REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2308/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja CRVENO JEZERO GRAĐENJE d.o.o., OIB: 50764427286, Zagreb, Medvedgradska ulica 22, kojeg zastupa punomoćnik Davor Markeš, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB: 39901919995, Zagreb, Mihanovićeva 12, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 215.691,28 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik je 29. travnja 2016., u da je svojstvu naručitelja, sklopio Ugovor broj 5/16-EU (dalje u tekstu: Ugovor), čiji je predmet izvođenje radova na projektu „Rekonstrukcija postojećeg i dogradnja drugog kolosijeka na dionici Dugo Selo - Križevci", a nakon provedenog postupka javne nabave objavljenog u EOJN br. 2015/S 005-0024515 od 3. srpnja 2015. Isti Ugovor u svojstvu suugovaratelja, tj. Izvođača, potpisala je zajednica ponuditelja koju čine društva: DIV d.o.o. iz Samobora, Dalekovod d.d. iz Zagreba i Zagreb - Montaža d.o.o. iz Zagreba. Sastavni dio gore citiranog ugovora su i Opći uvjeti Ugovora, te Posebni Uvjeti ugovora, koji sadrže detaljno pravno uređenje odnosa ugovornih strana, s time da su predmetni uvjeti sastavljeni po modelu unificiranih međunarodnih pravila za ugovore u građevinarstvu tzv. „FIDIC - Nova crvena knjiga". Svaki od izvođača, imao je pravo angažirati svoje podizvoditelje/kooperante za obavljanje dijela radova koji su im povjereni predmetnim Ugovorom. U konkretnom slučaju velik dio ugovorenih radova se u korist tuženika doista i obavljao putem podizvoditelja tj. podugovaratelja, a jedan od njih bio je i tužitelj - društvo CRVENO JEZERO GRAĐENJE d.o.o. Konkretno, tužitelja je angažirao član zajednice ponuditelja DIV GRUPA d.o.o. (u vrijeme sklapanja Ugovora tvrtka ovog društva je bila DIV d.o.o.), iz Samobora, Bobovica 10a, OIB: 33890755814, radi obavljanja usluge radova građevinskom mehanizacijom. Sukladno ugovorenim uvjetima između spomenutog glavnog izvođača i tužitelja, tužitelj je bio uveden u posao dana 1. travnja 2021., te je obavljao spomenute radove/usluge putem svojih građevinskih strojeva i radnika u periodu od 1. travnja do 15. studenoga 2021. Za svaki pojedini angažman postojala je narudžba glavnog izvođača te prateći račun koji je izdan nakon obavljenog posla. Svi gore specificirani radovi obavljani su u skladu sa projektom u korist tuženika kao naručitelja, te po uputama tuženika i glavnog izvođača, a oni su nakon završetka uredno prihvaćeni bez ikakvih primjedaba, u ukupnoj vrijednosti od 1.970.220,46 kn. Predmetni radovi, odnosno usluge, su obračunati u građevinskim situacijama koje je glavni izvođač izdao prema tuženiku kao naručitelju, i to situacijama glavnog izvođača br. 26/8-2021 i br. 27/11-2021. Izvršenje svih navedenih radova proizlazi iz građevinske dokumentacije (građevinske knjige i dnevnici), a također su računi tužitelja prema glavnom izvođaču DIV GRUPA d.o.o. priloženi uz svaku od njegovih gore spomenutih situacija izdanih tuženiku kao investitoru. Konačno, sve spomenute situacije tuženikov nadzorni inženjer je uredno ovjerio, a tuženik ih je sve priznao i platio glavnom izvođaču DIV GRUPA d.o.o. Nastavno na sve navedeno, tužitelj ističe kako je tuženik svjesno povrijedio svoju ugovornu i zakonsku obvezu, kada je platio pune iznose situacija br. 26/8-2021 i br. 27/11-2021 izravno izvođaču DIV GRUPA d.o.o., a bez da je prethodno utvrdio da bi taj glavni izvođač podmirio obveze prema svojim podizvoditeljima koji su obavljali radove obuhvaćene tim situacijama. Naime, sukladno Općim uvjetima Ugovora broj 5/16-EU od 29. travnja 2016., (a koji je sastavljen po već spomenutom obrascu FIDIC - Nova crvena knjiga), članak 5.4. jednoobraznih Općih uvjeta FIDIC, propisuje da se već prilikom izdavanja situacije glavnog izvođača mora tražiti dokaz o podmirenju obveza prema njegovim podugovarateljima, koji su isporučili za njega tamo situirane radove ili usluge. Isto tako, ovdje mjerodavan čl. 86. st. 4. Zakona o javnoj nabavi propisuje kako je „Javni naručitelj obvezan neposredno plaćati podizvoditelju za izvedene radove, isporučenu robu ili pružene usluge." Dakle, sva primjenjiva (i zakonska i ugovorna) pravila nalagala su tuženiku kao naručitelju da nipošto ne smije platiti izravno glavnom izvođaču one radove koje su obavili njegovi podugovaratelji, osim ako se već kod izdavanja situacije ne pruži dokaz o tome da je ove obveze glavni izvođač već ranije podmirio svojim podizvoditeljima. U svim drugim slučajevima, dakle osobito kada u realnosti glavni izvođač uopće nije platio svoje podugovaratelje, pa onda nije niti mogao dokazati suprotno, naručitelj ne smije platiti glavnom izvođaču dio obveze iz ispostavljene situacije koji otpada na radove/usluge podizvoditelja, već je dužan iste platiti izravno samom podizvoditelju. Premda tužitelj nije stranka Ugovora sklopljenog između zajednice ponuditelja (glavnih izvođača) i tuženika, odredba čl. 5.4. Općih uvjeta tog Ugovora predstavlja slučaj ugovaranja u korist trećih osoba iz čl. 337. Zakona o obveznim odnosima, kada treća osoba, premda nije ugovorna stranka, stječe samostalno pravo zahtijevati ispunjenje obveze od onoga tko se na nešto obvezao. Također, odredba čl. 86. st. 4. (tada važećeg) Zakona o javnoj nabavi predstavlja prisilni propis, kojega se niti ne može isključiti dispozicijom stranaka. U konkretnom slučaju, protupravno postupanje tuženika dovelo je do štete za tužitelja u iznosu od 1.625.125,96 kn. Naime, glavni izvođač DIV GRUPA d.o.o. je od ukupnog iznosa obveze prema tužitelju, tj. zbroja svih računa od 1.970.220,46 kn, tužitelju (kroz različite oblike plaćanja) platio samo 345.094,50 kn, premda je od tuženika kao naručitelja temeljem istih radova tužitelja kao podugovaratelja on sam naplatio puni iznos vrijednosti radova, tj. 1.970.220,46 kn. Ovo je društvo DIV GRUPA d.o.o. učinilo sa svjesnom intencijom prijevare u gospodarskom poslovanju, tj. oštećenja vjerovnika, jer je već ranije imalo namjeru naplatiti od glavnog izvođača iznose koji pripadaju njegovim podugovarateljima, te (znajući za vlastitu prezaduženost i pogodovanje vjerovnicima u vrijeme dok je još moglo slobodno raspolagati svojim prihodima) iste prijevarno zadržati za sebe ili njima podmiriti obveze različite od onih zašto su primljeni, odgađajući pokušaje naplate putem prigovora rješenjima o ovrsi, te konačno - otvaranjem postupka predstečajne nagodbe, uslijed kojega je svim vjerovnicima (među kojima je i tužitelj) dato do znanja da već postoje svi stečajni razlozi, odnosno da će vjerovnici trajno ostati nenamireni, pa će se čak i u slučaju ako predstečajna nagodba uspije, njihova potraživanja umanjiti za svoj najveći dio, dok će se za preostali (neznatni) dio prolongirati otplata na neodređeno vrijeme. Trenutna je situacija takva da je parnični postupak tužitelja protiv društva DIV GRUPA d.o.o. u prekidu, te će ga tužitelj sukladno rješenju suda br. St- 1329/22 od 23. studenoga 2022. moći nastaviti tek ,,u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma, odnosno od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka", što prema redovnom tijeku stvari znači u uvjetima notornih nepostojanja uvjeta za opstanak predstečajnog dužnika praktično apsolutnu nenaplativost potraživanja od društva DIV GRUPA d.o.o. Stoga je jasno kako je, pored temelja iz Ugovora i Zakona o javnoj nabavi, tuženik dužan platiti tužitelju isti iznos i po osnovi naknade štete. Naime, za tužitelja je nedvojbeno nastupila šteta, nemogućnošću naplate svog potraživanja od 1.625.125,96 kn, a koje je potraživanje dospjelo najkasnije dana 31. prosinca 2021., do koje nemogućnosti ne bi došlo da je tuženik postupao po zakonu i ugovoru, tako da je očito i kako je ista šteta izravno prouzročena protupravnim postupanjem tuženika, sve kako je ranije navedeno u tužbi. Sukladno čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, tko drugome prouzroči štetu, dužan mu je nadoknaditi, osim ako dokaže daje nastala bez njegove krivnje. U konkretnom slučaju tuženik nikako ne može dokazati da nije kriv za predmetnu štetu, s obzirom na sve ranije opisane okolnosti. I konačno, radi otklanjanja svake dvojbe, dostavlja se i ranija korespondencija između tužitelja i tuženika, u kojoj je sam tuženik u bitnome priznao svoje povrede zakona. Naime, tužitelj je tuženiku u pokušaju mirnog rješenja spora poslao dopis dana 13. svibnja 2022. gdje je naveo da se ovdje nije radilo samo o građanskopravnoj povredi u postupanju tuženika, već i o povredi dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa opisane u čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona, počinjenoj na štetu tužitelja. Tuženik je na takvu opomenu dana 24. svibnja 2022. poslao svoj odgovor, u kojemu u bitnome priznaje da je vršio isplate glavnim izvođačima protivno svojim obvezama, te da će ubuduće takve obveze poštivati. Iz istog dopisa je vidljivo i kako tuženik, unatoč ovakvom priznanju, odbija nadoknaditi prouzročenu štetu, uz obrazloženje kako tužitelj nije vjerovnik tuženika, te kako tobože ne raspolaže relevantnim podacima o visini potraživanja tužitelja, odnosno da tužitelj nema status podizvođača na predmetnom projektu. Uzimajući u obzir sve što je navedeno u uvodu tužbe, nakon dostave odgovarajuće dokumentacije koja se tiče građenja, vrlo lako se može dokazati da su ovakve tvrdnje tuženika sasvim lažne. Dapače, građevinska i financijska dokumentacija kojom raspolaže tuženik, a bez koje ne bi bilo moguće uopće ovjeriti situacije prema glavnom izvođaču, itekako sadrži sve navedene podatke i tuženik je svoje obveze bio i morao biti u potpunosti svjestan. Naprotiv, svi gore navedeni računi koji su bili dostavljeni u prilogu spomenutog dopisa od 13. svibnja 2022., su bili već ranije dostavljani tuženiku u prilogu zbirnih obračunskih situacija br. 27. i 28., koje mu je ispostavljao glavni izvođač, a iznosi njegovih situacija su se upravo temeljili (između ostaloga) i na zbrojevima računa tužitelja. Također su svi sudionici građenja (uključujući nadzorne inženjere tuženika koji su stalno bili prisutni na gradilištu) bili potpuno svjesni radova koje je obavljao tužitelj u svojstvu podugovaratelja glavnog izvođača DIV GRUPA d.o.o. Odobravanjem i ovjeravanjem istih situacija bez primjedaba tuženik je u cijelosti priznao i osnovanost takvih potraživanja i svojstvo ovlaštenog podizvođača.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je nesporno je da je tuženik za radove rekonstrukcije postojećeg i izgradnje drugog kolosijeka željezničke pruge Dugo Selo – Križevci dana 29. travnja 2016. sklopio Ugovor broj 5/16-EU sa zajednicom gospodarskih subjekata DIV d.o.o. iz Samobora, Bobovica 10a, DALEKOVOD d.d. iz Zagreba, ul. Marijana Čavića 4 i ZAGREB- MONTAŽA d.o.o. iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, kao izvođačima predmetnih radova. Nesporno je i da je dio predmetnih radova bio izvođen od strane podizvođača, međutim tužitelj nema čak niti formalni status podizvođača s obzirom da član konzorcija DIV GRUPA d.o.o. (pravni slijednik DIV d.o.o.), za kojeg je tužitelj izvodio radove, nije niti ispostavila odgovarajući zahtjev za uvođenje tužitelja kao podizvođača, niti je isto regulirano odgovarajućim dodatkom Ugovora kao u slučaju drugih imenovanih podizvođača. Tuženik i glavni izvođač 4. dodatkom Ugovoru broj 5/16 EU točno su definirali inicijalne podizvođače koji su uvedeni osnovnim Ugovorom br. 5/16-EU, kao i podizvođače koji su uvedeni kasnijim dodacima osnovnom Ugovoru. Tuženik nije na popisu formalno uvedenih podizvođača. Tuženik osporava navode tužitelja da je tuženik imao zakonsku i ugovornu obvezu da radove koje su izvršili njegovi podizvođači plati direktno podizvođačima, umjesto glavnom izvođaču. Također, tužitelj se neosnovano poziva na članak 5.4. Općih uvjeta Ugovora broj 5/16 navodeći da isti propisuje da se već prilikom izdavanja situacije glavnog izvođača mora tražiti dokaz o podmirenju obveza prema njegovim podizvođačima. Sukladno odredbama članka 5.1. Općih uvjeta o građenju imenovani Podizvođač je onaj podizvođač koji je naveden u Ugovoru kao imenovani Podizvođač odnosno onaj za kojeg Inženjer, prema članku 13 (Izmjene i usklađenja) dade uputu Izvođaču da ga angažira kao Podizvođača. Dakle, imenovani Podizvođač bi bio onaj podizvođač koji bi Izvođaču bio „nametnut“ odnosno predodređen od strane Naručitelja ili Inženjera, bilo dokumentacijom o nabavi, bilo uputom Inženjera. U konkretnom slučaju članak 5. Općih uvjeta o građenju isključen je iz primjene Posebnim uvjetima ugovora, te se kao takav uopće ne primjenjuje jer nije bilo potrebe za imenovanim Podizvođačima. Kada bi se članak 5.4. i primijenio isti između ostalog navodi „Prije izdavanja Ovjerene situacije, koja obuhvaća iznos koji treba platiti imenovanom Podizvođaču, Inženjer od Izvođača može tražiti da podnese prihvatljive dokaze da je imenovani Podizvođač primio sve dospjele iznose u skladu s prethodnom Ovjerenom situacijom, umanjeno za primjenjive odbitke za zadržane iznose i slično. Osim ako Izvođač ne dostavi potrebne dokaze Inženjeru…..tada Naručitelj može (po vlastitom nahođenju) platiti direktno Podizvođaču dio ili ukupan iznos….“ Dakle, iz navedenog slijedi da dokaze o plaćanjima imenovanim Podizvođačima Inženjer može tražiti, ali ne mora, odnosno da u slučaju da takve dokaze Naručitelj nema, ovdje tuženik, može po vlastitom nahođenju, ali ne mora, platiti direktno imenovanom Podizvođaču. Nadalje, neosnovano je pozivanje tužitelja na odredbe članka 86. st. 4. Zakona o javnoj nabavi koji propisuje kako je Javni naručitelj obvezan neposredno plaćati podizvođačima. Dokumentacijom za nadmetanje na predmetnom projektu je određeno, a u pitanjima i odgovorima koji su sastavni dio Ugovora i dodatno pojašnjeno i potvrđeno, da se tijekom provedbe projekta od strane Naručitelja neće vršiti izravna plaćanja podizvođačima. Sukladno tome, za cijelo vrijeme provedbe projekta nije izvršeno niti jedno izravno plaćanje jer bi isto predstavljalo povredu ugovornih odredbi. O navedenom izuzetku, odnosno činjenici da se iz Posebnih uvjeta Ugovora brišu odredbe Zakona o javnoj nabavi kojima je propisano da se plaćanja izvršavaju podizvođačima, obavješteni su svi gospodarski subjekti u postupku javne nabave, dopisom tuženika br. 2065/15 JP od 17. srpnja 2015. Navedena odredba u skladu je sa očitovanjem Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, klasa: 300-01/10- 02/2, Urbroj: 530-08-2-3-2-15-305 od 24. travnja 2015. iz kojega proizlazi da za postojeće i buduće ugovore o javnoj nabavi, a koji se financiraju iz EU fondova, nema obveze da naručitelj neposredno plaća podizvođačima, a sukladno odredbama članka 86. st. 9. Zakona o javnoj nabavi. Tuženik također ukazuje na činjenicu da je nad DIV GRUPOM d.o.o. dana 27. travnja 2022. otvoren predstečajni postupak, rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. St-1329/22. Točkom X. navedenog rješenja pozivaju se svi dužnikovi dužnici svoje dospjele obveze bez odgode ispunjavati dužniku. Također, ovdje utuženo potraživanje tužitelja, osporena je u cijelosti od strane dužnika DIV GRUPE d.o.o. u predstečajnom postupku, St-1329/22. Stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na primjenu članka 337. Zakona o obveznim odnosima, već se u konkretnom slučaju primjenjuje Stečajni zakon kao lex specialis, sukladno čijim odredbama tužitelj svoje potraživanje može namiriti samo u predstečajnom postupku. VII. Slijedom gore navedenog, evidentno je da tuženik nije povrijedio niti odredbe Zakona o javnoj nabavi, kao niti ugovorne odredbe s obzirom da je Posebnim uvjetima ugovora brisan članak 5. Općih uvjeta o građenju vezano na direktno plaćanje podizvođačima. Konačno za tužitelja član konzorcija DIV GRUPA d.o.o. za kojeg je tužitelj izvodio radove, nije niti ispostavila odgovarajući zahtjev za uvođenje podizvođača niti je isto regulirano odgovarajućim dodatkom Ugovora kao u slučaju drugih imenovanih podizvođača kao što je tuženik i naveo u svojem dopis br. 4834/22 od 24. svibnja 2022. Sukladno navedenom, tuženik predlaže da Naslovljeni sud tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je pročitao račune i narudžbenice (listovi 7. – 81. spisa), prijedlog za ovrhu (listovi 82. – 113. spisa), prigovor (listovi 114. i 115. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. Povrv-528/22 od 22. rujna 2022. (list 116. spisa), presudu i rješenje, posl. br. Povrv-261/2024 od 11. srpnja 2024. (listovi 3560. – 3574. spisa), posl. br. St-1329/2022 od 23. studenoga 2022. (listovi 117. – 415. spisa), opomenu pred pokretanja postupka (listovi 416. i 418. spisa), dopis tuženika od 24. svibnja 2022. (list 419. spisa), ugovor br. 5/16-EU (listovi 430. – 433. spisa), 4. dodatak ugovoru br. 5/16-EU (listovi 434. – 445. spisa), uvjete ugovora o građenju (listovi 446. – 457., 477. – 606. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. St-1329/2022 od 27. travnja 2022. (listovi 458. – 465. spisa), zapisnik od 22. rujna 2022. u predmetu St-1329/2022 (listovi 466. i 467. spisa), građevinske dnevnike (listovi 607. – 1255. spisa), zbirne obračunske situacije (listovi 1257. – 2901. spisa), dopisi i zapisnici s mjesečnih sastanaka (listovi 2512. – 2739. spisa), građevinski dnevnici (listovi 2902. – 2928., 2950. – 3461. spisa), saslušao svjedoke RJ (listovi 3462. – 3464. spisa), ĆJ (listovi 3465. i 3466. spisa), TJ (listovi 3466. i 3467. spisa), PJ (listovi 3468. i 3469. spisa), NJ (listovi 3743. – 3475. spisa), ĐJ (listovi 3475. – 3477. spisa), GJ (listovi 3477. i 3478. spisa), KJ (listovi 3478. i 3479. spisa), SJ (listovi 3479. 3482. spisa), pročitao e-mail korespondenciju s dokumentacijom (listovi 3486. – 3552. spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., Zagreb od 18. lipnja 2025. (listovi 3585. – 3710. spisa), očitovanje tuženika od 24. svibnja 2022. (list 3720. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-3957/2024-2 od 26. ožujka 2025. (listovi 3735. – 3744. spisa).

4. Sud je priklopio radi uvida ovosudni spis, posl. br. Povrv-261/2024. Međutim, a kako između stranaka je tijekom postupka postalo nesporno da su utuženi računi iz ovoga predmeta ujedno i utuženi računi u ovosudnom spisu, posl. br. Povrv-261/2024, to je sud izdvojio spis, posl. br. Povrv-261/2024.

5. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presudu Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-23/2023-3 od 30. ožujka 2023. (listovi 3727. – 3734. spisa).

6. Raspravnim rješenjem od 2. veljače 2026. (list 3753. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

10. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

11. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev, kao podizvođača, za isplatu naknade štete, odnosno naknade za izvršen rad u iznosu od 215.691,28 EUR, prema tuženiku, kao naručitelju.

12. Između stranaka nije sporno:

- da su tuženik, kao naručitelj, i zajednica ponuditelja, koja se sastoji od glavnih izvođača, Div d.o.o., sada Div grupa d.o.o., Dalekovod d.d. i Zagreb – montaža d.o.o., sklopili ugovora br. 5/16-EU od 29. travnja 2016. (listovi 431. – 433. spisa),

- da je predmet navedenog ugovora izvođenje radova na projektu "Rekonstrukcija postojećeg i dogradnja drugog kolosijeka na dionici Dugo Selo

– Križevci",

- ugovor je sklopljen nakon provedenog postupka javne nabave, obavljenog u EOJN, br. 2015/S 005-0024515 od 3. srpnja 2015.,

- da se rekonstrukcija kolosijeka financira iz europskih fondova,

- da su glavni izvođači bili slobodni ugovarati i davati poslove u podizvođenje,

- da je na gradilištu bilo i drugih podizvođača,

- da tužitelj nije normirani podizvođač,

- da se radovi još uvijek izvode i da rekonstrukcija nije završena,

- da se između tužitelja protiv glavnog izvođača Div grupa d.o.o., kao tuženika, vodio postupak pred ovim sudom pod posl. br. Povrv-261/2024.

13. Između stranaka je sporno:

- je li tužitelj bio podizvođač, odnosno sporna je uloga i funkcija tužitelja na gradilištu,

- sa kime je u ugovornom odnosu bio tužitelj,

- je li tužitelj uistinu obavljao i izvršavao radove na gradilištu, odnosno jesu li radove obavljali njegovi radnici – strojovođe i strojevi,

- je li tužitelju nastala šteta koju mu je počinio tuženik jer nije poštivao zakonske i ugovorne obveze,

- može li tužitelj osnovano potraživati isplatu naknade za izvršen radi od tuženika, kao naručitelja, sa kojim nije u ugovornom odnosu,

- je li tuženik, kao naručitelj, morao tražiti od glavnog izvođača Div grupe d.o.o. dokaze da je podmirio svoja dugovanja prema podizvođačima,

- ima li mjesta primjeni odredbe iz čl. 602. Zakona o obveznim odnosima.

14. Uvidom u narudžbenice i račune proizlazi da je jedan od glavnih izvođača Div grupa d.o.o. (ranije Div d.o.o.) izdavao narudžbenice za najam različitih strojeva za gradilište, a da je tužitelj, po izdanim narudžbenicama, izdavao račune za pruženu uslugu najma različitih strojeva, sa i bez strojara, koji upravljaju iznajmljenim strojevima (buldožer, valjak, bager itd.) – listovi 7. do 81. Takav način poslovanja i ugovornog odnosa sud je utvrdio i iz drugih provedenih dokaza – saslušanjem svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja.

15. Kao što je navedeno, nije sporno, da se između tužitelja protiv jednog od glavnog izvođača Div grupa d.o.o., kao tuženika, vodi postupak pred ovim sudom, pod posl. br. Povrv-261/2024. Navedeni postupak je pokrenut povodom podnesenog prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa 219.022,09 EUR / 1.650.221,91 kn (listovi 81. – 106. spisa). Odlučujući o prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Željko Petrušić donio je rješenje o ovrsi, posl. br. Povrv-20/2022 od 9. veljače 2022. (listovi 81. – 113. spisa). Protiv rješenja o ovrsi izjavljen je prigovor od strane u tom postupku tuženika Div grupa d.o.o. (listovi 114. – 115. spisa). Rješenjem ovog suda, posl. br. St-1329/2022 od 27. travnja 2022. (listovi 458. – 465. spisa) otvoren je predstečajni postupak nad dužnikom Div grupa d.o.o. Zbog navedenog, parnični postupak između tužitelj i Div grupa d.o.o. je prekinut rješenjem do 22. rujna 2022. (list 116. spisa).

16. Iz rješenja ovog suda, posl. br. St-1329/2022 od 23. studenog 2022. (listovi 117. – 415. spisa) vidljivo je da je u predstečajnom postupku koji se vodi nad dužnikom Div grupa d.o.o. tražbinu prijavio i ovdje tužitelj u iznosu od 222.926,30 EUR / 1.679.638,15 kn te mu je tražbina u cijelosti osporena jer je u tijeku postupak pred sudom te jer postoji niz neriješenih reklamacija sa kooperantom na projektu Dugo Selo – Križevci. Istim rješenjem vjerovnik, ovdje tužitelj, upućen je u parnicu radi utvrđenja osporene tražbine.

17. U konačnici u postupku pred ovim sudom, pod posl. br. Povrv-261/2024 donesena je presuda od 11. srpnja 2024. kojom je utvrđeno da postoji i da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 222.926,29 EUR te je naloženo u tom postupku tuženiku Div grupa d.o.o. naknaditi tužitelju tražbinu u iznosu od 222.926,29 EUR u iznosima navedenim u izreci (listovi 3560. – 3575. spisa).

18. Dopisom od 13. svibnja 2022. (listovi 416. – 418. spisa) tužitelj je uputio dopis tuženiku, kao naručitelju, za izravno plaćanje njemu, kao podizvođaču, iznosa od 215.691,28 EUR / 1.625.125,96 kn (listovi 416. – 418. spisa).

19. Tuženik dopisom od 24. svibnja 2022., potvrđuje primitak dopisa tužitelja s pozivom na plaćanje od 13. svibnja 2022., kojeg je zaprimio 18. svibnja 2022., ali odbija plaćanje navodeći da tužitelj nema status podizvođača, niti sklopljen dodatak ugovoru o građenju (list 419. spisa).

20. Iz dopisa Investinženjering d.o.o., po EJ, FIDIC inženjeru od 20. siječnja 2021. (list 2511. spisa) vidljivo je da je zapisnik sa mjesečnog sastanka br. 53 od 19. siječnja 2021. dostavljan glavnim izvođačima. Dopisom od 8. veljače 2021. (list 1523., 2525. spisa) dostavljan je zapisnik br. 54 od 2 veljače 2021. Dopisom od 5. ožujka 2021. dostavljan je zapisnik br. 5 od 5. ožujka 2021. (list 2537. spisa). Dopisom od 19. travnja 2021. zapisnik br. 56 od 13. travnja 2021. (list 2550. i 2551. spisa), a dopisom od 14. svibnja 2021. zapisnik br. 57 od 11. svibnja 2021. (list 2579.). Dopisom od 10. lipnja 2021. zapisnik br. 58 od 8. lipnja 2021. (list 2593. spisa), dopisom od 8. srpnja 2021. zapisnik br. 59. od 6. srpnja 2021. (list 2606. spisa), dopisom od 18. kolovoza 2021. zapisnik br. 60 od 10. kolovoza 2021. (list 2620. i 2632. spisa), dopisom od 9. kolovoza 2021. zapisnik br. 61 od 7. rujna 2021. (list 2645.), dopisom od 14. listopada 2021. zapisnik br. 62 od 12. listopada 2021. (list 2659. i 2677.), dopisom od 9. studenog 2021. zapisnik br. 63 od 9. studenog 2021. (list 2695.), dopisom od 15. prosinca 2021. zapisnik br. 64 od 14. prosinca 2021. (list 2726. spisa), dopisom od 17. ožujka 2021. zapisnik br. 151 od 16. ožujka 2021. (listovi 2741.), dopisom do 2. travnja 2021. zapisnik br. 152 od 30. ožujka 2021. (list 2753. i 2754.), dopisom od 3. svibnja 2021. zapisnik br. 153 od 27. travnja 2021. (list 2782.), dopisom od 22. srpnja 202. zapisnik br. 156 od 20. srpnja 2021. (list 2825.), dopisom od 27. kolovoza 2021. zapisnik br. 157 od 24. kolovoza 2021. (list 2838.), dopisom od 22. rujna 2021. zapisnik br. 158 od 21. rujna 2021. (list 2851. i 2867.), dopisom od 29. listopada 2021. zapisnik br. 158 (vjerojatno omaška te se radi o br. 159 – usporedba sa zapisnikom) od 26. listopada 2021. (listovi 2867.) i dopisom od 30. studenog 2021. zapisniku br. 158 od 30. studenog 2021. (omaška – usporedba sa zapisnikom iz studenog – list 2885.). Svi zapisnici su dostavljani glavnim izvođačima.

21. Uvidom u zapisnik sa sastanka br. 53 od 19. siječnja 2021. (listovi 2572. – 2522. spisa) vidljivo je da su evidentirale osobe koje su zadužene za koji dio radova. Zapisnik je potpisan sa naznakom za koga osobe prisutne sastanku rade. Iz popisa sudionika nije razvidno da bi na sastanku bio prisutan predstavnik tužitelja. Jednako proizlazi i iz zapisnika br. 54. od 2. veljače 2021. (list 2524., 2526. – 2536. spisa), kao i iz zapisnika br. 55 od 2. ožujka 2021. (list 2538. – 2549. spisa). Jednako je i zapisniku br. 56 od 13. travnja 2021. (list 2552. – 2564., 2565. – 2578. spisa), zapisniku br. 57 od 11. svibnja 2011. (listovi 2580. – 2592.), zapisniku br. 58 od 8. lipnja 2021. (list 2594. – 2605.), zapisniku br. 59 od 6. srpnja 2021. (listovi 2607. – 2619. spisa), zapisniku br. 60 od 10. kolovoza 2021. (listovi 2621. - 2631., 2633. – 2644.), zapisniku br. 61 od 7. rujna 2021. (listovi 2646. – 2658.), zapisniku br. 62 od 12. listopada 2021. (listovi 2660. – 2694.), zapisniku br. 63 od 9. studenog 2021. (listovi 2696. – 2725.), zapisnik br. 64 od 14. prosinca 2021. (listovi 2727. – 2740.), zapisniku br. 151 od 16. ožujka 2021. (listovi 2742. – 2752.), zapisniku br. 152 od 30. ožujka 2021. (listovi 2755. – 2781.), zapisniku br. 153 od 27. travnja 2021. (listovi 2783. – 2795.), zapisniku br. 154 od 13. i 25. svibnja 2021. (listovi 2796. – 2824.), zapisniku br. 156 od 20. srpnja 2021. (listovi 1826. – 2837.), zapisnik br. 157 od 24. kolovoza 2021. (listovi 2839. – 2850.), zapisniku br. 158 od 21. rujna 2021. (listovi 2852. – 2867.), zapisniku br. 159 od 26. listopada 2021. (listovi 1868. – 2884.), zapisniku br. 160 od 30. studenog 2021. (listovi 2886. – 2901.). Svi su potpisani po prisutnim osobama. Ni na jednom nije naznačen predstavnik tužitelja.

22. Iz izvadaka građevinskog dnevnika jednog od glavnih izvođača Div grupa d.o.o. vidljivo da je Div grupa d.o.o. vodila građevinski dnevnik, da je unesen broj radnika, brojevi strojeva i rad obavljen za svaki dan izvođenja radova, ne vidi se naznaka radi li se o radnicima i/ili strojevima koji su od glavnog izvođenja ili kojeg od imenovanih ili neimenovanih podizvođača na gradilištu (listovi 607. – 1225., 2906. – 2928., 2950. – 3461. spisa). Takve navode iz građevinskog dnevnika potvrđuju i saslušani svjedoci. Građevinski dnevnik ispunjen na takav način sukladan je čl. 12. do 21. Pravilnika o načinu provedbe stručnog nadzora građenja, uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika te o sadržaju završnog izvješća nadzornog inženjera ("Narodne novine", br. 111/2014., 107/2015., 20/2017., 98/2019. i 121/2019.). Glavni izvođač dužan je voditi građevinski dnevnik što je i čini. Podizvođač nije dužan voditi građevinski dnevnik, osim ako tako između stranaka, u ovom postupku konkretno između tužitelja i Div grupa d.o.o. nije ugovoreno. Tužitelj tijekom postupka ni ne tvrdi da je vodio građevinski dnevnik. Tužitelj tvrdi da je vodio dnevnik rada strojeva.

23. Zajednica ponuditelja je tuženiku izdala zbirnu okončanu situaciju br. 26 (list 1257. spisa) sa prilozima 1259. – 1264. spisa) te 25. privremenu situaciju na iznos od 13.714.339,11 EUR, bez PDV-a (list 1265. spisa) i 26. privremenu situaciju / račun br. 983/PP1/1 na iznos od 6.852.707,86 EUR (list 1267. spisa) sa prilozima (listovi 1269. – 2497. spisa).

24. Građevinski dnevnik za gradilište na kolosijeku Dgo Selo – Križevci sadrži popis zasebnih građevinskih dnevnika te naznaku za koji dio gradilišta se koji od dnevnika odnosi, kao i tko na tom dijelu izvodi radove, tko je stručni nadzor i početak uvođenja u rad. Svi naznačeni izvođači su glavna tri izvođača Div grupa d.o.o., Dalekovod d.d. i Zagreb – montaža d.o.o. te imenovani podizvođači Heng i Integral (listovi 2904. i 2905.).

25. Popis radnika tužitelja sadrži popis od ukupno devet radnika, počevši sa SJ, pa OJ, ZJ, AJ, HJ, ČJ, UJ, DJ i IJ. Kod SJ i DJ stoji naznaka da su i dalje aktivni, a kod ostalih početak i završetak rada. U doba izvođenja radova iz ovog predmeta 2021. svi naznačeni su bili zaposleni kod tužitelja (list 2941.).

26. Sud je saslušao svjedoke RJ (radnika tuženika, voditelja projekta), ĆJ (jedan od nadzornih inžerenja – nadzor nadvožnjaka, mosta), JJ (voditelj projekta za Div grupu d.o.o.), PJ (voditelja mehanizacije), NJ (koordinatora 2), ĐJ (glavni nadzorni inženjer), MJ (jedan od nadzornih inžerenja) i KJ (imenovani inženjer od Div grupe d.o.o.) te zakonskog zastupnika tužitelja BJ.

27. Svjedok RJ (listovi 3462. – 3463.) je naveo da je na gradilištu bilo puno podizvođača, da nije bilo zahtjeva Div grupe d.o.o. da se tužitelj uvede u posao kao podizvođač, sa podizvođačima su se sklapali dodatci ugovoru. Rekao je da su na gradilištu bili strojevi tužitelja i da su izvodili radove. To zna jer je viđao i naljepnicu na strojevima tužitelja sa tvrtkom tužitelja. Ništa nije plaćano podizvođačima, nego direktno glavnim izvođačima. Objasnio je kako je vodi građevinski dnevnik te da se unosi broj radnika i strojeva i predmet rada, ne naznačuje se kome pripada koji od radnika i/ili strojeva.

28. Svjedok ĆJ (listovi 3465. i 3466.) je naveo da je vidio radnike tužitelja da rade na strojevima na gradilištu. On nije potpisivao građevinske dnevnike tužitelja. BJ mu je rekao da rade preko div grupe d.o.o.

29. Svjedok R (listovi 3466. – 3467.) je naveo da tužitelj nije uveden u posao i nije bio podizvođač, tužitelj je bio kooperant jer su se od tužitelja samo iznajmljivali strojevi. Zbog toga, ne postoji obveza Div grupa d.o.o. da prijavi tužitelja kao podizvođača. Podizvođač je osoba sa kojom je sklopljen ugovor za određenu vrstu radova. Od tužitelja su u najam uzimani strojevi i to su počeli sa dva stroja pa su došli do 16 ili 17. Funkcioniralo je po narudžbenicama. Tužitelj je obavljao na gradilištu radove sa strojevima i radnicima. Radovi i strojevi su evidentirani i ti radovi su plaćeni Div grupa d.o.o. On je ovjeravao količine po narudžbenicama. Na gradilištu su bili predstavnici tuženika i tuženik je znao za tužitelja.

30. Svjedok Sipina (listovi 3468. i 3469.) je vodio podatke o strojevima, ljudima, kontrolirao i nadzirao kooperante. Tužitelj i njegovi radnici su obavljali poslove na gradilištu. Bio je zadovoljan sa radom tužitelja. Misli da je tužitelj izvodio radove počev od lipnja 2021. do veljače 2022. Dobivao je popise kooperanata i kao jedan od njih bio je tužitelj.

31. Svjedok Ć (listovi 3742. – 3475.) je naveo da tužitelj nije bio normirani podizvođač na gradilištu. Na gradilištu je bilo puno radnika, nekada i preko 300 radnika, svi su izvođači dužni predati isprave za radnike i strojeve. Ništa od isprava nije dobio za tužitelja. U praksi je funkcioniralo da se izvuče jedan od strojeva iz isprava te se pregleda upravo taj stroj. svoje dolaske je najavljivao te ga je čekala pripremljena dokumentacija na gradilištu.

32. Svjedok ĐJ (listovi 3475. – 3477.) je naveo da se ne sjeća tužitelja na gradilištu, da je pitao T o tomu ali da se i on nije sjećao. Postoji obveza glavnih izvođača da prijave sve radnike i strojeve koordinatoru 2. U zasebnim dnevnicima nije evidentiran tužitelj. Postoji limit od 30 % ugovorne vrijednosti. Draži su se limita.

33. Svjedok GJ (listovi 3477. i 3478.) je rekao da je često odlazio na gradilište ali se ne može sjetiti strojeva sa oznakom tužitelja. Nije imao uvid u zasebne građevinske dnevnike. Viđao je BJ na gradilištu. Svi su bili obučeni u odore Div grupe d.o.o. Nije obraćao pozornost na to čiji su radnici u strojevima.

34. Svjedok KJ (listovi 3478. i 3479.) je naveo da je na gradilištu bilo 30/40 građevinskih dnevnika. Nigdje nije vidio evidentiranog tužitelja. Nije vidio narudžbenice. Obveza je inženjera gradilišta da evidentira podizvođače, a takvu uputu dobiva od uprave. U građevinskom dnevniku stoje svi radnici i strojevi ali ne piše od koga sud, već stoji naznaka da pripadaju Div grupi d.o.o.

35. Zakonski zastupnik tužitelja BJ (listovi 3479. – 3482.) je naveo da posao dogovorio oko 20. lipnja 2021. sa direktorom Diva grupa d.o.o. ŽJ i voditeljem projekta P. Oni su od njega tražili strojeve u najam, a bi je dogovor da će kroz određeni vremenski period tužitelj postati nominirani podizvođač. Tužitelj je radio od srpnja do 15. studenog 2021. Nekada je u najmu bilo i 17 strojeva, nekada sa, a nekada bez operatera. Tužitelj nije vodio zaseban dnevnik. Vodio je dnevnik rada strojeva za svaki dan i dostavljao voditelju mehanizacije PJ. Dio dugovanja su zatvorili cesijom, a ostalo je nepodmireno utuženo potraživanje. Na gradilištu je sretao i druge kooperante. Rečeno mu je da ne treba dolaziti na koordinacijske sastanke. Po njemu nema razlike u odnosu prema glavnim izvođačima i podizvođačima. Sa svakim strojem je dolazila dokumentacija, a ako je uz stroj išao i strojar, onda i dokumentacija za radnika. Limita je ugovorne strane nisu držale već je prelazio i 50 – 60 %. Tužitelj je odradio sve utužene radove. Tuženik je zadržao iznose po plaćenim privremenim situacijama Div grupa d.o.o.

36. Sud je prihvatio iskaze svjedoka RJ, ĆJ, N, PJ, GJ i KJ, te iskaz zakonskog zastupnika BJ u većini dijelova (osim iskaza u odnosu na limite), kao istinite. Ovo stoga jer su svjedoci i zakonski zastupnik tužitelja iskazivali realno, životno, uvjerljivo te posebice stoga što su iskazivali suglasno jedan druge, dok je njihova saznanja sud cijenio kao neposredna, dobivana stvarnim boravkom na gradilištu. Iskaze svjedoka T i ĐJ sud nije prihvatio jer su bili na znatno višem hijerarhijskom nivou od radnika tužitelja, dok se istovremeno radilo prema iskazima o velikom gradilištu, na kojem je bilo puno strojeva i radnika, nekada čak i oko 300, pa nije ni za očekivati da glavni nadzorni inženjer gradilišta zna sve radnike i/ili sve strojeve na tako velikom gradilištu, dapače, upravo zato na gradilištima i voditelji projekta itd. Svjedok Ć je odrađivao svoj posao na način na koji je opisao ali je sud zaključio da je svjedok poslove koordinatora odrađivao na način da je svoje dolaske najavljivao te je birao koji će npr. stroj pregledati ali samo iz dostavljenih mu isprava (pa ako isprave za određeni stroj iz bilo kojeg razloga nisu dostavljene, to se nije ni moglo dogoditi da se dogodi da koordinator 2 pregleda upravo taj stroj, također, ovaj svjedok je na gradilište odlazio povremeno, a ne svakodnevno na njemu bio i obavljao građevinske radove. Sud nije prihvatio dio iskaza zakonskog zastupnika BJ u odnosu na poštivanje limita i prelaženje limita jer nije ni očekivao da takvo što zakonski zastupnik jednog od podizvođača na gradilištu zna i/ili ima stvarnih saznanja.

37. Uvidom u obvezene dokumente na gradilištu koordinata 2 T te e-mail korespondenciju (listovi 3488. – 3552. spisa) sud je utvrdio da je poslove zaštitu na radi obavljao Ć te je evidentirao radnike, no, u evidencija nisu evidentirani radni tužitelja. Međutim, navedeno ne znači da radnici tužitelja i njegovi strojevi nisu obavljali poslove na gradilištu, samo za sebe. Naime, sud mora cijeni svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno i cjelokupni dokazni postupak te takvom ocjenom sud je zaključio da je na razini sigurnosti utvrđeno da su strojevi tužitelja i radnici (strojari) tužitelja obavljali poslove na gradilištu. Takvo što iako ne proizlazi iz isprava, svakako suglasno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika tužitelja, što je prethodno obrazloženo.

38. Iz izvadaka građevinskog dnevnika jednog od glavnih izvođača Div grupa d.o.o. vidljivo da je Div grupa d.o.o. vodila građevinski dnevnik, da je unesen broj radnika, brojevi strojeva i rad obavljen za svaki dan izvođenja radova, ne vidi se naznaka radi li se o radnicima i/ili strojevima koji su od glavnog izvođenja ili kojeg od imenovanih ili neimenovanih podizvođača na gradilištu (listovi 607. – 1225., 2906. – 2928. spisa). Takve navode iz građevinskog dnevnika potvrđuju i saslušani svjedoci. Građevinski dnevnik ispunjen na takav način sukladan je čl. 12. do 21. Pravilnika o načinu provedbe stručnog nadzora građenja, uvjetima i načinu vođenja građevinskog dnevnika te o sadržaju završnog izvješća nadzornog inženjera ("Narodne novine", br. 111/2014., 107/2015., 20/2017., 98/2019. i 121/2019.). Glavni izvođač dužan je voditi građevinski dnevnik što je i čini. Podizvođač nije dužan voditi građevinski dnevnik, osim ako tako između stranaka, u ovom postupku konkretno između tužitelja i Div grupa d.o.o. nije ugovoreno. Tužitelj tijekom postupka ni ne tvrdi da je vodio građevinski dnevnik. Tužitelj tvrdi da je vodio dnevnik rada strojeva.

39. Zajednica ponuditelja je tuženiku izdala zbrinu okončanu situaciju br. 26 (list 1257. spisa) sa prilozima 1259. – 1264. spisa) te 25. privremenu situaciju na iznos od 13.714.339,11 EUR, bez PDV-a (list 1265. spisa) i 26. privremenu situaciju / račun br. 983/PP1/1 na iznos od 6.852.707,86 EUR (list 1267. spisa) sa prilozima (listovi 1269. – 2497. spisa).

40. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Petre Blašković iz centra za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 3585. – 3608. spisa) proizlazi da je u razdoblju od srpnja do prosinca 2021. DIV GRUPA d.o.o. na temelju ugovora, br. 5/16-EU - „Rekonstrukcija postojećeg i izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge na dionici Dugo Selo-Križevci” ispostavila tuženiku dvije privremene situacije za izvršene radove ukupne vrijednosti 4.709.006,60 EUR i to:

a) 25. privremenu situaciju za izvršene radove zaključno do 31. kolovoza 2021. u iznosu od 2.022.450,67 EUR i

b) 26. Privremenu situaciju za izvršene radove zaključno do 30. studenog 2021. u iznosu od 2.686.555,93 EUR. Na temelju navedenih privremenih situacija, tuženik je izvršilo plaćanja u visini od 90% ukupno obračunate vrijednosti radova, odnosno iznos od 4.238.105,94 EUR, i to:

a) po osnovi 25. privremene situacije iznos od 1.820.205,60 EUR,

b) po osnovi 26. privremene situacije iznos od 2.417.900,34 EUR.

Preostali iznos od 470.900,66 EUR, što čini 10% vrijednosti navedenih radova, zadržan je od strane tuženika te je iskazan na kontu 2979900 – odgođeno plaćanje troškova budućeg razdoblja. U razdoblju od 01. siječnja 2021. na dalje DIV GRUPA d.o.o. je na temelju ugovora br. 5/16-EU „Rekonstrukcija postojećeg i izgradnja drugog kolosijeka željezničke pruge na dionici Dugo Selo-Križevci” sveukupno izdalo 13 privremenih situacija ukupne vrijednosti 10.159.004,08 EUR, od kojeg iznosa je tuženik zadržalo 1.015.900,39 EUR, dok je preostali dio naplaćen.

41. Na nalaz i mišljenje tuženik se očitovao u podnesku od 22. rujna 2025. (listovi 3718. i 3719. spisa) na način da je potvrdio vještački nalaz te istakao da je tuženik zaista platio 90 % iznosa Div grupa d.o.o., a zadržao iznos od 10 %. Ukazao je da će 10 % biti plaćeno nakon okončanog obračuna s konzorcijem. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 5. listopada 2025. (listovi 3722. i 3723. spisa) na način da je naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje.

42. U odnosu na identitet potraživanja utuženog u ovom predmetu i potraživanja utuženog u predmetu vođenom pod posl. br. Povrv-261/2024, između stranaka nema spora (posebice podnesak tuženika od 2. prosinca 2025. – listovi 3747. i 3748. spisa). S obzirom na to da se radi o dopuštenom raspolaganju stranaka, a da se istovremeno radi o nespornoj odlučnoj činjenici, to je sud navedeno prihvatio. Znači, isto potraživanje tužitelj je u postupku protiv Div grupa d.o.o. utužio kao i u ovom predmetu. U postupku protiv Div grupa d.o.o. pravomoćno je prihvaćen zahtjev tužitelja, ali se tužitelj i daljnje nije naplatio, a niti je po pravomoćnoj presudi njegovo potraživanje dospjelo u cijelosti (dospjela je samo prva rata, što će biti naknadno obrazloženo). Kako se tužitelj i dalje nije naplatio, to može ustajati sa tužbenim zahtjevom u ovom predmetu, a koji postavlja na naknadu štete i isplatu po čl. 602. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO).

43. Ugovor br. 5/16-EU sklopljen je uz primjenu Općih uvjeta (izvaci na listovima 446. – 449., cjelokupni Opći uvjetni na listovima 486. - 566. spisa). Prema odredbi iz čl. 5.1. Općih uvjeta imenovani podizvođač je onaj koji je: a) naveden u ugovoru kao imenovani podizvođač, i b) onaj za kojeg je inženjer, prema čl. 13., dao uputu izvođaču da ga angažira kao podizvođača. Tužitelj nije naveden u ugovoru kao imenovani podizvođač te inženjer nije dao uputu da ga se angažira kao podizvođača. Dakle, tužitelj nije imenovani podizvođač. Prema čl. 5.4. Općih uvjeta prije izdavanja ovjerene situacije, koja obuhvaća iznos koji treba platiti imenovanom podizvođaču, inženjer, od izvođača može tražiti da podnese prihvatljive dokaze da je imenovani podizvođač primio sve dospjele iznose u skladu s prethodnom ovjerenom situacijom, umanjeno za primjenjive odbitke za zadržane iznose i slično, osim ako izvođač: a) ne dostavi potrebne dokaze inženjeru ili b) dokaže inženjeru u pisanom obliku da je izvođač opravdano ovlašten zadržati ili odbiti plaćanje tih iznosa i dostavi inženjeru prihvatljive dokaze da je imenovani podizvođač obaviješten o tom pravu izvođača tada naručitelj može (po vlastitom nahođenju) platiti direktno imenovanom podizvođaču dio ili ukupan iznos koji je prethodno potvrđen (umanjeno za odbitke) koji dospijevaju imenovanom podizvođaču i za koje izvođač nije dostavio dokaz ili će izvođač tada vratiti naručitelju iznos koji je on direktno platio imenovanom podizvođaču.

44. Znači, odredba čl. 5.4. Općih uvjeta, koji su sastavni dio ugovora, uređuje da inženjer može (a ne mora) tražiti dokaze da su podmirena prethodna potraživanja imenovanih podizvođača. Ako pak izvođač ne dostavi dokaze ili dokaže da je ovlašten zadržati ili odbiti plaćanje podizvođaču te da je podizvođača o tomu obavijestio, onda naručitelj, ovdje tuženik, može (i opet ne mora), i to prema vlastitom nahođenju, platiti direktno imenovanom podizvođaču.

45. Vezano uz navedeno, valja navesti da se ugovor, pa tako i opći uvjeti, primjenjuju samo na ugovorne stranke, pa se tako ugovor br. 5/16-EU, kao i opći uvjeti, primjenjuje samo između ugovornih stranaka. S obzirom na to da tužitelj, kao jedan od podizvođača, ali ne i imenovani podizvođač, sa kojim nije sklopljen dodatak ugovoru, nije stranka ugovora i dodataka, to nema mjesta primjeni ugovornih odredbi, pa tako ni odredbe iz čl. 5.4. općih uvjeta, kao sastavnog dijela ugovora, suprotno upiranju tužitelja.

46. Dapače, čak i kada bi tužitelj bio imenovani podizvođač, to odredba čl. 5.4. Općih uvjeta ne stvara obvezu naručitelju, ovdje tuženiku, već mu ostavlja pravo izbora hoće li voditi računa ili neće brinuti o urednom podmirenju obveza izvođača prema podizvođačima, pa čak i u slučaju kada izvođač ne dostave dokaze ili istakne da ima pravo zadržati ili odbiti plaćanje podizvođaču, to naručitelj ima pravo odlučiti kome će platiti prema vlastitoj odluci. Svakako, odredba čl. 5.4. govori izričito i jedno samo o imenovanim izvođačima, a to tužitelj nije, niti navedeno tvrdi tijekom postupka.

47. Međutim, prema Posebnim uvjetima ugovora (izvaci - listovi 450. i 451. spisa, smjernice za primjenu posebnih uvjeta na listovima 567. – 606. spisa) navedeno je da se briše čl. 5., sve primjenom odredbi čl. 86. st. 1. Zakona o javnoj nabavi, kao neprimjenjiv.

48. S obzirom na to da su stranke ugovora br. 5/16-EU ugovorile ugovorne odredbe ali i odredbe općih i posebnih uvjeta te da navedene odredbe treba primjenjivati u ukupnosti, to valja zaključiti da su stranke ugovora ugovorile da uopće ne dolazi do primjene odredbe čl. 5.4. općih uvjeta. Ovo stoga jer su stranke suglasno stavile izvan snage čl. 5.4. Općih uvjeta. Stoga, čak i da je tužitelj imenovani podizvođač, to se čl. 5.4. općih uvjeta ne bi primjenjivao jer su stranke odredbu čl. 5.4. Općih uvjeta, na koju se poziva tužitelj, ugovorne brisale.

49. Takvo što potvrđuje i dopis tuženika od 17. srpnja 2015. (list 452. spisa) kojim je tuženik, kao naručitelj, obavijestio sve zainteresirane gospodarske subjekte u postupku javne nabave rekonstrukcije postojećeg i izgradnje novog kolosijeka na pruzi Dugo Selo – Križevci da se briše tekst o tomu da je naručitelj obvezan plaćati podizvođačima.

50. Tuženik, kao naručitelj, i zajednica gospodarskih subjekata Div grupa d.o.o., Dalekovod d.d. i Zagreb-montaža d.o.o., kao izvođači, zaključili su (i) 4. dodatak ugovoru ugovoru br. 5/16-EU za radove na "Rekonstrukciji postojećeg i izgradnji drugog kolosijeka željezničke pruge na dionici Dugo Selo – Križevci" (listovi 434. – 445. spisa). Iz navedenog dodatka je vidljivo da postoje i tri prethodno sklopljena dodatka ugovoru br. 5/16-EU. 4. dodatkom mijenja se vrijednost ugovora te se dodaju novi elementi npr. u odnosu na tucanik, mijenja se rok te se uvode novi podizvođači, pa tako APG4 d.o.o., Hastra s.r.o, Iog., Infrastruktura optimizacijska grupa d.o.o., Monterra d.o.o., Projektgradnja plus d.o.o., Sanac d.o.o., SŽ – Žgp Ljubljana d.d. i Tss grade a.s. Ujedno su 4. dodatkom utvrđeni članovi zajednice gospodarskog subjekta, Inicijalni podizvođači (Hidroelektra niskogradnja d.d., DB Bahnbau Gruppe GmbH, Siemens Aktiengesellschaft Osterreich i Elektrokem d.o.o.) te podizvođači uvedeni 1. dodatkom ( Izgradnja Kraš d.o.o., Geoinvest d.o.o., GK grupa d.o.o., [obrt], obrt za izgradnju i usluge " [obrt]"), podizvođači uvedeni 2. dodatkom ( Geograd d.o.o., Instal-prom d.o.o., [obrt], Kone d.o.o., Magma d.o.o., Zlaring d.o.o., Šamec d.o.o., Arhitektura, graditeljstvo i vještačenja d.o.o., Inel-montaža d.o.o., Aneora signal d.o.o., Končar-ket d.d. i Integral inženjering a.d.), kao i podizvođači uvedeni 4. dodatkom (APG4 d.o.o., Hastra s.r.o, Iog Infrastruktura optimizacijska grupa d.o.o., Monterra d.o.o., Projektgradnja plus d.o.o., Sanac d.o.o., SŽ – Žgp Ljubljana d.d. i Tss grade a.s.). Među uvedenim podizvođačima nije tužitelj (navedeno tužitelj ni ne tvrdi). Sa tužitelj, kao podizvođačem, nije sklopljen dodatak ugovoru.

51. Iz dopisa Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, klasa: 300-01/10- 02/2, ur.br.: 530-08-2-3-2-15-305 od 24. travnja 2015. (listovi 454. i 454. spisa) proizlazi da je navedeno ministarstvo odgovorilo na upit o direktnom plaćanju podizvođačima za projekte financirane od EU te se pozvalo na čl. 86. st. 9. ZJN. Ujedno je ministarstvo navelo da se u svim budućim projektima u uvjetima javne nabave naznači da naručitelj nema obvezu plaćanja direktno podizvođačima s pozivom na istu odredbu ZJN.

52. Stoga i iz dopisa ministarstva iz travnja 2015. i iz dopisa tuženika iz srpnja 2015. proizlazi upravo ono što proizlazi i iz posebnih uvjeta ugovoru – nema obveze direktnog plaćanja naručitelja imenovanim podizvođačima.

53. Zbog svega navedenog, tužitelj se, kao jedan od podizvođača, a koji nije čak ni imenovani podizvođač, ne može se sa uspjehom pozivati na čl. 5.4. Općih uvjeta jer ne postoji ugovorena obveza naručitelja, ovdje tuženika, plaćati direktno čak i imenovanim izvođačima. Tako što suglasno je sa navodima tuženika da tijekom ovog projekta nije izvršio ni jedno plaćanje direktno podizvođačima.

54. Stoga je valjalo otkloniti pozivanje tužitelja da je tuženik prekršio ugovoru odredbu, konkretno odredbu čl. 5.4. Općih uvjeta, a koja nije ni ugovorena.

55. Prema odredbi iz čl. 86. st. 1. Zakon o javnoj nabavi („Narodne novine“, br. 90/2011, 83/2013, 143/2013, 13/2014. i 120/2016. – dalje u tekstu: ZJN) javni naručitelj ne smije zahtijevati od gospodarskih subjekata da dio ugovora o javnoj nabavi daju u podugovor ili da angažiraju određene podizvoditelje niti ih u tome ograničavati, osim ako posebnim propisom ili međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno. (2) Gospodarski subjekti koji namjeravaju dati dio ugovora o javnoj nabavi u podugovor jednom ili više podizvoditelja dužni su u ponudi navesti sljedeće podatke: - naziv ili tvrtku, sjedište, OIB (ili nacionalni identifikacijski broj prema zemlji sjedišta gospodarskog subjekta, ako je primjenjivo) i broj računa podizvoditelja, i - predmet, količinu, vrijednost podugovora i postotni dio ugovora o javnoj nabavi koji se daje u podugovor. (3) Ako je odabrani ponuditelj dio ugovora o javnoj nabavi dao u podugovor, podaci iz stavka 2. ovoga članka moraju biti navedeni u ugovoru o javnoj nabavi. (4) Javni naručitelj obvezan je neposredno plaćati podizvoditelju za izvedene radove, isporučenu robu ili pružene usluge. (5) Odabrani ponuditelj mora svom računu, odnosno situaciji priložiti račune, odnosno situacije svojih podizvoditelja koje je prethodno potvrdio. (6) Odabrani ponuditelj može tijekom izvršenja ugovora o javnoj nabavi od javnog naručitelja zahtijevati: - promjenu podizvoditelja za onaj dio ugovora o javnoj nabavi koji je prethodno dao u podugovor, - preuzimanje izvršenja dijela ugovora o javnoj nabavi koji je prethodno dao u podugovor, - uvođenje jednog ili više novih podizvoditelja čiji ukupni udio ne smije prijeći 30% vrijednosti ugovora o javnoj nabavi neovisno o tome je li prethodno dao dio ugovora o javnoj nabavi u podugovor ili ne. (7) Uz zahtjev iz stavka 6. podstavaka 1. i 3. ovoga članka, odabrani ponuditelj mora javnom naručitelju dostaviti podatke iz stavka 2. ovoga članka za novog podizvoditelja. (8) Javni naručitelj može, prije odobravanja zahtjeva iz stavka 6. ovoga članka, od odabranog ponuditelja zatražiti važeće dokumente kojima se dokazuje da novi podizvoditelj ispunjava: - uvjete iz članka 67. i članka 68. ovoga Zakona ako su u postupku javne nabave oni bili određeni i u odnosu na podizvoditelje, - uvjete iz članka 71. i članka 72. ovoga Zakona ako se odabrani ponuditelj u postupku javne nabave za potrebe dokazivanja financijske te tehničke i stručne sposobnosti oslonio na sposobnost podizvoditelja kojeg mijenja, - posjedovanje važećeg ovlaštenja ili članstva sukladno članku 70. stavku 4. ovoga Zakona, ako je primjenjivo. (9) Iznimno, ako zbog opravdanih razloga vezanih za specifične uvjete izvršenja ugovora o javnoj nabavi odredba stavka 4. ovoga članka nije primjenjiva, javni naručitelj obvezan je u dokumentaciji za nadmetanje navesti da nema obvezu neposrednog plaćanja podizvoditelju. (10) Sudjelovanje podizvoditelja ne utječe na odgovornost odabranog ponuditelja za izvršenje ugovora o javnoj nabavi.

56. Nadalje, suprotno navodima tužitelja ne postoji zakonska odredba po kojoj je tuženik, kao naručitelj, dužan plaćati podizvođačima za izvršeni rad po odredba ZJN. Ovo stoga jer je takvo što isključeno odredbom iz čl. 86. st. 1. ZJN, kako je tuženik i postupio u svom dopisu svim zainteresiranim gospodarskim subjektima u postupku javne nabave iz srpnja 2015.

57. Dakle, ukratko, tužitelj nije bio u ugovornom odnosu na tuženikom, kao naručitelj. U ugovornom odnosu su bili glavni izvođači iz zajednice ponuditelja i tuženik te imenovani proizvođači koji su sklopili dodatke ugovoru. Stoga se na tužitelja ne primjenjuju odredbe ugovora, općih i posebnih uvjeta, suprotno upiranjima tužitelja. Također, čak ni ugovornim uvjetima (točno posebnim uvjetima) nije ugovoreno plaćanje tuženika direktno podizvođačima. Dapače, takva mogućnost je i predviđena odredbom iz čl. 86. st. 9. ZJN. Nadalje, sud je utvrdio da su u ugovornom odnosu bili (samo) tužitelj, kao podizvođač, i Div grupa d.o.o., kao jedan od glavnih izvođača. Stoga ispunjene ugovora tužitelj može potraživati od tuženika, a što i čini tj. Činio je u postupku, posl. br. Povrv-261/2024. Obvezni odnos tužitelja i Div grupa d.o.o. funkcionirao je na temelju narudžbenica koje je Div grupa d.o.o. ispostavljala, a tužitelj je davao svoje strojeve sa i bez strojara te su oni obavljali radove na gradilištu. Sud je zaključio da je tužitelj stvarno i obavljao radove na gradilištu – ovo iako nije nigdje u isprava naveden.

58. Tuženik se tijekom postupaka, među ostalim, poziva na odredbe iz čl. 222. st. 2. i čl. 224. Zakona o javnoj nabavi. "Stari" ZJN nema odredbi čl. 222. i 224. "Novi" Zakon o javnoj nabavi ("Narodne novine", br. br. 120/2016. i 114/2022. – dalje u tekstu: ZJN/2016.) ima navedene odredbe. No, prema odredbi iz čl. 452. ZJN/2016. stupa na snagu 1. siječnja 2017., osim čl. 284. st. 4. i 5. toga Zakona, koji stupaju na snagu 1. srpnja 2017., čl. 261. ovoga Zakona koji stupa na snagu 18. travnja 2018. i čl. 269. toga Zakona koji stupa na snagu 18. listopada 2018. Uz navedeno, prema odredbi iz čl. 448. ZJN/2016. postupci javne nabave pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama zakona kojim se regulira javna nabava, a koji je bio na snazi u vrijeme započinjanja postupka nabave. Stoga, a kako je ugovor iz ovog predmeta sklopljen u travnju 2016., a na temelju postupka javne nabave prije sklapanja ugovora, to nema mjesta primjeni odredaba čl. 222. st. 2. i čl. 224. ZJN/2016., kao i dugih odredbi ZJN/2016. (jer u vrijeme nada je provođen postupak javne nabave i sklapanja ugovora iz ovog predmeta ZJN/2016. nije bio na snazi).

59. Stoga, u odnosu na pravnu osnovu naknade štete, valja navesti da tužitelj nije dokazao da se na tužitelja primjenjuju ugovorne odredbe, odnosno da je uopće ugovorena obveza tuženika da vrši plaćanja direktno podizvođačima, niti je dokazao da je tuženik postupao suprotno zakonskim odredbama, čime nije ostvarena protupravnost u postupanju tuženika.

60. S obzirom na izneseno, valja zaključiti da nema mjesta primjeni odredbe iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

61. Nadalje, tužitelj tijekom postupka ističe da je tuženik dužan platiti naknadu direktno podizvođaču, ovdje tužitelju primjenom odredbe iz čl. 602. ZOO-a.

62. Prema odredbi iz čl. 602. ZOO-a za naplatu svojih tražbina prema izvođaču njegovi se suradnici mogu obratiti neposredno naručitelju i zahtijevati od njega da im isplati te tražbine na teret iznosa koji u tom času duguje izvođaču.

63. Odredba čl. 602. ZOO-a nalazi se u odsjeku 11. ZOO-a i to odredbama koje uređuju ugovor o djelu.

64. Prema odredbi iz čl. 550. ZOO-a ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

65. Prema odredbi iz čl. 590. ZOO-a ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

66. Prema odredbi iz čl. 620. st. 1. ZOO-a ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

67. Prema odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 7. Zakona o gradnji ("Narodne novine", br. 155/2025. – dalje u tekstu: ZG) građenje je izvedba građevinskih i drugih radova kao što su pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni radovi te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.

68. Prema odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 8. ZG-a građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda s instalacijama ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

69. Prema odredbi iz čl. 621. ZOO-a pod »građevinom« razumijevaju se zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge, bunari i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove.

70. U konkretnom predmetu stranke su dogovorile (prema dokazima iz ovog spisa) da će Div grupa d.o.o. izdavati narudžbenice za strojeve ili strojeve i radnike (strojare), da će tužitelj davati svoje strojeve, odnosno strojeve i radnike (strojare koji upravljaju strojevima) da izvode građevinske radove sa bagerima, damperima, valjcima itd. na gradilištu rekonstrukcije i izgrade novog kolosijeka pruge Dugo Selo – Križevci.

71. Stoga takav odnos sud tumači u situaciji kada Div grupa d.oo. od tužitelja uzima samo strojeve kao ugovor o najmu iz čl. 550. ZOO-a, a kada Div grupa d.o.o. uzima i strojeve i strojare od tužitelja, a sve radi građevinskih radova na rekonstrukciji i dogradnji pruge na kolosijeku kao ugovor o građenju iz čl. 620. st. 1. ZOO-a.

72. Dakle, prema stavu ovog suda radi se o ugovoru o najmu, odnosno o ugovoru o građenju između tužitelja i Div grupa d.o.o., a ne ugovoru o djelu.

73. Valja navesti i da je sud je pročitao da u predmetu, posl. br. Povrv-261/2024 nije između tužitelja i tuženika u tom predmetu tuženika Div grupa d.o.o. bilo sporno da su tužitelj i Div grupa d.o.o. bilu u ugovornom odnosu na temelju ugovora o najmu. Valja navesti da ovaj sud veže samo izreka, a ne i obrazloženje pravomoćne predmete iz predmeta, posl. br. Povrv-261/2024. Doduše, radi se i odlučnoj činjenici koja u tom predmetu nije bila sporna. U tom postupku od strane porezne uprave dobiven je i podatak da je na nekim računima bilo iskaz PDV, a na nekima ne, odnosno da je Div grupa d.o.o. za neke račune koristila pravo na odbitak pretporeza, a po nekima prijenos porezne obveze. To bi se moglo tumačiti da je dio radova/usluga i porezna uprava tumačila kao građevinske, a dio ne. U ovom predmetu sud je imao druge dokaze i druge stranke pa je utvrđivao unutar ovog postupka.

74. Zbog navedenog, na odnos između tužitelja i Div grupa d.o.o. valja primijeniti odredbe ZOO-a koje uređuju ugovor o građenju počev od 620. do 636. ZOO-a, kao i ugovor o najmu počev od 550. do 578. ZOO-a.

75. U navedenim odredbama ovih ugovora ne stoji podredna primjena odredbi ugovora o djelu počev od 590. do 619. ZOO-a – osim za nedostatke kod ugovora o građenju u odredbi iz čl. 631. ZOO-a.

76. Stoga, sud zaključuje da se pogrešno tužitelj, kao podizvođač, poziva prema naručitelju direktno na odredbu iz čl. 602. ZOO-a.

77. Međutim, sud je raščlanio i situaciju da u kojoj bi došlo do primjene odredbe iz čl. 602. ZOO-a (te zaključio da je i u takvoj situaciji neosnovano pozivanje tužitelja na navedeni odredbu, sve kako slijedi).

78. Vezano uz navedeno, a kada bi se primjenjivala odredba iz čl. 602. ZOO-a, valja navesti da u ovom obveznom odnosu nije sporno da je tuženik naručitelj. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj bio suradnik na projektu rekonstrukcije pruge.

79. U tom slučaju bitno je da podizvođač podnese zahtjev za izravnu naplatu, što je tužitelj i učinio dopisom 13. svibnja 2022.

80. Pretpostavke da bi došlo do primjene odredbe iz čl. 602. ZOO-a jesu: a) postojanje tražbine podizvođača prema izvođaču, b) dospjelosti tražbine podizvođača, c) dospjelost tražbine izvođača prema naručitelju i d) da naručitelj nije ispunio tražbinu izvođaču.

81. U postupku je utvrđeno da je vođen postupak pred ovim sudom povodom tužbe tužitelja protiv jednog od glavnih izvođača Div grupa d.o.o., pod posl. br. Povrv-261/24. U tom postupku donijeta je pravomoćna presuda kojom je naloženo Div grupa d.o.o. naknaditi tužitelju iznos od 222.926,29 EUR. Stoga valja zaključiti da je ostvarena prva pretpostavka, odnosno da postoji tražbina podizvođača prema izvođaču (čl. 12. st. 1. ZPP-a). Ovo stoga jer je sud vezan pravomoćnom presudom iz postupka, posl. br. Povrv-261/2024.

82. U odnosu na drugu pretpostavku za primjenu odredbe iz čl. 602. ZOO-a i to dospijeće tražbine podizvođača, valja navesti da tražbina podizvođača prema izvođaču, na temelju pravomoćne presude, posl. br. Povrv-261/24 dospijeva od prosinca 2024. sve do rujna 2039. Iz navedenog do trenutka zaključenja glavne rasprave dospjela je samo jedna rata tražbine podizvođača prema izvođaču u ukupnom iznosu od 2.229,26 EUR, odnosno rata koja je dospjela 31. prosinca 2024. Svi preostali rate dospijevaju sve do rujna 2039. te nisu dospjele u trenutku do zaključenja glavne rasprave. Stoga nije ostvarena pretpostavka o dospjelosti tražbine podizvođača prema naručitelju.

83. Nadalje, u odnosu na treću pretpostavku, koja bi se tumačenjem odredbe čl. 602. ZOO-a, mogla utvrditi i to dospjelost tražbine izvođača prema naručitelju, valja navesti da je tijekom postupka utvrđeno da je Div grupa d.o.o. ispostavljala ovjerene situacije tuženiku i da je tuženik podmirio ispostavljene situacije, što je utvrđeno nalazom i mišljenjem financijske vještakinje uz zadržavanje 10 % na ime jamstva za nedostatke. Međutim, vezano uz navodno tužitelj tijekom postupka nije iznosio odlučne činjenice (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a).

84. U odnosu na četvrtu pretpostavku, koja proizlazi iz čl. 602. ZOO-a, i to da naručitelj nije ispunio tražbinu izvođaču, sud je iz nalaza i mišljenja utvrdio da je tuženik podmirio sve tražbine Div grupa d.o.o., uz umanjenje iznosa na ime jamstva za nedostatke. Stoga, nije ostvarena ni ova pretpostavka za primjenu odredbe iz čl. 602. ZOO-a. Međutim, sud je iz nalaza i mišljenja utvrdio da je tuženik zadržao iznos od 10 % na ime jamstva za nedostatke. Taj iznos još nije podmiren Div grupa d.o.o. te ga naručitelj, ovdje tuženik ima pravo zadržati dok ne dospije obveza i ako dospije njegova obveza za plaćanje, odnosno da radovi Div grupa d.o.o. budu izvedeni bez nedostataka te da dospije obveza na plaćanje preostalog zadržanog iznosa. S obzirom na to da između stranaka nije sporno da je gradilište još uvijek aktivno, odnosno da su radovi još uvijek u tijeku, to valja zaključiti da još nije dospjela obveza da tuženik plati preostali zadržani iznos Div grupa d.o.o. (ako i hoće u konačnici). Sa navedenim u vezi, valja ponoviti da tijekom postupka tužitelj ne ističe odlučne činjenice oko zadržanog iznosa, njegovog dospijeća i tome l. (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a).

85. Zaključno, u slučaju da se radi o ugovoru o djelu te da dolazi do primjene odredbe iz čl. 602. ZOO-a, valja zaključiti da nije dospjela obveza podizvođača prema izvođaču, kao ni obveza naručitelja prema izvođaču, zbog čega se tužitelj, kao podizvođač, ne može osnovano pozivati, u ovom trenutku, na čl. 602. ZOO-a (sve da se radi o ugovoru o djelu – a ne radi se o navedenom ugovoru).

86. Ujedno se tužitelj poziva i na odredbu iz čl. 297. st. 4. ZOO-a.

87. Prema odredbi iz čl. 297. st. 4. ZOO-a uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen.

88. U odnosu na pozivanje na čl. 297. st. 4. ZOO-a, valja navesti da obveza (za koju je prethodno obrazloženo da to nije ugovoreno) da naručitelj traži isprave o podmirenju dugovanja prema podizvođaču, nije uvjet. Naime, ne radi se o budućoj, neizvjesnoj činjenice u smislu odredbe iz čl. 297. ZOO-a. Uz navedeno, već je obrazloženo, da takvo što između stranaka nije ugovoreno.

89. Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka pa sud troškovima nije odlučivao dok je tužitelj izgubio parnicu (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 663,61 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana