REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2360/24-318

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Ani Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja ĐN iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupa ga Ivo Farčić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB 26187994862, zastupan po odvjetniku Krešimiru Ćurkoviću, iz odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2026. godine u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 27.veljače, 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se Tuženiku Croatia osiguranje d.d. platiti ĐN iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj]., iznos od 388.304,00 Eur-a s zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to na iznos od:

- (4.983,75 kn), 661,46 eur od 10. 2.2000.god. do isplate,

- (4.983,75 kn), 661,46 eur od 10. 3.2000.god. do isplate,

- (4.917,77 kn), 652,70 eur od 10. 4.2000.god. do isplate,

- (4.917,77 kn), 652,70 eur od 10. 5.2000.god. do isplate,

- (4.917,77 kn), 652,70 eur od 10. 6.2000.god. do isplate,

- (4.853,40 kn), 644,16 eur od 10. 7.2000.god. do isplate,

- (4.853,40 kn), 644,16 eur od 10. 8.2000.god. do isplate,

- (4.853,40 kn), 644,16 eur od 10. 9.2000.god. do isplate,

- (4.853,40 kn), 644,16 eur od 10.10.2000.god. do isplate,

- (4.853,40 kn), 644,16 eur od 10.11.2000.god. do isplate,

- (4.939,32 kn), 655,56 eur od 10.12.2000.god. do isplate,

- (5.089,98 kn), 675,56 eur od 10. 1.2001.god. do isplate,

- (5.021,72 kn), 666,50 eur od 10. 2.2001.god. do isplate,

- (5.021,72 kn), 666,50 eur od 10. 3.2001.god. do isplate,

- (5.036,21 kn), 668,42 eur od 10. 4.2001.god. do isplate,

- (5.036,21 kn), 668,42 eur od 10. 5.2001.god. do isplate,

- (5.036,21 kn), 668,42 eur od 10. 6.2001.god. do isplate,

- (3.891,22 kn), 516,45 eur od 10. 7.2001.god. do isplate,

- (4.590,50 kn), 609,26 eur od 10. 8.2001.god. do isplate,

- (3.651,03 kn), 484,57 eur od 10. 9.2001.god. do isplate,

- (3.863,86 kn), 512,82 eur od 10.10.2001.god. do isplate,

- (4.460,00 kn), 591,94 eur od 10.11.2001.god. do isplate,

- (4.727,81 kn), 627,49 eur od 10.12.2001.god. do isplate,

- (5.266,94 kn), 699,04 eur od 10. 1.2002.god. do isplate,

- (4.150,19 kn), 550,82 eur od 10. 2.2002.god. do isplate,

- (4.320,09 kn), 573,37 eur od 10. 3.2002.god. do isplate,

- (5.131,94 kn), 681,13 eur od 10. 4.2002.god. do isplate,

- (5.101,52 kn), 677,09 eur od 10. 5.2002.god. do isplate,

- (5.620,87 kn), 746,02 eur od 10. 6.2002.god. do isplate,

- (4.923,15 kn), 653,41 eur od 10. 7.2002.god. do isplate,

- (5.085,79 kn), 675,00 eur od 10. 8.2002.god. do isplate,

- (5.101,90 kn), 677,14 eur od 10. 9.2002.god. do isplate,

- (5.166,02 kn), 685,65 eur od 10.10.2002.god. do isplate,

- (5.337,12 kn), 708,36 eur od 10.11.2002.god. do isplate,

- (5.776,76 kn), 766,71 eur od 10.12.2002.god. do isplate,

- (5.492,36 kn), 728,96 eur od 10. 1.2003.god. do isplate,

- (4.782,22 kn), 634,71 eur od 10. 2.2003.god. do isplate,

- (5.266,23 kn), 698,95 eur od 10. 3.2003.god. do isplate,

- (5.492,36 kn), 728,96 eur od 10. 4.2003.god. do isplate,

- (4.887,13 kn), 648,63 eur od 10. 5.2003.god. do isplate,

- (6.187,42 kn), 821,21 eur od 10. 6.2003.god. do isplate,

- (5.312,32 kn), 705,07 eur od 10. 7.2003.god. do isplate,

- (5.512,02 kn), 731,57 eur od 10. 8.2003.god. do isplate,

- (5.140,92 kn), 682,32 eur od 10. 9.2003.god. do isplate,

- (5.664,01 kn), 751,74 eur od 10.10.2003.god. do isplate,

- (5.325,63 kn), 706,83 eur od 10.11.2003.god. do isplate,

- (5.650,18 kn), 749,91 eur od 10.12.2003.god. do isplate,

- (5.627,61 kn), 746,91 eur od 10. 1.2004.god. do isplate,

- (6.212,20 kn), 824,50 eur od 10. 2.2004.god. do isplate,

- (5.487,73 kn), 728,35 eur od 10. 3.2004.god. do isplate,

- (5.273,71 kn), 699,94 eur od 10. 4.2004.god. do isplate,

- (5.660,43 kn), 751,27 eur od 10. 5.2004.god. do isplate,

- (6.550,84 kn), 869,45 eur od 10. 6.2004.god. do isplate,

- (5.677,48 kn), 753,53 eur od 10. 7.2004.god. do isplate,

- (5.247,15 kn), 696,42 eur od 10. 8.2004.god. do isplate,

- (5.884,60 kn), 781,02 eur od 10. 9.2004.god. do isplate,

- (4.995,13 kn), 662,97 eur od 10.10.2004.god. do isplate,

- (6.323,73 kn), 839,30 eur od 10.11.2004.god. do isplate,

- (5.827,64 kn), 773,46 eur od 10.12.2004.god. do isplate,

- (5.517,33 kn), 732,28 eur od 10. 1.2005.god. do isplate,

- (6.063,26 kn), 804,73 eur od 10. 2.2005.god. do isplate,

- (5.327,33 kn), 707,06 eur od 10. 3.2005.god. do isplate,

- (5.683,93 kn), 754,39 eur od 10. 4.2005.god. do isplate,

- (5.951,00 kn), 789,83 eur od 10. 5.2005.god. do isplate,

- (6.700,31 kn), 889,28 eur od 10. 6.2005.god. do isplate,

- (5.739,94 kn), 761,82 eur od 10. 7.2005.god. do isplate,

- (6.768,00 kn), 898,27 eur od 10. 8.2005.god. do isplate,

- (5.431,31 kn), 720,86 eur od 10. 9.2005.god. do isplate,

- (5.469,94 kn), 725,99 eur od 10.10.2005.god. do isplate,

- (6.012,28 kn), 797,97 eur od 10.11.2005.god. do isplate,

- (6.524,34 kn), 865,93 eur od 10.12.2005.god. do isplate,

- (6.944,96 kn), 921,75 eur od 10. 1.2006.god. do isplate,

- (6.366,99 kn), 845,04 eur od 10. 2.2006.god. do isplate,

- (6.034,11 kn), 800,86 eur od 10. 3.2006.god. do isplate,

- (6.036,77 kn), 801,22 eur od 10. 4.2006.god. do isplate,

- (2.700,00 kn), 358,35 eur od 15. 4.2006. god. do isplate, (Jubilarna nagrada)

- (5.066,88 kn), 672,49 eur od 10. 5.2006.god. do isplate,

- (5.492,49 kn), 728,98 eur od 10. 6.2006.god. do isplate,

- (7.168,32 kn), 951,40 eur od 10. 7.2006.god. do isplate,

- (7.441,68 kn), 987,68 eur od 10. 8.2006.god. do isplate,

- (7.644,58 kn), 1.014,61 eur od 10. 9.2006.god. do isplate,

- (7.644,58 kn), 1.014,61 eur od 10.10.2006.god. do isplate,

- (7.621,87 kn), 1.011,60 eur od 10.11.2006.god. do isplate,

- (7.939,66 kn), 1.053,77 eur od 10.12.2006.god. do isplate,

- (7.939,66 kn), 1.053,77 eur od 10. 1.2007.god. do isplate,

- (8.116,78 kn), 1.077,28 eur od 10. 2.2007.god. do isplate,

- (7.559,83 kn), 1.003,36 eur od 10. 3.2007.god. do isplate,

- (8.930,99 kn), 1.185,35 eur od 10. 4.2007.god. do isplate,

- (8.096,61 kn), 1.074,60 eur od 10. 5.2007.god. do isplate,

- (7.918,98 kn), 1.051,03 eur od 10. 6.2007.god. do isplate,

- (7.918,98 kn), 1.051,03 eur od 10. 7.2007.god. do isplate,

- (8.846,99 kn), 1.174,20 eur od 10. 8.2007.god. do isplate,

- (7.559,19 kn), 1.003,28 eur od 10. 9.2007.god. do isplate,

- (8.822,85 kn), 1.170,99 eur od 10.10.2007.god. do isplate,

- (8.822,85 kn), 1.170,99 eur od 10.11.2007.god. do isplate,

- (8.822,85 kn), 1.170,99 eur od 10.12.2007.god. do isplate,

- (8.822,85 kn), 1.170,99 eur od 10. 1.2008.god. do isplate,

- (8.822,85 kn), 1.170,99 eur od 10. 2.2008.god. do isplate,

- (7.678,84 kn), 1.019,16 eur od 10. 3.2008.god. do isplate,

- (7.943,96 kn), 1.054,34 eur od 10. 4.2008.god. do isplate,

- (8.778,85 kn), 1.165,15 eur od 10. 5.2008.god. do isplate,

- (8.778,85 kn), 1.165,15 eur od 10. 6.2008.god. do isplate,

- (1.250,00 kn) 165,90 eur od 5. 7.2008.god. do isplate, (Regres)

- (8.778,04 kn), 1.165,05 eur od 10. 7.2008.god. do isplate,

- (7.943,15 kn), 1.054,24 eur od 10. 8.2008.god. do isplate,

- (7.943,15 kn), 1.054,24 eur od 10. 9.2008.god. do isplate,

- (8.778,04 kn), 1.165,05 eur od 10.10.2008.god. do isplate,

- (8.778,04 kn), 1.165,05 eur od 10.11.2008.god. do isplate,

- (8.778,04 kn), 1.165,05 eur od 10.12.2008.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 17.12.2008.god. do isplate (Božićnica)

- (8.778,04 kn), 1.165,05 eur od 10. 1.2009.god. do isplate,

- (15.068,42 kn), 1.999,92 eur od 10. 2.2009.god. do isplate,

- (13.072,43 kn), 1.735,01 eur od 10. 3.2009.god. do isplate,

- (11.677,70 kn), 1.549,90 eur od 10. 4.2009.god. do isplate,

- (12.910,04 kn), 1.713,46 eur od 10. 5.2009.god. do isplate,

- (13.664,68 kn), 1.813,61 eur od 10. 6.2009.god. do isplate,

- (14.178,74 kn), 1.881,84 eur od 10. 7.2009.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 29. 7.2009.god. do isplate, (Regres)

- (11.302,83 kn), 1.500,14 eur od 10. 8.2009.god. do isplate,

- (11.807,25 kn), 1.567,09 eur od 10. 9.2009.god. do isplate,

- (10.606,55 kn), 1.407,73 eur od 10.10.2009.god. do isplate,

- (11.703,73 kn), 1.553,35 eur od 10.11.2009.god. do isplate,

- (12.480,10 kn), 1.656,39 eur od 10.12.2009.god. do isplate,

- (625,00 kn), 82,95 eur od 24.12.2009.god do isplate, (Božićnica)

- (10.717,26 kn), 1.422,42 eur od 10. 1.2010.god. do isplate,

- (13.913,37 kn), 1.846,62 eur od 10. 2.2010.god. do isplate,

- (11.309,76 kn), 1.501,06 eur od 10. 3.2010.god. do isplate,

- (625,00 kn), 82,95 eur od 31. 3.2010.god. do isplate, (Božićnica)

- (13.574,44 kn), 1.801,64 eur od 10. 4.2010.god. do isplate,

- (10.644,02 kn), 1.412,70 eur od 10. 5.2010.god. do isplate,

- (14.355,76 kn), 1.905,34 eur od 10. 6.2010.god. do isplate,

- (11.219,21 kn), 1.489,05 eur od 10. 7.2010.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 30. 7.2010.god. do isplate, (Regres)

- (10.362,75 kn), 1.375,37 eur od 10. 8.2010.god. do isplate,

- (11.463,31 kn), 1.521,44 eur od 10. 9.2010.god. do isplate,

- (10.479,53 kn), 1.390,87 eur od 10.10.2010.god. do isplate,

- (10.700,17 kn), 1.420,16 eur od 10.11.2010.god. do isplate,

- (9.123,60 kn), 1.210,91 eur od 10.12.2010.god. do isplate,

- (10.122,86 kn), 1.343,53 eur od 10. 1.2011.god. do isplate,

- (12.277,01 kn), 1.629,44 eur od 10. 2.2011.god. do isplate,

- (10.027,83 kn) 1.330,92 eur od 10. 3.2011.god. do isplate,

- (10.790,97 kn), 1.432,21 eur od 10. 4.2011.god. do isplate,

- (3.150,00 kn), 418,08 eur od 19. 4.2011.god. do isplate, (Jubilarna nagrada)

- (14.376,29 kn), 1.908,06 eur od 10. 5.2011.god. do isplate,

- (13.360,35 kn), 1.773,22 eur od 10. 6.2011.god. do isplate,

- (14.265,86 kn), 1.893,41 eur od 10. 7.2011.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 28. 7.2011.god. do isplate, (Regres)

- (13.505,86 kn), 1.792,54 eur od 10. 8.2011.god. do isplate,

- (10.825,69 kn), 1.436,82 eur od 10. 9.2011.god. do isplate,

- (9.328,94 kn), 1.238,16 eur od 10.10.2011.god. do isplate,

- (10.915,61 kn), 1.448,75 eur od 10.11.2011.god. do isplate,

- (9.664,59 kn), 1.282,71 eur od 10.12.2011.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 21.12.2011.god. do isplate, (Božićnica)

- (10.332,21 kn), 1.371,32 eur od 10. 1.2012.god. do isplate,

- (10.484,50 kn), 1.391,53 eur od 10. 2.2012.god. do isplate,

- (8.632,11 kn), 1.145,68 eur od 10. 3.2012.god. do isplate,

- (9.716,40 kn), 1.289,59 eur od 10. 4.2012.god. do isplate,

- (10.576,79 kn), 1.403,78 eur od 10. 5.2012.god. do isplate,

- (8.216,61 kn), 1.090,53 eur od 10. 6.2012.god. do isplate,

- (14.999,49 kn), 1.990,77 eur od 10. 7.2012.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 31. 7.2012.god. do isplate, (Regres)

- (11.176,22 kn), 1.483,34 eur od 10. 8.2012.god. do isplate,

- (8.074,39 kn), 1.457,46 eur od 10. 9.2012.god. do isplate,

- (10.981,26 kn), 1.457,46 eur od 10.10.2012.god. do isplate,

- (8.314,72 kn), 1.103,55 eur od 10.11.2012.god. do isplate,

- (11.721,47 kn), 1.555,71 eur od 10.12.2012.god. do isplate,

- (11.278,06 kn), 1.496,86 eur od 10. 1.2013.god. do isplate,

- (10.610,88 kn), 1.408,31 eur od 10. 2.2013.god. do isplate,

- (9.125,80 kn), 1.211,20 eur od 10. 3.2013.god. do isplate,

- (10.894,88 kn), 1.446,00 eur od 10. 4.2013.god. do isplate,

- (11.390,11 kn), 1.511,73 eur od 10. 5.2013.god. do isplate,

- (10.308,42 kn), 1.368,16 eur od 10. 6.2013.god. do isplate,

- (13.284,53 kn), 1.763,16 eur od 10. 7.2013.god. do isplate,

- (10.587,75 kn), 1.405,24 eur od 10. 8.2013.god. do isplate,

- (12.325,66 kn), 1.635,90 eur od 10. 9.2013.god. do isplate,

- (8.757,97 kn), 1.162,38 eur od 10.10.2013.god. do isplate,

- (8.507,97 kn), 1.129,20 eur od 10.11.2013.god. do isplate,

- (6.434,56 kn), 854,01 eur od 10.12.2013.god. do isplate,

- (7.472,09 kn), 991,72 eur od 10. 1.2014.god. do isplate,

- (7.452,40 kn), 989,10 eur od 10. 2.2014.god. do isplate,

- (7.377,09 kn), 979,11 eur od 10. 3.2014.god. do isplate,

- (7.492,32 kn), 994,40 eur od 10. 4.2014.god. do isplate,

- (6.352,99 kn), 843,19 eur od 10. 5.2014.god. do isplate,

- (7.452,94 kn), 989,18 eur od 10. 6.2014.god. do isplate,

- (8.330,93 kn), 1.105,70 eur od 10. 7.2014.god. do isplate,

- (7.889,81 kn), 1.047,16 eur od 10. 8.2014.god. do isplate,

- (9.296,68 kn), 1.233,88 eur od 10. 9.2014.god. do isplate,

- (6.581,93 kn), 873,57 eur od 10.10.2014.god. do isplate,

- (6.582,86 kn), 873,70 eur od 10.11.2014.god. do isplate,

- (6.583,71 kn), 873,81 eur od 10.12.2014.god. do isplate,

- (6.083,12 kn), 807,37 eur od 10. 1.2015.god. do isplate,

- (6.659,33 kn), 883,84 eur od 10. 2.2015.god. do isplate,

- (5.839,04 kn), 774,97 eur od 10. 3.2015.god. do isplate,

- (5.820,78 kn), 772,55 eur od 10. 4.2015.god. do isplate,

- (6.700,37 kn), 889,29 eur od 10. 5.2015.god. do isplate,

- (7.708,31 kn), 1.023,07 eur od 10. 6.2015.god. do isplate,

- (7.433,54 kn), 986,60 eur od 10. 7.2015.god. do isplate,

- (7.278,69 kn), 966,05 eur od 10. 8.2015.god. do isplate,

- (8.762,03 kn), 1.162,92 eur od 10. 9.2015.god. do isplate,

- (6.751,44 kn), 896,07 eur od 10.10.2015.god. do isplate,

- (8.159,11 kn), 1.082,90 eur od 10.11.2015.god. do isplate,

- (7.508,12 kn), 996,50 eur od 10.12.2015.god. do isplate,

- (7.382,91 kn), 979,88 eur od 10. 1.2016.god. do isplate,

- (10.001,65 kn), 1.327,45 eur od 10. 2.2016.god. do isplate,

- (6.008,22 kn), 797,43 eur od 10. 3.2016.god. do isplate,

- (6.463,87 kn), 857,90 eur od 10. 4.2016.god. do isplate,

- (3.600,00 kn), 477,80 eur od 16. 4.2016.god do isplate, (Jubilarna nagrada),

- (8.631,34 kn), 1.145,58 eur od 10. 5.2016.god. do isplate,

- (9.401,04 kn), 1.247,73 eur od 10. 6.2016.god. do isplate,

- (8.303,74 kn), 1.102,10 eur od 10. 7.2016.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 29. 7.2016.god. do isplate, (Regres)

- (8.700,77 kn), 1.154,79 eur od 10. 8.2016.god. do isplate,

- (7.937,64 kn), 1.053,51 eur od 10. 9.2016.god. do isplate,

- (6.792,77 kn), 901,56 eur od 10.10.2016.god. do isplate,

- (8.712,57 kn), 1.156,36 eur od 10.11.2016.god. do isplate,

- (7.436,85 kn), 987,04 eur od 10.12.2016.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 24.12.2016.god. do isplate, (Božićnica)

- (9.873,54 kn), 1.310,44 eur od 10. 1.2017.god. do isplate,

- (9.564,52 kn), 1.269,43 eur od 10. 2.2017.god. do isplate,

- (7.164,59 kn), 950,90 eur od 10. 3.2017.god. do isplate,

- (6.812,37 kn), 904,16 eur od 10. 4.2017.god. do isplate,

- (8.240,16 kn), 1.093,66 eur od 10. 5.2017.god. do isplate,

- (6.721,31 kn), 892,07 eur od 10. 6.2017.god. do isplate,

- (9.723,36 kn), 1.290,51 eur od 10. 7.2017.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 15. 7.2017.god. do isplate, (Regres),

- (8.020,82 kn), 1.064,55 eur od 10. 8.2017.god. do isplate,

- (9.056,64 kn), 1.202,02 eur od 10. 9.2017.god. do isplate,

- (8.126,88 kn), 1.078,62 eur od 10.10.2017.god. do isplate,

- (7.516,03 kn), 997,55 eur od 10.11.2017.god. do isplate,

- (9.506,66 kn), 1.261,75 eur od 10.12.2017.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 21.12.2017.god. do isplate, (Božićnica),

- (10.426,33 kn), 1.383,81 eur od 10. 1.2018.god. do isplate,

- (7.757,71 kn), 1.029,63 eur od 10. 2.2018.god. do isplate,

- (7.282,58 kn), 966,56 eur od 10. 3.2018.god. do isplate,

- (6.866,26 kn), 911,31 eur od 10. 4.2018.god. do isplate,

- (9.694,19 kn), 1.286,64 eur od 10. 5.2018.god. do isplate,

- (9.821,65 kn), 1.303,56 eur od 10. 6.2018.god. do isplate,

- (9.678,26 kn), 1.284,53 eur od 10. 7.2018.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 17. 7.2018.god. do isplate, (Regres),

- (8.804,54 kn), 1.168,56 eur od 10. 8.2018.god. do isplate,

- (9.639,02 kn), 1.279,32 eur od 10. 9.2018.god. do isplate,

- (8.795,14 kn), 1.167,32 eur od 10.10.2018.god. do isplate,

- (6.123,25 kn), 812,69 eur od 10.11.2018.god. do isplate,

- (7.377,83 kn), 979,21 eur od 10.12.2018.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 20.12.2018.god. do isplate, (Božićnica)

- (7.177,85 kn), 952,66 eur od 10. 1.2019.god. do isplate,

- (8.248,49 kn), 1.094,76 eur od 10. 2.2019.god. do isplate,

- (6.845,50 kn), 908,55 eur od 10. 3.2019.god. do isplate,

- (7.809,75 kn), 1.036,53 eur od 10. 4.2019.god. do isplate,

- (8.344,05 kn), 1.107,45 eur od 10. 5.2019.god. do isplate,

- (6.304,57 kn), 836,76 eur od 10. 6.2019.god. do isplate,

- (9.662,17 kn), 1.282,39 eur od 10. 7.2019.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 17. 7.2019.god. do isplate, (Regres),

- (6.649,41 kn), 882,53 eur od 10. 8.2019.god. do isplate,

- (8.276,17 kn), 1.098,44 eur od 10. 9.2019.god. do isplate,

- (7.294,40 kn), 968,13 eur od 10.10.2019.god. do isplate,

- (7.399,84 kn), 982,13 eur od 10.11.2019.god. do isplate,

- (9.441,68 kn), 1.253,13 eur od 10.12.2019.god. do isplate,

- (1.250,00 kn), 165,90 eur od 20.12.2019.god. do isplate, (Božićnica),

- (11.929,84 kn), 1.583,36 eur od 10. 1.2020.god. do isplate,

- (8.813,65 kn), 1.169,77 eur od 10. 2.2020.god. do isplate,

- (6.907,86 kn), 916,83 eur od 10. 3.2020.god. do isplate,

- (7.532,27 kn), 999,70 eur od 10. 4.2020.god. do isplate,

- (6.866,06 kn), 911,28 eur od 10. 5.2020.god. do isplate,

- (9.400,89 kn), 1.247,71 eur od 10. 6.2020.god. do isplate,

- (1.500,00 kn), 199,08 eur od 23. 6.2020.god. do isplate, (Regres).

- (5.156,82 kn), 684,43 eur od 10. 7.2020.god. do isplate,

- (8.580,94 kn), 1.138,89 eur od 10. 8.2020.god. do isplate,

- (9.001,18 kn), 1.194,66 eur od 10. 9.2020.god. do isplate,

- (12.087,54 kn), 1.338,85 eur od 10.10.2020.god. do isplate,

- (9.393,25 kn), 1.246,70 eur od 10.11.2020.god. do isplate,

- (11.045,01 kn), 1.465,70 eur od 10.12.2020.god. do isplate,

- (1.500,00 kn), 199,08 eur od 18.12.2020.god. do isplate, (Božićnica),

- (10.596,15 kn), 1.406,35 eur od 10. 1.2021.god. do isplate,

- (12.108,78 kn), 1.607,11 eur od 10. 2.2021.god. do isplate,

- (12.108,78 kn), 1.607,11 eur od 10. 3.2021.god. do isplate,

- (10.049,41 kn), 1.333,79 eur od 10. 4.2021.god. do isplate

- (13.652,13 kn), 1.811,95 eur od 10. 5.2021.god. do isplate,

- (12.344,82 kn), 1.638,44 eur od 10. 6.2021.god. do isplate,

- (1.500,00 kn), 199,08 eur od 18. 6.2021.god. do isplate, (Regres),

- (9.525,37 kn), 1.264,23 eur od 10. 7.2021.god. do isplate,

- (12.674,89 kn), 1.682,25 eur od 10. 8.2021.god. do isplate,

- (11.463,35 kn), 1.521,45 eur od 10. 9.2021.god. do isplate,

- (13.060,05 kn), 1.733,37 eur od 10.10.2021.god. do isplate,

- (14.602,14 kn), 1.938,04 eur od 10.11.2021.god. do isplate,

- (13.569,21 kn), 1.800,94 eur od 10.12.2021.god. do isplate,

- (1.500,00 kn), 199,08 eur od 17.12.2021.god. do isplate, (Božićnica),

- 1.597,29 eur od 10. 1.2022.god. do isplate,

- 2.122,08 eur od 10. 2.2022.god. do isplate,

- 1.509,23 eur od 10. 3.2022.god. do isplate,

- 1.270,59 eur od 10. 4.2022.god. do isplate,

- 1.717,62 eur od 10. 5.2022.god. do isplate,

- 2.002,72 eur od 10. 6.2022.god. do isplate,

- 199,08 eur od 17. 6.2022.god. do isplate, (Regres),

- 1.431,60 eur od 10. 7.2022.god. do isplate,

- 2.369,76 eur od 10. 8.2022.god. do isplate,

- 1.605,00 eur od 10. 9.2022.god. do isplate,

- 1.330,59 eur od 10.10.2022.god. do isplate,

- 2.283,98 eur od 10.11.2022.god. do isplate,

- 2.216,67 eur od 10.12.2022.god. do isplate,

- 232,26 eur od 19.12.2022.god. do isplate,

- 2.005,05 eur od 10. 1.2023.god. do isplate,

- 1.943,15 eur od 10. 2.2023.god. do isplate,

- 1.678,67 eur od 10. 3.2023.god. do isplate,

- 1.757,39 eur od 10. 4.2023.god. do isplate,

- 2.212,91 eur od 10. 5.2023.god. do isplate,

- 2.060,86 eur od 10. 6.2023.god. do isplate,

- 300,00 eur od 16. 6.2023.god. do isplate, (Regres),

- 1.456,39 eur od 10. 7.2023.god. do isplate,

- 2.608,40 eur od 10. 8.2023.god. do isplate,

- 1.770,78 eur od 10. 9.2023.god do isplate,

- 2.116,25 eur od 10.10.2023.god. do isplate,

- 2.456,19 eur od 10.11.2023.god. do isplate,

- 2.200,86 eur od 10.12.2023.god. do isplate,

- 300,00 eur od 18.12.2023.god. do isplate,

- 2.805,59 eur od 10. 1.2024.god. do isplate,

- 2.169,74 eur od 10. 2.2024.god. do isplate,

- 2.028,13 eur od 10. 3.2024.god. do isplate,

- 100,00 eur od 25. 3.2024.god. do isplate, (Uskrsnica),

- 2.470,50 eur od 10. 4.2024.god. do isplate,

- 2.813,44 eur od 10. 5.2024.god. do isplate,

- 2.214,37 eur od 10. 6.2024.god. do isplate,

- 300,00 eur od 17. 6.2024.god do isplate, (Regres),

- 2.260,25 eur od 10. 7.2024.god. do isplate,

- 2.469,19 eur od 10. 8.2024.god. do isplate,

- 2.559,50 eur od 10. 9.2024.god. do isplate,

- 2.449,14 eur od 10.10.2024.god. do isplate,

- 2.322,33 eur od 10.11.2024.god. do isplate,

- 2.276,07 eur od 10.12.2024.god. do isplate,

- 300,00 eur od 18.12.2024.god. do isplate, (Božićnica),

- 2.815,42 eur od 10. 1.2025.god. do isplate,

- 3.090,62 eur od 10. 2.2025.god. do isplate,

- 2.556,35 eur od 10. 3.2025.god. do isplate,

- 2.742,02 eur od 10. 4.2025.god. do isplate,

- 300,00 eur od 15. 4.2025.god. do isplate, (Uskrsnica),

- 2.996,12 eur od 10. 5.2025.god. do isplate, -

- 2.191,33 eur od 10. 6.2025. god. do isplate,

- 2.191,33 eur od 10. 7.2025.god. do isplate,

- 2.191,33 eur od 10. 8.2025.god. do isplate,

po stopama propisanim Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja stopa se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dospjelosti svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa rente pa do isplate, za razdoblje od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamate koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u u roku 15 dana.

2. Nalaže se Tuženiku Croatia osiguranje d.d. plaćati ĐN iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj]., od 10. rujna 2025. godine pa nadalje, mjesečnu rentu u iznosu od 2.191,33 Eur-a s dospijećem svakog pojedinog iznosa mjesečne rente do 10- tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.„

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi trošak postupka u iznosu 28.739,42 €. sa zateznom kamatom počevši od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 28.3.2014. donesena je u ovom predmetu odluka Pn-1825/13 kojom je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, koja odluka je potvrđena odlukom ŽS Zagreb Gžn- 1151/14 od 7.10.2014., a VSRH odbio reviziju tužitelja odlukom Rev-x-186/15 od 3.3.2015. Županijski sud u Rijeci Gž-629/2019-22 je rješenjem od 3. listopada 2019 dopustio ponavljanje postupka temeljem čl. 421. st. 1. toč. 8. i 9. ZPP-a i ukinuo raniju presudu u ovom predmetu Pn-1825/13-148 od 28. ožujka 2014. kojom je bio odbijen tužbeni zahtjev jer je taj sud stava da se nije moglo jasno utvrditi da li je predmetna nezgoda iz 1995. bila glavni i jedini uzrok umirovljenja tužitelja i da li je upravno tijelo znalo za druge dvije nezgode; drugostupanjskim rješenjem Središnje službe HZMO-a, Klasa: UP/II 141-02/18-01/03387162026, Ur.broj: 341-99-05/3-18-2321, broj spisa 33792 od 17. kolovoza 2018. počevši od 14. lipnja 2017. mijenja uzrok invalidnosti u 70% ozljeda izvan rada i 30% bolest. Nadalje ŽS u Rijeci obrazlaže da ranija odluka ovoga suda u ovom predmetu Pn-1825/13-148 od 28. ožujka 2014., kao i presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-1151/14-3 od 7. listopada 2014. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-x 186/15-2 od 3. ožujka 2015., nisu utemeljene na rješenjima HZMO-a, već na dokazima provedenim tijekom postupka i to medicinskim vještačenjem iz kojeg proizlazi da su sve tri nezgode tužitelja sudjelovale u razlozima njegova umirovljenja u omjeru 50%, odnosno svaka nezgoda po 16,67% te da se ne može utvrditi nedvojbena uzročno posljedična veza između ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju od 12. studenog 1995. i umirovljenja tužitelja, s obzirom na jednak omjer sudjelovanja sve tri prometne nezgode u 50% uzroka profesionalne nesposobnosti za rad. Navedenim upravnim rješenjem riješeno je da je isključivi uzrok invalidnosti tužitelja u omjeru od 70% upravo ozljeda iz predmetnog štetnog događaja od 12. studenoga 1995. Za to rješenje je parnični sud u smislu odredbe čl. 12. st.1. ZPP-a vezan i nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost tog rješenja, te predstavlja novi dokaz na temelju kojeg je za tužitelja mogla biti donesena povoljnija odluka. Uputa je ŽS da u smislu odredbe čl. 219. st.1. ZPP-a, utvrditi da li su posljedice predmetne prometne nezgode od 12. studenoga 1995. onaj odlučujući i adekvatan uzrok koji je doveo do odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu.

2. Nakon toga je ovaj sud donio novu odluku Pn 2749/19 dana 01.07.2022., koju je najprije potvrdio ŽS u Osijeku odlukom Gž 1945/22, a povodom revizije VSRH ukinuo drugostupanjsku presudu rješenjem Rev 481/24, a ŽS u Osijeku odlukom Gž 989/24 od 06.11.24. ukinuo odluku ovoga suda Pn 2749/19 kao i dopunsku presudu od 12..07.22. istoga poslovnog broja. U obrazloženju ukidne odluke navodi se da je tužitelj u žalbi podnio zahtjev za izuzeće vještaka dr. Astrid Bokulić navodeći da je zaposlena ili bila zaposlena u Poliklinici Medikol koja se nalazi u dugogodišnjoj poslovnoj suradnji s tuženikom za koju okolnost je saznao nakon provedenog vještačenja smatrajući da se time dovodi u sumnju njena nepristranost, pa se upućuje prvostupanjski sud na postupanje po čl. 254. st. 6. ZPP-a. , te otkloniti ukazanu bitnu povredu postupka - vještak mora obrazložiti svoj nalaz i mišljenje usmeno na glavnoj raspravi kako bi se omogućilo strankama da postavljanjem pitanja razjasne eventualne primjedbe na nalaz i mišljenje (čl. 259. do 260. ZPP-a).

3. Odluku o prijedlogu za izuzeće vještaka sud je donio 22.01.2025., koja je obrazložena i dostavljena strankama. (list 2562 spisa)

4. Nakon što se vještak podneskom od 21.09.2021. pisanim putem očitovala na primjedbe tužitelja na svoj nalaz i mišljenje od 07.12.20. , na ročištu kod ovoga suda 22. studenog 2021., tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanje vještakinje dr. Astrid Bokulić, te predlažio aktuarsko vještačenje na okolnost limita po polici i visini tužbenog zahtjeva. Na taj način je sud smatrao da je vještak u podnesku od 21.09.2021. odgovorio na primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje.

5. Prema čl 260 st 1 ZPP sud određuje hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave.

6. U slučaju kada se radi o izvođenju dokaza vještačenjem sudjelovanje u izvođenju tog dokaza ili raspravljanje o rezultatima vještačenja svodi se na ovlaštenje stranaka da prigovaraju nalazu i mišljenju vještaka, odnosno da u smislu članka 302. stavka 2. ZPP vještaku postavljaju pitanja i traže objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. Zbog toga sud istima omogućava prigovore odnosno primjedbe na nalaz i mišljenje, koje dostavlja vještaku radi očitovanja te po potrebi pozove vještaka na glavnu raspravu i strankama omogući da vještaku na glavnoj raspravi postavljanju pitanja (čl 302. st2. ZPP) i traže objašnjenja (članak 260. ZPP). U konkretnom slučaju sud je na roč. 14.04.2021. pozvao vještaka dr Bokulić (ista nije pristupila), a tuženik je predložio da se vještak pisano očituje na primjedbe stranka, čemu se tužitelj nije protivio, da bi nakon pisanog očitovanja vještaka od 21.09.2021, na ročištu 22. studenog 2021 tužitelj odustao od saslušanja vještaka dr Bokulić. Time je smatra sud omogućeno raspravljanje o rezultatima vještačenja, u skladu sa čl 7 ZPP bez ponovnog pozivanja vještaka na ročište jer to stranke nisu predlagale nakon vještakovog pisanog očitovanja.

7. U daljnjem tijeku postupka tužitelj i nadalje navodi da je njegovo zdravstveno stanje pogoršano, da ga zbog težeg zdravstvenog stanja nitko nije htio zaposliti od 2006. godine pokušao je kao direktor pravne osobe Cosmo-san d.o.o., također je 2006. godine zakupio poslovni prostor na adresi [adresa], odnosno caffe Sax s ciljem ostvarivanja osobnog dohotka, ali nije imao rezultate, javio se na natječaj koji je raspisao Grad Zagreb radi zapošljavanja te nije primljen nakon obavljenog razgovora pred komisijom. Tužitelj je također zatražio dodjelu državne zemlje u svrhu privređivanja a sukladno zakonu koji je 2000. godine to omogućavao u svrhu zbrinjavanja nezaposlenih branitelja. Međutim, u konačnici tužitelj nije dobio zemlju iz razloga jer je Općina Stupnik bila protiv. Također, tužitelj je osnivač Zadruge STARČA iz Svete Nedelje, ali nije ostvario prihod od rada zadruge. Tužitelj je 2009. godine u sklopu tadašnjeg programa Vlade Republike Hrvatske prihvatio doškolovanje, te mu je dodijeljen Certifikat menadžmenta sigurnosti, s kojim nije uspio naći posao. Ne može se ni samozaposliti jer mu je račun blokiran neprekidno 3357 dana za značajni iznos. Naglašava da je u MUP bio zaposlen na neodređeno, do stradavanja u nezgodi od 12. studenog 1995. bio je ovlaštena službena osoba te nosio oružje, školovan IV stupanj srednje stručne spreme, policajac, srednjoškolsko obrazovanje strojarski tehničar – rad na stroju -kovinotokar, međutim bez ikakvog iskustva za takve poslove.

8. Naglašava da je u predmetu Pn 3995/98 (neimovinska šteta) s tuženikom postignuta nagodba kojom je riješen dio tužbenog zahtjeva koji je vezan uz daljnje pogoršanje opće životne i radne sposobnosti, a stranke su se usuglasile da je nastalo umanjenje životnih aktivnosti u u omjeru od 10-15%, da je došlo do daljnjih 40% pogoršanja, od čega 50% otpada na štetni događaj od 12.11.1995.50% umanjenja životne aktivnosti otpada na štetni događaj od 12.11.1995., pa tužitelj smatra da je tuženik time priznao de je tužitelju radna sposobnost trajno smanjena više od polovice. Tužitelj je radno nesposoban u zvanju policajac, a pravne posljedice trebaju biti na teret onog čijom radnjom je tužitelj doveden u takovu situaciju, a to je šteta koju je prouzročio osiguranik tuženika u nezgodi od 12.11.1995. Tužitelj ne samo što gubi predmetnu zaradu nego mu je zbog predmetne nezgode bitno smanjena radna sposobnost, dakle za više od 50%, pa posljedično mu je mogućnost daljnjeg razvijanja i napredovanja uništena.

9. Tužitelj smatra da treba primijeniti čl 1095. st. 2. ZOO/05koji određuje „Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati novčanu rentu, kao naknadu za štetu.“ 10. Tužitelj se također poziva na odluku ESLJP Mavrinac protiv Hrvatske, zahtjev broj: 38950/08. Radi se o istom pravnom pitanju kao u predmetnom postupku, a to je domašaj iz utvrđenja u prethodnom upravnom postupku odnosno utvrđenje invalidske komisije o uzroku umirovljenja.

11. Tužitelj je do predmetne nezgode od 12.11.1995. bio raspoređivan na poslove rukovodne razine kao što je pratnja novca HNB-a, osiguranje predsjednika Vlade SN, osiguranja u uredu predsjednika RH, osiguranje UNS-a, u vrijeme akcije SZUP- a pod nazivom „Zrinjevac“ u proljeće 1995. tužitelj je locirao i identificirao u [adresa] u [adresa] dva obavještajca jedne Europske države. Nema elementarne logike da je tužitelj imao bilo kakvih zdravstvenih problema dok je obavljao navedene poslove, pa time da je bolest iz 1993 uzrok, i to iz više razloga: - DZ MUP-a specijaliziran je za medicinu rada ovlaštenih službenih poslova, upravo kod njih je tužitelj obavljao kontrolne preglede u periodu od 1991 do 1996. Ovlašteni specijalisti DZ MUP-a u svojim su nalazima utvrdili da tužitelj može raditi. U prilog tome tužitelj je dostavio Uvjerenje broj: 101627 od 23. srpnja 2020. Doma zdravlja MUP-a RH, Šarengradska 3.

12. Tužitelj se poziva na presudu VSRH Revr 160/08-2 od 4. veljače 2009. Naime, u istoj je postavljeno pravno pitanje: „U situaciji kada je upravno tijelo već odlučilo da je uzrok odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu bolest, može li sud utvrditi da je uzrok nešto drugo“ ? Zauzima se stav da kad je Invalidska komisija RF MIORH utvrdila da je kod tužitelja nastupio gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti i o tome je na snazi pravomoćno rješenje nadležnog tijela, ne postoji pravna mogućnost za utvrđenje da je gubitak radne sposobnosti prouzročen iz nekih drugih razloga.

13. Tužitelj se poziva i na presudu VSRH Rev1577/13-2 od 10. travnja 2018. Naime, radi se o istoj pravnoj stvari a to je domašaj iz utvrđenja invalidske komisije, a tuženik je Hrvatski ured za osiguranje. Revizija tuženika je odbijena, te se u presudi navodi: „Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbene zahtjeve uz osnovno i odlučno shvaćanje: - da je „uvidom u spis HZMO-a broj…utvrđeno da je u tom postupku vještačenjem utvrđeno da je kod tužitelja zbog ozljede na radu nastupila profesionalna nesposobnost za rad 13. studenog 2008. prema čl. 34. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju jer mu je radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti i uz isključenje poslova ovlaštene službene osobe.“ – da je „zbog stupnja trajne invalidnosti kao isključive posljedice ozljeđivanja u štetnom događaju, tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu“. – da je „odlazak u invalidsku mirovinu zakonsko pravo tužitelja koje je on koristio, no (da se) time ne dovodi u pitanje njegovo pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade“. – da „okolnost bi li tužitelj mogao naći posao s preostalom radnom sposobnošću za ovaj spor nije relevantna“, odnosno da zbog navedenog nije od značaja „da se provede vještačenje po vještaku medicine rada na okolnost preostale radne sposobnosti“. – da „u odnosu na ovaj dokazni prijedlog tuženika, valja još navesti da sud nije ovlašten u parničnom postupku ispitivati pravilnost upravnog akta kojeg je donijelo nadležno upravno tijelo, već je vezan pravomoćnim rješenjem HZMO o priznanju prava tužitelju na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, tako da je nedopušteno u ovom postupku ponovno provoditi vještačenje na okolnost tužiteljeve invalidnosti“.

14. Tužitelj smatra da je nedopušteno u parničnom postupku provoditi vještačenje na okolnost uzroka umirovljena u situaciji kada je to utvrdila invalidska komisija.

15. Preciziranim zahtjevom u podnesku od 15. rujna 2025. tužitelj precizira tužbeni zahtjev kojim potražuje naknadu štete s osnova izgubljene zarade zbog odlaska u mirovinu, te od tuženika potražuje razliku iznosa između plaće koju bi ostvarivao da je ostao raditi i mirovine koju prima, u ukupnom iznosu od 388.304,00 € s dospijećem svakog pojedinog mjesečnog bruto iznosa do 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec i zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća do isplate, te s osnova prava na jubilarne nagrade, regresa za godišnji odmor te božićnice, kao i trošak pčsotupka.

16. Tužitelj prilaže podatke o izgubljenoj zaradi za razdoblje od 2013. do 2020. godine. Tužitelj podneskom od 13.04.2021. potražuje izgubljenu zaradu u ukupnom bruto iznosu od 2.110.630,29 kn, za razdoblje s dospijećem od 10.02.2000. do 10.04.2021. naime, tužitelj je u invalidskoj mirovini od 1. siječnja 2000. dakle, prije uvođenja II. i III. mirovinskog stupa te se stoga tužitelju isplaćuje neto iznos mirovine i nema bruto iznosa iste, pri čemu se poziva na pravno shvaćanje iz odluke VSRH Revr 425/11-2 od 15. listopada 2014. gdje je tužitelju u tom postupku upravo dosuđen iznos naknade u vidu izgubljene zarade u visini razlike bruto iznosa plaće usporednih radnika i neto iznosa mirovine. Tužitelj se poziva na Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, revizijski sud zaključuje: „da kada je riječ o uzročnoj konkurenciji između predispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje – kakav je u ovom predmetu slučaj – tada se relevantnim uzrokom štete smatra samo ljudska radnja.(VSRH, Rev-1111/2007., od 26.3.2008., -VSRH Revr- 232/2009-2 od 20.5.2009., - VSRH Rev-1012/2007-2 od 6.2.2008. )

17. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i štetni događaj, dok je osporio uzročno posljedičnu vezu budući je tužitelj osim nezgode od 12.11.1995., imao još prometnih nezgoda, istekao je prigovor zastare budući da je tužitelj izgubljenu zaradu potraživao tek podneskom od 4.5.2001., a na ročištu od 6.7.2006. istekao je prigovor zastare samog prava, osporava u cijelosti uzročno posljedičnu vezu između nezgode od 12.11.1995. i odlaska tužitelja u mirovinu, smatra da posljedice te nezgode nisu pravno odlučujući uzrok odlaska u mirovinu.

18. Tuženik naglašava da je tužitelju rješenjem HZMO od 11.7.2000. utvrđena profesionalna nesposobnost za rad. Visinu razlike između primanja koje bi ostvario da je ostao u radnom odnosu tuženik ne osporava, već osporava da je tužiteljev odlazak u mirovinu u uzročnoj vezi s nezgodom od 12.11.1995. za koju odgovara tuženik. Napominje da je tužitelj sudjelovao u više prometnih nezgoda nakon 12.11.1995., i to tijekom 1996. i 1998. godine, nakon čega je otišao u invalidsku mirovinu, što znači da je uzročna veza između nezgode od 12.11.1995. i tužiteljeva odlaska u mirovinu prekinuta. Pri tome je razvidno da je tužitelj bio u radnom odnosu i nakon nezgode iz 1995., a tek je 1998. rješenjem poslodavca MUP utvrđeno da je nesposoban za obavljanje poslova zbog anksiozno depresivnog poremećaja.

19. Tuženik se prvenstveno protivi preinaci tužbe iz podneska od 13.04.2021. godine. Ističe materijalno pravni prigovor zastare, kako u odnosu na ukupno zatražene mjesečne iznose, tako svakako u odnosu na onaj dio zahtjeva koji predstavlja povišenje tužbenog zahtjeva u odnosu tužbeni zahtjev koji je bio postavljen u ranijoj parnici, Pn-1825/13.

20. Tuženik nadalje smatra da je tužitelj prekludiran u isticanju novog tužbenog zahtjeva nakon što je provedena prva rasprava nakon usvajanja prijedloga za ponavljanje postupka. U predmetu Pn-3907/11, poslije Pn-1825/13, prvi puta je postavio tužbeni zahtjev s osnova izgubljene zarade podneskom od 04.05.2001. godine potražujući štetu s naslova izgubljene zarade od 01.12.1995. godine pa nadalje. Podneskom od 13.04.2021. više ne potražuje naknadu s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 01.12.1995. do 10.02.2000. godine. Imajući u vidu da se sporni štetni događaj dogodio 12.11.1995. godine ima se primijeniti ZOO/91. Za izgubljenu zaradu vrijedi pravno shvaćanje o zastari koje je na snazi već punih 35 godina. Ističe se odluka VS RH, Rev- 3327/2014 od 29. travnja 2020. godine: zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni prema propisu čl. 376. i čl. 377. ZOO, bez obzira na to zahtijeva li se naknada za već nastalu štetu ili za štetu za koju je prema redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to da li se naknada buduće štete zahtijeva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Stoga se u konkretnom slučaju tijek zastare za drugo utuženje tužitelja (prvi postupak se vodio pod poslovnim brojem P-80/97 (prije P-59/05) ne teče od dana saznanja za štetu i štetnika već od dana kada je prethodni spor okončan.

21. Tuženik nadalje navodi da je prije štetnog događaja tužitelj bio osoba s neurotskom psihičkom ustrojbom, narcističko-opsesivnih obilježbi, da je već bolovao od niza psihičkih poremećaja, da je tada imao strahove i bojazni za svoj posao, da je tužitelj doživio više štetnih događaja koji je svaki prouzročio psihičke promjene, da oboljeli PTSP može nastati nakon svake traumatske situacije koju je doživio tužitelj, a doživio je više njih, da je tužitelj u nezgodi u 1995 i 1996 zadobio ozljede mozga koje su mogle dovesti do razvoja psihičkih poremećaja, da je uzrok odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu razvoj PTSP-a i anksiozno depresivnog stanja koje su prouzročene svim prometnim nezgodama u kojima je tužitelj sudjelovao, da se sa stručno medicinskog stajališta sa današnje perspektive ne može utvrditi jasna uzročna veza za svaku pojedinu nezgodu, već se objektivno jedino može izvesti zaključak kako su sve nesreće prouzročile današnje stanje tužitelja.

22. U odnosu na visinu zahtjeva, tuženik ustraje na prigovoru kako tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade u bruto iznosu, kao što je zauzet stav u odluci VS RH, Revd-2720/2020 od 17.11.2020. godine, oštećenom pripada pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade u neto iznosu. Tuženik ukazuje i na praksu Europskog suda, čije je stajalište o tom pitanju izneseno u presudi broj 4829/99 u predmetu Capital Bank Ad protiv Bugarske, od 24.02.2006. godine, gdje je zauzeto slijedeće stajalište: Obzirom da pravo na pošteno suđenje u demokratskim društvima zauzima istaknuto mjesto, odluka domaćih sudova da se pridržavaju utvrđenja upravnih tijela, bez podvrgavanja tih utvrđenja bilo kakvoj kritici ili raspravi zajedno sa izostankom bilo kakve mogućnosti da se takva utvrđenja provjere u neposrednom postupku, nije opravdana. U prilog tom stajalištu Europskog suda, govori i brojna domaća sudska praksa, pa je tako u presudi VSRH, broj Revr 641/03 od 29.01.2004. godine, navedeno:

.. „ .. a okolnost da u rješenju o umirovljenju tužitelja stoji da su uzrok odlaska u invalidsku mirovinu 50% ozljede dobivene na poslu, a 50% ostale bolesti nije mjerodavno budući da se to rješenje temelji na utvrđenju radne nesposobnosti, odnosno smanjenja radne sposobnosti, a njime se ne utvrđuje odnosno ono se ne temelji na utvrđenju uzročne veze između bolesti zbog koje se odlazi u invalidsku mirovinu i nesreće na poslu. Zbog toga nije u pravu revident kada se poziva na sadržaj rješenja o umirovljenju u odnosu na uzrok odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu. Što se tiče uzročne veze između odlaska u invalidsku mirovinu i nesreće na poslu, mjerodavnjo je utvrđenje suda, koje se temelji na opširnom, logičnom i uvjerljivom mišljenju liječnika vještaka…..“ 5 Isto tako u presudi VSRH, broj Revr-1254/11 od 13.06.2012. godine se navodi slijedeće: „… Točno je da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku kojom je utvrđeno svojstvo osiguranika, no u ovom konkretnom slučaju sud nije ni ispitivao pravilnost navedene odluke. U upravnom postupku nadležno upravno tijelo je po zahtjevu tužitelja priznalo određena prava vezana uz njegov status kao osigurane osobe iz radnog odnosa, a nije utvrđivao činjenice vezane uz odgovornost za štetu na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima.

23. Tuženik ukazuje na odluku ESLJP Capital Bank Ad V. Bulgaria, Application no. 49429/99, od 24. studenog 2005. god.: „… prilikom donošenja odluke o građanskim pravima i obvezama od strane tribunala, kako bi udovoljio članku 6. stavku 1predmetni tribunal mora biti nadležan za razmatranje svih činjeničnih i pravnih pitanja relevantnih za spor koji se pred njega iznosi (vidi Terra Wonigen B.V. protiv Nizozemske, presuda od 17. prosinca 1996., Izvješća 1996-VI, str. 2122-23, stavak 52; Chevrol protiv Francuske [GC], br. 4936/99, stavak 77., ECHR 2003-III; i ID protiv Bugarske, br. 43578/98, stavak 45., 28. travnja 2005.).“ Drugim riječima, ne može se raditi o poštenom suđenju ako tuženik nema mogućnost raspravljati o činjeničnom pitanju [da li su povrede u predmetnom štetnom događaju izazvale nesposobnost za rad i umirovljenje osiguranika tužitelja] koje je PRESUDNO za donošenje odluke o njegovim građanskim pravima i obvezama, već mora prihvatiti prethodna utvrđenja tužitelja [!] iz postupka u kojem tuženik uopće nije sudjelovao, niti je ta utvrđenja imao mogućnost preispitati pred sudom. Jamstvo pravičnog suđenja ovdje ima daleko veći prioritet nego zahtjev za jedinstvom pravnog sustava, što potvrđuje i slijedeća odluka ESLJP-a: European Court of Human Rigts, First Section, Case Of Capital Bank Ad V. Bulgaria, Application no. 49429/99, od 24. studenog 2005. god.: „100. Ovakve odluke već su bile razmatrane od strane Suda u predmetima Obermeier v. Austria, Terra Woningen B.V. v. the Netherlands and I.D. v. Bulgaria. U sva tri slučaja Sud je našao povrede članka 6. stavak 1. Konvencije i to prava na pošteno suđenje , jer su se domaći sudovi smatrali vezanim za prethodna utvrđenja upravnih tijela koja su bila odlučujuća za ishod postupka pred sudom, bez da su samostalno razmotrili sporna pitanja.

24. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti jer: 1. ne postoji uzročna veza između štetnog događaja i umirovljenja, 2. tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio ozljede koje bi po redovitom tijeku stvari dovele do umirovljenja, 3. tužitelj nije tražio posao u okviru preostale radne sposobnosti, slijedom čega nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade.

25. U dokaznom postupku sud je analizirao provedene dokaze: potvrdu o imovnom stanju (list 48, 607 spisa), izjavu o imovnom stanju i oslobodio tužitelja od plaćanja sudskih pristojbi (list 46 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 3-41, 43-45, 57-96, 108, 113-117, 178-194, 203-225, 285, 287, 299, 369-424, 448-453, 503-505, 602-603 spisa), proveo medicinsko vještačenje po vještacima dr. Hudorović i dr. Srića (list 52-53, 306-308 spisa), saslušao vještaka dr. Srića (list 109 spisa), presliku odluke ovog suda Pn-1317/96 (list 97-99), nalaz i mišljenje vještaka iz navedenog predmeta (list 99 spisa), saslušao tužitelja (list 111 spisa), rješenje MUP-Prvostupna zdravstvena komisija od 12.5.1998. (list 156 spisa), prijedlog za utvrđivanje preostale radne sposobnosti od 12.6.1998., te ponovni zahtjev od 16.11.1998. (list 148-149, 155 spisa), nalaz i mišljenje od 23.9.1998. (list 723-724 spisa), prijedlog za medicinsko vještačenje od 30.10.1998., nalaz vještaka od 10.12.1998., žalba tužitelja i rješenje HZMO od 8.2.1999. (list 132-143 spisa), nalaz i mišljenje od 11.12.1998. (list 699-700 spisa), nalaz i mišljenje RFMIORH od 4.9.1998. (list 144-146 spisa), nalaz i mišljenje od 2.2.1999. (list 701-702 spisa), nalaz i mišljenje vještaka HZMO od 10.3.1999. i rješenje HZMO br. 21565 od 7.5.1999. (list 129, 130-131, 152-153, 690 spisa), rješenje HZMO (povodom žalbe tužitelja) Klasa: 140-05/99-01 od 10.12.1999., kao i nalaz i mišljenje višeg vještaka iz tog predmeta (list 118, 128, 126- 127,691 spisa), nalaz i mišljenje od 7.12.1999. (list 697-698 spisa), rješenje HZMO od 11.7.2000. (list 269-270 spisa), rješenje HZMO od 10.7.2000. (list 693 spisa), rješenje HZMO od 30.11.2000. (list 695-696 spisa), nalaz i mišljenje od 24.4.2006. (list 705-706 spisa), nalaz i mišljenje od 16.2.2006. (list 707-708, 710, 720 spisa), rješenje Klasa: 141- 02/05-01 od 22.2.2006. (list 709 spisa), rješenje Klasa: 141-02/06-02/OB od 5.4.2006. (list 712 spisa), rješenje Klasa: 141-02/09-01/OB od 14.3.2009. (list 713 spisa), rješenje Klasa:

141-02/10-01 od 31.3.2010. (list 715-716, 718 spisa), rješenje povodom žalbe Klasa: 141- 02/09-01 od 7.7.2009. (list 721 spisa), podaci o isplatama mirovine od 1.1.2000. do 31.7.2002. (list 272 spisa), rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Klasa: UP/I-562-

02/98-24/137 od 21.12.1998. (list 538 spisa), rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Klasa: UP/II-562-02/99-01/436 od 9.3.1999. (list 147 spisa), preslika radne knjižice (list 150 spisa), izračun izgubljene zarade od 12.10.2000. (list 166-169 spisa), podaci o isplatama vezanima za nezgodu od 29.6.1996. (list 228-264 spisa), proveo vještačenje po Medicinskom fakultetu u Zagrebu - Odbor za fakultetska mišljenja (list 332-343, 364- 365, 463-476 spisa), nalaz i mišljenje dr. Radovančević - psihijatar kojeg je tužitelj angažirao izvan postupka (list 366-368 spisa), saslušao člana Odbora za fakultetska mišljenja dr. ĆN (list 432-433 spisa), dr. GN i dr. HN (list 435-437 spisa), saslušao vještaka dr. Snježanu Miškov (list 559 spisa), izračun plaće za razdoblje od 1.2.2000. do 31.7.2006. (list 443-445 spisa), obračuni za razdoblje 1.7.2006. do 31.12.2008. (list 507-509 spisa), obračun plaća za razdoblje 1.1.2000. do 28.2.2010. sa dodacima (list 626 spisa), podaci o isplaćenim mirovinama za razdoblje od 1.1.2000. do 30.9.2006. (list 446 spisa), podaci o isplaćenim mirovinama za razdoblje od 1.9.2006. do 31.5.2008. (list 510-511 spisa), podaci o visini isplaćene mirovine za razdoblje od 1.5.2008. do 31.8.2010. (list 627 spisa), obračun razlike između plaće i naknade za bolovanje za razdoblje studeni 1995. do prosinac 1999. (list 548-550 spisa), obračune plaća za razdoblje 1.1.2009. do 31.10.2011. (list 744-746 spisa), obračune plaća po usporednom djelatniku za razdoblje od 1.1.2009. do 31.12.2011. (list 767-768 spisa), obračun za usporednog djelatnika sa dodacima za razdoblje 1.1.2009. do 31.8.2013. (list 865-867 spisa), rješenje HZMO Klasa UP/II 141-02/18-01/03387162026 od 17.08.2018. (list 968-971 spisa), pribavio spis HZMO broj 03387162026, proveo vještačenje po vještaku za medicinu rada dr. Astrid Bokulić (list 1244-1353, 1680-1692 spisa), uvid u potvrde o visini dohotka iz evidencije Porezne uprave (list 1464-1477 spisa), obračune plaća za usporednog djelatnika od 1.9.2013. do 31.12.2019 (spis 1530-1536 spisa), Uvjerenje broj: 101627 od 23. srpnja 2020. Doma zdravlja MUP-a RH,

Šarengradska 3.(list 1379), potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 1171), potvrda MUP Služba za pravne poslove i ljudske potencijale (list 1758-1760, 1824-1827) saslušao tužitelja kao stranku, dok je tužitelj odustao od prijedloga za saslušanje vještaka dr. Bokulić. Sud je temeljem provedenih dokaza sukladno čl. 8. i 219. ZPP-a zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Kako zahtjev smatra neosnovanim, to sud nije provodio dokaz aktuarskim vještačenjem, a iz razloga ekonomičnosti postupka.

26. Sporno je i nadalje među strankama da li je ozljeđivanje tužitelja i posljedice tog ozljeđivanja, u predmetnom štetnom događaju od 12.11.1995. dovelo do gubitka radne sposobnosti i odlaska u invalidsku mirovinu, kako tvrdi tužitelj, a time i do gubitka na zaradi.

27. Sud je u smislu odredbe iz čl. 12. ZPP vezan odlukom nadležnog upravnog tijela o prethodnom pitanju kao glavnom. Glavno sporno pitanje u ovom postupku je da li je tužitelj zbog posljedica štetnog događaja od 12.11.1995. otišao u invalidsku mirovinu, te da li mu slijedom toga pripada razlika između invalidske mirovine (koju je već priznalo upravno tijelo i isplaćuje se) i potencijalne plaće koju bi tužitelj ostvarivao da nije otišao u invalidsku mirovinu koju razliku bi trebao naknaditi tuženik.

28. Kod tumačenja konkretnog pravila o prethodnom pitanju, treba međutim biti malo precizniji, imajući u vidu da svojstvo pravomoćnosti stječe izreka rješenja, a ne i obrazloženje.

29. Naime, VSRH je u svojim odlukama također precizirao da je parnični sud vezan rješenjem nadležnog upravnog tijela u granicama njegove pravomoćnosti pa i činjeničnim utvrđenjima koja supstanciraju sadržaj dispozitiva u onoj mjeri u kojoj obrazloženje sudjeluje u pravomoćnosti izreke, a kojim rješenjem je ovdje tužitelju priznato pravo iz mirovinskog osiguranja (Revr-127/06).

30. Nadalje VSRH u svojoj odluci Revd 1364/2020 od 27.10.20. precizira da odgovor na pitanje postojanja uzročno posljedične veze i vezanosti suda utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka (ne iz izreke odluke) u pogledu uzroka invalidnosti, na način da uzroci uvijek zavise od činjeničnih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

31. Kronološki gledano profesionalna nesposobnost tužitelja za poslove ovlaštene službene osobe utvrđena je rješenjem MUP-Prvostupna zdravstvena komisija od 12.5.1998. (list 156), radi anksiozno depresivnog stanja. a 12..06.1998. (list 148) MUP je uputio tadašnjem RFMIORH prijedlog za utvrđivanje preostale radne sposobnosti. Tužitelj je već ranije 29.04.1997.na osobni zahtjev zbog preopterećenosti poslom bio raspoređen na drugo službeničko mjesto u zvanju policajac. Tužitelj tako i iskazuje na ročištu kod ovoga suda 14.12.1999., u vrijeme kada je još bio u radnom odnosu.

32. Saslušan na ročištu kod ovoga suda 4. ožujka 2022 tužitelj iskazuje da mu je I° komisija pri Domu zdravlja MUP-a u svibnju 1998. oduzela ovlaštenje za obavljanje poslova službene osobe, što je u praksi značilo da ne može više nositi oružje, a ovo je bilo nakon dugotrajnog bolovanja, te mu je dr. u DZ MUP rekla da će ga uputiti na invalidsku komisiju, konstantno je bio na bolovanju cijelu '98. i '99. godinu, obzirom da nije znao da li će mu HZMO utvrditi opću radnu nesposobnost ili profesionalnu, nije od poslodavca tražio da ga premjesti na drugo radno mjesto. Ulagao je žalbe na rješenje HZMO-a o profesionalnoj nesposobnosti. Nije znao na što ima pravo, da li će mu bit utvrđena neka prava po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu, imao je PTSP.

31.12.99. se javio u kadrovsku službu MUP ali ga nitko nije htio primiti. Nje dobio nikakvo rješenje o radnom statusu. U HZMO-u mu je referent koji je posebno zadužen za službene osobe, TN objasnio da ima pravo na mirovinu po sili zakona i da će dobiti rješenje HZMO-a poštom. Sa 1.1.2000. krenula je invalidska mirovina po sili zakona. Kako je imao rješenje o profesionalnoj nesposobnosti za rad, prijavio se na HZZ, ali nije bio pozvan niti na jedan posao. Kroz zadnjih 20-tak godina se više puta javljao na HZZ, a i na drugi način se pokušavao zaposliti. Nije mogao dobiti naknadu sa HZZ jer je dobivao mirovinu. Dobio je zemljište na korištenje kao branitelj međutim zbog načelnika Općine Stupnik to se nije realiziralo, pokušavao se zaposliti. Planirao je sa bratom i roditeljima bavit se poljoprivredom. Imao je u zakupu kafić u ljeto 2006 i odustao nakon 3 mjeseca.

33. Sada mu se mirovina računa djelomično po osnovi bolesti od HZMO, a jedan dio po osnovi sudjelovanja po Domovinskom ratu, ali mu se isplaćuje jedan iznos. Nikada nije vidio rješenje koje je MUP dostavio sudu, a to je rješenje o prestanku radnog odnosa od 7.1.2000. i u vezi toga se obratio MUP-u, te tražio da se to ispita obzirom da ga nikad nije primio. Zatražio je i dobio otpremninu od MUP-a.

34. Ne sjeća se da li ga je netko u kadrovskoj službi tražio da nešto potpisuje. Ne sjeća se da bi pisao zamolbu da mi sporazumno prestane radni odnos. Da mu je poslodavac ponudio radno mjesto, ne bih otišao u invalidsku mirovinu.

35. Tužitelj je bio na procjeni preostale radne sposobnosti kod RFMIORH Odjel za med. vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida rada (list 144 spisa), a iz zaključka stručnog tima proizlazi da zbog psihičkih tegoba nije sposoban za edukaciju, da treba nastaviti liječenje i ponovo uputiti tužitelja na Invalidsku komisiju.

36. HZMO je rješenjem od 07.05.1999. tužitelju zbog smanjenja sposobnosti za rad (50% bolest, 50% ozljeda izvan rada) priznao počevši od 10.12.1998. pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na druge odgovarajuće poslove (bez poslova ovlaštene službene osobe MUP), dakle kod tužitelja je utvrđena izmijenjena radna sposobnost.

37. Dana 10.07.2000. HZMO donosi rješenje kojim se to pravo od 01.01.1999. prevodi na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. (st 1 čl 174 ZOMO NN 102/98 rješenje po službenoj dužnosti ) Članak 174. St (1) ZOMO odredio je da se korisnicima prava na temelju preostale radne sposobnosti, neposredne opasnosti od invalidnosti i izmijenjene radne sposobnosti, koji su ta prava ostvarili prema propisima koji su važili do 31. prosinca 1998., prevode se ta prava od 1. siječnja 1999. po službenoj dužnosti na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema odredbama toga zakona. To ne znači da je tužitelju prestao radni odnos 01.01.1999., kao što je to vidljivo iz njegove radne knjižice i podataka MUPa pribavljenih službenim putem.

38. Prevođenje prava koje je tužitelj stekao do 31. prosinca 1998. u invalidsku mirovinu nije dovelo i do prestanka njegovog radnog odnosa. Prema podacima iz radne knjižice tužitelja njegov radni odnos kod MUP je prestao 31.12.1999. Sud je službenim putem pribavio podatke o prestanku radnog odnosa tužitelja, te je utvrđeno da mu je radni odnos prestao sporazumom sa danom 31.12.1999., dok mu je pravo na invalidsku mirovnu po službenoj dužnosti priznato sa danom 01.01.1999. kao korisniku prava na raspored s punim radnim vremenom na druge odgovarajuće poslove i to temeljem čl 174 ZOMO (NN 102/98).

39. Iz iskaza tužitelja proizlazi, isti je konstantno bio na bolovanju cijelu '98. i '99. godinu, obzirom da nije znao da li će mu HZMO utvrditi opću radnu nesposobnost ili profesionalnu, pa nije od poslodavca tražio da ga premjesti na drugo radno mjesto, te da mu je HZMO sa 1.1.2000. utvrdio invalidsku mirovinu po sili zakona.

40. Potrebno je naime razlikovati pojmove: - profesionalne nesposobnosti za rad, kada se utvrđuje i radnikova preostala radna sposobnost ako postoji, -opće nesposobnosti za rad koja je razlog za prestanak radnog odnosa ex lege prema odredbi čl. 104. toč. 5. Zakon a radu (dalje ZR-a.), te profesionalne bolesti (o kojoj govori čl. 80. st. 1. ZR-a) koja je izazvana dužim neposrednim utjecajem procesa i uvjeta rada na određenim poslovima i koja ima za posljedicu invalidnost radnika.

41. Članak 34.ZOMO (NN102/98 ) u st (1) određuje pojam profesionalne nesposobnosti za rad: invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad). Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. U st (2) Invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad). U st (3) određeno je da invalidnost u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka može nastati zbog bolesti, ozljede izvan rada, ozljede na radu ili profesionalne bolesti. St(4) određuje da kada je kod osiguranika utvrđena profesionalna nesposobnost za rad iz stavka 1. ovoga članka, utvrđuje se preostala radna sposobnost ako se, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost, može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugom poslu.

42. Prema odredbi čl. 192. Zakona o mirovinskom osiguranju ugovor o radu ne prestaje s dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a kod tužitelja se radi upravo o profesionalnoj nesposobnosti za rad, a ne o općoj nesposobnosti za rad, kada temeljem samog zakona prestaje radni odnos. Naime zbog izmjena ZOMO (NN102/98 ) po službenoj dužnosti donesena su rješenja u odnosu na sve osiguranike koji imaju izmijenjenu sposobnost za rad, ne samo u odnosu na tužitelja.

43. U konkretnom slučaju drugostupanjsko rješenje Središnje službe HZMO-a, Klasa: UP/II 141-02/18-01/03387162026, od 17. kolovoza 2018. počevši od 14. lipnja 2017. mijenja uzrok invalidnosti u 70% ozljeda izvan rada i 30% bolest, na što skreće pažnju ŽS u Rijeci koji je riješio o ponavljanju postupka, tužitelja ne dovodi u povoljniji položaj u odnosu na tuženika što se tiče tuženikove odgovornosti za štetni događaj od 12.11.95. Rješenjem od 17.08.18. tužitelju je kao dosadašnjem korisniku invalidske mirovine, to pravo i nadalje priznato zbog profesionalne nesposobnosti za rad, time da je izmijenjen uzrok invalidnosti: 70% ozljeda izvan rada i 30% bolest. Promjenom postotaka uzroka invalidnosti naime, nije promijenjen status tužitelja kao korisnika prava na raspored s punim radnim vremenom na druge odgovarajuće poslove, što je iz tog rješenja i razvidno.

44. Nije sporno da je tužitelj dana 01.01.2000. iskoristio svoje pravo odlaska u invalidsku mirovinu, a to je mogao učiniti jer je HZMO po službenoj dužnosti zbog izmjena ZOMO (NN102/98 ) njegovo pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim poslovima (rješenje od 10.12.1998.), zamijenio rješenjem od 10.07.2000. HZMO kojim se to pravo od 01.01.1999. prevodi na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

45. Tužitelju naime niti jednim rješenjem HZMO nije utvrđena opća nesposobnost za rad. Svim donesenim rješenjima utvrđena je profesionalna nesposobnost za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe. To znači da je tužitelj umirovljen 01.01.2000. sa preostalom radnom sposobnošću, iako sud nema podataka o utvrđivanju iste od strane nadležnog tijela nakon umirovljenja. Iz rješenja HZMO od 10.07.2000. kojim je tužitelj umirovljen, proizlazi da mu se to pravo priznaje kao "korisniku prava na raspored odnosno zaposlenje na drugom poslu s punim radnim vremenom". Tužitelj u tijeku postupka i ne tvrdi da je radno nesposoban u smislu st 2 čl 34 ZOMO, već da je pokušao tražiti posao, u čemu nije uspio.

46. Kako iz upute ŽS u Rijeci kojim je dopušteno ponavljanje postupka, proizlazi da je ovaj sud dužan utvrditi odlučujući i adekvatan uzrok koji je doveo do odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu, a sud ne posjeduje stručna znanja iz oblasti medicine rada, to je jedini način za postupanje po uputi ŽS bio provesti vještačenje po vještaku medicine rada i kod donošenja odluke rukovoditi se razlozima navedenima u nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

47. Iz nalaza i mišljenja dr. Bokulić čiji zadatak je bio utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između umirovljenja tužitelja i nezgode od 12.11.1995., a obzirom da je tužitelj ima još četiri nezgode nakon toga, vještak navodi da je tužitelj prema medicinskoj dokumentaciji priloženoj u spis imao prometne nesreće 12.11.1995., 29.6.1996., 24.6.1998. i 1.4.1999. godine. Prema naprijed navedenom smatra da je tužitelj umirovljen zbog profesionalne nesposobnosti za rad 50% zbog bolesti i 50% zbog ozljeda izvan rada, te smatra da nije došlo do promjena u odnosu 70% ozljeda izvan rada i 30% bolesti i to iz sljedećih razloga:

48. Tužitelj je stradao u prometnoj nesreći 12.11.1995. godine u kojoj je zadobio tešku tjelesnu ozljedu nagnječenje mozga, a povreda vratne kralježnice se može okarakterizirati po Quebec deklaraciji 3. stupanj – postoje bolovi mišića, spazam i ograničenje pokreta glave i vrata, parestezije, koje su ostavile trajne posljedice u vidu terminalno ograničenih pokreta u vratu, trnci u rukama, povremene glavobolje i vrtoglavice, parestezije u jagodicama prstiju šaka, nestabilnost u stajanju. U to vrijeme se nije liječio kod psihijatra zbog psihičkih tegoba. Iz zadnjeg nalaza 28.6.1998. godine CT mozga je vidljivo da nisu opisane traumatske promjene na mozgu niti korikalna atrofija frontalnog dijela mozga, kako je to bilo opisano 4.6.1996. godine, te stoga nije niti moglo doći do razvoja psihoorganskog sindroma. Stoga smatra s osnove ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći nije došlo do pogoršanja stanja, nego je stanje ostalo nepromijenjeno.

49. 29.6.1996. godine je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice sa prijelomom artikularnog nastavka C7 kralješka sa potpunim funkcijskim blokom na nivou C6-C7 kralješka, udarac u glavu temporano lijevo, stanje povišene psihičke tenzije, kroničnu neuralnu leziju radiksa C5-C6 lijevo, CT mozga 28.1.1997. godine pokazuje hipodeneznu zonu temporalno bazano lijevo, koji areal je identičan sa CT mozga od 4.6.1996. godine, što ukazuje da nije došlo do ponovne kontuzije mozga. Posljedice povrede kralježnice i prijeloma C7 kralješka su zakočenost vrata, glavobolje, vrtoglavice, paresteije u dermatomu C/, te bolova u vratu sa širenjem u ruke. Zbog psihičkih tegobe se nakon ozljede javlja psihijatru nakon 6. i 13. mjeseci od ove ozljede, te se ne može raditi o akutnoj reakciji na stres. Iste ove tegobe imao je i dalje bez pogoršanja, te nije došlo niti do povećanja postotka oštećenja.

50. U obje ove naprijed navedene ozljede u prometnoj nesreći se nije razvila akutna reakcija na stres, a niti kasnije se ne može govoriti o PTSP-u jer on nastaje kod teških učestalih jakih po život opasnih i ugrožavajućih stresova što ovdje nije u obje ozljede slučaj.

51. U prometnim nezgodama od 2.6.1998. godine i 1.4.1999. godine tužitelj je zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice, a iste su bile lakog stupnja i nisu ostavile trajne posljedice.

52. Slijedom naprijed navedenog smatra da je ozljeda van rada 11.12.1995. godine i 29.6.1996. godine ostavila trajne posljedice i to svaka sa 25%. 29.3.2000. godine kod tužitelja postoje uznapredovale degenerativne promjene na cijeloj kralježnici, čime je smanjena njena fukncija, a i uzrok je glavobolja, bolovi u cijeloj kralježnici, posebito vratnoj sa širenjem u obje ruke. Drugih 50% se odnosi na psihičke tegobe anksiozno depresivnog poremećaja koje su datirane već od 1993. godine i trajale su kontinuirano sa povremenim prekidima tijekom 1997., 1998., 1999., 2000., 2001., 2 x 2002., 2x2003., 1x2004., 5x2005., a 28.6.2006 je prekinuo uzimati psihofarmake jer su ga usporavale i pravile umornim. 1x2010. godine kada se tuži na stresne situacije u kući, financijske teškoće, socijalne probleme, sudski postupak. 1x2016. i 1x2017. godine kada se javlja psihijatru radi davanja mišljenja. Iz naprijed navedenog je vidljivo da se nije redovito liječio kod psihijatra, nego poslije 2001. godine povremeno, a od 2006. godine kada je prestao uzimati terapiju se javlja nakon 4 goidne, te nakon 6 i 7 godina se ne javlja psihijatru radi liječenja nego radi izrade nalaza i mišljenja, te stoga i u nalazu dr. DN ima tegobe u smislu visoke tjeskobe, depresije, izrazito sniženog praga tolerancije, poteškoće usnivanja i prosnivanja, razdražljivost, zaboravljivost, slabu koncentraciju, kratkoročno pamćenje, glavobolje jer se nije liječio kod psihijatra. Glavne tegobe su mu stalno nepromijenjene u vidu anksiozno depresivnih poremećaja, nesanice, znojenje dlanova, a koje su utjecale na smanjenu koncentraciju, povremenu zaboravljivost, zapamćivanje, kako opisuju psihijatri u redovnim suportima.

53. Psiholog u svom nalazu 1997. godine govori o blažim amnestičkim funkcijama uzrokovanih psihogeno, 1998. godine ne spominje posttraumatske posljedice, pa se ne može ni govoriti niti o psihoorganskom sindromu 2007. g i 2016. godine znači nakon 12 i 21 godine nakon prve ozljede 11.12.1995. psiholog govori o posttraumatskim promjenama, te vještak dr Bokulić smara da s obzirom na zadnji već naprijed naveden nalaz CT mozga i protok tako dugog vremena nije mogao biti objektivni nalaz psihologijskog testiranja, a najmanje da se veže za prometnu nesreću od 11.12.1995. godine, kada poslije te ozljede postoje još tri prometne nesreće i ne liječenje po psihijatru.

54. 12.5.1998. godine je od zdravstvene komisije MUP-a proglašen za nesposobnog za poslove ovlaštene službene osobe. S obzirom na psihičke tegobe naprijed navedene smatra da je tužitelj stekao pravo na profesionalnu nesposobnost za rad 50%.

55. Zaključno smatra da je tužitelj otišao u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad 25% zbog posljedica ozljede izvan rada 11.12.1995, godine, 25% zbog posljedica ozljede izvan rada 29.6.1996. i 50% zbog bolesti – anksiozno depresivnog sindroma, sa posljedicama istih i teških degenerativnih promjena na cijeloj kralježnici. Postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja tužitelja zbog profesionalne nesposobnosti za rad u omjeru od 25% zbog prometne nesreće od 11.12.1995. godine.

56. Nakon primjedbi stranaka na nalaz i mišljenje vještak dr. Bokulić se očitovala pisanim putem, prvenstveno je navela da ostaje pri svom nalazu i mišljenju, a pojašnjava pojedine dijelove svoga nalaza, od kojih pojašnjenja je za rješenje spornog pitanja u ovom predmetu najbitnije da njezin nalaz i mišljenje nije proturječno sa nalazom invalidnosti ovlaštenih vještaka i revizora Zavoda za vještačenje iz 2018. godine; neispravna je tvrdnja da je prvim nalazom utvrđeno da je predmetna nezgoda od 12.11.1995 godine uzrok umirovljenja tužitelja, , nego je doneseno 10.3.1999. godine rješenje da invalidnost postoji jer može raditi puno radno vrijeme na drugim odgovarajućim poslovima, bez poslova ovlaštene službene osobe, te da je uzrok invalidnosti 50% bolest i 50% ozljeda izvan rada koja nije u svezi s čl.2. st. 2. ZOPHBDR-a, te da je nastanak invalidnosti 10.12.1998. godine. Napominje da se u obrazloženju rješenja spominje samo ozljeda od 12.11.1995. godine i to da se radi o udarcu u glavu, a ne nagnječenje mozga, trzajnoj povredi vratne kralježnice, anksiozno depresivnom poremećaju i PTSP-u. Smatra da rješenje nije doneseno na osnovu cjelokupne medicinske dokumentacije, jer se radi o još tri prometne nesreće koje nisu uzete u obzir, a 30.6.1996. godine je zadobio tešku tjelesnu ozljedu prijelom C7 kralješka sa posljedicom – potpuni funkcijski blok na nivou C6-C7, te je zato cijenila i smatra da je opravdano da se 25% odnosi na manje nagnječenje mozga, 25% na prijelom C7 kralješka sa posljedicom bloka C6-C7, a 50% zbog anksiozno depresivnog poremećaja.

57. Nadalje navodi vještak dr Bokulić da se ne slaže sa dopunom nalaza i mišljenja dr. Radovančevića – neuropsihijatra, od 20.11.2020. godine jer on navodi da je odlučujući i adekvatni uzrok koji je doveo do profesionalne nesposobnosti za rad tužitelja nezgoda od 12.11.1995. godine, te da ostale ozljede nisu utjecale na radnu sposobnost tužitelja, jer smatra da zadatak sudskog vještaka neuropsihijatra nije ocjena radne sposobnosti, jer se ocjena readne sposobnosti ne donosi samo na temlju psihijatrijskog stanja tužitelja za koju on jedino može iznijeti svoj nalaz u smislu dijagnostike i liječenja, pretrpjele boli, straha, naruženja te smanjenja opće, životne i radne sposobnosti, te u kojem omjeru će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom radu i životu, ali ne i ocjene radne sposobnosti.

58. Također pojašnjava vještak dr Bokulić da se radna sposobnost ocjenjuje na osnovu cjelokupne medicinske dokumentacije – o svim ozljedama, bolestima, načinu liječenja, ishodu liječenja i opisu radnog mjesta – na osnovu posla kojim se rada bavio, a za to je jedino okvalificirana specijalizacija medicine rada. Smatra da je neopravdano isključiti tešku tjelesnu povredu iz 30.6.1996. godine – prijelom C7 kralješka, blok C6-C7, udarac u glavu u sljepoočnoj regiji lijevo i trzajnu povredu vratne kralježnice, te ozljedu 24.6.1998. godine i 1.4.1999. godinu – natučenje vratne kralježnice, koje su bile lake tjelesne ozljedu koje nisu ostavile trajne posljedice, ali privremeno mogle pogoršati tegobe na vratnoj kralježnici i uzrokovati psihički stres kod slijetanja vozila. Dakle dr. Radovančević je mogao ocijeniti samo psihičko stanje tužitelja te uzeti u obzir i psihologijska testiranja od 27.1.1998. i 1.9.1998. godine u kojima je vidljivo da se radi o psihičkim smetnjama, a nigdje se ne spominje trauma, ali ne donijeti i ocjenu radne sposobnosti tužitelja, jer je jedina mjerodavna osoba koja je educirana za ocjenu radne sposobnosti specijalist medicine rada.

59. U pisanom očitovanju, vezano za prigovore stranaka dr. Bokulić zaključuje da je tužitelj prije štetnog događaja bio osoba s neurotskom psihičkom ustrojbom, narcističko opsesivnih obilježja, već je bolovao od niza psihičkih poremećaja, bio je liječen po psihijatru od 18.01.1993. Uzrok odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu je razvoj PTSP-a i anksiozno depresivnog stanja koje su prouzročene svim prometnim nesrećama u kojima je tužitelj sudjelovao. Tužitelj nije razvio PTSP poslije doživjelih prometnih nesreća, te isti nije niti uzrok odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu. PTSP nastaje kako je naprijed već naveden nakon izlaganja zastrašujućim, opasnom ugrožavajućim stresnim događajima, trpi zbog stalnog sjećanja na njih, što u ovim prometnim nesrećama nije bio slučaj. Napominje da je 12.5.1998. godine proglašen nesposobnim za poslove OSO zbog anksiozno depresivnog poremećaja, a ne PTSP-a. Na tužiteljevu radnu sposobnost je utjecalo depresivno anksiozno stanje zbog kojeg se liječio već od 1993. godine, ali u vrijeme liječenja zbog ozljeda zadobivenih u prometnim nesrećama se zbog anksiozno – depresivnog stanja nije liječio. Napominje da se tužiteljevo depresivno stanje i anksioznost pogoršalo 2000. i 2001. godine jer je u mirovini koja mu je nedostatna za život, socijalno funkcioniranje, te obiteljski problemi, sudska ročišta.

60. Tijek liječenja kod psihijatra dr Bokulić je opširno opisala u nalazu i mišljenju na str. 107. Psiholog u svom nalazu od 1997. godine govori da se radi o amnestičkim funkcijama uzrokovanog psihogeno, 1998. godine ne spominje posttraumatske posljedice, pa se ne može niti govoriti o psihoorganskom sindromu. 2007. i 2016. godine znači nakon 12 i 21 godinu od stradavanja u prvoj nesreći 12.11.1995. govori o posttraumatskim promjenama, što smatra da nakon tako dugog protoka od štetnih događaja nije mogao biti objektivan nalaz, jer se veže samo na tu prometnu nesreću 12.11.1995. godine i ne spominje druge tri nesreće, a i upitno je što se sve moglo dogoditi u tako velikom razmaku od 12 i 21 godinu, s tim više što u dva naprijed navedena psihologijska testiranja se ne spominju posttraumatski poremećaji.

61. Vještak dr Bokulić zaključuje da tužitelj nije otišao u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad- znači postoji preostala radna sposobnost, nego je osnovni uzrok anksiozno depresivni poremećaj kao osnovna bolest (zbog kojeg se liječio već od 1993.) i to 50%, a isti nije vezan za ozljede u 4 prometne nezgode. Sa današnje perspektive vještak ne može utvrditi egzaktno uzročnu vezu za svaku pojedinu nezgodu, već može utvrditi da su sve nezgode prouzročile današnje stanje tužitelja.

62. Uzevši u obzir gore navedena stajališta iz odluke VSRH Revr-127/06, a kako iz obrazloženja rješenja HZMO od 17.08.18. proizlazi da kod tužitelja i nadalje postoji profesionalna nesposobnost ali uz promjenu omjera uzroka 70% ozljeda izvan rada (iz 1995), sud smatra utvrđenim da je tužiteljeva profesionalna nesposobnost za obavljanje poslova policijskog službenika nije onemogućena zbog štetnog događaja od 12.11.1995. za koji odgovara tuženik.

63. Drugim riječima tužitelj ne može više obavljati poslove ovlaštene službene osobe, tome je 70% uzroka ozljeda izvan rada (rješenje HZMO), a od toga 25 % otpada na predmetni štetni događaj. (nalaz vještaka medicine rada dr Bokulić.)

64. Činjenica da je tužitelj izabrao sporazumni raskid radnog odnosa i umirovljenje umjesto traženja rasporeda na radno mjesto prema svojoj preostaloj radnoj sposobnosti (čl 41 Zakona o radu) za pitanje odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju nije relevantna, jer tuženik bi odgovarao samo za onaj gubitak u zaradi tužitelja za koji je odgovoran njegov osiguranik u štetnom događaju od 12.11.1995.

65. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka osporava da bi sporazumno raskinuo radni odnos, tvrdi da je njegov potpis krivotvoren, zbog čega je uložio bivšem poslodavcu pisani prigovor, koji dostavlja i u ovaj spis. Službenim putem sud je utvrdio da MUP kao bivši poslodavac tužitelja nema obvezu čuvati dokumetaciju duže od 10 g. Međutim, kao što je već obrazloženo, kako je tužitelj umirovljen zbog profesionalne, a ne opće nesposobnosti za rad, to način prestanka radnog odnosa i prelazak u status umirovljenika ne utječe na odgovornost tuženika.

66. U svjetlu stava VSRH iz odluke Revd 1364/2020 od 27.10.20. da odgovor na pitanje postojanja uzročnoposljedične veze i vezanosti suda utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka (ne iz izreke odluke) u pogledu uzroka invalidnosti, na način da uzroci uvijek zavise od činjeničnih okolnosti svakog pojedinog slučaja, treba promatrati i utvrđenja vještaka dr Bokulić u ovom postupku. Naročito se to odnosi na stav vještaka da je neopravdano isključiti tešku tjelesnu povredu iz 30.6.1996. godine - prijelom C7 kralješka, blok C6-C7, udarac u glavu u sljepoočnoj regiji lijevo i trzajnu povredu vratne kralježnice, te ozljedu 24.6.1998. godine i 1.4.1999. godinu - natučenje vratne kralježnice.

67. U kontekstu stava VSRH Rev-x-186/15 donesene u ovom predmetu da kada kao uzrok štete dolazi veći broj okolnosti koje potječu od ljudske radnje, kao uzrok valja uzeti onu koja je štetnoj posljedici najbliža i za određenu štetnu posljedicu tipična. U tom smislu štetnik odgovara za posljedice svoje štetne radnje dok je uzročna veza između njegove radnje i štete neprekinuta.

68. U konkretnom slučaju (kako i vještak dr Bokulić objašnjava) tužitelj je tešku tjelesnu povredu zadobio i u nezgodi od 30.6.1996. godine, čime je prekinuta uzročna veza između nezgode od 12.11.1995. i odgovornosti tuženika za odlazak tužitelja u invalidsku mirovinu, bez obzira na izmjenu postotka u kojem bolest (70%) sudjeluje u umirovljenju tužitelja. U tom vremenskom intervalu dogodile su se još dvije nezgode 24.6.1998. godine i 1.4.1999, koje su po svojoj prirodi bile lakše.

69. Po stavu vještaka dr Bokulić postoji uzročno posljedična veza između umirovljenja tužitelja zbog profesionalne nesposobnosti za rad u omjeru od 25% zbog prometne nesreće od 12.11.1995. godine., ali nije osnovana tvrdnja tužitelja da je ta nezgoda uzrok odlaska u invalidsku mirovinu, kako je to detaljno opisano u nalazu vještaka. Drugim riječima, da je tužitelj zbog toga nastavio obavljati neke druge poslove kod istog poslodavca, tuženik bi mu bio dužan nadoknaditi 25% razlike u plaći, ukoliko bi plaća tog drugog radnog mjesta bila manja. Jer kao što je već obrazloženo, prema odredbi čl. 192. Zakona o mirovinskom osiguranju ugovor o radu ne prestaje s dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

70. U suprotnosti je iskaz tužitelja, iz kojeg proizlazi da je sposoban za rad i da je tražio posao u više navrata nakon umirovljenja, sa tvrdnjom na kojoj temelji tužbeni zahtjev - da je zbog posljedica nezgode od 12.11.1995. u invalidskom mirovini, te da mu je tuženik stoga dužan nadoknaditi razliku između potencijalne plaće i mirovine, te ostala prava- regres, božićnicu i sl. kao da je još uvijek u radnom odnosu na poslovima službene osobe.

71. Postupajući po uputi ŽS u Rijeci iz odluke Gž-629/2019, u smislu odredbe čl. 219. st.1. ZPP-a, nije u ponovljenom postupku utvrđeno da bi posljedice predmetne prometne nezgode od 12. studenoga 1995. bile onaj odlučujući i adekvatan uzrok koji je doveo do odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu, pa je tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim.

72. Tužitelj dakle nije dokazao da je drugostupanjskim rješenjem Središnje službe HZMO-a, Klasa: UP/II 141-02/18-01/03387162026, Ur.broj: 341-99-05/3-18-2321, broj spisa 33792 od 17. kolovoza 2018. počevši od 14. lipnja 2017. mijenja uzrok invalidnosti u 70% ozljeda izvan rada i 30% bolest, zbog kojeg je dopušteno ponavljanje postupka, dokazana uzročno posljedična veza između nezgode od 12.11.1995. za koju odgovara ovdje tuženik i odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu, odnosno da bi za tužitelja zbog gore cit.rješenja HZMO u ovom postupku mogla biti donesena povoljnija odluka.

73. Kako nije dokazan osnov tužbenog zahtjeva, to sud smatra nepotrebnim obrazlagati dalje visinu istog.

74. U odnosu na pozivanje tužitelja odluku ESLJP po Zahtjev br. 38950/08 Sonja MAVRINAC protiv Hrvatske koji je nedopušten na temelju članka 35., stavka 1. zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava te ga stoga ga je sud odbacio temelju članka 35. stavka 4. Konvencije. U toj odluci citira se stav VSRH da redovni sudovi ne mogu mijenjati odluke upravnih tijela kojima se priznaje pravo na invalidsku mirovinu. Navedeni stav je i primijenjen kod odluke u ovoj pravnoj stvari, jer predmet tužbenog zahtjeva je ovdje izgubljena zarada za koju tužitelj tvrdi da je uzrokovana prometnom nezgodom od 12.11.1995., što nije utvrđeno tijekom postupka, kao što je detaljno obrazloženo u toč.55 obrazloženja ove odluke.

75. Kako u sporu nije uspio, to je tužitelj dužan tuženiku temeljem čl. 154 i 155 ZPP-a platiti trošak postupka koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno VPS-u u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje i važećoj OT. Tuženiku je već pravomoćno dosuđeno 182.508,75 kn ranijom odlukom ovoga suda Pn-1825/13, a tuženiku nadalje pripada i trošak za radnje poduzete nakon prijedloga tužitelja za ponavljanjem postupka odnosno odluke Županijskog suda u Rijeci 23.10.2019. Gž- 629/19. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka, jer isti nije bio neophodan za vođenje postupka. Priznati su troškovi za ročište povodom prijedloga za ponavljanje postupka (VPS 790.534,22 kn odnosno 791 bod) Tbr 9.2 395,50 bodova, trošak odgovora na žalbu od 20.2.2019. nije priznat tuženiku jer isti nije bio potreban za vođenje postupka, za ročište 18.12.2019. 791 bod, podnesak od 7.7.2020. 50 bodova ( Tbr 8.3. OT), podnesak 22.2.2021. i podnesak 3.3.2021. ukupno 791 bod (tuženik je svoje očitovanje mogao dostaviti u jednom podnesku), podnesak 5.3.2021. 50 bodova, podnesak 22.3.2021. 791 bod, podnesak 30.4.2021. (VPS 2.110.630,29 kn) 2111 bodova, podnesak 24.6.2021. 2111 bodova, pristup ročištu 6.7.2021. (Tbr 9.5. OT) 50 bodova, podnesak 21.10.2021. nije priznat tuženiku jer se u istom ponavljaju već izrečeni navodi tijekom postupka, podnesak 13.10.2021. 2111 bodova, pristup ročištu 19.10.2021. (Tbr 9.2. OT) 1055,5 bodova, podnesak 2.11.2021. također nije priznat tuženiku jer se ponavljaju navodi iz prethodnih podnesaka, ročište 22.11.2021. 2111 bodova, podnesak 19.1.2022. 2111 bodova, pristup ročištu 11.2.2022. 50 bodova, podnesak 23.2.2022. 2111 bodova, ročište 4.3.2022. 2111 bodova, podneska 4.5.2022. 2111 bodova, ročište 18.5.2022. 2111 bodova, odgovor na žalbu od 06.09.22. nije priznat jer to nije neophodna radnja za vođenje postupka, isto se odnosi i na odgovor na prijedlog za dopušenje revizije, i odgovor na reviziju, za roč 16.09.25. 50 bodova, roč 10.11.25. 50 bodova (Tbr 9 toč 5 OT), roč 11.02.26. uz vps 388.304,00 € 1705 bodova, podnesci 19.05.22.,24.01.25.,06.10.25,25.11.25.,03.02.26. nisu priznati u trošak a primjenom Tbr 8.1. OT, dodan je PDV, trošak pristupa vještaka ročištu u iznosu od 39,82 €, pa je tužitelj ukupno tuženiku dužan nadoknaditi 28.739,42 € uz zateznu kamatu od došenjena presude do isplate po čl 151 st 3 ZPP. Tuženiku je u skladu sa Tbr 8.1. OT priznato 4 obrazložena podneska za cijeli postupak.

U Zagrebu, 27. veljača 2026. godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

- Pun. tužitelja

- Pun. tuženika