Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: Povrv-85/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po Borini Mišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., OIB: 03744272526, svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika JR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Marku Cvrkoviću iz Vukovara, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 27. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alena Vajcla iz Vinkovaca, poslovni broj Ovrv-4352/2022 od 6. listopada 2022. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 328,13 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Alen Vajcl iz Vinkovaca donio je rješenje pobliže navedeno u izreci presude.

2. Tuženik je protiv gore navedenog rješenja pravodobno podnio prigovor povodom kojeg je ovaj sud donio rješenje poslovni broj Povrv-146/2022 od 28. listopada 2022., a kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru navodi da nije u poslovnom odnosu sa tužiteljem, nikada nije primio niti jednu uplatnicu ili račun tužitelja, ulaže prigovor aktivne i pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare. Slijedom navedenog, u cijelosti osporava rješenje o ovrsi te predlaže isto ukinuti.

4. Tužitelj tijekom postupka u bitnome navodi da se potraživanje u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje s osnova zajedničke pričuve i to za nekretninu zk.ul . 10026 k. o. [katastarska općina]. Ističe da su visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze, kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja uređeni međuvlasničkim ugovorom i ugovorom o upravljanju. U pogledu visine potraživanja tužitelj ističe da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve u iznosu od 96,00 kn obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima. Osporava istaknuti prigovor zastare budući da potraživanje u ovom predmetu zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina, a čak i ako se prihvati stav da zastara nastupa protekom 3 godina, prigovor zastare je i dalje neosnovan.

4.1. Nadalje, tužitelj navodi da je u dostavljenom međuvlasničkom ugovoru Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo imenovano upraviteljem zgrade. Sukladno tome, tužitelj ukazuje na stav koji je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj odluci pod posl. br. U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. gdje izrijekom navodi kako je upravitelj zgrade, neovisno o tome je li on imenovan ugovorom ili se pak radi o prinudnom upravitelju, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Imajući u vidu navedeno, a s obzirom na to da je nesporno da u konkretnom slučaju tužitelji nastupaju u svojstvu suvlasnika gore navedene zgrade te da su zastupani po upravitelju, a što je jasno vidljivo iz međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju zgradom tužitelj nije dužan posebno dokazivati aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom postupku.

4.2. Tužitelj također ukazuje na okolnost da su u ovome postupku tužitelji suvlasnici stambene zgrade, a ne svaki suvlasnik pojedinačno te da se spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve rješava u korist ili na teret računa zgrade, a ne u korist ili na teret računa pojedinih suvlasnika koji imaju procesnu ulogu tužitelja.

4.3. Slijedom navedenog, predlaže održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova postupka.

5. Tuženik tijekom postupka navodi da upravitelj u ovom postupku nije dokazao aktivnu legitimaciju budući da se predmetna nekretnina sastoje od 32 etažne cjeline, a ne 16 kako to proizlazi iz priložene tablice tužitelja. S obzirom da je za sklapanje međuvlasničkog ugovora odnosno ugovora o upravljanju bilo suglasno manje od 10 suvlasnika, navedeni ugovori nisu mogli biti sklopljeni. Nadalje navodi da kao tužitelju nisu mogli biti određeni suvlasnici skupno, nego pojedinačni suvlasnici, a analizirajući popis suvlasnika zaključuje se da dio tužitelja nisu bili suvlasnici zgrade i stoga nemaju aktivnu legitimaciju za pokretanje i vođenje ovog postupka.

5.1. Tužitelj, nadalje dostavlja ugovor o upravljanju stambenom zgradom zaključen sa predstavnikom suvlasnika ŽR i upraviteljem GSKG d.o.o., međutim ista nije imala svojstvo predstavnika stambene zgrade, pa čak niti suvlasnika, te kao takva nije imala niti ovlast na zaključenje ovakvog ugovora. Kako je sklapanje ugovora o upravljanju i međuvlasničkog ugovora posao izvanredne uprave, to pojedinac nema ovlast samostalno sklopiti ovakav ugovor, već na temelju volje većine suvlasnika stambene zgrade. U konkretnom slučaju nije postojala pisana suglasnost većine suvlasnika. Čak i neki potpisnici suvlasnika stambene zgrade nisu bili vlasnici ili su potpisali za suvlasnika. Osim toga, iz potpisne tablice suvlasnika ne proizlazi da su potpisi suvlasnika traženi na II aneks, već na izbor nove predstavnice suvlasnika. Opreza radi, od 32 suvlasnika, potpisano je samo 10, pa je nejasno iz kojeg razloga se tužitelji uopće pozivaju na navedeni II Aneks. Slijedom navedenog ostaje kod svih iznesenih prigovora.

6. Tijekom postupka sud pročitao izvadak iz poslovnih knjiga, račune, zemljišnoknjižni izvadak, međuvlasnički ugovor s popisom suvlasnika, ugovor o upravljanju, zapisnik o primopredaji stambene zgrade, godišnji program upravljanja za 1997/1998 i za 2016-2020 godinu, dopis GSKG od 26.4.2016., II aneks međuvlasničkog ugovora, odluku suvlasnika, ukupan pregled prostora i površina i povijesni izvadak iz sudskog registra.

6.1. Stranke su na ročištu 26. veljače 2026. izjavile da nemaju drugih dokaznih prijedloga.

7. Na temelju ovako provedenog postupka u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP), sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženika po osnovi zajedničke pričuve.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, aktivna i pasivna legitimacija, kao i okolnost je li nastupila zastara potraživanja.

10. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga (list 16 spisa) sud je utvrdio da navodni upravitelj tužitelja od tuženika potražuje iznos od ukupno 1.632,12 kn, s dospijećem pojedinačnih iznosa od 20. kolovoza 2020. do 15. studenog 2021..

11. Uvidom u račune (list 17-18 spisa), koje je sud analizirao u kontekstu sa iskazom punomoćnika tužitelja na ročištu 21. travnja 2023. godine, sud je utvrdio da navodni upravitelj tužitelja potražuje od tuženika iznos od 2.151,28 kn (račun s lista 17 spisa), a koji iznos se odnosi na glavnicu, zateznu kamatu na glavnicu, sastav ovršnog prijedloga i trošak predujma javnobilježničke nagrade, dok se drugi račun (račun s lista 18) odnosi na sve navedeno, ali uvećano za ostatak troška javnobilježničke nagrade.

12. Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak sud je utvrdio vlasničku strukturu nekretnine, koja je predmet ovog postupka tj. nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13. Uvidom u međuvlasnički ugovor, zajedno sa popisom zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade i popisom suvlasnika i potpisnom listom s potpisima (list 53- 57 spisa), sud je utvrdio da su navedeni međuvlasnički ugovor sklopili Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo d.o.o., s jedne strane, i suvlasnici posebnih dijelova stambene zgrade u [adresa], zastupani po ovlaštenom suvlasniku – predstavniku ŽR, s druge strane, dana 17. listopada 1997. godine i to za nekretninu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade sud je utvrdio zajedničke dijelove i uređaje, dok je uvidom u popis suvlasnika posebnih dijelova stambene zgrade u [adresa], utvrđeno kako su vlasnici posebnih dijelova potvrdili usvajanje međuvlasničkog ugovora i odlučili da je predstavnik stanara ŽR, a uvidom u potpisnu listu zajedno s potpisima utvrđeno je da je isto potpisano od strane 9 suvlasnika od ukupno 15, koliko se navodi u potpisnoj listi.

14. Uvidom u ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] koji je sklopljen između Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo d.o.o., s jedne strane, i suvlasnika posebnih dijelova stambene zgrade u [adresa], zastupani po suvlasniku – predstavniku ŽR, s druge strane, dana 17. listopada 1997. godine, proizlazi da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], koja je sagrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], poslove upravljanja povjerili Gradskom stambeno-komunalnom gospodarstvu d.o.o.

15. Uvidom u zapisnik o primopredaji stambene zgrade proizlazi da je ŽR, kao predstavnica stanara, dana 30. rujna 1997. godine, izvršila primopredaju stambene zgrade [adresa] predstavnicima GSKG d.o.o.

16. Uvidom u godišnji program upravljanja za 1997/1998 godinu sud je utvrdio godišnji program upravljana za 1997. / 1998. godinu, za adresu [adresa], a koji program je, između ostalog, potpisala ŽR.

17. Uvidom u dopis GSKG od 26. travnja 2016. godine sud je utvrdio da GSKG obavještava predstavnika suvlasnika SR da će se mjesečni iznos pričuve, na temelju usvojenog godišnjeg programa fakturirati u iznosu od 3,00 kn/m2 počevši od 1. svibnja 2016. godine.

18. Uvidom u godišnji program upravljanja za 2016. -2020. godinu (list 67-68) sud je utvrdio godišnji programa upravljanja za 2016. – 2020. godinu za adresu [adresa].

19. Uvidom u II Anex međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade [adresa] sud je utvrdio sadržaj navedenog anexa, kojim je između ostalog određeno da je predstavnik suvlasnika SR te je utvrđeno da je navedeni anex sklopljen 20. travnja 2016. godine.

20. Uvidom u odluku suvlasnika zajedno s potpisnom listom (list 71) sud je utvrdio da suvlasnici usvojili anex međuvlasničkog ugovora i odlučili da predstavnik suvlasnika bude SR, a iz potpisne liste proizlazi da je navedenu odluku potpisalo 11 suvlasnika.

21. Uvidom u ukupni pregled prostora i površina sud je utvrdio prostore i površine, zajedno s odgovarajućim koeficijentima, za adresu [adresa].

22. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra (list 73-77) sud je utvrdio pravni status Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. (dalje: GSKG).

23. S obzirom da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi i tijekom postupka istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije, trebalo je najprije odlučiti o predmetnom prigovoru, a o čemu ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, predmet ovog postupka je plaćanje zajedničke pričuve za nekretninu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tužitelj potvrdio u podnesku od 9. studenog 2022. godine, kao i na ročištu 21. travnja 2023. godine, a koji zaključak proizlazi i iz dostavljenih priloga tužitelja odnosno povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka. Stoga je u konkretnom predmetu bilo potrebno utvrditi je li Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. upravitelj predmetne nekretnine.

23.1. Članak 44. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisuje da suvlasnici mogu suglasno povjeriti upravljanje stvarju određenoj osobi kao upravitelju, koji će djelovati kao njihov opunomoćenik. Za upravitelja mogu izabrati jednoga ili nekolicinu između sebe, a mogu upravljanje povjeriti i bilo kojoj drugoj poslovno sposobnoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

23.2. Članak 375. stavak 2. točka 6. ZV-a propisuje da osoba ovlaštena za zastupanje suvlasnika prema upravitelju mora imati svojstvo suvlasnika.

23.3. Prema tome, ovlast upravitelja za zastupanje suvlasnika određene nekretnine proizlazi iz sklopljenog ugovora o upravljanju. U konkretnom slučaju, tužitelj je priložio ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] koji je sklopljen između Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo d.o.o., s jedne strane, i suvlasnika posebnih dijelova stambene zgrade u [adresa], zastupani po suvlasniku – predstavniku ŽR, s druge strane, dana 17. listopada 1997. godine (dalje: ugovor o upravljanju). Stoga je radi odlučivanja o prigovoru aktivne legitimacije koja ovisi o valjanosti ugovora o upravljanju trebalo prethodno ispitati ovlast ŽR za sklapanje predmetnog ugovora tj. ispitati je li ista bila predstavnica stanara, kao što je to navedeno u ugovoru o upravljanju.

23.4. Iz dostavljenog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka nije vidljivo da je ŽR ikada bila suvlasnika predmetne nekretnine. Upravo stoga je sud na ročištu 21. travnja 2023. godine pitao punomoćnika tužitelja čime dokazuje da je ŽR ikada bila suvlasnica predmetne nekretnine i kao takva ovlaštena kao navodna predstavnica potpisati ugovor o upravljanju, a punomoćnik tužitelja je izjavio da isti raspolaže ugovorom o darovanju iz kojeg je razvidno da je u jednom trenutku ŽR bila vlasnica posebnog etažnog djela u predmetnoj nekretnini te je istim raspolagala, a na daljnji upit suda zbog čega predmetni ugovor nije priložen u spis kao dokaz, isti je odgovorio da je smatrao kako za tim nema potrebe. Također, na izričit upit suda na ročištu 21. travnja 2023. stranke su izričito izjavile da nemaju drugih dokaznih prijedloga, osim već predloženih, što znači da tužitelj nije ni predložio izvođenje dokaza čitanjem spomenutog ugovora o darovanju kojim se navodno dokazuje da je ŽR bila suvlasnica predmetne nekretnine. Slijedom navedenog, a budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je ŽR kao ovlaštena osoba sklopila ugovor o upravljanju, to isti ugovor, prema utvrđenom činjeničnom stanju u ovom postupku, ne može biti pravna osnova iz koje bi proizlazila aktivna legitimacija GSKG-a za zastupanje u ovom predmetu.

23.5. Pored toga, sud ukazuje na shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt 77/16 od 7. ožujka 2017. godine po kojem je imenovanje upravitelja posao redovite uprave, a koje shvaćanje prihvaća i ovaj sud, te navodi da tijekom postupka tužitelj nije priložio potpisnu listu ili drugi odgovarajući dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da su suvlasnici s većinom suvlasničkih dijelova dali suglasnost za imenovanje GSKG-a kao upravitelja predmetne nekretnine, a sve u smislu čl. 40. st. 1. ZV-a.

23.6. Prema tome, sumirajući navedeno, a budući da je punomoćnica tužitelja izričito na ročištu 21. travnja 2023. godine izjavila da ne predlaže izvođenje dokaza čitanjem ugovora o darovanju iz kojeg navodno proizlazi da je ŽR, koja je potpisala ugovor o upravljanju suvlasnica, to sud zaključuje, budući da nije dokazano da je ŽR bila suvlasnica, u smislu čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP-a, ista nije mogla biti ni predstavnica suvlasnika, sukladno čl. 375. st. 2. t. 6. ZV-a te kao takva nije bila ovlaštena potpisati ugovor o upravljanju. S obzirom da je ugovor o upravljanju potpisala osoba za koju u ovom postupku nije dokazano da je na to bila ovlaštena – ŽR, te da tužitelj nije dostavio u spis suglasnost suvlasnika s većinom suvlasničkih dijelova za sklapanje navedenog ugovora o upravljanju, sud zaključuje da isti ne može biti valjana pravna osnova iz kojeg bi GSK crpio svoju ovlast za zastupanje u ovom predmetu pa je stoga osnovan prigovor tuženika o promašenoj aktivnoj legitimaciji.

23.7. Dakle, referirajući se na navode iz drugostupanjske odluke (Županijski sud u Zagrebu u Gž 2870/2023-2 od 2. rujna 2025.) po kojima predmet ovog postupka nije utvrđivanje valjanosti ugovora o upravljanju, ovaj sud navodi da neposredan predmet ovog postupka zaista nije pitanje valjanosti ugovora o upravljanju, ali je u ovom postupku istaknut prigovor promašene aktivne legitimacije, a odluka o potonjem prigovoru ovisi o prethodnom rješavanju pitanja o valjanosti ugovora o upravljanju. Naime, aktivna legitimacija upravitelja isključivo i beziznimno može proizlaziti iz ugovora o upravljanju i stoga je pitanje valjanosti odnosnog ugovora od odlučnog značaja za odlučivanje o prigovoru aktivne legitimacije. Ako se u postupku na temelju predloženih dokaza utvrdi da je ugovor o upravljanju s upraviteljem sklopila osoba za koju u postupku nije dokazano da je bila za to ovlaštena jer nije imala svojstvo suvlasnika (ni ne spominje se u povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku) niti da je imala odgovarajuću suglasnost ostalih suvlasnika, tada ne preostaje ništa drugo nego zaključiti da tužitelj nije dokazao postojanje aktivne legitimacije, a što ima odgovarajuće refleksije i na osnovanost tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari.

24. Budući da je sud prigovor promašene aktivne legitimacije ocijenio osnovanim nije bilo potrebno ocjenjivati ostale prigovore tuženika jer nedokazivanje aktivne legitimacije ima za posljedicu neosnovanost tužbenog zahtjeva .

25. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP -a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te ujedno odbio tužbeni zahtjev sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. kako je navedeno u točki I izreke ove presude.

26. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a uz primjernu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastava prigovora od 10. listopada 2022. – 25 bodova (Tbr. 11. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 26. studenog 2022. – 25 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 7. veljače 2023. – 6,25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), zastupanja na pripremnom ročištu 21. travnja 2023. – 25 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu za objavu presude 26. travnja 2023. – 12,50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 26. veljače 2026. – 25 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i zastupanja na ročištu za objavu presude 27. veljače 2026. – 12,50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), dakle ukupno 131,25 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 262,50 EUR. Tom iznosi pridodan je i PDV od 25 % (Tbr. 46. Tarife) pa stoga tuženiku pripada trošak od 328,13 EUR.

26.1. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe jer prije svega navedeni zahtjev nije dovoljno određen (čl. 164. st. 2. ZPP-a) odnosno nije razvidno na što se točno odnosi zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe. No čak i kad bi se prihvatilo da se navedeni zahtjev odnosi na sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tuženiku svejedno ne bi bio dosuđen navedeni trošak s obzirom na to da iz spisa proizlazi da tuženik predmetni trošak nije platio.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vinkovci, 27. veljače 2026.

Sudac:

Borna Mišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Dostaviti:

1. OD Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetnik Marko Cvrković, Vukovar – punomoćnik tuženika