REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-4219/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], EZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], i KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] te svi osim KZ kao suvlasnici stambene zgrade u [adresa] zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, a ovaj po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja RZ, odvjetničke vježbenice, te punomoćnice tuženika Jasne Matičević, odvjetnice, dana 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-78835/2022 od 27. rujna 2022. kojim se tuženiku TZ nalaže da tužiteljici DZ plati iznos od 188,52 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 11,91 eur od 16. lipnja 2020.,

- 25,23 eur od 16. srpnja 2020.,

- 25,23 eur od 16. kolovoza 2020.,

- 25,23 eur od 16. rujna 2020.,

- 25,23 eur od 16. listopada 2020.,

- 25,23 eur od 16. studenoga 2020.,

- 25,23 eur od 16. prosinca 2020. te na iznos od

- 25,23 eur od 16. veljače 2021.,

sve do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Stavlja se izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-78835/2022 od 27. rujna 2022. kojim se tuženiku TZ nalaže da tužiteljici DZ plati troškove postupka u iznosu od 66,36 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku TZ da tužiteljici DZ nadoknadi parnični trošak u iznosu od 557,85 eur zajedno sa zateznom kamatom od 27. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-78835/2022 od 27. rujna 2022. kojim se tuženiku TZ nalaže da tužiteljici DZ plati iznos od 1,21 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od 13. lipnja 2022. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

V. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Joze Rotima poslovni broj Ovrv-78835/2022 od 27. rujna 2022. kojim se tuženiku TZ nalaže da tužiteljima EZ, BZ, FZ, PZ, IZ, UZ, AZ, LZ i BZL plati iznos od 189,72 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom te se tužbeni zahtjev u odnosu na njih odbija u cijelosti.

VI. Nalaže se tužiteljima EZ, BZ, FZ, PZ, IZ, UZ, AZ, LZ i BZL da tuženiku TZ nadoknade parnični trošak u iznosu od 281,25 eur u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji, kao suvlasnici stambene zgrade u [adresa], u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave potražuju od tuženika isplatu iznosa od 189,72 eur (1.429,41 kn) s osnova neplaćenog doprinosa za sredstava zajedničke pričuve za stan u [adresa] i to za razdoblje od svibnja do studenoga 2020. te za siječanj 2021. zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a potražuju i naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 66,36 eur sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Konačno potražuju i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. U prigovoru od 6.10.2022. (stranica 25) tuženik osporava osnov i visinu utuženog potraživanja te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da tužiteljima ništa ne duguje, a ističe i prigovor zastare s time da je na ročištu 8.3.2024. (stranica 77 i 78) istakao i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navodeći da tužitelj nije dokazao da je s vlasnicima predmetne nekretnine sklopio ugovor o upravljanju smatrajući da je navedeno mogao dokazati samo izvodom iz zemljišne knjige kao i dostavom popisa suvlasnika, dok je svoj prigovor promašene pasivne legitimacije obrazložio time da su tužitelji bili dužni dostaviti dokaz da je upravo on u posjedu predmetne nekretnine s obzirom na fiducijarni prijenos vlasništva napominjući pri tome da tužitelji svoje potraživanje temelje na jednostranim ispravama smatrajući da se istima ne može dokazivati postojanje dužničko-vjerovničkog odnosa. Stoga konačno predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška.

3. U tijeku parničnog postupka provedenog kao povodom prigovora protiv platnog naloga, izvršen je uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve (stranica 6), u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 20.2.2023. (stranica 37-65) te uz podnesak tužitelja od 23.12.2024. (stranica 177-180) nakon čega je utvrđeno da je potraživanje tužitelja djelomično osnovano u odnosu na tužiteljicu DZ, dok je u cijelosti neosnovano u odnosu na tužitelje EZ, BZ, FZ, PZ, ĆZ, ZZ, ĐZ, LZ i FZL pa je temeljem odredbe čl. 451. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci pod točkom I., IV. i V. pri čemu se napominje da sud nije odlučivao o potraživanju od strane tužiteljice GZ iz razloga što je pravomoćnim rješenjem od 8.5.2023. u odnosu na nju tužba odbačena jer je ista umrla prije podnošenja predmetnog prijedloga za ovrhu.

4. Uvidom u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve (stranica 13) vidljivo je da postoji nepodmireno dugovanje tuženika u ukupnom iznosu od 1.429,41 kn (189,72 eur) s osnova doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa] i to za razdoblje od svibnja do studenoga 2020. te za siječanj 2021., koliki iznos tužitelji i potražuju u tužbi, a za koji iznos tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da ga je makar i djelomično platio.

5. Uvidom u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 18.2.1998. (stranica 42-45) vidljivo je da je isti sklopljen između društva Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo d.o.o. i suvlasnika posebnih dijelova stambene zgrade u [adresa] te da su suvlasnici temeljem Međuvlasničkog ugovora od 27.1.1998. poslove upravljanja predmetnom zgradom povjerili upravo Gradskom stambeno-komunalnom gospodarstvu d.o.o., koje je za te poslove i registrirano, a što je pak vidljivo iz Povijesnog izvatka iz sudskog registra (stranica 61-65).

6. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 27.1.1998., čiji sastavni dio je i Popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (stranica 50-55), vidljivo je da su isti potpisali svi tamo navedeni suvlasnici s time da je kao vlasnica stana površine 44,00 m2 upisana i potpisana NZ, a iz Izvatka iz knjige položenih ugovora, Povijesni prikaz (stranica 37-41) je vidljivo da je ista u to vrijeme i bila upisana u knjizi položenih ugovora kao vlasnica stana u prizemlju lijevo površine 44,00 čm u predmetnoj stambenoj zgradi, dok je nadalje vidljivo da je u knjizi položenih ugovora tuženik uknjižen kao vlasnik toga stana temeljem Ugovora o prodaji nekretnine od 8.7.2005. pri čemu nije sporno da je tuženik na predmetnoj nekretnini zasnovao fiducijarno vlasništvo radi osiguranja tražbine svoga vjerovnika, kako to tužitelj i navodi u podnesku od 20.2.2023. (stranica 32-36), a tuženik navedeno ne osporava, već samo ističe da su tužitelji s obzirom na fiducijarni prijenos vlasništva bili dužni dostaviti dokaz da je on bio u posjedu predmetne nekretnine u utuženom razdoblju.

7. Sud pri tome nije prihvatio osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika odnosno tvrdnju tuženika da on ne bi bio u obvezi plaćanja doprinosa u sredstva zajedničke pričuve neovisno o tome što je uvidom u Izvadak iz knjige položenih ugovora, Povijesni prikaz (stranica 37-41) vidljivo, kako to tuženik i tvrdi, da je svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu uknjižio OZ na temelju Ugovora o zajmu i sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 15.2.2019., dakle, još prije utuženog razdoblja. Naime, tuženik smatra da bi tužitelji u konkretnom slučaju trebali dokazivati da je upravo on u tom razdoblju bio u posjedu predmetnog stana.

8. Vezano uz navedeno napominje se da je odredbom čl. 89. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25, u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno pa je jasno da je upravo tuženik u utuženom razdoblju bio u obvezi snositi ove troškove jer je na to obvezan samim zakonom imajući u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju svoje pravo vlasništva predmetnog stana prenio samo radi osiguranja tražbine, a odredbom čl. 329. st. 1. ZVDSP-a je propisano da vjerovnik tražbine osigurane založnim pravom na nekretnini nema pravo na posjed založene nekretnine niti ima pravo ubirati i prisvajati njezine plodove i druge koristi od nje ili bilo kako upotrebljavati tu nekretninu pri čemu je odredbom čl. 304. st. 2. ZVDSP-a propisano da je na nekretninama moguće osnovati založno pravo jedino kao hipoteku, a odredbom čl. 297. st. 2. ZVDSP-a je pak propisano da se sve ono što je određeno za založno pravo primjenjuje na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja. Stoga je iz navedenih odredbi ZVDSP-a jasno da je smisao ovakvog prijenosa prava vlasništva samo osiguranje namirenja tražbine ako ista o dospijeću ne bude namirena pa je tuženik i dalje pasivno legitimiran za plaćanje utuženog potraživanja, a ukoliko je isti eventualno drugačije ugovorio s navedenim fiducijarnim vlasnikom ove nekretnine, tada je teret dokaza u tom smislu na tuženiku.

9. Nadalje, sud nije prihvatio osnovanim niti istaknut prigovor zastare utuženog potraživanja imajući u vidu odredbu čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljem tekstu: ZOO) koja propisuje da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, sve jer se u konkretnom slučaju radi o takvim povremenim davanjima, a od dana dospijeća svakog pojedinog zatraženog iznosa pa do podnošenja predmetnog ovršnog prijedloga tj. do 12.7.2022. nije protekao propisani rok zastare od tri godine.

10. Međutim, sud je utvrdio osnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije svih tužitelja, osim tužiteljice DZ, iz razloga što isti nisu dokazali svoje suvlasništvo stambene zgrade u [adresa], već su samo uz podnesak od 20.2.2023. dostavili Međuvlasnički ugovor od 27.1.1998. (stranica 50- 60) čiji sastavni dio je i Popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (stranica 55) iz kojeg proizlazi da niti jedan tužitelj nije na tom popisu suvlasnika, dok iz Odluke suvlasnika (stranica 59), iz koje je vidljivo da suvlasnici predmetne stambene zgrade potpisom potvrđuju da su, između ostaloga, usvojili Godišnji program upravljanja zgrade u iznosu od 2.281,44 kn te mjesečni doprinos u zajedničku pričuvu odredili u iznosu od 4,32 kn/m2, pak proizlazi da su kao suvlasnici predmetne stambene zgrade navedeni samo tužitelji: LZ, ZZ, KZ, DZ, BZ i EZ, a ne i ostali tužitelji s time da je u odnosu na KZ rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-2964/2022-4 od 8.5.2023. tužba odbačena iz razloga što je ista umrla još 7.2.2022. tj. prije podnošenja ove tužbe pa je jasno da niti jedan od naznačenih tužitelja navedenom dokumentacijom nije nedvojbeno dokazao svoje suvlasništvo predmetne stambene zgrade jer se navedeno sa sigurnošću može dokazati samo dostavom izvoda iz zemljišne knjige odnosno izvodom iz knjige položenih ugovora, kao što je to učinjeno u odnosu na tuženika, a posebno kraj činjenice da niti jedan od naznačenih tužitelja, pa niti tuženik, nije na Popisu suvlasnika predmetne stambene zgrade koji je sastavni dio Međuvlasničkog ugovora od 27.1.1998. iz čega je pak vidljivo da je u razdoblju od 1998. do podnošenja ove tužbe došlo do potpune promjene suvlasništva ove nekretnine.

11. Pri tome se napominje da je sud uzeo u obzir tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja neovisno o tome što je tuženik ovaj prigovor istakao tek na ročištu za glavnu raspravu, a ne sukladno upozorenju iz rješenja od 2.1.2023. (stranica 29-31) tj. u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska od 20.2.2023., sve imajući u vidu da je tuženik već u prigovoru osporio i osnov i visinu utuženog potraživanja pa su se tužitelji pravovremeno mogli očitovati odnosno dokazati i svoju aktivnu legitimaciju u ovome postupku, a koju aktivnu legitimaciju je u ovom ponovljenom postupku dokazala samo tužiteljica DZ jer je uz podnesak od 23.12.2024. dostavljen Izvadak iz zemljišne knjige (stranica 177 i 178) iz kojeg je razvidno da je ista suvlasnica predmetne najamne stambene zgrade u [adresa].

12. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao pod točkom V. izreke odnosno platni nalog ukinuti u cijelosti u odnosu na tužitelje EZ, BZ, FZ, PZ, ĆZ, ZZ, ĐZ, LZ i FZL te tužbeni zahtjev u odnosu na njih odbiti u cijelosti, dok je u odnosu na tužiteljicu DZ isti održan na snazi samo za isplatu iznosa od 188,52 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

13. Naime, uvidom u Međuvlasnički ugovor od 27.1.1998. (stranica 50-60) te u Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa] od 18.2.1998. (stranica 42-45) utvrđeno je da je istima određena visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve kao i obveze i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja pa je tako utvrđeno da se udio suvlasnika u troškovima upravljanja utvrđuje na način da visina udjela odgovara odnosu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine prema zbroju korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi, korigiran koeficijentima iz čl. 14. navedenog Međuvlasničkog ugovora, a koji za stambeni prostor iznosi 1,00 pa kako je u konkretnom slučaju na taj način i utvrđena visina mjesečnog iznosa (umnožak pričuve od 4,32 kn/m2, koeficijenta od 1,00 te površine stana tuženika od 44,00 m2) i to u visini od 190,08 kn (25,23 eur), kao što je to vidljivo iz Izvadka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve (stranica 13), a koji je ovaj sud prihvatio kao vjerodostojnu ispravu jer je u istome jasno naznačeno da se radi o doprinosima za sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa] pri čemu je navedeno i razdoblje knjiženja i dospijeća pojedinih mjesečnih obveza kao i njihova visina čime je udovoljeno uvjetima propisanim odredbom čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22), to je valjalo tuženika pod točkom I. izreke obvezati da tužiteljici DZ plati utuženo potraživanje u ukupnom iznosu od 188,52 eur odnosno u iznosu od 25,23 eur mjesečno za utuženo razdoblje od lipnja do studenoga 2020. te za siječanj 2021. s time da je tuženiku umanjen iznos zaduženja za svibanj 2020. na iznos od 11,91 eur iz razloga što je uzeta u obzir njegova uplata od 100,38 kn (13,32 eur) izvršena dana 14.10.2020. (25,23 eur umanjeno za 13,32 eur iznosi 11,91 eur). Na dosuđene iznose tužiteljici je priznato pravo na zatezne kamate od svakog 16. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate jer je tako zatraženo u tužbenom zahtjevu, iako je prema čl. 14. Međuvlasničkog ugovora od 27.1.1998. (stranica 50-60) dospijeće mjesečnog doprinosa za sredstva zajedničke pričuve do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, i to temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a te temeljem odredbe čl. 14. toga Međuvlasničkog ugovora prema kojoj je suvlasnik koji ne izvrši uplatu u roku dospijeća dužan platiti zateznu kamatu.

14. S druge strane, sud nije utvrdio osnovanim potraživanje tužiteljice DZ u iznosu od 1,21 eur (9,15 kn) koji navedena tužiteljica potražuje s osnova obračuna kamata (3,60 kn + 5,55 kn) koji obračun je prema navodu iz podneska od 20.2.2023. (stranica 32-36) izvršen zato što je tuženik platio iznos zajedničke pričuve sa zakašnjenjem, imajući u vidu da je tuženik u prigovoru osporio visinu utuženog potraživanja, a da ova tužiteljica nije dostavila obračun ovih zateznih kamata niti je na tu okolnost predložila izvesti bilo kakve dokaze. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

15. Odluka o trošku postupka tužiteljice DZ donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a imajući u vidu da ista nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, a isti se odnosi na trošak njenog zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) i to temeljem Tbr.8. toč. 1. za sastav podnesaka od 20.2.2023., 23.12.2024. i 19.1.2026. u iznosima od po 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 8.3.2024., 15.5.2025. i 23.1.2026. u iznosima od po 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 10. toč. 1. za sastav žalbe od 6.5.2024. protiv presude od 22.4.2022. u iznosu od 62,50 eur (31,25 bod x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 11. toč. 1. za sastav ovršnog prijedloga u zatraženom iznosu od 33,18 eur, dok trošak predujma naknade javnog bilježnika iznosi 18,75 eur što ukupno iznosi 414,43 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 103,61 eur kao i trošak sudske pristojbe na žalbu od 6.5.2024. protiv presude od 22.4.2022. u iznosu od 26,54 eur te trošak sudske pristojbe na presudu od 22.4.2022. u iznosu od 13,27 eur pa sveukupni parnični trošak tužiteljice DZ iznosi dosuđenih 557,85 eur koliko je tuženiku pod točkom III. izreke i naloženo da joj nadoknadi zajedno sa zateznom kamatom od 27.2.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a. Pri tome ovoj tužiteljici nije priznat trošak ostatka naknade javnog bilježnika u zatraženom iznosu od 18,75 eur + PDV (75,00 kn + PDV) jer ista nije dokazala da je takav trošak imala.

16. Naime, kako se prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke, a kako onda i zatezne kamate na trošak postupka teku tek od dana donošenja prvostupanjske presude, to je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

17. Odluka o trošku postupka tuženika u odnosu na ostale tužitelje donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife i to temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 8.3.2024., 15.5.2025. i 23.1.2026. u iznosima od po 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 3. za zastupanje na ročištu za objavu presude od 22.4.2024. u iznosu od 25,00 eur (12,50 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr.11. toč. 1. za sastav prigovora od 6.10.2022. protiv platnog naloga u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 225,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 56,25 eur pa sveukupni parnični trošak tuženika iznosi dosuđenih 281,25 eur koliko je tim tužiteljima pod točkom VI. izreke i naloženo da mu nadoknade. Pri tome tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe jer tuženik nikakvu sudsku pristojbu tijekom postupka nije platio.

18. Tužiteljici DZ su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 27. veljače 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

- punomoćnicima tužitelja

- punomoćnici tuženika