REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-322/2023-20

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja MIT dizajn studio d.o.o. za dizajn i pripremu tiska, Osijek, Županijska 25, OIB: 98904099013, kojeg zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Željko Švedl & Vedrana Švedl Blažeka j.t.d., Osijek, Trg Ante Starčevića 10/I, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, radi poreznog nadzora, 27. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/22-01/55, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor, KLASA: UP/I-471-02/2021-001/000218 URBROJ: 513-07-14-0203/004-21- 01 od 15. prosinca 2021., kojim je tužitelju za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2019. u točki I. utvrđen manje obračunati porez na dobit u iznosu od 113.126,82 kn i zakonska zatezna kamata u iznosu od 6.989,71 kn, te u točki II. manje obračunati porez na dodanu vrijednost u iznosu od 46.645,16 kn i zatezna kamata u iznosu od 4.739,74 kn.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u provedenom postupku povrijeđeno načelo zakonitosti, načelo razmjernosti, načelo pomoći stranci načelo utvrđivanja materijalne istine načelo učinkovitosti i ekonomičnosti i načelo pomoći stranci. Ističe da je u konkretnom slučaju postupak nadzora trajao više od osam mjeseci iz potpuno neopravdanih razloga i predstavljalo je maltretiranije i višemjesečno šikaniranje tužitelja. Ukazuje na obvezu poreznog tijela da tijekom cijelog upravnog-poreznog postupka mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove pravne stvari. U konkretnom slučaju ovlaštena osobe poreznog tijela UT i LT nisu postupali sukladno zakonskim odredbama kojim su utvrđena načela upravnog postupka, a osobito načelo neposrednosti, već su tijekom poreznog nadzora sa poreznim obveznikom punih osam mjeseci putem mailova tražili određenu dokumentaciju, a poreznom obvezniku uopće nije bilo omogućeno da se izjasni zbog čega se ta dokumentacija potražuje, da se očituje na ta pitanja, a naročito na pravna pitanja i mogućnost imenovanja stručnog punomoćnika. Nužno je istaknuti da je protiv zakonskog zastupnika ZT i prokuriste IT započeo kazneni postupak gotovo istovremeno kada i porezni nadzor, što nije slučajno kada se zna da supruga LT radi u državnom odvjetništvu. Tijekom poreznog nadzora ovlaštene osobe poreznog tijela su o tome imali saznanja. S tim u svezi nije istinita tvrdnja iz obrazloženja pobijanog rješenja da porezni obveznik nije poreznom tijelu dostavio sve podatke i isprave o oštećenjima predmetnog vozila Porche Cayenne. Ne samo da je ta dokumentacija dostavljana, već je i od poreznog tijela zatraženo da ukoliko je bilo propusta glede za to vozilo prijavljene porezne osnovice da se ista utvrdi novim poreznim rješenjem što su ovlaštene osobe poreznog nadzora odbile učinili. Naime, poreznom obvezniku je tijekom provođenja kaznenog postupka bilo bitno pravno stajalište poreznog tijela, u cilju dokazivanja da se u konkretnom slučaju radi o prekršaju a nikako o kaznenom djelu. Kako ovlaštene osobe poreznog nadzora to nisu htjele učiniti odgovorne osobe poreznog obveznika ĐT, zakonski zastupnik i IT, prokurista sklopili su sporazum sa ŽDO Osijek glede pitanja priznanja optužnice i predložene kazne koji sporazum je prihvaćen od strane Županijskog suda u Osijeku. Posebno se napominje da je poreznom obvezniku naime stjecanja protupravne imovinske koristi uplaćen iznos od 167.548,71 kn. Ističe da je odredbom članka 11. stavka 3 Općeg poreznog zakona propisano je da ako je u kaznenom postupku ili prekršajnom postupku pravomoćnom odlukom izrečena zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom porezni akt kojim je utvrđena porezna obveza poništiti će se na zahtjev poreznog obveznika. Kako ovlaštene osobe poreznog nadzora nisu zlonamjerno pomogle ovlaštenim osobama glede izloženog pitanja licemjerno je i zlonamjerno je izdavanje pobijanog poreznog akta kada su imali saznanja o ishodu kaznenog postupka, te se u u tom kontekstu traži poništenje pobijanog akta. Glede utvrđenja uvećanja poreza na dobit po osnovi otpisa i uništenja računalne oprema u iznosu od 117.051,29 Kn zapravo je razvidno koliko su ovlaštene osobe poreznog nadzora bile zlonamjerne te su činile sve moguće nezakonite radnje radi nanošenja štete poreznom obvezniku. Kako je moguće tvrditi da porezni obveznik nije predočio urednu i vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju o zbrinjavanju računalne i uredske opreme, kada je to predano ovlaštenoj pravnoj osobi, a poreznom tijelu je u dva navrata dostavljen dokaz o tome, koji se prilaže i u uz ovu tužbu. Nadalje, u konkretnom slučaju je pravno nemoguće poreznom obvezniku obračunavati PDV kako je to učinjeno pobijanim rješenjem, jer je PDV plaćen i ne može se višestruko obračunavati. Dakle, tijekom provedenog poreznog nadzora učinjeno je niz povreda načela poreznog zakona i povrede upravnog postupka, tako da je drugostupanjsko tijelo moralo pobijano rješenje poništiti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje a što nije učinjeno.

3. Stoga tužitelj predlaže sudu poništiti osporeno, kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis upravnog postupka i isprave koje su priložene u taj spis, a tijekom spora održana su i ročišta kako bi se u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/2024. - dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja, jer ovdje za donošenje zakonite i pravilne odluke vještačenje nije potrebno, prije svega zato jer se sve bitne činjenice mogu utvrditi iz podataka poreznog spisa, a koje podatke i činjenice tužitelj nije doveo u sumnju, te zato što je vještačenje primarno predloženo radi utvrđivanja pravnih pitanja, i to za ispitivanje zakonskih uvjeta za utvrđivanje manje obračunatog poreza, odnosno kako bi utvrdilo jesu li propusti, koje je utvrdila Porezna uprava, zakonska osnova za utvrđenje poreznih obveza. Za pravna pitanja nadležni su sudovi, a ne vještaci, pa je stoga sud taj dokazni prijedlog odbio. Na raspravi održanoj 29. siječnja 2026. opunomoćenik tužitelja je ostao kod svega ranije navedenoga te je popisao trošak upravnog spora. Što se tiče tvrdnji da je sud zbog ponovnog otvaranja rasprave bio dužan izvesti dokaz vještačenjem valja reći da je sud ponovnim otvaranjem rasprave u osnovi prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Naime, opunomoćenik tužitelja nije pristupio na ročište određeno za 16. listopada 2025., da bi zatim zatražio povrat u prijašnje stanje dostavljajući medicinsku dokumentaciju u kojoj je liječnik zabilježio tegobe na koje se opunomoćenik žalio. Smatrajući da tužitelj možda ima neke bitne stvari o kojima je potrebno raspraviti, sud je raspravu ponovno otvorio čime je postignut učinak kojeg je opunomoćenik i tražio. Time nije preuzeta obveza za provođenje vještačenja, čak da je taj prijedlog sud usvojio, mogao je od njega kasnije i odustati.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je Porezna uprava, Područni ured Osijek, obavio porezni nadzor kod poreznog obveznika MIT dizajn studio d.o.o., o čemu je sastavljen zapisnik, KLASA: 471-02/21-01/135, URBROJ: 513-07-14-21-13 od 16. studenog 2021. Nadzorom su utvrđene nepravilnosti koje su rezultirale utvrđenjem predmetnih poreznih obveza. Naime, porezno tijelo je uvećalo osnovicu poreza na dobit u iznosu od 82.948,71 kn, jer je obavljenim nadzorom utvrđeno kako je tužitelj isknjižio računalnu i uredsku opremu u svezi kojeg isknjiženja je dostavio Odluku o otpisu sitnog inventara i stare rashodovane imovine male vrijednosti od 1997. do 2011. u ukupnom iznosu od 117.051,29 kn, a koja je donesena 31. kolovoza 2019.. Budući porezni obveznik nije predočio urednu i vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu, popratnu dokumentaciju o zbrinjavanju računalne i uredske opreme, niti je podnio zahtjev Poreznoj upravi da prisustvuje otpisu i uništenje računalne i uredske opreme, poreznim nadzorom povećana je dobit za iznos od 117.051,29 kn.

8. Nadalje, obavljenim poreznim nadzorom utvrđeno je kako je porezni obveznik od dobavljača AUTO URSUS d.o.o. iz Zagreb nabavio vozilo Porsche Cayenne, po ulaznom računu broj 610-01-1 od 21. prosinca 2018., za ukupan iznos od 139.874,06 kn, s iskazanim PDV-om u iznosu 27.974,81 kn, obračunanim po stopi od 25%, na osnovicu od 111.899,25 kn. Vozilo je porezni obveznik prodao kupcu CT iz [adresa] prema izlaznom računu broj 49/4/4 od 02. svibnja 2019. za iznos od 34.312,50 kn, s iskazanim PDV-om u iznosu 6.862,50 kn, na osnovicu od 27.450,00 kn. Utvrđeno je da je prilikom prodaje predmetnog vozila porezni obveznik na kto 4822 - rashod od prodaje dugotrajne imovine proknjižio iznos troška od 93.249,37 kn i na kontu 0390 - akumulirana amortizacija iskazao je iznos 18.649,88 kn. Obavljenim nadzorom utvrđeno je kako je porezni obveznik netočno utvrdio iznos troškova od 93.249,37 kn i iznos amortizacije u iznosu od 18.649,88 kn, budući je vozilo prodano 4 mjeseca nakon nabave, znatno ispod tržišne ali i knjigovodstvene vrijednosti, pri čemu nije predočena odgovarajuća vjerodostojna dokumentacija da je vozilo bilo znatnije oštećeno ili pokvareno prije prodaje, zbog čega je, sukladno odredbi članka 33. stavak 10. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine, br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23. i 114/23.) utvrđena osnovica za oporezivanje u visini nabavne cijene umanjena za iznos prodaje i obračun amortizacije.

9. Slijedom navedenog poreznim nadzorom je utvrđena osnovica za obračun PDV-a u iznosu od 69.529,35 kn te je za navedeni iznos porezno nepriznatog rashoda uvećana osnovica poreza na dobit za 2019. i izvršena je korekcija porezne prijave poreza na dobit za utvrđeni iznos razlike od 664.330,43 kn. Obavljenim nadzorom porezne dokumentacije utvrđene su i nepravilnosti u obračunu amortizacije glede osobnog automobila BMW X 7, budući porezni obveznik nije točno iskazao iznos porezno priznate amortizacije u iznosu od 53.333,33 kn i iznos porezno nepriznate amortizacije od 38.102,20 kn, te je za iznos porezno nepriznatog PDV-a iskazanog u okviru troškova povećan iznos amortizacija od 8.998,44 kn. Također je porezno tijelo izvršilo i druge korekcije prijave poreza na dobit za 2019. - povećanje osnovice u iznosu od 117.051,29 kn budući nije predočio urednu i vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu - popratnu dokumentaciju o zbrinjavanju računalne i uredske opreme, niti je podnio zahtjev Poreznoj upravi da prisustvuje otpisu i uništenje računalne i uredske opreme, - umanjenje prihoda za predujam od 200.000,00 kn, budući je porezni obveznik proknjižio račun za predujam broj 2/4/9 od 27.12.2019. godine na prihodima u iznosu od 200.000,00 kn a nije proknjižio u okviru konta predujmova.

10. Nadalje, obavljajući porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2019. glede nezakonitog isknjiženja računalne i uredske opreme na utvrđenu osnovicu od 1 17.051 ,29 kn obračunat je pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 29.262,82 kn. Slijedom svega navedenog poreznim nadzorom je za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2019. utvrđena obveza PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 544.274,06 kn umjesto u iznosu od 497.628,90 kn kako je iskazao porezni obveznik u podnesenim prijavama PDV-a, te je na razliku od 186.580,64 kn obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 46.645,16 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

11. Vezano za prigovor o povredi odredbe članka 121. stavak 4. i 5. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22.) valja reći da se na taj prigovor tuženik valjano očitovao uz razloge koje i sud prihvaća. Naime, ova odredba ne isključuje mogućnost da se porezni nadzor obavlja i/ili u službenim prostorijama poreznog tijela, jer se porezni nadzor odnosi na poslovnu dokumentaciju i evidencije. Jednako tako traženje dostave poslovne dokumentacije putem mail-a ne predstavlja povredu prava niti propust poreznog tijela, budući je ovim putem porezni obveznik imao mogućnost uz minimalne troškove doista sudjelovati u postupku, te pravovremeno i neograničeno dostavljati svu relevantnu dokumentaciju. Nadalje, samo trajanje poreznog nadzora nije vremenski limitirano, te je ovisno o vrsti poreza koja se provjerava, broju transakcija odnosno vrsti i količini činjenica koje je potrebno utvrditi, aktivnom ili pasivnom sudjelovanju poreznog obveznika, kao i provedbi odgovarajućeg dokaznog postupka i sl., što je i tuženik valjano obrazložio. Ovdje nije sporno da je porezni obveznik mogao sudjelovati u postupku, te bez ograničenja dostavljati svu relevantnu dokumentaciju.

12. Što se tiče prigovora vezanih uz kazneni postupak, valja reći da su porezni i kazneni postupak posebni postupci, regulirani su bitno drugačijim propisima i imaju bitno drugačija pravila, naime, u kaznenom postupku dokazuje se postojanje kaznenog djela i tko ga je počinio, a u porezom postupku utvrđuje se činjenice bitne za oporezivanje odnosno je li porezni obveznik sukladno zakonu vodio poslovne knjige i evidencije i utvrdio poreznu osnovicu i obvezu. U tom smislu odluka Županijskog suda u Osijeku (Kov-10/2021-18) nije od odlučnog značaja. Naime, iz te odluke razvidno je kako su optuženici IT i ZT oglašeni krivima i kažnjeni, a presuda je donesena temeljem sporazuma stranaka, Nije sporno da je IT uplatio iznos od 167.548,71 kn u korist računa poreznog obveznika, ali je iz opisa transakcije razvidno da se radilo o osiguranju naknade štete po optužnici br. KO-DO- 17/2021. Stoga nije osnovan zahtjev za poništavanje prvostupanjskog poreznog rješenja u smislu članka 11. stavka 3. Općeg poreznog zakon, jer se ovdje nije radilo o odluci kojom je izrečeno oduzimanje imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, a zbog koje bi trebalo poništiti porezni akt kojim je utvrđena porezna obveza.

13. Slijedom svega navedenoga, te analizirajući podatke spisa, posebice utvrđenja iz zapisnika KLASA: 471-02/21-01/135, URBROJ: 513-07-14-21-13 od 16. studenog 2021. te imajući u vidu mjerodavne odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Zakona o porezu na dobit (''Narodne novine'', br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13., 143/14., 50/16., 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20. i 114/22.), ocjena je ovoga suda da je tijekom poreznog nadzora pravilno tužitelju utvrđen manje obračunati PDV, i porez na dobit kako je to prvostupanjsko tijelo obrazložilo u rješenju od 15. prosinca 2021., kao i tuženik u osporenom rješenju, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

14. Zbog svega navedenoga, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u izreci pod točkom I.

15. Odluka pod točkom II. izreke ove presude temelji se na članku 147. stavku 1. ZUS-a.

U Osijeku 27. veljače 2026.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opun.

2. Tuženiku