REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-663/2025-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Letica, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku CB, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Josipa Letica, odvjetnika, te punomoćnika tuženika CB, odvjetnika, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja TB u cijelosti koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.218,85 eur sa zateznom kamatom od 28. listopada 2014. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju AB da tuženiku CB nadoknadi parnični trošak u iznosu od 6.542,83 eur zajedno sa zateznom kamatom od 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da ima dospjelo nepodmireno potraživanje prema tuženiku u iznosu od 20.218,85 eur (152.338,95 kn) koje je tuženik priznao potpisom Izjave od 27.10.2014. pa kako mu isti ovaj iznos nije podmirio nakon što mu je uputio opomenu pred utuženje od 19.8.2015., to predlaže donijeti presudu kao u izreci potražujući naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost i visinu utuženog potraživanja ističući da tužitelj nije naveo pravnu osnovu iz koje bi proizlazilo predmetno potraživanje kao što to nije navedeno niti u Izjavi od 27.10.2014. pri čemu napominje da on nikada nije bio ni u kakvom pravnom odnosu izravno s tužiteljem te da nikada od njega osobno nije ništa primio da bi se moglo smatrati da tužitelju osobno duguje utuženi iznos, već tvrdi da je bio u višegodišnjem poslovnom odnosu putem svoga ugostiteljskog obrta " [obrt]" sa društvom Rigeta d.o.o. čiji je tužitelj direktor, a prema kojem društvu su iz tog poslovnog odnosa doista ostala određena nepodmirena dugovanja. Stoga tvrdi da je potpisom Izjave od 27.10.2014., koju je tužitelj unaprijed pripremio, priznao dug prema društvu Rigeta d.o.o., a ne dug prema tužitelju. Osim toga, tvrdi da iznos toga duga sadrži i zatezne kamate na neplaćenu glavnicu duga za koje je glavnica nezakonito uvećana. Stoga smatra da Izjava od 27.10.2014. nema nikakvo pravno značenje pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti potražujući naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 4-7), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 149-154) te u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 3.4.2025. (stranica 158-162), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (stranica 170 i 171) i tuženika (stranica 171 i 172), kao stranaka, dok ostali dokazi koje je tuženik predložio u odgovoru na tužbu nisu provedeni jer je tuženik od izvođenja istih odustao u podnesku od 4.11.2025. (stranica 182-184).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik na zahtjev tužitelja potpisao izjavu u kojoj je priznao postojanje određenog duga, ali je sporno je li to upravo Izjava od 27.10.2014. (stranica 4) koju je tužitelj priložio uz tužbu i na koju se poziva u tužbi kao dokaz postojanja svoga potraživanja prema tuženiku jer je u istoj navedeno da tuženik priznaje dug prema tužitelju u iznosu od 152.338,95 kn. Nadalje je sporna aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika s obzirom na to da tuženik tvrdi kako nikada nije bio ni u kakvom pravnom odnosu izravno s tužiteljem te da nikada od njega osobno nije ništa primio da bi se moglo smatrati da tužitelju osobno duguje utuženi iznos, već tuženik tvrdi da je bio u višegodišnjem poslovnom odnosu putem svoga ugostiteljskog obrta " [obrt]" sa društvom Rigeta d.o.o. čiji je tužitelj direktor, a prema kojem društvu su iz tog poslovnog odnosa doista ostala određena nepodmirena dugovanja. Konačno, sporna je i visina eventualnog duga tuženika.

6. Tužitelj u svom iskazu (stranica 170 i 171) navodi da je jedini vlasnik društva Rigeta d.o.o. koje se isključivo bavi prodajom mesa pa kako je tuženik nekada imao ugostiteljski obrt tj. pečenjaru, koji je moguće nekada bio u vlasništvu njegovog oca T, to su njegova firma i taj obrt poslovno surađivali preko 20 godina kroz koje vrijeme je stekao u njih veliko povjerenje, iako računi nisu bili baš svaki puta plaćani u rokovima pa je tako postojao dogovor da tuženik i njegov otac ne plaćaju odmah meso kada su ga kupovali za svoje osobne potrebe, u kojem slučaju bi se dug zabilježio na ceduljicu u blagajni, kao što su u to vrijeme znali raditi i s drugim osobama, dakle bez ispostavljanja maloprodajnih računa. Nakon što je taj dug, i to u razdoblju od nekoliko mjeseci, došao do utuženog iznosa, tvrdi da su dogovorili da tuženik potpiše predmetnu Izjavu kojom prilikom su pred tuženikom uništene sve ove ceduljice s time da je tekst ove Izjave po zahtjevu tužitelja napisala njegova zaposlenica iz računovodstva nakon čega ju je tuženik potpisao bez ikakvih problema priznajući dug upravo u tom iznosu. Nadalje, tužitelj tvrdi da je tuženik ovaj iznos obećao podmiriti u roku od mjesec-dva čim proda neko zemljište, ali kako to tuženik nije učinio do kraja 2014., to tužitelj tvrdi da je taj dug sam podmirio svojoj firmi gotovinskom uplatom u Financijskoj agenciji jer je na godišnjoj inventuri htio sve "svesti na nulu" radi čega tvrdi da se radi o dugu tuženika prema njemu osobno. Inače zna da ovaj obrt tuženika više ne postoji s time da ne zna je li isti postojao u vrijeme kada je tuženik potpisao ovu Izjavu. Također ne zna je li taj obrt imao neke probleme u svom poslovanju, a na pitanje postoji li neki pisani trag u knjigovodstvenoj evidenciji društva Rigeta d.o.o. vezano uz ovu njegovu uplatu izvršenu krajem 2014. radi podmirenja duga tuženika, navodi da to nije vidljivo u knjigovodstvenim ispravama na taj način jer pri toj uplati, koja je izvršena u više navrata, nije naznačio svrhu uplate, a pored toga misli da je protekao zakonski rok u kojem bi se ova dokumentacija trebala čuvati. Inače navodi da utuženi iznos obuhvaća i PDV, ali ne i kamate.

7. Tuženik u svom iskazu (stranica 171 i 172), nakon što mu je predočen izvornik predmetne Izjave od 27.10.2014., navodi da je potpis na toj Izjavi sličan njegovom potpisu jer se inače potpisuje malo drugačije s time da se sjeća kako je krajem 2014. u firmi Rigeta d.o.o. potpisao izjavu u kojoj je priznao postojanje duga svoga obrta " [obrt]" prema toj firmi pri čemu napominje da je taj dug bio manji od onoga što je navedeno u predočenoj Izjavi, ali ne zna koliko je isti doista iznosio te je li bilo govora o roku u kojem je bio dužan podmiriti taj dug, ali zna da je u to vrijeme namjeravao prodati neko zemljište pa da se je to zakompliciralo. Također ne zna je li njegov obrt u to vrijeme još radio jer se ne sjeća kada je isti zatvoren. U svakom slučaju tvrdi da je taj dug nastao u razdoblju od 5-6 godina i to većim dijelom dok je još njegov otac bio vlasnik obrta s time da nije vidio je li tužitelj pri potpisu ove Izjave uništio neke ceduljice sa zapisanim dugom, a nije mu poznato je li u taj dug uračunat PDV te nije siguran je li bilo govora da bi se tadašnji dug uvećao za zatezne kamate. Pri tome potvrđuje da je bilo situacija kada bi njegov obrt kupovao meso od firme Rigeta d.o.o., a da bi se dug upisivao na ceduljice, dok bi meso koje su otac i on kupovali od te firme za osobne potrebe odmah plaćali, a na pitanje tužitelja postoji li izjava koju bi on potpisao kao vlasnik obrta " [obrt]" u kojoj bi priznao neki dug firmi Rigeta d.o.o., navodi da ne zna.

8. Sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja u dijelu u kojem isti navodi:

- da je on jedini vlasnik društva Rigeta d.o.o. koje se isključivo bavi prodajom mesa;

- da je tuženik nekada imao ugostiteljski obrt tj. pečenjaru;

- da su ova njegova firma i taj obrt, koji je moguće nekada bio u vlasništvu njegovog oca T, poslovno surađivali preko 20 godina;

- da je postojao dogovor da tuženik i njegov otac ne plaćaju odmah meso kada su ga kupovali za svoje osobne potrebe u kojem slučaju bi se dug zabilježio na ceduljicu u blagajni, kao što su u to vrijeme znali raditi i s drugim osobama, dakle bez ispostavljanja maloprodajnih računa;

- da se je s tuženikom dogovorio da isti potpiše predmetnu Izjavu kojom prilikom su pred tuženikom uništene sve ove ceduljice te

- da je tuženik ovaj iznos obećao podmiriti u roku od mjesec-dva čim proda neko zemljište, ali da to nije učinio.

9. Naime, tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio Izvadak iz sudskog registra (stranica 151-154) iz kojeg doista proizlazi da je tužitelj jedini osnivač društva Rigeta d.o.o. za koje je navedeno da mu je predmet poslovanja, između ostaloga, uzgoj stoke, peradi i ostalih životinja te trgovina na veliko i trgovina na malo, dok je iz dostavljenog Izvatka iz obrtnog registra (stranica 149 i 150) vidljivo da je tuženik bio vlasnik ugostiteljskog obrta " [obrt]" u razdoblju od 23.5.2005. do 16.11.2014., a da su djelatnosti toga obrta bili restorani-bistro, pečenjarnice i objekt brze prehrane pa je logično da su ova tužiteljeva firma i obrt tuženika poslovno surađivali tako što je tuženik kupovao meso od ove firme tužitelja s time da je moguće kako je ovakva poslovna suradnja trajala i 20 godina imajući u vidu da tužitelj sam navodi da je njegova firma bila u poslovnom odnosu s ovim obrtom još u vrijeme kada je ovaj obrt bio u vlasništvu tuženikovog oca T jer i tuženik u svom iskazu potvrđuje činjenicu da je ranije vlasnik toga obrta bio njegov otac.

10. Međutim, kraj činjenice da tužitelj u svom iskazu sam navodi da je postojao dogovor da tuženik i njegov otac ne plaćaju odmah meso kada su ga kupovali za svoje osobne potrebe, u kojem slučaju bi se taj dug zabilježio na ceduljicu u blagajni, a da su tako u to vrijeme znali raditi i s drugim osobama, dakle bez ispostavljanja maloprodajnih računa, ovaj sud je prihvatio kao istinit iskaz tuženika u dijelu u kojem on potvrđuje da je bilo situacija kada bi njegov obrt kupovao meso od firme Rigeta d.o.o., a da bi se dug upisivao na ceduljice te da je on krajem 2014. u firmi Rigeta d.o.o. potpisao izjavu u kojoj je priznao postojanje duga svoga obrta " [obrt]" , a ne svog osobnog duga, prema toj firmi. Naime, sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužitelja u dijelu da bi dug od čak 20.218,85 eur (152.338,95 kn), kako to proizlazi iz Izjave od 27.10.2014. (stranica 4), nastao tako što tuženik i njegov otac, kao fizičke osobe, njegovoj firmi Rigeta d.o.o. nisu plaćali meso odmah kada su ga kupovali za svoje osobne potrebe te da bi dug po tom osnovu nastao u razdoblju od samo nekoliko mjeseci u tolikom iznosu kraj činjenice da tužitelj u svom iskazu na upit tuženika navodi bi se za taj iznos danas moglo kupiti čak 2-3 tone mesa, a u to vrijeme možda i više pa je doista malo vjerojatno da bi netko kupovao u tako kratkom vremenu toliku količinu mesa za svoje osobne potrebe slijedom čega je sud utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o dugu tuženikovog obrta " [obrt]" prema društvu Rigeta d.o.o. pri čemu nije sporno da se radilo o kupnji mesa upravo od društva Rigeta d.o.o., a ne od tužitelja osobno.

11. Nadalje, sud nije prihvatio kao istinit iskaz tužitelja niti u dijelu u kojem isti tvrdi da je utuženi dug sam podmirio svojoj firmi Rigeta d.o.o. gotovinskom uplatom u Financijskoj agenciji jer da je na godišnjoj inventuri htio sve "svesti na nulu" pa da bi se stoga radilo o dugu tuženika prema njemu osobno. Naime, tužitelj ovakve svoje navode ni sa čime nije dokazao, već je dapače u svom iskazu naveo da to nije vidljivo u knjigovodstvenim ispravama toga društva na taj način jer pri uplati, koja je izvršena u više navrata, nije naznačio svrhu uplate, a sve da je tužitelj doista ovaj dug sam podmirio svojoj firmi Rigeta d.o.o. umjesto tuženika, tužitelj niti tada ne bi bio aktivno legitimiran potraživati od tuženika utuženi dug jer isti od tuženika ne potražuje temeljem eventualno izvršene cesije nego isti potražuje temeljem Izjave od 27.10.2014. (stranica 4), iako sam navodi da u vrijeme potpisivanja iste to nije bilo njegovo potraživanje, već potraživanje društva Rigeta d.o.o., kao ustupitelja ove tražbine.

12. Vezano uz iskaze stranaka danih u ovosudnom postupku poslovni broj P- 2437/2019 na koje se obje stranke pozivaju u svojom očitovanjima, valja reći da iz iskaza tuženika danog na zapisniku od 7.2.2022. (stranica 161 i 162) doista proizlazi da je on svjestan postojanja određenog duga utuženog u ovom postupku, ali prema društvu Rigeta d.o.o. od strane njegovog bivšeg obrta pri čemu niti u tom postupku nije priznao visinu istoga, već je samo naveo kako će on i njegova obitelj to probati riješiti s tužiteljem pa iz svega navedenoga proizlazi da je sporna i visina utuženog potraživanja tim više što tužitelj u svom iskazu sam navodi da utuženi iznos obuhvaća i PDV, a što je sukladno navodima tuženika iz podneska od 4.11.2025. (stranica 182-184), neobično odnosno nelogično imajući u vidu da je ovaj dug prema tvrdnji tužitelja nastao tako što je društvo Rigeta d.o.o. prodavalo meso tuženiku "na crno" tj. bez izdavanja maloprodajnih računa u kojem slučaju je općepoznato da u cijenu nije uključen porez na dodanu vrijednost.

13. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

14. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), a isti se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 18.3.2021., 28.7.2021., 1.3.2024., 17.3.2025. (odgovor na tužbu) i 14.5.2025. u iznosima od po 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 3. za sastav podneska od 4.11.2025. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 13.6.2025., 4.11.2025. i 14.1.2026. u iznosima od po 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 2. za zastupanje na ročištu 10.10.2022. u iznosu od 250,00 eur (125 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 10. toč. 1. za sastav žalbe od 9.10.2024. protiv presude u iznosu od 625,00 eur (312,50 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 5.075,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 1.268,75 eur, dok predujam za grafološko vještačenje iznosi 199,08 eur pa to sveukupno daje iznos od 6.542,83 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi i to zajedno sa zateznom kamatom od 27.2.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23).

U Zagrebu, 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika