REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-963/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Markoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. veljače 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnika Marka Markovića i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. Ugovora o kreditu broj: 016- 1210/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđenog po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek iz Zagreba posl.br. OU-1144/06 od 24. svibnja 2006. u dijelu kojem je određeno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita Banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria -Bank d.d.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, da tužiteljici TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.132,35 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana 16. svibnja 2023. do isplate, a sve po stopi za razdoblje do 31. prosinca 2023. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, naknaditi tužiteljici TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 1.328,06 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. veljače 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 12. veljače 2025., navodi da je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa prednikom tuženika Ugovor o kreditu broj 016-1210/2006 od 24. svibnja 2006. u iznosu od 237.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Također navodi da je tuženik nepošteno i nezakonito primjenjivao ugovornu odredbu čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te naplatio od tužiteljice na ime prijevremene otplate kredita dana 15. svibnja 2023. naknadu za prijevremenu otplatu kredita, te na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojem se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom. Navodi da je odredba članka 8. predmetnog ugovora suprotna kogentnoj zakonskoj odredbi, nepoštena je, te se radi o ništetnoj odredbi. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu utvrditi da je ništetna odredba članka 8. Ugovora o kreditu broj: 016-1210/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđenog po javnoj bilježnici Ilinki Lisonek iz Zagreba posl.br. OU- 1144/06 od 24. svibnja 2006. u dijelu kojem je određeno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita Banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria -Bank d.d., te tužiteljica potražuje od tuženika isplatu iznosa od 3.132,35 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 16. svibnja 2023. do isplate uz pripadajući parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a kako je to konačno specificirano na ročištu od 03. listopada 2025.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te je u bitnom istaknuo da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva valjano ugovorena, te da je jasno razumljiva i lako uočljiva. Također navodi da je tuženik u cijelosti informirao tužiteljicu o njezinoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita i o istoj je bila upoznata tijekom pregovora oko ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu, te su joj informacije o istoj bile dostupne. Navodi da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama. Ističe i prigovor zastare, te osporava potrošačko svojstvo predmetnog ugovora. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Kasnije tijekom postupka čini nespornom visinu i dan naplate predmetne naknade za prijevremenu otplatu kredita.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku izvatka iz sudskog registra (list 7-28), presliku Ugovora o kreditu broj 016- 1210/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24. svibnja 2006. (list 29-41), presliku Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditu broj 016-2211/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 28. veljače 2007. (list 42-50), presliku Aneksa uz Ugovor o kreditu broj 016-2211/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 01. veljače 2016. (list 51-55), presliku popisa uplata za namirenje obveza po predmetnom kreditu (list 56-60), presliku Pregleda prometa za klijente (list 62-76, 86-100), presliku specifikacija uplata (list 78-84), presliku Obavijesti tuženika o prijevremenom zatvaranju (list 102), presliku Zahtjeva tužiteljice za povrat naknade zbog prijevremene otplate kredita od 27. lipnja 2024. (list 103-106), presliku elektroničke komunikacije (list 126-127), presliku Aneksa broj 3 uz Bijelu knjigu o integraciji tržišta hipotekarnih kredita EU-a (list 141-231), presliku izjave svjedoka CČ od 12. prosinca 2023. (list 232-235), presliku izjave svjedoka EČ od 27. lipnja 2023. (list 236-238), presliku otplatnog plana (list 248-251), presliku Odluke o naknadama za usluge tuženika (252-280). Sud je također proveo dokaz saslušanjem svjedoka MČ (list 302), te tužiteljice (list 303).

4. Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem s obzirom da je tužitelj na ročištu od 03. listopada 2025. odustao od navedenog dokaznog prijedloga, a s obzirom da su stranke učinile nespornom visinu tužbenog zahtjeva.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita, i tuženik kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj 016-1210/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 24. svibnja 2006. na iznos od 237000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF prednika tuženika važećem na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora), s rokom otplate od 30 godina (članak 4. Ugovora), te činjenice da je od tužiteljice dana 15. svibnja 2023. od strane tuženika naplaćen iznos od 3.132,35 eura na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

7. Sporno je, je li odredba članka 8. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da je u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita banka ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria Bank d.d., te je li tužiteljici neosnovano naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita dana 15. svibnja 2023. u iznosu od 3.132,35 eura kao i pitanje zastare, te potrošačkog svojstva tužiteljice.

8. U odnosu na ugovorenu odredbu iz članka 8. predmetnog ugovora koji se odnosi na činjenicu da se prijevremeno zatvaranje kredita može izvršiti samo uz tzv. naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita, valja istaknuti da je odredbom čl. 269. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08., dalje ZOO) propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju te da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

9. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

10. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive te je odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

11. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o odredbi čl. 8. predmetnog ugovora prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi, te da je odredba bila točno određena, odnosno odrediva.

12. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita prilikom prijevremene otplate kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se ista sastoji. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornoj odredbi ugovora.

13. Također navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka MČ i tužiteljice, koje je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljive, iskrene, životne i logične i međusobno sukladne, u kojem navode da im je ponuđen gotov formirani ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF kao najpovoljniji, te ih djelatnici prednika tuženika nisu upozorili, niti objasnili odredbe ugovora vezane za naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita niti su o istima mogli pregovarati. Kredit je prijevremeno otplatila te joj je pri tome naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita.

14. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da je sporna odredba čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu nije određena, a niti odrediva, niti je o istoj tužiteljica mogla pregovarati s tuženikom, to je ista u smislu odredbe čl. 270. st. 1. ZOO-a ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Bitno je i istaknuti, da je unašanjem spornog dijela odredbe u ugovor, na način kako je to učinjeno i naplatom ovakve naknade tužiteljica financijski oštećena jer je tuženik povrijedio zakon na njezinu štetu.

15. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude i utvrdio ništetnom odredbu članka 8. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“

16. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužiteljica nije potrošač i da je tužiteljica dužna dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužiteljica nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza svjedoka MČ i tužiteljice proizlazi da je kredit u cijelosti iskorišten za izgradnju obiteljske kuće koja je korištena isključivo u privatne, a ne u poslovne svrhe. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.

17. U odnosu na prigovor zastare vezane za spornu naknadu tuženiku se ukazuje na pravno shvaćanje s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. : "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Isto je stajalište potvrđeno je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održanoj 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-2. Stoga je sud prigovor zastare tuženika ocijenio neosnovanim.

18. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici iznos naknade za prijevremeno zatvaranje kredita na temelju ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe je vraćanje preplaćenog iznosa sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

19. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunao i naplatio iznos navedene naknade, u visini od 3.132,35 eura, a koja visina je između stranaka nesporna, odnosno bez pravne osnove.

20. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik na ime preplate zbog nepoštene i ništetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita isplati iznos od 3.132,35 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana nakon dana plaćanja navedenog iznosa, dakle od 16. svibnja 2023. do isplate, te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP). Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav Zahtjeva tužiteljice za povrat naknade zbog prijevremene otplate kredita od 27. lipnja 2024. sukladno Tbr. 32. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav tužbe od 12. veljače 2025. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podneska od 25. rujna 2025. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 03. listopada 2025. i 05. veljače 2026., sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužiteljice iznosi 1.000,00 eura što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.250,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,03 eura i na presudu u iznosu od zatraženih 39,03 eura, odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak tužiteljice iznosi 1.328,06 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. veljače 2026.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 78,05 eura

2. Tuženiku po pun.