REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

51500 Krk

Poslovni broj: P-54/2023.-33.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona u pravnoj stvari tužitelja ĐV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupani po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika 1. SV, [adresa], 51500 Krk; 2. ČV, [adresa]; 3. UV, [adresa], 51000 Rijeka; tuženici pod 1,2 i 3 kao slijednici iza pok. BV ž. Đ r. UV, [adresa], Manzoni I ž. IV r. UV, [adresa], FV, [adresa], 4. KV, [adresa]; kao sljednice iza pok. JV ud. S“ r. Č, [adresa], 5. ŠV, [adresa]; kao slijednika iza pok. HV r. OV, [adresa], 6. AV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], PDE 3, NSW 2223 Oatley, Australia; 7. VV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], NSW 2137 Concord, Australia; 8. ĐVL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], NSW 2232 Irrawee, Australia, zastupanog po privremenom zastupniku Kristini Miklić Dminić, odvjetnici iz Krka, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne usmene rasprave zaključene 25. veljače 2026. godine, javno objavivši odluku 27. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekli pravo suvlasništva na 10/12 dijela cijele k. č. [katastarska čestica] u g.t. 7. z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to CV u ½ (6/12) dijela, a IV u 4/12 dijela predmetne nekretnine.

II. Ovlašćuje se tužitelje da po pravomoćnosti ove Presude zatraže upis prijenosa prava vlasništva sa imena tuženih uknjiženih suvlasnika i tuženih uknjiženih suvlasnika utuženih po svojim zemljišnoknjižnim slijednicima, svih navedenih u ovoj Presudi na ime tužitelja u odnosu na nekretninu navedenu u stavku I. izrijeke ove Presude.

Obrazloženje

1. Tužitelji su dana 23. siječnja 2023. podnijeli pred ovim sudom tužbu protiv uvodno navedenih tuženika radi utvrđenja prava suvlasništva na kč. br. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tužitelj DV u 6/12 dijela navedene nekretnine, a IV u 4/12 iste. U tužbi navode da su stvarni suvlasnici nekretnine, u naravi oranice na području uvale Kimpi, jer da je tužitelj DV u posjed utuženog dijela stupio zaključenjem ugovora o kupoprodaji sa stvarnim suvlasnikom RV dana 7. listopada 2022. s tim da je i njegov prednik RV svoj suvlasnički dio stekao kupnjom od ĆV ž. Đ iz [adresa] (tete tužitelja pod 2) i to 1978. godine, dok da je tužitelj IV svoj suvlasnički dio stekao nasljedstvom od pok. oca NV, temeljem rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj: O-13/77 i nasljedstvom od pok. majke JV, koja je preminula 1997., i to temeljem rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj: O-41/97. Budući da svoje vlasničke i posjedovne čine na utuženoj čestici vrše od 1978. godine te ih u tom posjedu nije nitko nikada ometao, to su tužitelji predložili da ovaj sud, temeljem instituta dosjelosti, utvrdi iste suvlasnicima na predmetnoj čestici i to u utuženim suvlasničkim omjerima. Nadodali su da su u katastarskom operatu za navedenu česticu kao posjednici upisani majka i teta tužitelja pa držeći da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za usvajanje predmetne tužbe i tužbenoga zahtjeva, zatražili su donošenje presude sadržaja kao u izreci ove odluke.

2. U privitku tužbe tužitelji su dostavili u sudski spis vlasnički list za utuženu nekretninu iz kojeg proizlazi da je tužitelj IV već upisan kao suvlasnik iste u 2/12 suvlasničkog dijela, dok da su kao ostali suvlasnici upisani pravni prednici utuženih tuženika, kao i tuženici pod 12,13 i 14; posjedovne listove broj 137 i 356, oba k. o. [katastarska općina] iz kojih proizlazi da su na utuženoj čestici upisani OV rođ. IV i JV rođ. U; nadalje izvod iz katastarskog plana za utuženu česticu; rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku, poslovni broj: O- 41/97 od 26. lipnja 1997., koje je doneseno u ostavinskom postupku iza JV, a iz kojeg proizlazi da je kao nasljednik pok. ostaviteljice proglašen njezin sin IV; rješenje Općinskog suda u Krku, poslovni broj: Z-248/78 iz kojeg proizlazi da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza pok. GV, koji je preminuo 1976., proglašena JV ud. NV i uknjižena kao vlasnica njegove imovine, a time i kao suvlasnica u 1/6 suvlasničkog dijela na utuženoj nekretnini; ugovor o kupoprodaji nekretnina od 7. listopada 2022. koji je ovjeren po javnom bilježniku Miljenki Katunar Zrinski, pod poslovnim brojem OV- 7389/22 i 7390/22, i koji je zaključen između RV kao prodavatelja i DV, ovdje tužitelja kao kupca, a predmet kojeg ugovora je bila ½ dijela kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], tj. oranica u predjelu Kimp, kao izvanknjižno vlasništvo prodavatelja te potvrda od 29. kolovoza 1978. potpisana po prodavateljici OV i kupcu RV, uz prisustvo svjedoka B F i K J, a iz koje proizlazi da je prodavateljica OV prodala kupcu RV česticu u predjelu Kimp i to polovicu kč. br. [katastarska čestica], te za navedenu prodaju primila od kupca RV cijeli iznos ugovorene kupovnine.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u svu materijalnu dokumentaciju dostavljenu po strankama, zatim očevid lica mjesta te saslušanje predloženih svjedoka LV i RV te stranaka DV i IV.

4. Na očevidu koje je održano 5. veljače 2026. sud je utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi na udaljenosti od cca 100 m od ceste Krk-Vrh sa lijeve strane i da se u naravi radi o ograđenoj oranici koja se koristi i obrađuje.

5. Iz iskaza svjedoka LV, koji je saslušan na očevidu proizlazi da je isti bio u najmu predmetne nekretnine tri do četiri godine, i to po dozvoli tužitelja IV, a što da je bilo negdje prije cca trideset godina. Na toj čestici da su tada bili zasađeni trsi koje da je održavao svjedok i sa istih brao grožđe. Sjeća se da je upravo on na predmetnoj čestici zabio jedan betonski i dva željezna kolca, koji da su predstavljali granicu te parcele u odnosu na susjedne. Na cijeloj čestici da su bili zasađeni trsi, a svjedok da nije nikad pitao IV kako je on tu česticu stekao, jer ga to nije interesiralo. U to vrijeme nije znao da bi u polovici te čestice vlasnik bio DV. To da je saznao tek kasnije. Ne zna tko je posadio trse na predmetnoj nekretnini, ali zna da se radilo o starim trsima. Nije mu poznata osoba IVL, kao niti osobe OV i JV. Nije nikad na utuženoj čestici vidio niti tuženike, niti bilo koga drugoga koji bi osporavao tužitelju posjed na nekretnini.

6. Iz iskaza svjedoka RV, koji je također saslušan na očevidu, proizlazi da mu je poznato kako se utužena čestica naziva Kimpi i još iz razdoblja kad je bio dijete zna da je ista bila u vlasništvu i posjedu Š i to pok. H i Đ. Obitelj svjedoka da je koristila tu česticu po dozvoli H i Đ. Na toj čestici da je tada bila zasađena loza, koju da su obrađivali njegovi roditelji RV i O. Oni da su kasnije kupili ½ te čestice od Đ i H i to negdje u vrijeme kada je svjedok bio u vojsci (1970./1971.). Nakon njihove smrti ta je čestica pripala svjedoku koji da se nastavio baviti trsima dokle je mogao. Budući da je u to vrijeme bio na brodu, nije imao puno vremena za bavljenje vinovom lozom, zbog čega da je u jednom navratu te trse iščupao i česticu počeo koristiti kao vrt na kojoj je sadio krumpir, mahune i ostalo povrće. Nije mu poznato kako je tužitelj RV stekao utuženu nekretninu, a on je svoju polovicu prodao DV prije cca 3 do 4 godine. Od tada da zna vidjeti ĐV kako obrađuje nekretninu. Nije nikad vidio tuženike na utuženoj čestici, niti je ikad čuo da bi njemu ili njegovim prednicima netko osporavao posjed na istoj. Osobu imena IVL da nije nikad upoznao.

7. Iz iskaza tužitelja DV proizlazi da je isti u posjedu utužene čestice unazad tri godine i to temeljem kupoprodajnog ugovora kojeg je zaključio sa RV. RV da mu je prodao polovicu te parcele. U vrijeme kupnje na parceli da nije bilo zasađenih trsa, a nije bila niti obrađena, već je na njoj rasla trava. Za činjenicu da je RV vlasnik kupljene nekretnine, da je znao prije svega po tome što poznaje RV cijeli život, a ujedno se i sjeća vremena kada su njegovi roditelji bili na toj nekretnini i istu obrađivali. Tada da su na toj čestici bili posađeni trsi. Što se tiče predmetne nekretnine, osim njega kao suvlasnika, suvlasnik je i IV i to također u ½ dijela, a prije njega su suvlasnici i suposjednici predmetne nekretnine bili njegovi roditelji. IV da nije poznavao od ranije, ali da mu je bilo poznato da je puno parcela u Vrhu nekoć pripadalo A. Od kada je u posjedu kupljene nekretnine, taj posjed da mu nitko ne osporava i on tu česticu sada koristi kao vrt na kojoj sadi povrće.

8. Iz iskaza tužitelja IV, proizlazi da je isti polovicu predmetne nekretnine stekao nasljedstvom iza smrti svojih roditelja i to majke JV i oca UV. Otac da je preminuo 1976., a majka dvadeset godina kasnije. Njegovi roditelji da su tu česticu također stekli nasljedstvom i to otac tužitelja od svojeg oca, koji se zvao V. Kada se tužitelja pitalo tko su bili H i C, svjedok je pojasnio da je OV bila sestra njegovog oca, dakle njegova teta, a njezin muž da je bio C. Sjeća se da su i njegovi roditelji, jednako kao i H i C koristili tu česticu tj. istu davali u najam trećim osobama. Sjeća se da kada je primjerice bila berba grožđa, da su ih onda najmoprimci znali pozvati na nekretninu radi berbe. Na čestici da su oduvijek bili trsi, a da su povađeni prije cca 2 ili 3 godine. Nakon smrti roditelja, da se i nije osobito bavio predmetnom česticom, iako bi se ista svake godine preorala i to frezom, što sada najčešće radi gospodin CV. U odnosu na ĐVL, tužitelj je naveo da je isti sin njegovog bratića koji živi u [adresa] i kojem je poznata cijela ova situacija. Isti da nije nikad bio na predmetnoj nekretnini, kao niti drugi tuženici, budući da je još djed tužitelja IV, istu ostavio ocu tužitelja i njegovoj sestri. Tako da se uvijek znalo kome ista pripada. Tuženici da su uglavnom bratići tužitelja ili njihova djeca, koji da su u nasljedstvo dobili drugu imovinu, tako da im predmetna čestica ne pripada. Tuženici iz Australije da su brat i sestra tuženika ĐVL i da su i oni upoznati sa predmetom spora.

9. Analizom svih dokaza provedenih u postupku i to kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP), ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja, kojeg isti temelji na institutu dosjelosti, u cijelosti osnovan.

10. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su oba tužitelja u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to svaki u ½ dijela, s tim da je tužitelj DV u taj posjed stupio zaključenjem kupoprodajnog ugovora sa stvarnim suvlasnikom predmetne čestice u ½ dijela RV, dok je tužitelj IV drugu polovicu predmetne nekretnine stekao nasljedstvom od svojih roditelja i to oca UV i majke BV, koji su preminuli 1976. (otac) i cca 1996. (majka). Naime, iz iskaza tužitelja DV, a isto tako i iskaza svjedoka RV, proizlazi da su roditelji svjedoka RV (RV i O) kupili polovicu utužene nekretnine od prijašnjeg posjednika i vlasnika H (tete i barbe tužitelja IV), i to 1970. -ih godina, od kada da su bili u posjedu te nekretnine sve do svoje smrti. Taj posjed da je nakon njihove smrti nastavio izvršavati RV sve do trenutka kada je istu prodao ovdje tužitelju DV, i to zaključenjem kupoprodajnog ugovora 2022. godine. Što se tiče tužitelja IV, iz njegova iskaza, kao i iz iskaza svjedoka LV proizlazi da je isti stvarni vlasnik i posjednik preostalih ½ dijela predmetne nekretnine, a koji da je suvlasnički udio stekao u posjed nakon smrti svojih roditelja majke JV rođ. U i oca UV, a koji su zajedno sa OV i C (prednicima RV i tužitelja DV) obrađivali predmetnu nekretninu. Također iz njegova iskaza proizlazi da bi predmetna nekretnina bila stvarno vlasništvo još djeda tužitelja IV, koji se zvao V i koji je predmetnu česticu ostavio u posjed i vlasništvo ocu tužitelja IV i njegovoj sestri – OV, koji su svaki u svojem suvlasničkom udjelu uživali posjed i vlasništvo na predmetnoj nekretnini. S obzirom da nitko od tuženika tijekom postupka te činjenice nije osporio, niti dokazao drugačije, to je ovaj sud iste prihvatio kao istinite i na tim tvrdnjama utemeljio zaključak o samostalnom, poštenom i istinitom posjedu kako tužitelja DV, tako i tužitelja IV, svakog u ½ utužene čestice, a koji uračunavanjem posjeda njihovih pravnih prednika, i to RV i njegovih roditelja u odnosu na suvlasnički udio tužitelja DV traje od 1970.-ih godina, te JV rođ. U i UV u odnosu na suvlasnički udio tužitelja IV od smrti njegovih roditelja 1996. godine, ako ne i od prije. Sukladno navedenom, a rukovodeći se odredbom čl. 388 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u odnosu na tužitelja DV valja primijeniti odredbe Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ), koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91), a u odnosu na tužitelja IV odredbe čl. 28 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje ZOVO), kao i odredbe ZV-a o stjecanju prava vlasništva na nekretninama izvanrednom dosjelošću. Budući da i pravna pravila OGZ-a, tj. Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda SFRJ broj 3/60 od 4. travnja 1960., kao i pravna pravila ZOVO-a i ZV-a propisuju isti rok dosjedanja za izvanrednu dosjelost i to 20 godina, to je ovaj sud utvrdio da je taj rok u odnosu na tužitelja DV istekao 1990.-ih godina, i da je predmetnu nekretninu tj. ½ dijela te nekretnine kupio od stvarnog vlasnika RV, dok da je rok dosjedanja u odnosu na tužitelja IV istekao najkasnije 2016. godine, ako ne i prije, ukoliko bi se u obzir uzelo utvrđenje da je predmetna nekretnina bila u posjedu i vlasništvu još njegovog djeda D.

11. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, na način kako je to odlučeno u točki I. i II. izreke ove presude.

12. Budući da tužitelj nije potraživao troškove postupka, to mu isti nisu niti dosuđeni. O troškovima privremenog zastupnika koji su predujmljeni po tužitelju, bit će odlučeno naknadno u posebnom rješenju.

U Krku 27. veljače 2026.

Sutkinja

Natalija Denona

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.