, kao i prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ČĆ i SĆ, budući je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju izvedenih dokaza.

6. Člankom 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23., dalje u tekstu: ZR-a) određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. istog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (čl. 133. st. 2. ZR-a).

7. Tužiteljica je protiv Odluke o otkazu u predviđenom roku od 15 dana 7. srpnja 2025. podnijela Zahtjev za zaštitu prava. Tuženik je navedeni zahtjev zaprimio 16. srpnja 2025. i u narednom roku od 15 dana (do 31. srpnja 2025.) na isti nije odgovorio. Tužiteljica je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 18. kolovoza 2025. (budući je 15. kolovoza 2025. bio neradni dan), odnosno 15. dan od isteka roka u kojem je tuženik trebao odgovoriti na njezin Zahtjev za zaštitu prava. Iz navedenog proizlazi da je tužba podnesena pravodobno.

8. Uvidom u Ugovor o radu utvrđeno je da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prodajni predstavnik trgovačkog društva.

9. Uvidom u Odluku o otkazu (list 6 spisa) utvrđeno je da tuženik na temelju čl. 115. st. 1. toč. 2 ZR-a donosi Odluku o otkazu Ugovora o radu tužiteljice na neodređeno vrijeme od 7. lipnja 2025. radi obavljanja poslova za radno mjesto prodajni predstavnik trgovačkog društva. Navedeno je da je tužiteljica potpisom ugovora o radu prihvatila svoje radne obveze propisane čl. 2 Ugovora o radu sklopljenog 7. lipnja 2025. Tužiteljici se uručuje Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu.

10. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je kod tuženika radila 10-tak dana nakon čega su je skinuli sa rasporeda i rekli da više ne dolazi. Prvi tjedan je radila na način da se je prvi dan uhodavala, a ostalo je radila samostalno, drugi tjedan je radila samostalno, i tjedan iza toga je radila još samo dva dana te su joj rekli da više nema smisla da dolazi. Ona je odradila do 1. srpnja 2025., iako joj je Odluka o otkazu uručena ranije. Odlazila je kod obitelji na prezentacije, gdje bi ju poslali. To su uglavnom bila udaljena mjesta od Zagreba, npr. Lekenik, Zaprešić, Rakitje, Bistra i sl. i prezentirala je prodaju solarnih elektrana za tuženika. Uspjela je realizirati jednu prodaju do kraja te je drugu dogovorila, ali nije donijela ugovor. U srijedu 18. lipnja 2025. prodala je elektranu gospodinu RĆ i kod njegove šogorice HĆ dogovorila drugu elektranu. U utorak su ju skinuli s rasporeda, a kasnije je saznala da je gospođa HĆ u taj petak imala dogovor za tu elektranu s nekim drugim zaposlenikom tuženika. Budući da su vidjeli da je to sigurna prodaja istu su prebacili nekom drugom. Kada se uhodavala saznala je da 6 mjeseci prije toga tuženik nije prodao niti jednu elektranu. Tuženik ju nikada nije upozorio da nešto radi pogrešno, samo nije dobila sredstva za rad. Obećani su joj laptop, službeni mobitel, službeno vozilo, ali ništa od toga nije dobila. Direktor prodaje joj je rekao da koristi svoj laptop, dok su ostali dobili službeni laptop. Ona je jedina donosila preporuke. Tako je taj petak donijela 103 preporuke za Slavoniju, a tuženik joj je rekao da je ona sebi pogodovala. Od kada je dobila otkaz na burzi je, redovito se javlja. Ima dvoje djece, studenata. Sve je krenulo jer je gospodin ČĆ, direktor prodaje, počeo vikati na nju kada mu je javila da je prodala solarnu elektranu i da imaju prvu prodaju. Tek je počela raditi i nakon 5-6 dana je prodala nešto što prethodno nije prodao nitko 6 mjeseci. Sva dokumentacija koju je napravila za sklapanje tog posla je bila u skladu s pravilima tuženika. Jedino to sve nije bilo ažurirano, pa je bila razlika od 250,00 eura. Nije bilo ažurirano, jer nije imala na raspolaganju službeni laptop, već samo svoj mobitel. Pratila je sve upute za rad koje je dobila od tuženika. Dok je radila za tuženika nije nastavila raditi za svog bivšeg poslodavca. Nitko ju nije upozorio na nepoštivanje radnih uputa. Prije nego što joj je uručena Odluka o otkazu gospođa iz računovodstva SĆ ju je zvala i rekla da će joj biti uručena Odluka o otkazu.

11. Zakonska zastupnica tuženika PĆ iskazala je da je zakonska zastupnica tuženika od početka lipnja 2025. pa do danas. ĐĆ je bivša direktorica tuženika. Ona je bila zakonska zastupnica tuženika kada je tužiteljica zaposlena. Odluka o otkazu donesena je po jednoj špranci prethodnog rukovodstva sa svim izmijenjenim podacima. Preinačena je odluka o momentalnom, odnosno izvanrednom otkazu u odluku o poslovno uvjetovanom otkazu. Tužiteljica je 18. lipnja 2025. bila kod gospodina RĆ i istom dala ponudu na službenom obrascu na iznos od 9.600,00 eura, a što nije bila propisana cijena za taj posao. Prodajni predstavnici ne smiju odobravati popust na terenu i formirati cijenu. Tužiteljica je uz tu ponudu u sustav priložila i još jednu ručno pisanu na iznos između 9.800,00 i 9.900,00 eura i kupac je u konačnici tuženiku i platio veću cijenu. Direktor prodaje se zapitao je li to jedina greška i da li se krivo prezentiraju cijene. Postojala je nekakva greška u pogledu kilovata. Kilovati koji su napisani u prodaji nisu u skladu sa vrijednosti panela. U nekom trenutku telefonski su razgovarali tužiteljica i gospodin ČĆ, direktor prodaje, radi svih prethodnih propusta, naknadnih propusta i načina komunikacije i on je tražio izvanredni otkaz. Tu odluku je prenio vlasniku, njoj i direktorici računovodstva. Direktorica računovodstva SĆ iz empatije je tužiteljici rekla kakva je odluka i odradila što je moguće s njezine strane. Pitala je može li se tužiteljici izaći ususret i umjesto izvanrednog dati joj poslovno uvjetovani otkaz sa 1. srpnjem 2025. Odluka o otkazu je tužiteljici uručena 23. ili 24. lipnja 2025., odnosno taj tjedan iza Tijelova. Odluka o otkazu je bila špranca, a ona je izmijenila osobne podatke i vrstu otkaza. U tom procesu nije sudjelovao netko sa pravnim znanjem. Nije točno da 6 mjeseci prije nego što je tužiteljica došla nitko nije imao prodaju, jer firma nije niti prodavala prvih 6 mjeseci, budući je otvorena u prosincu 2024. Obuke su krenule tek u travnju nakon što su otvoreni uredi i prikupljeni inženjeri te je sredinom travnja počelo raditi troje, ili četvero prodajnih predstavnika. U lipnju 2025. su se zaposlili tužiteljica i više prodajnih predstavnika. Tužiteljičin rezultat nije zanemariv, ali nije niti nadprosječan. Kod tuženika nije propisano koliko traje obuka, to zavisi od usvajanja znanja i ranijeg iskustva. Prodajnim predstavnicima se dodjeljuje laptop ukoliko se žele koristiti službenim laptopom. Koliko zna, tužiteljica je imala želju koristiti privatni laptop. Nije pitala tužiteljicu jesu li joj potrebni službeni laptop i mobitel. Kreiranje cijena se vrši putem kalkulatora, svojevrsne interne aplikacije koju je oformio tim inženjera elektrotehnike tuženika i koja se nalazila na google disku. Istoj se moglo pristupiti preko interneta. Taj kalkulator se ažurirao po potrebi. Svi radnici su bili dan ranije obaviješteni o svim ažuriranjima, ali su također imali i obvezu sami to provjeravati. Tim kalkulatorom se moguće koristi i na laptopu i na mobitelu. U konačnici je gospodin RĆ platio cijenu koju je trebao platiti. Prodaju tužiteljice u prvih 10 dana smatra prosječnim i očekivanim. Preporuke tužiteljice su koristili za sklapanje daljnjih poslova, ali njezine privatne kontakte ne.

12. Člankom 120. st. 2. ZR-a propisano je da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz.

13. Člankom 115. st. 1 st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog poslova zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz); 2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika). Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 115. st. 2 ZR- a).

14. Iz zaglavlja Odluke o otkazu proizlazi da tuženik tužiteljici Ugovor o radu otkazuje na temelju čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR-a, dakle, zbog osobno uvjetovanog otkaza, dok u izreci navodi da tužiteljici uručuje odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu. Nadalje, predmetna Odluka o otkazu ne sadrži obrazloženje.

15. Budući da iz Odluke o otkazu nije jasno kojom vrstom otkaza i iz kojih točno razloga tuženik tužiteljici otkazuje Ugovor o radu, te da Odluka o otkazu sukladno čl. 120. st. 2. ZR-a nije obrazložena, ista se ukazuje nedopuštenom.

16. Prethodno navedene propuste tuženik tijekom ovog postupka nije mogao naknadno sanirati objašnjavanjem o kojoj se točno vrsti otkaza radi, niti je iznošenjem dodatnih činjenica i razloga koji su doveli do Odluke o otkazu istu mogao obrazložiti i opravdati.

17. Imajući u vidu navedeno, kao i da je sud u postupku u kojem odlučuje o dopuštenosti odluke o otkazu vezan navodima iz odluke o otkazu, sud nije posebno cijenio niti iskaze stranaka u pogledu opisivanja kronologije radnog odnosa tužiteljice kod tuženika do donošenja Odluke o otkazu.

18. Budući da tuženik nije imao opravdan razlog za donošenje Odluke o otkazu i da Odluka o otkazu sukladno čl. 120. st. 2. ZR-a ne sadrži obrazloženje, valjalo je utvrditi da je Odluka o otkazu nedopuštena i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

19. Sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisnih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

20. Uzimajući u obzir da tužiteljici više nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, te da iz potvrde HZMO-a od 26. kolovoza 2026. (list 42-45 spisa) proizlazi da ista nije zaposlena od 30. lipnja 2025., valjalo je na temelju čl. 125. st. 1. ZR-a usvojiti zahtjev tužiteljice i kao dan prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika odrediti dan donošenja ove presude, odnosno 27. veljače 2026. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

21. Člankom 7. st. 2 Ugovora o radu tužiteljica i tuženik ugovorili su osnovnu neto plaću u iznosu od 1.300,00 eura.

22.Tužiteljica je na ročištu 4. veljače 2026. navela da njezina mjesečna ugovorena bruto plaća iznosi 1.625,00 eura, te je tuženik na istom ročištu naveo da ne osporava navedenu visinu ugovorene bruto plaće.

23. Sukladno čl. 95. st. 3. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca. Ako ZR-om ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće isplaćene mu u prehodana tri mjeseca (čl. 95. st. 5. ZR-a).

24. Tužiteljica u razdoblju od prestanka radnog odnosa kod tuženika 1. srpnja 2025. pa do 31. prosinca 2025. nije radila krivnjom tuženika, slijedom čega za navedeno razdoblje ima pravo na naknadu ugovorene bruto plaće u iznosu od 1.625,00 eura za svaki mjesec. Stoga je valjalo usvojiti zahtjev tužiteljice i istoj na ime naknade plaće za razdoblje od 1. srpnja 2025. pa do 31. prosinca 2025. dosuditi bruto iznos od 1.625,00 eura mjesečno, odnosno ukupno 9.750,00 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

25. Na dosuđene pojedinačne iznose razlike plaće tužiteljici su zatezne kamate sukladno čl. 7. st. 3. Ugovora o radu, čl. 92. st. 3. ZR-a i 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) dosuđene od 16-tog u mjesecu pa do isplate kao pod točkom III. izreke presude.

26. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. klasa: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke III. presude. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

27. Čl. 326. st. 1. ZPP-a propisano je da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.

28. Budući da plaća tužiteljice za siječanj 2026. dospijeva 15. veljače 2026., dok plaća za veljaču 2026. dospijeva 15. ožujka 2026., iste u vrijeme zaključenja glavne rasprave 4. veljače 2026. (a kada je tužiteljica podnijela zahtjev za naknadom plaće i za siječanj i veljaču 2026.), još nisu dospjele, zahtjev tužiteljice za naknadom plaće za siječanj i veljaču 2026. u bruto iznosu od po 1.625,00 eur sa zatraženim kamatama valjalo je odbiti kao pod točkom V. izreke presude.

29. S obzirom da je tužiteljica u vrijeme donošenja Odluke o otkazu imala 51 godinu, da je samohrana majka dvoje studenata i da nije zaposlena, istoj je na ime naknade štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu valjalo dosuditi iznos od 6.500,00 eura, a što odgovara visini četiri ugovorene mjesečne bruto plaće tužiteljice u iznosu 1.625,00 eur, a kako je to i tražila. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VI. izreke presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

31. Tako su tužiteljici za četiri radnje i to za sastav podnesaka od 25. studenog 2025. i 17. prosinca 2025., te za pristup na ročišta 7. prosinca 2025. i 4. veljače 2026. priznati troškovi jednokratne nagrade (250 bodova prema Tbr. 7/2 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eura s PDV-om od 25% (Tbr. 42. OT/12) iznosi 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima). Stoga je odlučeno kao pod točkom VII. izreke presude.

32. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura sa zatraženim kamatama nije osnovan, pa je isti odbijen kao pod točkom VIII. izreke presude.

33. Na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom IX. izreke presude.

34. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. Pun tužiteljice

2. Pun. tuženika