REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-410/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BŠ, Novoselec, Školska 1A, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 23. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Franke Vugec, odvjetnice, te punomoćnika tuženika AŠ, zaposlenika tuženika, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice BŠ u cijelosti koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužiteljici BŠ isplati iznos od 5.993,45 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 2.500,00 eur od 15. travnja 2023.,

- 0,60 eur od 21. prosinca 2022.,

- 10,13 eur od 24. prosinca 2022.,

- 24,95 eur od 31. prosinca 2022.,

- 0,04 eur od 21. ožujka 2023.,

- 285,00 eur od 25. svibnja 2023.,

- 26,25 eur od 15. siječnja 2023.,

- 211,52 eur od 15. veljače 2023.,

- 733,74 eur od 15. ožujka 2023.,

- 733,74 eur od 15. travnja 2023.,

- 733,74 eur od 15. svibnja 2023. te na iznos od

- 733,74 eur od 15. lipnja 2023., sve do isplate, kao i nadoknaditi joj parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici BŠ da tuženiku Croatia osiguranje d.d. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 300,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 19.12.2022. nastradala u Zagrebu, Dubrava 254 kao pješakinja pa kako je za ovu nesreću odgovoran MŠ koji je vozilom ZET-a udario u njeno tijelo, a ovo vozilo je u to vrijeme bilo osigurano kod tuženika te kako je ona tom prilikom zadobila tjelesne ozljede, to zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu potražuje naknadu štete u iznosu od 2.500,00 eur, za troškove liječenja potražuje naknadu štete u iznosu od 320,72 eur, a za izgubljenu zaradu potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.172,73 eur jer se je od 20.12.2022. do 31.5.2023. nalazila na bolovanju kroz koje vrijeme je trpjela izgubljenu zaradu u tom iznosu pa kako je dana 14.4.2023. tuženiku podnijela odštetni zahtjev, to na iznos od 2.500,00 eur potražuje zatezne kamate od 15.4.2023. do isplate, dok na iznose koje potražuje s osnova troškova liječenja te s osnova izgubljene zarade potražuje zatezne kamate kao u izreci presude pod točkom I. Tužiteljica potražuje i naknadu troškova parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da uz tužbu ne priležu nikakvi dokazi iz kojih bi proizlazila odgovornost njegovog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja, već je priložena samo potvrda MUP-a iz koje proizlazi da za nastanak ovog štetnog događaja nije utvrđena prekršajna odgovornost niti jednog sudionika. Nadalje, osporava i dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi za izgubljenu zaradu zbog nedostatka uzročno-posljedične veze između bolovanja u utuženom razdoblju i predmetnog štetnog događaja. Konačno predlaže tužbeni zahtjev odbiti potražujući naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 57) te u spis I. postaje prometne policije Zagreb, provedeno je prometno vještačenje (stranica 83-88), saslušan je svjedok MŠ (stranica 76 i 77), a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 77 i 78).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

5. Iako je tužiteljica na ročištu 19.2.2025. (stranica 76) izjavila da povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na naknadu štete zbog izgubljene zarade, sud je odlučivao o osnovanosti cjelokupnog tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 5.993,45 eur jer se je tuženik na tom ročištu usprotivio ovakvom djelomičnom povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica dana 19.12.2022. nastradala kao pješak u Zagrebu u Ulici Dubrava kod broja 254 i to od strane autobusa ZET-a koji je u to vrijeme bio osiguran kod tuženika, ali je sporna odgovornost tuženika za nastanak ovog štetnog događaja kao i uzročno-posljedična veza između bolovanja tužiteljice u utuženom razdoblju i predmetnog štetnog događaja.

7. Iz Potvrde I. postaje prometne policije Zagreb od 17.2.2023. (stranica 6 i 7) vidljivo je da je dana 19.12.2022. došlo do događaja u kojem su sudjelovali BŠ, kao pješak, i MŠ, kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo Zagrebački električni tramvaj d.o.o., osiguranog kod Croatia osiguranje d.d., broj police [broj police] te da je u tom događaju tjelesne ozljede zadobila BŠ koja je vozilom HMP prevezena u KB Dubrava s time da za ovaj prometni događaj nije utvrđena prekršajna odgovornost niti jednog sudionika tj. da događaj nije izazvan kršenjem prometnih propisa te se nisu stekla obilježja prometne nesreće.

8. Svjedok MŠ u svom iskazu (stranica 77) navodi da je predmetne zgode upravljao autobusom ZET-a srednjom prometnom trakom u smjeru Sesveta oko 22.35 sati brzinom od oko 30-40 km/h s time da se je prije semafora koji je postavljen ispred jedne zebre i na kojem je bilo uključeno zeleno svijetlo za njegov smjer, počeo prestrojavati u desnu prometnu traku na kojoj je tramvajska pruga i to zato što se oko 50 metara nakon ove zebre nalazi autobusno stajalište. Tvrdi da je na udaljenosti od oko 50 do 100 metara vidio da tužiteljica u cijelosti stoji na nogostupu ispred ove zebre njemu s desne strane, ali kada je skoro došao do nje, ona je u jednom trenutku, i to dok je bilo uključeno crveno svjetlo za pješake, podigla ruke tako da su iste bile iznad kolnika radi čega je on napravio manevar skretanjem ulijevo, ali nije uspio spriječiti nalet autobusa na jednu šaku tužiteljice, ne zna desnu ili lijevu, pa je ona zadobila ozljedu te šake radi čega ju je hitna odvezla u bolnicu. Tvrdi da zbog ovog naleta protiv njega nije vođen nikakav postupak, već je samo dao izjavu policiji na mjestu događaja.

9. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 77 i 78) navodi da je predmetne zgode izašla iz tramvaja oko 22.40 sati i stala ispred zebre koja se nalazi neposredno ispred tramvaja te je pritisnula aparat radi uključivanja zelenog svjetla i čekala da se isto uključi pa kada se je uključilo zeleno svjetlo za pješake, zakoračila je na zebru s jednom nogom pri čemu pretpostavlja da joj je i druga noga već bila na zebri s time da je u jednom trenutku, kada je uočila da joj se s lijeve strane približava autobus koji je bio u prestrojavanju u desnu prometnu traku tj. kada je isti bio na par metara od nje, podigla desnu ruku u smjeru glave, dok joj je lijeva ruka ostala spuštena jer je u istoj držala vrećicu te se je naprosto ukopala na mjestu tako da ju je ovaj autobus udario u desnu šaku svojom prednjim desnim dijelom. Smatra da se je ovaj autobus kretao brzo te tvrdi da vozač istoga nije poduzimao skretanje ulijevo, već je kočio tek nakon ovoga naleta tako da se je zaustavio puno metara ispred. Potvrđuje da ju je hitna odvezla u KB Dubrava zbog ozljede šake iz koje je curila krv, a na pitanje tuženika je li slušala glazbu u trenutku ovoga događaja, tvrdi da joj je mobitel tada bio u džepu te da nije slušala glazbu jer istu sluša samo u tramvaju s time da je i tada imala slušalicu u jednom uhu.

10. Provedenim prometnim vještačenjem po dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, (stranica 83-88), utvrđeno je da se tužiteljica neposredno prije ovog štetnog događaja nalazila zaustavljena na južnom nogostupu Ulice Dubrava tako da se njeno tijelo u cijelosti nalazilo izvan zone (gabarita) autobusa, a s namjerom da prijeđe kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza kada se uključi zeleno svjetlo na semaforu za pješake, dok se je autobus osiguranika tuženika kretao desnom prometnom trakom južnog kolnika Ulice Dubrava u smjeru istoka pa kako je tužiteljica neposredno prije dolaska toga autobusa u njenu razinu, podigla desnu ruku u vis i ispružila ju prema naprijed, to je prilikom mimoilaženja autobusa s tužiteljicom, došlo do kontakta desne šake tužiteljice i donjeg desnog kuta prednjeg vjetrobranskog stakla autobusa s time da tehničkim putem nije moguće utvrditi koja su svjetla na semaforu svjetlila sudionicima ovog štetnog događaja u trenutku istoga, ali je tehnički isključeno da su oba sudionika istovremeno imala uključeno zeleno svjetlo na semaforu za svoj smjer kretanja. Ovaj vještak navodi da nema elemenata za izračun brzine kretanja ovoga autobusa neposredno prije i u trenutku predmetnog štetnog događaja, a kako nisu pronađeni nikakvi tragovi, to nije moguće utvrditi niti točno mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika (pločnika) s time da se je prema iskazima sudionika, gledano u smjeru kretanja autobusa, mjesto naleta nalazilo uz desni rub južnog kolnika Ulice Dubrava u visini pješačkog prijelaza kod kbr. 254. Ovaj vještak je mišljenja da do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo da tužiteljica neposredno prije prolaska autobusa nije podigla i ispružila desnu ruku, dok nije moguće utvrditi je li vozač autobusa imao dovoljno prostora i vremena da radnjom kočenja ili skretanja u lijevu prometnu traku (ukoliko je to prometna situacija dozvoljavala) izbjegne ovaj štetni događaj, a sve jer nije poznat trenutak kada je tužiteljica podigla i ispružila desnu ruku, brzina kretanja autobusa kao niti međusobna udaljenost autobusa i tužiteljice u trenutku kada je tužiteljica podigla desnu ruku. Pri tome ovaj vještak navodi da je varijanta odigravanja ovog štetnog događaja, kako je to opisao vozač autobusa u svom iskazu, tehnički moguća i prihvatljiva, dok je varijanta odigravanja ovog štetnog događaja, kako je to opisala tužiteljica u svom iskazu, tehnički moguća samo pod pretpostavkom da je tužiteljica u trenutku mimoilaženja s autobusom stajala na mjestu i da nije bila u iskoraku (jer bi u tom slučaju autobus morao udariti u iskoračenu nogu) te da je prilikom podizanja desne ruke prema glavi istu ispružila prema naprijed (da ju nije ispružila, u kontaktu s autobusom bila bi ozlijeđena i podlaktica, a ne samo šaka).

11. Ovakav nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da mu niti stranke nisu prigovorile.

12. Kako iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi:

- da je tužiteljica neposredno prije ovog naleta bila zaustavljena na južnom nogostupu Ulice Dubrava tako da se njeno tijelo u cijelosti nalazilo izvan zone (gabarita) autobusa, a s namjerom da prijeđe kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza kada se uključi zeleno svjetlo za pješake;

- da se je autobus osiguranika tuženika kretao desnom prometnom trakom južnog kolnika Ulice Dubrava u smjeru istoka;

- da je tužiteljica neposredno prije dolaska toga autobusa u njenu razinu podigla desnu ruku u vis i ispružila ju prema naprijed pa da je prilikom mimoilaženja autobusa s tužiteljicom došlo do kontakta desne šake tužiteljice i donjeg desnog kuta prednjeg vjetrobranskog stakla autobusa;

- da tehničkim putem nije moguće utvrditi koja su svjetla na semaforu svjetlila sudionicima ovog štetnog događaja u trenutku istoga, ali je tehnički isključeno da su oba sudionika istovremeno imala uključeno zeleno svjetlo na semaforu za svoj smjer kretanja;

- da nema elemenata za izračun brzine kretanja ovoga autobusa neposredno prije i u trenutku predmetnog štetnog događaja;

- da nije moguće utvrditi točno mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika (pločnika);

- da do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo da tužiteljica neposredno prije prolaska autobusa nije podigla i ispružila desnu ruku;

- da nije moguće utvrditi je li vozač autobusa imao dovoljno prostora i vremena da radnjom kočenja ili skretanja u lijevu prometnu traku (ukoliko je to prometna situacija dozvoljavala) izbjegne ovaj štetni događaj jer nije poznat trenutak kada je tužiteljica podigla i ispružila desnu ruku, brzina kretanja autobusa kao niti međusobna udaljenost autobusa i tužiteljice u trenutku kada je tužiteljica podigla desnu ruku, to sud nije utvrdio odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nisu utvrđeni elementi kršenja prometnih propisa od strane njegovog osiguranika tj. vozača ovoga autobusa, a kao što to proizlazi i iz Potvrde I. postaje prometne policije Zagreb od 17.2.2023. (stranica 6 i 7), već iz navedenoga dapače proizlazi da je do predmetnog štetnog događaja došlo samo i upravo zato što je tužiteljica, dok je bila zaustavljena na nogostupu ispred obilježenog pješačkog prijelaza, tako da se njeno tijelo u cijelosti nalazilo izvan zone (gabarita) autobusa, neposredno prije dolaska toga autobusa u njenu razinu, a što je za vozača ovog autobusa bilo neočekivano, podigla desnu ruku u vis i ispružila ju prema naprijed radi čega je i došlo do kontakta njene desne šake i toga autobusa.

13. Pri tome se napominje da tužiteljica u smislu odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) nije dokazala koja su svjetla na semaforu svjetlila sudionicima ovog štetnog događaja u trenutku istoga kao niti svoju tvrdnju da je u trenutku naleta već bila na pješačkom prijelazu odnosno da je zakoračila na isti kada se je uključilo zeleno svjetlo za pješake jer iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi da tehničkim putem nije moguće utvrditi koja su svjetla na semaforu svjetlila sudionicima ovog štetnog događaja u trenutku istoga, ali da je tehnički isključeno da su oba sudionika istovremeno imala uključeno zeleno svjetlo na semaforu za svoj smjer kretanja, a isto tako nije dokazala svoju tvrdnju da se je ovaj autobus kretao brzo te da vozač istoga nije poduzimao skretanje ulijevo, već da je kočio tek nakon ovoga naleta tako da se je zaustavio puno metara ispred, a sve zato što iz provedenog prometnog vještačenja proizlazi da nema elemenata za izračun brzine kretanja ovoga autobusa neposredno prije i u trenutku predmetnog štetnog događaja te da nije moguće utvrditi točno mjesto naleta, kako po dužini tako niti po širini kolnika (pločnika), a kako je pak prometni vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da je varijanta odigravanja ovog štetnog događaja, kako je to opisala tužiteljica u svom iskazu, tehnički moguća samo pod pretpostavkom da je tužiteljica u trenutku mimoilaženja s autobusom stajala na mjestu i da nije bila u iskoraku (jer bi u tom slučaju autobus morao udariti u iskoračenu nogu) te da je prilikom podizanja desne ruke prema glavi istu ispružila prema naprijed (da ju nije ispružila, u kontaktu s autobusom bila bi ozlijeđena i podlaktica, a ne samo šaka), to sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužiteljice u kojem ista tvrdi da je do ovog naleta došlo kada je ona već bila zakoračila na zebru s jednom nogom pri čemu pretpostavlja da joj je i druga noga već bila na zebri, i to sve nakon što se uključilo zeleno svjetlo za pješake, a da bi, kada je ovaj autobus bio na par metara od nje, podigla desnu ruku u smjeru glave.

14. Kako je pak provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da je upravo varijanta odigravanja ovog štetnog događaja, kako je to opisao vozač autobusa u svom iskazu, tehnički moguća i prihvatljiva, to je sud kao uvjerljiv i logičan prihvatio istinitim iskaz svjedoka ĐŠ u kojem isti tvrdi da je na udaljenosti od oko 50 do 100 metara vidio kako tužiteljica u cijelosti stoji na nogostupu ispred zebre njemu s desne strane, a da je u trenutku kada je skoro došao do nje, i to dok je bilo uključeno crveno svjetlo za pješake, podigla ruke tako da su iste bile iznad kolnika radi čega je on napravio manevar sretanjem ulijevo, ali nije uspio spriječiti nalet autobusa na jednu šaku tužiteljice.

15. Slijedom svega navedenoga tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan jer ovaj sud smatra da tuženik odnosno njegov osiguranik, nije odgovoran za nastalu štetu imajući u vidu odredbu čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23) kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a tuženik je u konkretnom slučaju dokazao da je predmetna šteta nastala bez krivnje njegovog osiguranika.

16. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak prometnog vještačenja kojeg je tuženik podmirio u iznosu od 300,00 eur. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- tuženiku